Život / Reportaža

Tekst i foto: Pavle Pavlović

Vratila se publika na holandske stadione. Kada može u Niskoj zemlji zašto ne bi moglo, recimo, i u Sarajevu? Lijepo bi bilo ponovo čuti ljudski žamor uz zelene travnjake na Koševu i Grbavici. FIFA i UEFA ne bi imali ništa protiv, jer se ne bi kršila fudbalska pravila, niti bi trebala pomoć onog vara. Jedino što bi se ovdje moglo kršiti su strogi gurmanski zakoni. Žutim ili crvenim kartonima mahalo bi se ako biftek nije midium ili je prepečen.

Publika na stadionu Ajaxa, u Amsterdamu, i na stadionu Fejenorda, u Roterdamu, zadovoljna je igrom vrhunskih ugostitelja koji sada briljiraju na terenima gdje su gospodari bili Krojf ili Van Persi. Holanđani tako još jednom pokazuju da je i u nemogućem sve moguće. Pitam se zašto tako ne bi moglo i kod nas?! Da maheri roštilja iz ćevabdžinice Ferhatović otvore ljetni restoran na Koševu ili oni iz ćevabdžinice Željo na Grbavici? Oživjeli bi stadioni, nešto bi love kapnulo i u klupske kase bordo i plavog tima, a sarajevska raja bi u ovim uzavrelim COVID noćima pronalazila merake i osvježenje uz igrališta po kojima su, do prije pošasti korone, jurili prvotimci pitara i kantičara.

...Razmišljam ja tako dok u nekom danu sredine jula pažljivo namještam pokislu masku i mrmljam sam sebi u bradu kako su ovi svi oko mene, što ih susrećem, neodgovorni žitelji zemlje lala i kanala. Po ko zna koji put sam u pravom smislu riječi Pa(v)le sam na svijetu. Usamljenik na toj kiši i jakom vjetru s antivirus brnjicom. Kad, eto ti komšije od prekoputa, koji je jedini iz kvarta pratio moj trend nošenja zaštitne maske. I on, začudo, bez poveza preko usana i nosa!

Ej, buurman (susjed), maska ne spašava po ovakvom vremenu. Kada se ovlaži virusi lakše prolaze, primjećuje važno kao oni iz korona štabova ili stožera. I, kontam, sad će opet, kao svih proteklih mjeseci, o zaraženim, umrlim, izliječenim, a on okrenu – kada ste ponekada bez zaštite na licu isti ste onaj naš hrabri pukovnik iz vaše Srebrenice. Imate, kao junak Karammans, guste, sijede brkove. Gledao sam ga proteklih dana u dokumentarnom serijalu na nacionalnoj televiziji u kojem su se pukovnik i holandski vojnici, što su bili u tom bosanskom gradiću, prisjećali najtežih dana služenja pod plavom zastavom UN.

E, ovo mu nisam mogao izdržati. Što mislite da je vaš Karammans bio junak?

Pa, to je svima jasno. Spasio je sve naše vojnike!

Ali zato nije ljude iz zaštićene zone!

Ako ste pažljivo pratili emisije, uzvraća komšija, onda ste mogli čuti da naši vojnici nisu imali zadatak da štite ljude nego samo da paze na ponašanje jedne i druge strane u vojničkom smislu, te da sprovedu razoružavanje u enklavi Srebrenica.

Prokletstvo krda

Kako nastaviti dalje sa nekim koji misli kao i većina stanovnika prenapučene zemlje. U kojoj se 17 miliona stanovnika smjestilo na 41.500 kvadratnih kilometara. Na prostoru manjem za, gotovo, deset hiljada kvadratnih kilometara nego što je površina Bosne i Hercegovine.

