Ekipa magazina Start BiH posjetila je Urgentni centar Opće bolnice Abdulah Nakaš u Sarajevu. Ponedjeljak je, juli, na kapiji nas dočekuje ljubazan portir i upućuje u kontejner gdje će nas kratko i efikasno ispitati sve o koroni. I još nam izmjeriti temperaturu. Glavni medicinski tehničar Karup Ermin nas odijeva u zaštitnu odjeću. Naše domaćice su doktorice Zehrina Husnić, Elma Demirović i Behka Durak. Prosjek broja primljenih pacijenata u ovom urgentnom centru tijekom „urgentnog dana“ varira od 230 do 250 osoba. Evo šta je zabilježila naša ekipa

Tekst: Dario Novalić

Foto: Mevludin Mekić

Zdrav čovjek ima hiljadu želja, a bolestan, u vrijeme korone, pogotovo ako živi u Sarajevu ili blizu, samo jednu – pronaći pravoga ljekara u pravo vrijeme na bilo kom mjestu. Svi oni koji su posljednjih mjeseci imali bilo kakav zdravstveni problem znaju da to i nije baš jednostavno. Negdje se ispriječi štrajk ljekara, negdje nedefinisan put pacijenta, a najčešće sve to skupa uvećano za model kojim se bolnice ostavljaju gotovo praznima „kako bi se ostavilo prostora za eventualne 'ozbiljne' pacijente“ (ma kako to nama čudno zvučalo).

Uglavom, ako imate neki hitan zdravstveni problem, nakon posjete domu zdravlja i/ili prostorijama Hitne pomoći, ovako ili onako trebali biste završiti u jednoj od dvije bolnice kantona i grada Sarajeva: Opća bolnica „Prim dr. Abdulah Nakaš“ ili Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) .

Željeli smo vidjeti i osjetiti šta i kako preživljavaju oni koje „naglo zaboli“. Bio je ponedjeljak (koji zajedno sa petkom čini „urgentni dan“) pa smo upućeni u Opću bolnicu. Da je bio neki drugi dan u sedmici, poslali bi nas u KCUS. Dakle, vaša bolest bi, za početak, morala voditi računa kojega će se dana pojaviti.

Ponedjeljak je, juli, na kapiji nas dočekuje ljubazan portir, Avdilji Vulent Vuki, i upućuje u kontejner gdje će nas kratko i efikasno ispitati sve o koroni. I još nam izmjeriti temperaturu.

- Malo ste zagrijani - veli nam medicinska sestra, a mi uglas: - Sestro draga, vani je 30 stepeni u hladu, a mi sa sunca, drito!

 Treba nam još i ljudi i tehnike

Glavni medicinski tehničar, Karup Ermin, odijeva nas u zaštitnu odjeću. Tu je jednokratni mantil od krepa, kapa, papuče, masku smo imali! Svi su vanredno ljubazni prema nama. Da l' je to stoga jer imamo dozvolu novog direktora prof. dr. Ismeta Gavrankapetanovića ili su uvijek i prema svima takvi!?

Nadam se da nikada nećemo doznati.

Prvo ćemo se upoznati sa doktoricama koje su ovo jutro u dežuri. I tu su naredna 24 sata.

- Ovim urgentin centrom vladaju žene, sve su doktorice, specijalizantice - veli nam koleginica Jasna Dučić, PR cijele bolnice.

Žena vlada i KCUS-om, htjedosmo dodati, ali prećutasmo, ipak.

Dr. Zehrina Husnić, specijalista urgentne i interne medicine, dr. Elma Demirović, specijalista urgentne medicine, dr. Behka Durak, specijalista urgentne medicine, naše su domaćice i dame koje će vam, zasigurno, pomoći, ako se kojim nesretnim slučajem nađete ovdje.

- Posao, zbrinjavanje i liječenje pacijenata samo po sebi nije problem, čak i kada bi svaki dan bio urgentni, samo kada bismo imali adekvatne tehničke uslove te kada bi nas bilo dovoljno. Mislim i na  specijaliste, ali i na ostale zdravstvene radnike - napominje doktorica Demirović.

