POZITIVNA BIH / Pozitivna.bih

Zeničanin Safet Kubat spada među najpoznatije ekološke aktiviste u Bosni i Hercegovini, a veliki doprinos ekološkoj zajednici dao je kroz pokret “Rijeke Bosne i Hercegovine – Budi promjena”, koji je na društvenim mrežama za kratko vrijeme privukao više od 60,000 članova. Iako mnogi tvrde da sport i kultura najbrže zbližavaju ljude iz Safetovog primjera je evidentno da i briga o okolišu može animirati i ujediniti mnoge ljude.

-Da, tačno je, nekada 2020. godine sam osnovao grupu, koja je sada več eko pokret, koji broji preko 60,000 članova, sa jednom apsolutnom novom paradigmom i drugačijim socio ekološkim fenomenom koji je do sada organizovao više od 3,500 konkretnih fizičkih akcija. Malo me ta riječ „najpoznatiji“ baš i ne opisuje jer sam više za koncept zajedništva i solidarnosti, i više za atribuciju „Mi“, nego „Ja“. Tako i pokret , gdje sam jedan od jednakih bez išta većih prava, ali i odgovornosti nego li bilo koji drugi član grupe. Meni su naši aktivisti preči nego li bilo koji. Draže mi je sa njima jesti pogaču i sataraš, nego li sa uzurpatorima kavijar. I da, u pravu ste. Na neki način smo uhvatili val pozitivnih promjena. Bili smo iskreni, autonomni, bez ikakvog finansiranja i ljudi su to prepoznali. Ljudi žele pozitivne promjene i dokaz brže ekspanzije jer da imamo dosta osviještenih ljudi po pitanju ekologije. Ovdje je stvar pripadnosti i narativa ekologija kao ideologija. I podršku ne dobijamo samo iz BiH, nego i regiona, ali od naše bh dijaspore – skromno započinje razgovor Kubat.

Entuzijazam kojim zrači naš sagovornik , osim što je bio neophodan preduslov da pokret zaživi i što je još važnije poluči konkretne rezultate svakako i sam po sebi privlači podršku sa svih strana. Kako verbalnu, tako i konkretno. Stoga nas i nije začudilo kada je potvrdio da ima, kako je kazao, fenomenalna iskustva i saradnju sa ljudima iz cijele BiH i da ne osjeti nikakve nesuglasice jer su prema njegovim riječima „ekološki problemi faktor spajanja u Bosni i Hercegovini“.

UNESCO-ov šampion mira

Kubat je prošle godine imenovan za UNESCO-ovog šampiona  mira što se uglavnom odnosi na aktivnosti na društvenim mrežama, ili bolje reći Social media 4 Peace.

-Da bi se došlo do mira, odnosno uopšte dovođenja u polemiku mira, nužno je poduzeti predradnje. Moja veća ekspertiza je okrenuta na mir na društvenim mrežama, tačnije preveniranje govora mržnje jer svaki govor mržnje vodi u nasilje, a svako nasilje je već samo po sebi katastrofalno. Ključ je u ambijentu, narativima, paradigmi. I svi smo odgovorni za stanje prisustva mira, odsustva nemira, spriječavanju govora mržnje itd. Jako je važno šta pišemo, šta kažemo, kakva nam je facijalna ekspresija. Uvijek negdje mora da postoji dobra namjera. Mislim da mir nije ugrožen u BiH i tako treba da ostane. O odsustvu mira govore retorike koje za posljedicu imaju mobilizaciju glasačkog tijela. Kada pogledamo rat u Ukrajini, sjetimo se rata u BiH  gdje posljedice rata još uvijek osjetimo i živimo. Potrebna nam je mudrost – poručuje Kubat.

-Kada osvijestimo narod da dišemo jedan zrak, da su šume naša pluća, a rijeke naš krvotok i shvatimo da rijeke ne poznaju granice i budemo se suživili sa našim prirodnim dobrima, ovakvim pitanjima neće biti mjesta. Ja sam lično dobio podršku lokalnog stanovništva gdje god sam došao i niko nije polemisao, nego smo udružili se i rješavali probleme, od čuvanja Ozrena, sada Jezera, do akcija čišćenja smeća. Volim kazati SMEĆE NE POZNAJE NACIJU. Bilo je minornih pokušaja trovanja, ali u grupi smo te narative ugasili i više ih nema, pa se u grupi svi osjećaju sigurno. Imaju ista prava, nema religijske, nacionalne niti političke prepirke. Svima je jedan interes, a to je čista priroda i očuvanje prirodnih dobara. Jako je važno pojasniti ko su stvarni neprijatelji. To su oni koji žele uništiti prirodu i eksploatisati naša zajednička prirodna dobra. Kao što kaže Indijski poglavica – kada čovjek posjeće posljednje drvo, izlovi posljednu ribu i presuši posljednju rijeku shvatit će da ne može jesti novac – mudro sumira Kubat.