Dakle, na tom uskom komadu zemlje bez brda i dolova, gdje se ljudi ponekada i guraju u pravom smislu riječi, ne bih ni znao da se širi neka korona i još opasniji COVID-19 da nije bilo medija i da nisu lokale i stadione zatvorili početkom proljeća. Sada kafane i terase rade, a i stadioni, kao što sam već pomenuo. Nisam primijetio da se išta promijenilo u ponašanju okoline mi. Možda da sada klinci manje horski kašlju, kišu uživajući, kao i mi u godinama mladim, u igrama sa starijima. Plašili su tako nas sjedokose koje su filovali informacijama da su tinejdžeri najveći prenosnici smrtonosnih virusa.

Koji kilometar daleko od kuće u kojoj stanujem je i nekadašnji dom Jaapa Van Diesela, mozga i motorne snage onog projekta Imunitet krda. Hvalili se ovi oko mene kako je čast stanovati u blizini ne baš davne adrese najpoznatijeg korona lidera Niske zemlje. A meni neugodno bilo da ih razočaram ljutnjom na ono – krdo. Jer, svjedobno sam iz jedne zemlje došao u drugu u nadi da ću izbjeći pripadanje krdu. Sada me je stiglo svo prokletstvo te riječi. Imunitet nismo dobili, ostali smo samo krdo koje slijepo vjeruje raznim stručnjacima i teorijama u ovim vremenima kada je najbolje ne pratiti sredstva informisanja, kako su ih nazivali u onaj socijalistički vakat u cijeloj Jugi.

Plaža Sheveningen

Svakodnevno se nizao sve crnji red brojki o žrtvama koje je kosila korona. Srećom, nikoga od tih žrtava nisam lično poznavao. Komšiluk mi je bio pošteđen odlazaka na onaj svijet putem turističke agencije COVID-19. Ipak, nisam mogao izbjeći osjećaj panike u danu koji sam započeo sa radosnim mislima na datum oslobođenja Sarajeva. Tog šestog aprila svih 1310 raspoloživih kreveta u jednicama intenzivne njege covid-klinika bilo je zauzeto, pa su prekobrojni korona bolesnici hitno prevoženi u pogranične njemačke bolnice.

Nažalost, i pored odlične organizacije zdravstvenog sustava (e, da je tako i u bh. bolnicama, posebno onima u sklopu Kliničko univerzitetskog centra Sarajevo), Holandija je, najvjerovatnije, zbog pokušaja dostizanja imuniteta krda, ostala bez 6.100 stanovnika, žrtava korone. U proteklim mjesecima do sredine jula bilo je 51.000 zaraženih, od kojih je više od 12.000 završilo u bolnicama. Srećom, u intenzivnoj njezi sada je u prosjeku oko 50 bolesnika.

U vremenu kada se pokušavao postići taj imunitet, koji je skupo koštao i Švedsku, u kojoj je oko 5.000 umrlih od COVID-19, nesputani i, usudim se reći, potpuno slobodni život, sa nekim manjim ograničenjima koja uopšte nisu uticala na stvaranje atmosfere straha i panike, pod uslovom da ne pratite medije, odlazile su stotine, hiljade ljudi. Čini mi se neprimjetno. Brojne sahrane organizovale su se u uskom krugu i čak su se odvijale online. Familija umrlih bi lijepo sjedila u manjoj ili većoj sigurnosti domova i na TV i kompjuterskim ekranima, smart telefonima pratila posljednje ovozemaljske trenutke najbližih.

Život pod koronom u Holandiji teško je usporediti sa, recimo, zemljama u regionu nam. Nošenje maski je cijelo vrijeme, sve dok nije ponovo započeo javni prevoz početkom juna, bila sloboda izbora. Ustvari, u početku se savjetovalo da maske upotrebljavaju samo oni koji su imali težu prehladu ili su osjećali simptome bolesti o kojima nam trube dan i noć. Ja sam pod uticajem satelitskih kanala iz 2.000 kilometara udaljene domovine odlučio da je bolje nositi masku nego izazivati sudbinu. Zbog toga sam tih proljetnih mjeseci izazivao začuđene poglede i diskretno udaljavanje ljudi iz moje blizine, naročito u trgovinama. Za nedavnih paklenih dana krajem juna bio sam jedini sa COVID-19 HTZ opremom i na plaži nama više nego poznatog Scheveningena, bisera holandskog turizma na obali Sjevernog mora. I tada su ubrzano iz mog vidokruga nestajale lijepe, preplanule djevojke i njihovi namršteni pratioci.

