Kolumne

 Ruska Federacija po novoj stratagiji svoje interese na zapadnom Balkanu proširuje djelovanjem „prijateljskih partija“, anti-NATO pokreta i njima sklonih medija • Srbska čast, koja se predstavila u RS, ogranak je zloglasnih ruskih Noćnih vukova koji se bore u Ukrajini i na američkoj su „crnoj listi“

Piše: Đuro Kozar

Otkako je Crna Gora prošle godine ušla u NATO, što su neki označili kao uvođenje reda na zapadnom Balkanu, Ruska Federacije na sjedi skrštenih ruku. Nastoji da ojača svoju ulogu na području koje smatra svojom interesnom sferom - u Srbiji, Makedoniji i Republici Srpskoj kao entitetu Bosne i Hercegovine. Podgorica je mirna, a nereda opet ima pogotovo što NATO namjerava da pod svoj „kišobran“ stavi i Makedoniju, bez obzira na to kako će se ta bivša jugoslavenska republika ubuduće zvati. Rusija je, navodno, naumila smanjiti javno djelovanje preko svojih ambasada, ali će finansijski pomoći djelovanje „prijateljskih“ partija, anti-NATO pokreta i medijskih grupacija u državama zapadnog Balkana. Pojedini analitičari smatraju da ova strategija Moskve stiže ne u pet do 12, nego u 12 i pet, pa se Rusima mnogo žuri.

NEUSPIO UDAR U PODGORICI

Navodno je izdvojeno više desetaka miliona eura koji će biti upotrijebljeni za podršku „prijateljima politike Moskve“. Ruski politički stratezi smatraju da će se na taj način diskretnije, ali efikasnije ostvariti značajniji upliv na balkanska dešavanja, a zvanična Moskva smatra da neće kao do sada biti na tapetu javnih kritika zbog prevrata u regionu. Podsjetimo, Rusija je u međunarodnim krugovima prozvana zbog pokušaja državnog udara u Crnoj Gori uoči parlamentarnih izbora u toj zemlji 16. oktobra 2016. godine. Na taj način opozicioni Demokratski front je namjeravao zaustaviti ulazak Crne Gore u NATO, ali intervencijom crnogorske policije to je spriječeno. Vinovnicima ovog antidržavnog čina se sudi.
Optužnica je podignuta i protiv dvojice državljana Ruske Federacije, devet državljana Srbije i dvojice Crnogoraca. Srpski dio ove skupine predvodio je penzionirani žandarmerijski general Bratislav Dikić. Iako je u Žandarmeriji od osnivanja, 2001. godine, Dikića je šira javnosti upoznala mnogo kasnije i to po aferama koje su ga pratile. Svojevremeno se spekuliralo da je imao ideju da od Žandarmerije napravi posebnu formaciju, po ugledu na nekadašnju Jedinicu za specijalne operacije (JSO) Srbije, a da on postane „mali Legija“.
Specijalno državno tužiteljstvo Crne Gore tereti Eduarda Šišmakova i Vladimira Popova da su od početka 2016. do 18. 10. 2016. na teritoriji Crne Gore, Srbije i Rusije organizirali kriminalističku organizaciju za vršenje krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna, kazao je Saša Čađenović, iz Specijalnog državnog tužiteljstva Crne Gore. Optuženi su, u noći održavanja parlamentarnih izbora, planirali da upadnu u Skupštinu Crne Gore, uhapse i likvidiraju bivšeg premijera Milu Đukanovića. Krajnji cilj im je bio da u Crnoj Gori uspostave prorusku vlast. Dvojica ruskih agenata su nedostupna crnogorskom pravosuđu.
Eduard Šišmakov, koga strani mediji označavaju kao jednog od organizatora neuspjelog državnog udara u Crnoj Gori, kao oficir pripada ruskoj obavještajnoj službi GRU. Radio je i kao vojnopomorski ataše u Poljskoj 2014. godine. Premda su ruski državni organi demantirali da on ima bilo kakve veze sa njima, fotografije koje su objavili mediji u Moskvi, a prenesene su sa sajta Murmanskog tehničkog univerziteta, govore drugačije. Šišmakov je na njima u oficirskoj uniformi i predstavljen kao vojnopomorski ataše u Poljskoj. Britanski „Telegraf“ objavio je fotografiju Šišmakova i Vladimira Popova na beogradskom Kalemegdanu, gdje su navodno pripremali državni udar u Crnoj Gori. Osim fotografija Šišmakova i Popova, Skaj njuz je objavio i fotos na kojem su Šišmakov i državljanin Srbije Aleksandar Sinđelić, koji je uhapšen u Crnoj Gori i priznao je sudjelovanje u pokušaju državnog udara.
Prema pisanju portala Meduza.io, Šišmakov, koji je poznat i kao Eduard Širokov (pod tim imenom je na Interpolovoj potjernici Crne Gore), protjeran je iz Poljske upravo zbog špijunaže. Kako navodi taj portal, Šišmakov je navodno davao novac poljskom oficiru Zbignjevu J. u zamjenu za informacije. Potpukovnik Zbignjev J., koji je radio u sektoru obrazovanja poljskog ministarstva odbrane, kasnije je osuđen u poljskom sudu zbog špijunaže u korist Rusije.