Naš ugodni razgovor o neugodnim temama prekida zvuk sirena vozila Hitne pomoći. Niko se previše ne uzbuđuje jer... uigrana je ovo ekipa! Jedan medicinski tehničar i medicinska sestra su u tren oka na vratima pred kojim se zaustavljaju ambulantna kola. Naravno, tu je i naš fotograf  Mevludin, koji će sve ovo zabilježiti „tako da se vidi sve što se dešava a da pacijent ostane anoniman“. Takav je, naime, dogovor sa menadžmentom bolnice. Pacijent je ovdje glavni lik, odnosno tako bi moralo biti. A mogu nas i tužiti zbog objavljivanja njihovih likova bez odobrenja. I već prema nama žuri, galami i rukama maše tehničarka koja je stigla sa pacijentom:

- Nema slikanja, jeste l' vi normalni? Čovjek umire ovdje, a vama je do slikanja!

Smirismo je jedva, ubijedismo da radimo po odobrenju generalnog.

A pacijent? Leži, malo uzdignute glave, potpuno svjestan i raspoložen, rekli bismo.

- Ma ništa mi, boni nebili, nije ! Šta ste se usplahirili? Te sirene, škripe kočnice... Ko da je film… Fakat mi nije ništa samo me malo boli glava i ruka. I ovdje oko stomaka… - ubjeđuje on. Preuzima ga jedna od doktorica, vrši pregled i šalje na rendgen.

Pacijenti koje dovezu kolima Hitne pomoći sa bilo kog dijela kantona Sarajevo su, na neki način, u prednosti – ne čekaju nikakav red. Odmah po dolasku im se posvećuje sva moguća pomoć. Za razliku od ostale većine koja mora čekati na red. Nekada, kada je „urgentni dan“, i po nekoliko sati! No, za sve postoji protokol i tačno se zna ko može, a ko ne smije čekati.

- Rušio je naš komšija šupu pa je šupa izgleda srušila njega - prepričava nam doktorica koja je primila „našeg prvog pacijenta“ pa uspostavlja dijagnozu:

- Polomio je tri rebra, podlakticu, a ima i neku veliku ranu na glavi. Iako tvrdi da ga ništa ne boli morat ćemo ga poslati na Klinički centar da ga pregleda neurohirurg i uradi CT mozga. Sumnjam na potres mozga… Vjerujem da ga trenutno ništa ne boli no kad mu se spusti nivo adrenalina... Lom rebara je baš bolan i dugo traje oporavak.

Zbog svih proteklih dešavanja neizbježna je i tema o onome o čemu cijela čaršija bruji, a i mi malo prisluškujemo - niko ovdje nije zadovoljan saradnjom sa Kliničkim centrom. Na naše pitanje naše domaćice odgovaraju horski, ne želeći se, valjda, nikome zamjerati: „Moglo bi to biti mnogo bolje i korisnije za obje bolnice, a za pacijente pogotovo!“

Sjetismo se nedavnog događaja koji dobro opisuje „ljubav“ ove dvije bolnice: jedan od zdravstvenih radnika odjela Pedijatrije Opšte bolnice obolio od koronavirusa. Sve osoblje, njih 60, dalo je briseve i uredno poslalo na testiranje na Covid-19. Naravno na KCUS! Svi brisevi su vraćeni nepregledani sa obrazloženjem da svi testirani zdravstveni radnici svoje briseve trebaju prvo poslati u svoje domove zdravlja.

Opet sirene, ponovo hitan slučaj. Radnik je povrijeđen na gradilištu. Noga je u pitanju. Opet brzi pregled, pa rendgen pa… Možda će se morati zvati i prof. dr. Gavrankapetanović… U isto vrijeme dolaze još jedna kola Hitne pomoći. Dovoze starijeg gospodina koji se žali na bol u prsima. I za to, naravno, postoji procedura…

- Možda Vam se čini da je velika gužva no ovo je upravo ono na šta smo potpuno navikli. Jedan normalan početak normalnog urgentnog dana - objašnjava nam dr. Husnić.

