Život / Nauka i tehnologija

Nokia je, kako je svima poznato, pionir mobilne telefonije koja je u prvoj deceniji dvijehiljaditih dominirala tržištem.

Ipak, nakon predstavljanja iPhonea i dolaska Androida, tržište se radikalno promijenilo, a tim se promjenama Nokia nije prilagodila, što je na kraju rezultiralo prodajom Microsoftu koji također nije uspio iskoristiti ovaj brend kao odskočnu dasku za napad na tržište pametnih telefona.

Iako je vrijeme dominacije na tržištu telefona iza njih, kompanija se okrenula infrastrukturi, telekomunikacijskoj opremi i servisima - i to prilično uspješno.

Godišnje tako ostvaruju prihode od oko 24 milijarde dolara, a dio tih prihoda ostvaren je i na tržištu Rusije i Ukrajine. Kao i brojne druge kompanijee, nakon invazije na Ukrajinu i Nokia je digla sidro iz Rusije, no iako više ne posluju tamo, u toj se zemlji itekako dobro osjećaju plodovi njihova rada. I to ne na pozitivan način, naročito ne za korisnike.

Kako su to objavili na New York Timesu, čiji su novinari imali pristup povjerljivim dokumentima o poslovnim aktivnostima Nokije u Rusiji, upravo je zahvaljujući finskoj kompaniji izgrađen veliki sistem nadzora i kibernetskog špijuniranja.

Nokia je tokom godina isporučila opremu i servise za razvoj alata za digitalni nadzor SORM putem kojeg se prisluškuju pozivi, prate mailovi i drugi oblici kibernetske komunikacije.

SORM je povezan s najvećim ruskim telekomom MTS-om, a osim što je korišten u prošlosti za špijuniranje disidenata poput Navalnog, koristi se i danas kako bi se pronašli i utišali antiratni prosvjednici.

Dokumenti koje su objavili novinari NYT-a pokazuju kako su u Nokiji bili svjesni zašto se koristi njihov hardver i softver, no navodno su morali pristati na to kako bi dobili ugovore s drugim kompanijama koje koriste njihovu opremu.

Također, iz finske kompanije kažu kako su trebali odlučiti hoće li surađivati s Rusima ili će se napustiti zemlju te su bili svjesni da će, ako se odluče na saradnju, morati poštovati lokalne zakone. A ti zakoni uključuju i razvoj proizvoda koji će se koristiti za SORM. Pri tome su, naglasili su iz Nokije, poštivali sve međunarodne standarde koji se odnose na isporuku mrežne opreme koja se koristi za državni nadzor. 

Iako takve sisteme nadzora, naravno, koriste brojne države, razlika u odnosu na Rusiju jest što je u demokratskim zemljama za prisluškivanje potreban sudski nalog (odnosno, barem bi tako trebalo biti po zakonu), dok u Rusiji nema takve procedure s ishođenjem sudskih dozvola. 

Kako zaključuju u NYT, autoritarne države su imale (ili i sada imaju) podršku nekih od tehnoloških giganata i kada je u pitanju ovaj način saradnje, odnosno, u konkretnom slučaju,  kada je u pitanju SORM.