RUSKA BAZA U NIŠU

Rusko-srpski humanitarni centar u Nišu otvoren je još 2012. godine, ali se o njemu više govori i piše u posljednje dvije godine kad su se obistinile sumnje da taj centar ima veći značaj i da se dovodi u vezu sa jačanjem uticaja Ruske Federacije na zapadnom Balkanu. Iako se pojedinci u tom centru bave i pružanjem pomoći prilikom otklanjanja elementarnih nepogoda u Srbiji, u njemu ima aktivnosti koje su najmanje humanitarne. Sve više se tvrdi da je tu riječ o vojnoj bazi ili ruskom špijunskom centru na Balkanu. Agencija Asošijeted pres objavila je tekst pod naslovom „Unutar ruske 'špijunske baze' na Balkanu“, u kojem se ističe da je centar u Nišu zapravo baza koja prisluškuje američke vojne interese na Balkanu.
Novinar koji je posjetio ovaj centar piše da se u komandnoj sobi tog centra nalazi veliki ekrani za nadzor, u skladištu je spasilačka oprema, a siva betonska zgrada služi kao centar za obuku. Ima na toj lokaciji još objekata koji ovom kolegi iz AP-a nisu bili dostupni. Inače, u članku se navodi da je Srbija i dalje bliska Rusiji dok su njeni susjedi sve više „nepovjerljivi“ prema namjerama i prisustvu Rusije, posebno Bugarska, Rumunija i Mađarska. Agencija podsjeća i da su sve zemlje oko Srbije ili članice NATO-a ili žele da to budu. Zapadni analitičari navode da je baza u Nišu odgovor Kremlja na širenje NATO-a u regionu. Ako je doista riječ o vojnoj operaciji, to bi bila prva baza Kremlja u Evropi izvan bivšeg Sovjetskog saveza od kolapsa Varšavskog pakta, početkom 1990. godine.
Kako to da je taj tzv. ruski humanitarni centar lociran baš u Nišu? Očito je da je to dogovoreno između zvanične Moskve i Beograda tako da nije nimalo slučajno da se taj centar nalazi u blizini aerodroma u Nišu gdje je baza Padobranskog bataljona Specijalne brigade Vojske Srbije. U Nišu je Komanda srbijanske kopnene vojske i Komanda 3. brigade VS. Teško bi bilo i zamisliti da se ruski „humanitarci“, preciznije obavještajci, nađu u blizini tako važnih segmenata Vojske Srbije da im to Ministarstvo odbrane u Beogradu nije odobrilo.
U tekstu britanskog „Gardijana“ se navodi da je ruska baza u Nišu u funkciji navodnih tajnih ciljeva lidera u Republici Srpskoj i da se u toj bazi vrši regrutacija osoba iz kriminalnog miljea, koje bi, po istom izvoru, činile okosnicu budućeg Dodikovog eskorta, a možda i paravojne formacije. Gardijan je naveo da osobe koje se priremaju za navedenu paravojnu formaciju trening i obuku vrše upravo na spomenutoj niškoj lokaciji.