Zanima nas sa kim je teže, sa pacijentima ili sa njihovom pratnjom:

- Ma nisu problem ni pacijenti ni pratnja. Svi se ponašaju onako kako mogu i moraju, oni zaista nikada nisu bili problem jer mi i jesmo tu zbog pacijenata. Problem je u takozvanom odabiru onih koji nam šalju pacijente. Često su ovdje ljudi kojima mi ne trebamo, koji pomoć mogu naći u domovima zdravlja ili stanicama Hitne pomoći. Neki slučajevi zaista nisu urgentni i stoga baš vodimo računa kome ćemo prioritetno i hitno pomoći!

Najteži slučajevi

Ponovo sirene, ali ovaj put prije Hitne stižu policijska kola. Pridružuju se tehničarima koji izvode mladića iz kabine. Riječ je o ubodu nožem. Na nogama je! Očigledno je već izvršena primarna zaštita. Sada treba provjeriti da li su i koji unutrašnji organi oštećeni. Policija je tu jer se radilo o nekoj velikoj tuči u kojoj ovo nije jedini pacijent!

Tek je prošlo nešto više od sat vremena, a sve skupa liči na one američke TV-serije o hitnim službama. Zanima nas šta bi se desilo u slučaju neke velike sabraćajne nesreće ili eksplozije plina sa više unesrećenih.

U tom slučaju se primjenjuje procedura masovnih nesreća, objašnjava dr. Durak.

- Kola hitne pomoći odlaze na lice mjesta, prave procjenu i po njoj razvoze pacijente po prioritetima. Ako se radi o politraumi (kada su povrijeđena dva ili više organa), bez obzira koja je bolnica taj dan dežurni urgentni centar, pacijenti se šalju na KCUS - nastavlja dr. Durak.

Možda je ovo pravi trenutak i da objasnimo koju vrstu specijalističke pomoći ovdje u Opštoj bolnici „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ nećete naći. Ovdje se radi sekundarni nivo zdravstvene zaštite što, laički rečeno, znači liječenje jednostavnijih oboljenja. Opšta bolnica nema neurohirurga, kardiohirurga, torakalnog hirurga, dječijeg hirurga, onkologa, angiologa, nefrologa…

Prosjek broja primljenih pacijenata tijekom „urgentnog dana“, bilo petka ili ponedjeljka, varira od 230 do 250 osoba. Zanimalo nas je i šta znači urgencija, tj. sekundarna zaštita. To su sva takozvana hitna stanja u kojima može biti ugrožen život. Tako u vrijeme trajanja jedne dežure ovdje, ali i u svakom drugom sličnom urgentnom centru možete naići na pacijente koji su doživjeli saobraćajnu nesreću, bili žrtve požara, ujeda zmije, povrede na radu i još bezbroj situacija u kojima je veoma često ugrožen život.

Sve smo se nadali da ćemo sa doktoricama i ostalim osobljem popiti onu „slavnu“ kafu o kojoj svi mi pacijenti govorimo dok čekamo u redu pred vratima doktora. (Znate one naše kritike kako doktori samo kahve ispijaju.) Ne dočekasmo kafu, a preskočismo i doručak i ručak, prateći šta se sve ovdje zbiva. I kad pomenusmo ishranu – ovdje menze nema, Klasova prodavnica je u doba korone zatvorena pa se svi hrane u kućnoj režiji. Dakle, što spremite kod kuće i ponesete, to ćete i objedovati. Dostava hrane, rekoh li, zabranjena!

Zamolili smo ove dame koje pojma nemaju koliko su života spasile no pamte sve one koje, ne svojom greškom nisu, da nam kažu koji radni dan im je ostao u sjećanju .