Ona stara „nekom rat, nekom brat“ mogla bi se preimenovati u - nekom korona, a nekom bombona. Trgovina na malo u Holandiji zabilježila je najveći rast u posljednjih 14 godina. Početna panična jagma za toaletnim papirom, sapunima i paracetamolom je već odavno zaboravljena. Sve se sada odvija laganini, ali novi način rada na daljinu, odnosno od kuće donio je i velike promjene na tržištu. Zbog toga treba izdvojiti novi vid trgovanja – online, koji je za 50 odsto bolji nego što je bio lani. Naglom razvoju digitalizacije, dakle, posredno je doprinijela niko drugi do korona.

Izazovima novog tehnološkog doba, čiji nam je eksplozivni razvoj, po nekim pristalicama zavjera, donio i digitalnu brzinu širenja COVID-19, pokleknuli su i posljednji mohikanci holandskog načina života. Ako niste znali, u ovoj zemlji ima još nekoliko hiljada građana koji ne žele da imaju bilo kakve dokumente. Nemaju, dakle, ni ličnu kartu, ni pasoš, ni bankovnu karticu. Svih ovih godina, decenija pokušavali su zaustaviti nagli prodor u privatnost ljudi, htjeli su zaustaviti vrijeme u kojem je važniji bio čovjek nego osobni dokument kojim je morao dokazivati da je on on. Zbog korone i ti robinzoni ljudskosti okrenuli su se online druženjima, a uskoro će, siguran sam, pristati i da u softver mobilnih telefona ugrade APP-ove za praćenje zaraze COVID-19. Osmog jula je startala test faza tih ikonica koje će vam putem smart telefona javljati da li ste u blizini neke osobe koja je zaražena koronom. Stručnjaci se nadaju da će tako značajno smanjiti broj kontakata sa mogućim prenosiocima virusa.

Nizozemci su poznati kao veoma discipliniran i hladan narod. Kod njih nema galame, nereda, čak ni kada su u početku korona invazije hitrom odlukom zatvorene sve javne kuće i kofi šopovi, odnosno prodavnice lakih droga. Strpljivo su čekali da sve dođe na svoje mjesto, baš kao što je sada. Doduše, bilo je nekoliko manjih pokušaja demonstracija za ukidanje ovih više nego liberalnih korona regula i, naravno, nije se završilo kao, recimo, ove nedavne u Beogradu. Meni već zbog toga postaje i dosadno. Od početka juna u mojoj opštini stanovanja nema nijednog zaraženog, a kamoli umiranja od korone.

Kao da je prvi val laganije savladan nego što smo mislili. Jest da je bilo 6.100 mrtvih, ali i ti odlasci, preselenja bili su nekako gospodskiji i u najboljim zdravstvenim uvjetima, uz mnoštvo respiratora i drugih medicinskih čuda.

Što bi se reklo, čovjeku nije žao ni umrijeti kada vidi i osjeti koliko se bolničko osoblje oko njega trudi. Jedino mu bude žao što nije dočekao da dobije taj prokleti imunitet krda. Koji još nikoga zaštito nije.

U Holandiji i Švedskoj sve su tiši zagovornici tog propalog pokusa koji je sigurno odnio nekoliko hiljada nepotrebnih žrtava. Još jedan pokušaj sabijanja ljudi u krda je propao. Nadam se da će uskoro tako biti i u mojoj dragoj BiH.

Ja, i da na kraju ne zaboravim. Polovina stanovnika Niske zemlje je za vakcinu protiv COVID-19 ako stigne za koji mjesec. A za publiku na holandskim stadion restoranima važi sudijsko pravilo i slijedi crveni karton ako nema metar i po razmaka između onih što guštaju u iću i piću.