Hrane me društvene promjene

Kako nam pojašnjava, Pokret djeluje u tri pravca. Prvi je podizanje ekološke svijest i same akcije čišćenja, kao i eko poruke, pa i pisanje po društvenim mrežama. Drugi pravac djelovanja su kazne, odnosno prijave nadležim nelegalnih pocinioca i treći pravac su sistemske promjene.

Što se tiče akcija čišćenja, do sada su realizovali više od 3,500 akcije čišćenja, zasadili preko 200, 000 stabala drveća, poribili veliki broj rijeka, kao i veliki broj prijava i protesta. Kubat priznaje kako su mu ipak najdraže samoorganizoavne akcij, koje dolaze iz ljudskih poriva, ali i da mu je drago ako svojim akcijama i druge potaknu na djelovanje.

-Jedna od najvecćih akcija koje smo uradili jeste „Očistimo grad za jedan dan“ gdje smo izveli preko 850 aktivista za jedan dan i prikuplil preko 30 tona smeća. Bio je to praznik za aktiviste. To se desilo u Zenici, 21.08.2021., akcija koja je proglašena jednom od najvećih ikada na području ejednog grada. Prije nekoliko dana smo organizovali i akciju u Stocu, gdje se desila mobilizacija za dva dana i očistili smo Stolac. Pa onda u Kršnom Polju svi zajedno, posebna emocija. Akcije najmlađih po školama. Akcija Lav-a čovjek koji je sam očistio četiri kilometra rijeke. Akcije na Bristu, akcije i incijative bračnog para Buro..Zaista ne bih izdvajao nikoga, jer svaka akcija na svoj način priča priču...- nabraja naš sagovornik.

Aktivisti su zadnja linija odbrane prirodnih dobara

Aktivizam bilo koje vrste često zna ugroziti nečije velike interese i poslove pa je neizbježno pitanje i koliko je danas sigurno biti ekološki aktivista.

-Mnogi će reči da je opasno i tako izazivati fenomen žrtve što ja ne volim. Svako od nas je izabrao da se bavi ovim čime se bavi.  Svako treba da preuzme odgovornost za svoje postupke, ali je potrebno i pravno uređenje, odnosno donošenje zakona koji će zaštiti aktiviste. Naravno da smo izloženi, ali više treba govoriti o ohabrivanju ljudi, a ne demotiviranju.  Potrebno nam je što više aktivista, koji će biti hrabri i odvažni, veliki broj i mirovinskih aktivista jer su trenutno aktivisti zadnja linija odbrane prirodnih dobara. Veliku pomoć nam daje masovnost, jer se tada rijetko ko smije nešto usuditi. Zna da će dobiti medijski epilog. Bude tu više zastrašivanja, prijetnji tužbama..Ali kako pokret raste, toga je sve manje – kaže ovaj neustrašivi aktivista.

 

Ističe kako ga posebno raduje što akcije imaju dugotrajan efekat jer su se na određenim lokacijama u mnogome smanjile količine smeća, a na nekim ga više gotovo i nema. Stoga i dalje insistiraju da svaka kuća ima kantu za smeće i traže uključenost svih, kao i da se vrši selektivno razdvajanje otpada odnosno da se otpad počne doživljavati kao reusrs. Sponosom ističe činjenicu da su u nekim sredinama uspjeli odvoz otpada „izgurati“ na 100%. Dodaje kako nude konrketne rješenja, kako neki gradovi istinski sarađuju i da ima pomaka što svakako raduje.

Nažalost, slike smeća koje pluta Drinom su nedavno obišle cijeli svijet. Samo par dana kasnije Bosna u Zenici je misteriozno „pocrvenila“. Da bi se ovakvi incidenti u budućnosti spriječili Kubat kaže da su nužna sistemska rješenja, ali i sinergija građana, institucija i nevladinih organizacija.

Pa ljudino valja li to?

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Ono što je svakako zanimljivo jesu i zanimljivosti sa kojima se ekološki aktivisti susreću, a one su istinske „zanimljivosti“.

-Uvijek se prvo sjetim događaja koji me je i pokrenuo ka kreiranju grupe. Naime jedne prilike mapirajući divlje deponije, pokušavajući nadležne natjerati da rade svoj posao, mapirali smo divlje deponije u Zavidovićima. I čovjek koji je naišao pored nas sa punim kolicima smeća, onako „udarnički“ natovaren, gle čuda, prolazi pored kontejnera za smeće, i ide uz brdo onako natovaren nekih 100 metara, kozijom stazom u šumu, da bi istresao smeće. I vraća se sav sretan, kao neki antistres da je doživio, kao neko olakšanje. Pitam ga ja, pa ljudino valja li to? Kaže on meni, mojoj sreći nema kraja kakvo sam olakšanje osjetio. Onako sam ostao zatečen i dugo razmišjao o tom događaju. Šta je to, šta je to u tim genima, čemu to razmišljanje? Postavljajući mu pitanje, zna li šta je učinio prirodi, zagađenju vode, šume, i na koncu da je onečistio vodu koju i sam pije. Gledao me zbunjeno... Druga situacija koje se sjećeam je kada smo radili akciju „Očistimo grad za jedan dan“. I kada je momak koji je snimao dronom pitao našeg Emina, dječaka od 6 godina, šta ima da poruči onima koji bacaju smeće... Amin mu je odgovorio, kada pomislim na svog komšiju nemam više šta da kažem. On baca sve u rijeku....- prisjeća se Kubat.

