Intervju

Kažu da je sport najbolji ambasador jedne zemlje što vjerovatno važi i za Bosnu i Hercegovinu. Međutim, BiH ima i vrhunske naučnike koji u sklopu međunarodnih ekspertskih projekata i asocijacija nesebično daju svoj doprinos rješavanju nekih od najvažnijih pitanja koja muče današnje čovječanstvo

Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.ba)

Prof. dr. Nihad Fejzić, direktor Centra za interdisciplinarne studije i profesor na Katedri za veterinarsku epidemiologiju i patobiologiju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, prije dvije godine je izabran za člana Međunarodnog savjeta Američke asocijacije veterinarskih fakulteta. Ovo tijelo čini samo deset stručnjaka iz cijelog svijeta, a uz prof. Fejzića Evropu predstavlja još samo jedna ekspertica iz Njemačke, tačnije iz Hanovera. Prema Fejzićevim riječima, glavni cilj ovog Savjeta je unapređivanje američkog sistema obrazovanja. Kako nam je otkrio, interesantno je to što se nastavni planovi tehničkih studija vraćaju na koncept da se više miksaju sa društvenim naukama, odnosno da se ide u pravcu povećanja humanističkih nauka u kurikulumima specijalističkih disciplina. Pojednostavljeno govoreći, trend nije da se samo bude dobar, u ovom slučaju, veterinar nego i dobar intelektualac.

Sa profesorom smo dogovorili intervju baš u danu kada je poslao dokumente za traženje vize za putovanje u Urugvaj pa smo razgovor neplanirano otvorili jednom anegdotom.

- Da, upravo sam predao vizu za Urugvaj. Interesantno je da smo mi jedina zemlja u regionu kojoj je potrebna viza za Urugvaj, a još je zanimljivije da Urugvajci mogu doći u BiH bez vize. Trebalo mi je vremena da dođem do informacije da vizu mogu tražiti u njihovoj ambasadi u Rumuniji. Organizuje se jedna velika konferencija za cijelu Latinsku Ameriku u Montevideu. Zamolili su me da moderiram jedan panel za akreditacije i usvajanje kvaliteta u visokom obrazovanju za veterinarske studije, ali je to dalek i komplikovan put pa mi se baš i nije išlo. Osim toga, već sam bio u Južnoj Americi. Međutim, kada vas Amerikanci zamole onda to nije lako odbiti - otkriva nam ovaj profesor veterinarske epidemiologije na duhovit način svoje naredno stručno gostovanje koje će usljediti tokom oktobra, nakon čega dodaje, ovog puta ozbiljnim tonom, da osjeća i profesionalnu odgovornost da svoje bogato znanje i iskustvo na neki način podijeli i vrati društvu.

Priznaje nam i da je posljednjih nekoliko godina, tačnije nakon što je poslije osam godina napustio funkciju dekana Veterinarskog fakulteta, puno aktivniji u međunarodnim projektima.

- Naš sistem visokog obrazovanja u bivšoj Jugoslaviji je bio nešto čime smo se ponosili. U međuvremenu smo imali razne reforme, sa različitim uspjehom, ali ono što sigurno mogu reći je da kadrovi sa ovog Univerziteta i dalje odlično prolaze na stranom tržištu, iako to ne bi trebalo biti mjerilo. Ali moram reći da ja jesam ponosan što predstavljam UNSA u svijetu - ističe Fejzić. 

Najsiromašniji su u Gani, ali su i najsretniji

Drugi projekat, koji je možda i važniji, bar ako govorimo o rješavanju nekih konkretnih problema jeste njegov angažman u UN Organizaciji za hranu i poljoprivredu (FAO), koja je programski naročito aktivna u nerazvijenim i zemljama u razvoju kako bi pomogla tom dijelu svijeta kojeg muči hronična glad i razni drugi povezani problemi.

- Radim u programu koji se zove biološka sigurnost. To je također međunarodni tim sa nekoliko stručnjaka iz cijelog svijeta. Trenutno u pet, šest zemalja Azije i Afrike provodimo aktivne programe na uspostavi sistema kontrole bolesti. Sada je fokus na akvatičnim životinjama, donosno ribarstvu - pojašnjava Fejzić.

Dodaje informaciju kako je trenutna konzumacije ribe u svijetu svega 17% od ukupne potrebe proteina koje konzumiramo, te da se čovječanstvo može bolje prehraniti uz bolju proizvodnju.

- Treba nam više zdravog proteina, ali resurse moramo koristiti na bolji način. Cilj FAO je da smanji izlov ribe iz okeana, jezera i rijeka, a da se poveća farmski uzgoj. To se mora uraditi i u cilju spašavanja planete i biodiverziteta, ali pritom istovremeno moramo da osiguramo dovoljno proteina za rastuću populaciju koja će, prema procjenama, uskoro dostići devet milijardi ljudi. Naš dio posla je da tu tranziciju uradimo uz primjenu najboljih znanja i sigurnosti, da smanjimo primjenu antibiotika, da sačuvamo okoliš... - navodi Fejzić.