VUKODLAKA SRBSKA ČAST

Na obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske, u Banjoj Luci 9. januara, pojavila se i skupina bildera pod nazivom Srbska čast u kojoj su, po fantomkama na glavi, mnogi prepoznali obrise paravojne formacije. Premda su tada imali manifestacionu ulogu, šira javnost u BiH se zapitala šta oni stvarno predstavljaju kad RS ima svoje ustavom i zakonima predviđene policijske institucije? Pojedini portali i analitičari tvrde da predsjednik Republike Milorad Dodik, uz potporu Moskve, tajno uspostavlja paravojnu jedinicu, što je Dodikov ured demantirao. No, znajući da je Dodik veliki pobornik politike Vladimira Putina, da je često u Moskvi i da se odlučno odupire približavanju BiH NATO-u, logično je da je spreman RS još više podrediti ruskim interesima.
Možda bi pripadnici Srbske časti privukli manje pozornosti da, kako se tvrdi, nisu jedan od stotinu ogranaka moćnog ruskog motokluba Noćni vukovi, čije je sjedište u Moskvi. Vođa ovog kluba je sumnjivi lik kojeg zovu Hirurg, koji je od izbacivača u kafiću u Berlinu stigao do vođe jednog od najmoćnijih motoklubova u svijetu. Nije tajna da ove opasne motoriste podržava i ruski predsjednik Putin. Noćni vukovi su zapravo teroristička organizacija čiji su ogranci (i oni iz Srbije i RS) sudjelovali u ratu u Ukrajini ili su i sada tamo, a počinili su zločine nad civilima koji su se protivili ruskoj invaziji. Amerikanci su ih stavili na „crnu listu“, a u nekim zemljama istočne Evrope, kao što je Poljska, zabranjen im je ulazak.
S „Vukovima“ u Rusiji je bio i predsjednik Udruženja veterana RS-a Duško Vukotić, na čiji poziv su u Banjoj Luci boravili pripadnici Srbske časti iz Niša, s kolegama iz RS. Jedan bivši borac VRS-a za Vukotića je rekao da je „najveća prevara podmetnuta borcima, da ih je izdao jer je boračke proteste iskoristio za ličnu promociju“. Ovaj lider veteran po riječima ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića, u okviru Srbske časti, organizira odvođenje djece iz RS u tzv. patriotske centre u Rusiji na vojničku obuku. Dodao je da je u toku aktivnost da se nova grupa djece od 14 do 20 godina (uglavnom iz siromašnih obitelji), odvede na spomenutu obuku.
Predsjednik Srpske demokratske stranke Vukota Govedarica je rekao da Srbska čast nema nikakve veze sa humanošću pa se postavlja pitanje otkud da je vrh RS toliko blizak sa njima, zbog čega je pozvao vladajuću strukturu da razmisli da li je takav režimski pristup ono što treba građanima RS-a:
- Cilj te organizacije je da proizvode pritisak na političke neistomišljenike sadašnjeg režima i to na Mektića, mene i druge članove SDS-a i Saveza za promjene, a drugi cilj je izazivanje straha kod svakoga ko se ne slaže s ovim režimom i smatra da RS-u trebaju korijenite promjene nakon izbora - pojasnio je Govedarica.
Govedarica je dodao da postoje saznanja da organizacija Srbska čast priprema spiskove nepodobnih Srba u političkom smislu, uglednih Srba koji smatraju da su RS-u potrebne promjene i aktivista SDS-a i ostalih opozicionih partija u RS. Zapravo, na udaru su prije svega lideri Saveza za promjene jer od početka svoje koalicije odbijaju da im Dodik naređuje šta će i kako raditi u državnim organima BiH. Utjerivanje straha u kosti opoziciji u RS-u bit će sve izraženiji način izborne aktivnosti Saveza nezavisnih socijademokrata do oktobra.

SLUČAJ MAKEDONIJA

Ruski špijuni i diplomati gotovo cijelo desetljeće širili su propagandu i provocirali nerede u Makedoniji kao dio šire regionalne akcije koja je imala za cilj spriječiti balkanske zemlje da se pridruže NATO-u - pokazuju dokumenti makedonskih tajnih službi. Do tih dokumenata došli su novinari beogradskog portala Krik i makedonske Nove TV, a u cijelu operaciju je bila uključena i srbijanska Bezbednosno-informativna agencija (BIA).
„Pomoću sredstava i metoda takozvane 'meke moći', kao dio strategije Ruske Federacije na Balkanu, cilj je da se zemlja Makedonija izolira od uticaja Zapada“, stoji u spomenutim dokumentima.
Početak ovih ruskih operacija poklapa se sa vremenom kada se makedonski put prema NATO-u našao u problemima 2008. godine jer je Grčka stavila veto na njenu kandidaturu zbog spora o upotrebi imena Makedonija.
Svoju politiku Moskva je provodila iz svoje ambasade u Skoplju, posredstvom trojice agenta obavještajne službe SVR-a i četiri agenta vojne obavještajne agencije GRU. Špijuni su naredbe dobijali iz glavnih gradova dviju susjednih zemalja, Srbije i Bugarske. „Njihove aktivnosti koordiniraju se iz SVR centra u Beogradu i GRU centra u Sofiji“, stoji u ovim dokumentima.
U dugogodišnjoj makedonskoj političkoj krizi, koja je nerijetko eskalirala masovnim protestima i sukobima na ulici, Rusija se indirektno javno svrstavala na stranu lidera makedonskih nacionalista. Moskva je redovito istupala protiv miješanja SAD-a i EU, koje su bile involvirane u rješavanje krize, u unutarnja makedonska pitanja. Makedonski premijer Zoran Zaev je tim povodom rekao:
- Vjerujem da će, ako se ne preduzmu nikakve dodatne mjere u pogledu slabog interesa koji EU i SAD imaju u regiji, Ruska Federacija imati više prostora da nameće vlastite interese.
Zaev je očito imao u vidu da ruski špijuni utiču na makedonske medijske kuće, kao i one okrenute Albancima u Makedoniji. Cilj je bio da ti mediji šire „informacije i dezinformacije“ kao podršku ruskim političkim ciljevima.
Rusi su drastično povećali svoj uticaj u makedonsku kulturu forsirajući ideju „panslavenskog“ identiteta, pa je tako formirano gotovo 30 makedonsko-ruskih „prijateljskih udruženja“ u zemlji, otvoren je ruski kulturni centar u Skoplju, a sponzorirana je izgradnja pravoslavnih crkava u ruskom stilu širom ove zemlje, stoji u dokumentu Makedonske obavještajne službe. Ruske interese u Makedoniji podržavaju obavještajci iz Srbije ističući da ovoj republici nije mjesto u NATO-u i da svakako treba spriječiti njeno približavanje ovom vojnom savezu.