- Najteža dežura koju sam imala je bila ona kada su mi dovezene dvije djevojke koje su prelazile pješački prijelaz kod Muzeja revolucije. I ona saobraćajna nesreća kod Hadžića kada je djevojka nastradala. Obje noći sam bila dežurna. Ishod je, kako znate, bio smrtan! - sa žaljenjem se sjeća dr. Zehrina.

Dr. Elmi najteže je ono najsvežije iskustvo:

- Prije nekoliko sedmica je stradala jedna porodica, požar je bio u pitanju. Poslije teške dežure tokom cijelog dana i noći to nam je došlo na kraju. Jedna žena je podlegla, a ostali su se oporavili. Bilo je tu i jedno dijete, ali ono, srećom, nije imalo teže povrede.

Dr. Behka možda i najbolje opisuje težinu sa kojom se ovi heroji u bijelom susreću:

- Bilo je neko pucanje u Sarajevu, nedavno, u doba korone. Bila je i eksplozija plina u Hadžićima - sa kobnim ishodom. Svakoga dana se dešava da dođe jedan teški pacijent, a odmah iza njega još dva, tri… No, to je naš posao! To je urgentna medicina! Međutim, ometa nas u radu kada pacijenti bespotrebno dolaze u Urgentni centar, ne svojom voljom, naravno! Neko ih ipak mora poslati ovdje. To nas opterećuje! To je dio posla koji nas zaista smeta. Onda ljudi čekaju satima, postaju nervozni sa razlogom jer ne dobiju onakvu uslugu kakvu bi trebali da dobiju u jednom urgentnom centru. Tu bi se zaista trebalo potruditi i popraviti te stvari vezano za slanje pacijenata! - kaže doktorica Behka.

I, za kraj, pokušajte zapamtiti definiciju Urgentog centra dr. Zehrine Husić, može vam, ne dao Bog, koristiti:

- Mi nismo diferencijalno dijagnostički centar nego smo, po definiciji, odjeljenje koje prihvata i pruža kompletnu dijagnostičko-terapijsku obradu pacijenata koji su vitalno ugroženi!

Dr. Gavrankapetanović: Moramo pomoći da se izliječi zdravstveni sistem

Opća Bolnica „Primarijus dr. Abdulah Nakaš“ od 18. jula treba da počne sa radom 24 sata svih sedam dana u sedmici i prijemom pacijenata koji su za hospitalizaciju na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite, a to znači blizu 90% pacijenata grada Sarajeva, kazao je dr. Ismet Gavrankapetanović, direktor Opće bolnice „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ u Sarajevu. Prema njegovim riječima, to je naređenje Ministarstva zdravlja na osnovu papira koji su pored ministra potpisali i dr. Sebija Izetbegović i dr. Zlatko Kravić.

- Mi se radujemo tom početku, ali da bismo na pravi način odgovorili tom izazovu vrlo je važno da se kadrovski popunimo. Već imamo neke konkurse u toku. Sa druge strane, važno je da imamo dovoljno prostora i zato su vezane aktivnosti za garnizonu ambulantu i za stacionar i za druge objekte koji nam se mogu staviti na raspolaganje radi mogućnosti adekvatnog zbrinjavanja. Treća stvar,  vrlo nam je važno da nas Kantonalni zavod uz naređenje Vlade kantona Sarajevo, prati sa finansijama jer će ovo značajno povećati naše troškove, ali mi smo spremni da izvršimo zadatak koji je država stavila ispred nas - kazao je dr. Gavrankapetanović.

Dvostruki je ovo izazov, kaže generalni direktor: ljeto, imamo koronu, a sa druge strane bolnica se potpuno otvara pacijentima u pokušaju da prestanu lutati između ustanova.

- To nam je osnovni cilj, da otvorimo bolnicu i da omogućimo svakom pacijentu da je, kada zakuca na ova vrata, siguran da će dobiti sve ono što treba. Da vam pravo kažem, moramo pomoći da se izliječi potpuno zdravstveni sistem, da cijeli sistem ovog grada radi kao jedna duša, da dišemo kao jedna duša, građani i zdravstveni radnici.