Desetogodišnji plan FAO je zapravo sadržan u 4 B (betters - bolje), odnosno bolja proizvodnja, bolja prehrana, bolji okoliš i bolji život. U okviru ta četiri stuba u naredne četiri godine će se naslanjati i prioritetni projekti među kojima je i projekat Jedinstveno zdravlje (One health), u kojem je i angažovan naš sagovornik. Trenutno su angažovani tamo gdje je to najpotrebnije.

- U Etiopiji radimo program kontrole bolesti, a imamo i nekoliko završnih projekata u Gani, Zambiji, Nigeriji, Angoli, Egiptu, Filipinima... Sve sam te zemlje obišao prethodnih godina, a ove godine sam bio u Etiopiji, Filipinima i Gani - nabraja Fejzić.

Zanimljivo je da je saradnja FAO sa našim sagovornikom započela još prije 20-ak godina dok je radio u Uredu za veterinarstvo. Sjeća se da je prvi projekat bio tehnička asistencija FAO za BiH iz domena veterine koji se uspješno realizovao, nakog čega su ga pozvali u jedan regionalni projekat. Poslije toga je uslijedio poziv i odlazak u Indoneziju, a onda i u Afriku.

Teško je odoliti, a ne pitati za određene usporedbe, s obzirom da ni BiH još uvijek nije dostigla nivo da stanovništvo u potpunosti izvuče iz siromaštva, čak ni onog ekstremnog.

Fejzić, međutim, decidno odbacuje bilo kakvu usporedbu.

- Milijarda ljudi na svijetu je doslovno gladna. U tom kontekstu je nemoguće komparirati BiH sa njima iako smo i mi imali neko iskustvo sa gladi. Ali taj stepen siromaštva mi ne možemo ni da zamislimo - uvjerava nas on.

Nakon toga smo pitali gdje je najgore i najteže. Odgovor je bio nešto duži, ali neobičan.

- U Gani sam vidio najsiromašnije, ali najsretnije ljude. Moram reći da mi  radimo projekte u selima, odnosno u mjestima gdje su farme. U svim tim zemljama nedostaje svega – hrane, vode, infrastrukture, kuća... Ali iznenadilo me, recimo, da je Sub-Sahara  prepuna vode iako smo mislili da je pustinja. Ali taj dio istočne Afrike oko Viktorijinog jezera je bogat vodom. Na neki način vidite kako im nedostaje neka karika da preskoče taj nivo nerazvijenosti. I Etiopija, koja ima više do 100 miliona stanovnika, je dosta siromašna, a pritom još uvijek imate rat u nekim dijelovima zemlje. Vidio sam mnogo vojske u pokretu, mlade ljude. Zanimljivo je da, recimo, u Alasi, koja je daleko od glavnog grada Adis Ababe, imate tipičnu sliku Afrike. Otišao sam da posjetim lokalnu pijacu i onda u tom mjestu, gdje nedostaje doslovno svih mogućih resursa i infrastrukture, naiđete na zabijenu antenu za 4G. Nevjerovatno. Komunikacije su svugdje pronašle put. Svega fali, ali imate antenu - priča nam Fejzić. 

Siromašni su frustrirani, ali imaju želju za napretkom

U takvim situacijama, priča iskreno naš sagovornik, nemoguće je ne zapitati se koliko će to što ljudi koji nemaju ništa, a imaju komunikacijsku mogućnost da vide svijet u kojem ima svega, u budućnosti uticati na migracije stanovništva, na dodatna nezadovoljstva, na borbu za resurse...

- Uvjeren sam da ako se ne riješi pitanje globalne ravnopravnosti i pristupačnosti, mi ćemo u perspektivi biti svijet koji će se baviti ratovima - upozorava on.

Ohrabruje međutim što je taj problem prepoznat u svijetu, ali se još uvijek, prema Fejzićevim riječima ne zna da li će resursi bogatih zemalja biti angažovani na pravi način da se taj disbalans, ako ništa drugo, bar prestane širiti.

On dodaje i kako je kroz posao i projekte stekao brojne prijatelje po cijelom svijetu i to ne samo iz akademske zajednice nego i među običnim ljudima sa kojim komunicira svakodnevno.

- Vi vidite kod njih i frustraciju, ali i želju za napretkom. Oni jesu motivirani da se bolje edukuju, da unaprijede sistem obrazovanja. Oni žele bolji život. Ima i u Africi i drugim dijelovima svijeta pametnih ljudi. Tajland je, recimo, napravio velike rezultate i imaju sada dobre univerzitete. Da li sam optimista? Nisam pesimista. Ali trebat će puno više angažmana. Ali moram priznati da su, recimo, poslije kovid pandemije bogate zemlje počele više sredstava da izdvajaju. Postoji čaki prijedlog da to bude 0,7% državnog budžeta, što bi se slivalo u fondove odakle bi se dalje usmjeravala u cilju smanjivanja tog disbalansa. Norveška je recimo jedna od zemalja koja to već radi. Ako se taj problem ne riješi, onda se zaista bojim za budućnost. Vidimo sada da je i BiH postala  ruta za migracije ljudi koji dolaze iz zemalja gdje je konflikt, ali to nikada nije izlovan problem nego ga prati i siromaštvo, manjak sigurnosti... Broj nezadovoljnih u svijetu se povećava - upozorava Fejzić.