AGENT ŠIŠMAKOV

Ruski portal Fontanka navodi da je jedan od vodećih ruskih agenata Eduard Šišmakov rođen 20. februara 1971. u oblasti Čita, u oficirskoj porodici. Srednju školu za djecu oficira završio je u nekadašnjoj Istočnoj Nemačkoj 1988., u gradu Haleu. Visoko obrazovanje stekao je u Crnomorskoj vojnopomorskoj akademiji P. S. Nahimov, koju je završio sa najvišim ocjenama 1993. godine. Šišmakov je po završetku akademije službovao u Baltičkoj floti, u Sankt Peterburgu i Kalinjingradu. Kasnije je postao vojni ataše čiji je glavni zadatak bila špijunaža, a korišten je i za pripremanje i organiziranje prevrata. Ovaj portal pokušao je da stupi u kontakt sa Šišmakovim, ali nisu uspjeli. Jedino su stupili u kontakt sa njegovim sinom, koji je negirao da je u srodstvu sa Šišmakovim. Pretpostavlja se da je ovaj agent, pod drugim identitetom, i dalje prisutan na zapadnom Balkanu.

LAZANSKI U MOSKVI

Poslanik Srpske napredne stranke u Skupštini Srbije, vojni analitičar i kolumnist Politike Miroslav Lazanski bit će novi ambasador Srbije u Moskvi, objavljeno je u Beogradu. On u javnim nastupima nije skrivao svoju ljubav prema Rusiji, a u Moskvi će naslijediti Slavka Terzića, koji je srbijanski ambasador u toj zemlji od 2012. godine. Izbor Lazanskog na ovu važnu diplomatsku dužnost povezuje se sa jačanjem srpsko-ruske vojne suradnje. Vojska Srbije do sada je već nabavila nekoliko borbenih aviona MIG-29 i drugog naoružanja iz Rusije, a planiraju se i novi ugovori. Lazanski ima snažan antinatovski stav. Napravio je nekoliko intervjua sa ruskim generalima, a bio je u vezi sa Veljkom Kadijevićem, koji je umro u Moskvi 2014. godine. Kadijević je od 1988. do 1992. bio savezni ministar obrane Jugoslavije, a pobjegao je u Rusiju. Lazanski je veliki pristalica politike predsjednika RS-a Milorada Dodika koji mu je duže vrijeme omogućavao jednosatne emisije na Televiziji RS-a i visoke honorare za njihovu pripremu i vođenje.

UPOZORENJE ALEKSANDROVIČA

Ukrajinski ambasador u Srbiji Oleksandr Aleksandrovič izjavio je, u intervjuu za Balkansku informativnu mrežu (BIRN) u novembru 2017. godine, da se, prema njegovim informacijama, gotovo 300 Srba u ruskim formacijama bori u Ukrajini.
- Srbijanski plaćenici diskredituju srpsku naciju u očima prijateljskog ukrajinskog naroda. Nikad vam nismo ništa učinili nažao. Naši parlamentarci ne putuju na Kosovo. Igramo nogometne i košarkaške utakmice protiv Kosova na neutralnoj teritoriji jer Ukrajina ne priznaje kosovske pasoše. I Ukrajinci ne dolaze u Srbiju ubijati Srbe - rekao je on.
Aleksandrovič ističe da Rusija zloupotrebljava Srbiju da bi stvorila haos i izazvala novi rat na Balkanu. Iz Ministarstva vanjskih poslova Srbije uzvratili su upozorenjem da će, ako se ukrajinski ambasador ne „vrati“ u okvire Bečke konvencije, preduzeti određene korake, „uobičajene u ovakvim slučajevima“.