Na pitanje odakle crpi snagu i energiju za neprestanu borbu za ljepšu i zdraviju okolinu, dao nam je zanimljiv odgovor.

-Mene hrane društvene promjene, i kada vidim da nešto raste, rastem i ja. Kada vidim da možemo udruženi mijenjati stanje, to mi daje snagu. Daje mi ogromnu potporu i porodica, ne znam kako mogu da trpe, ali i oni su polahko ušli sa mnom u aktivizam. Snagu mi daje i grupa, ali i snaga duhovnosti, obračun sa samim sobom, pobjeđivanje vlastitog ega i koračanje ka konačnom cilju. Veliku snagu crpim i iz duhovnosti.  I na kraju kada vidimo da pokret djeluje, nije više pitanje volje, nego je pitanje i odgovornosti.

Val promjene ne smije da stane, zakotrljali smo grudvu!

Iako je priroda nažalost ugrožena sa svih strana i u cijeloj BiH, neki lokaliteti i vodotokovi su ugroženiji od drugih. U više navrata naš sagovornik ističe da je jedna od najugroženijih rijeka Bosna. Kada je riječ o izvorima zagađenja oni zavise od rijeke do rijeke. Neke su zagađene otpadnim voda,a druge industrijskim, neke kanalizacijom, a neke smećem. Kubat ističe kako smo svi svjedoci načina na koji priroda uzvraća kada je „naljutimo“, što je rezultatvišedecenijske nebrige, uzurpacije obala, sječe šuma, neriješenih odvoda, neplanske gradnje...

-Ovih dana smo simali na rijeci Lašvi ekološki incidnet, puštanje mulja i taloga iz akumulacije na MHE, gdje je SRD Vitez izrazilo sumnju da će flora i fauna biti uništeni, naročito riblji fond. Scenarij je uvijek isti. Eko incident se radi kada rijeka nabuja, kada padne veća količina kiše i na taj način uklone tragove, ali ovaj put im nije pošlo za rukom. Slična situacija je na rijeci Fojnici, gdje svjedočimo njenom žutilu. Onda na Bregavi gdje sam boravio za vikend imamo obrušavanje u rijeku dijelova stare Centrale. Ko će to izvaditi iz rijeke? A onda dolazimo i do Drine i Višegrada i problema tri države gdje nemile slike obilaze Evropu, a svjedočimo da rijeke u svom bujanju odnose nažalost i ljudske živote što je najveća tragedija, poput ove u Novom Pazaru ili Miljacki. Tu je i problem rijeke Bosne sa ispuštanjem industrijkih otpadnih voda. Ono što je pak dobro u svemu ovome je da su ljudi postali svjesniji i da aktivisti pomno prate svaki incident na rijeci – kaže Kubat.

On podsjeća i da je nedavno poništena vodna dozvola za Arcelor Mitall u Zenici nakon tužbe Eko Foruma Zenica.

Mnogi su skloni tvrdnji da je uništavanje okoliša koja se dešava u BiH nažalost danak siromaštvu te da smo naprosto prinuđeni da trpimo razne investitore čak i po cijenu devastacije prirode.

-Jako dobro pitanje. Bosni i Hercegovini su ostala još jedino prirodna dobra. I imamo obavezu da ih sačuvamo jer mi nemamo neki Bog zna tehnološki napredak. Od tih silnih investitora najmanje koristi ima narod, a skoro nikakve država. To vam liči na savremenu neokolonizaciju. Npr. vi imate rudnik i ne znate raditi sa tim rudnikom. Dajte nama, mi ćemo gospodariti, zaposlit ćemo vas i bit ćete sretni, a mi ćemo se bogatiti. Nažalost uzurpaciji svjedočimo na svakom pedlju. Moramo imati puno jači pregovarački postupak. Mi uopšte nismo siromašna zemlja, samo novac nije pravedno raspoređen jer je koncentrisan u rukama nekolicine – uvjeren je naš sagovornik.

Na samom kraju zamolili smo za neku jedinstvenu poruku svim Bosancima i Hercegovcima.

-Budi promjena kakvu želiš vidjeti u drugim ljudima. Mi BIH, BiH BEZ SMEĆA. Smeće ne poznaje granice. A ekološki problemi su faktor zbližavanja i ujedinjavanja. Niko drugi neće doci i riješiti naš problem. Sve je do nas. Imamo jednu od najljepših zemalja na svijetu, jedne od najmerhamtlijih ljudi na svijetu, ljudi koji su svašta prošli, zemlju rijeka, jezera, i imamo priliku da je sačuvamo. Naša snaga je u mladim ljudima i mi smo oni koje smo čekali. I ako Bog da nećemo odustati. Val promjene ne smije da stane! Zakotrljali smo grudvu! – snažna je poruka na kraju.

Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog tekta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a".