Mi reagujemo na incidente

Kada je riječ o BiH, naš sagovornik ističe da idemo u pravcu evropskih standarda te nanovo ponavlja našu egzistencijalnu neuporedivost sa dijelovima svijeta u kojima je stručno angažovan. Ipak, dodaje kako nas u BiH frustrira to što znamo da možemo puno više i bolje i brže.

Na tragu toga navodi da bi svaki građanin u BiH potpisao ona već pomenuta 4B jer smo, tvrdi on, svi svjesni, više nego ikada, važnosti kvaliteta ishrane, zdrave okoline i u konačnici zdravog života. A zašto to nije tako odgovor bi, smatra,  trebalo potražiti u našoj famoznoj politici.

U međuvremenu, ni BiH nije imuna na određene zarazne bolesti koje se periodično javljaju među životinjima.

- Ja se bavim biološkim hazardima u hrani, odnosno bolestima koje su prenosive poput bruceloze. To su infektivni faktori koji se preko hrane mogu prenijeti i narušavati zdravlje ljudi. Međutim, kada uporedite evropsku i našu statistiku, nije to nešto posebno zabrinjavajuće. Ali, mi smo navikli da reagujemo na incidente poput trovanja. Evo baš jutros smo imali neko trovanje riba u Neretvi. Incidenti okupiraju pažnju javnosti, ali oni ne mogu biti mjerilo. Naravno da su oni nepovoljni i da mora postojati sistem koji će ih suzbijati. Također, možemo da budemo manje uvozno tržište, možemo našu zemlju i pamet da efikasnije iskoristimo jer imamo potencijal da proizvodimo i više i kvalitetnije hrane - smatra naš sagovornik.

S obzirom da je na međunarodnom planu trenutno angažovan na projektima koji se tiču konkretno ribarstva, Fejzić podsjeća kako je BiH prepuna rijeka te da imamo kvalitetnu ribu koju nažalost ne konzumiramo u dovoljnoj mjeri.

- Da li je do prehrambenih navika ili nešto drugo, teško je reći, ali će podizanje svijesti to promijeniti. Zapravo mi već danas više nego ikada prije razmišljamo o kvaliteti onoga što jedemo. Ta promjena je dug proces, ali ako ništa počeli smo misliti o tome. BiH ima dosta eksperata u raznim bolestima i smatram da je naša dužnost da učestvujemo u tome. Mi smo mala zemlja i često se postavlja pitanje šta mi mali možemo uraditi po pitanju klimatskih promjena, širenja infektivnih bolesti po svijetu i sl., ali možemo. Za sada možda na individualnoj razini, ali mislim da i kolektivna svijest treba ići u pravcu toga da smo građani svijeta jer i na nas utiče sve što se dešava u svijetu i nemoguće je biti izolovan - kaže Fejzić.

Svinjska kuga i Fukušima

Iako se naš sagovornik bavi samo biološkim katastrofama, ističe kako svijet poslije svake katastrofe unapređuje sistem za krizne situacije te da se više nijedan problem ne možemo smatrati „lokalnim“ te da se i BiH mora spremiti da se nosi sa takvim izazovima.

- Primjera radi, na prostoru BiH se pojavila afrička svinjska kuga koja pravi veliku ekonomsku štetu iako se ne prenosi na ljude. Bolest koja je nekada bila primjerena samo afričkom kontinentu sada je stigla i kod nas.  Ljudi se često pitaju zašto se svinje ubijaju ako ta kuga nije opasna za ljude, ali se to radi zato što je bolest smrtonosna za životinje. Ako je pustite da se širi proširit će se i na divlje svinje tako da osim što će uništiti svinjogojstvo napravit će i biološku štetu. Mi imamo veliki broj divljih svinja koje su svaštojedi, ali i prirodni predatori za miševe. Ona ima svoju ulogu u prirodnom lancu. Ovo je također primjer da danas ne postoji izolovana tačka na svijetu jer nešto što se prije 50-ak godina dešavalo samo u Africi ili Aziji danas se dešava u cijelom svijetu - pojašnjava profesor.

Krajem avgusta, Japan je počeo ispuštati pročišćenu radioaktivnu vodu iz uništene nuklearne elektrane Fukushime u Tihi okean, što je proces koji će trajati narednih čak 30 godina. Očekivano, uprkos svim garancijama Japana da nema opasnosti za ljude i morski svijet, ova odluka je izazvala veliku zabrinutost ne samo u Aziji nego i širom svijeta.

Naš sagovornik kaže da je to pitanje koje je u nadležnosti UN Agencije za nuklearnu energiju, uz opasku kako imamo iskustvo u saradnju sa njima te nam otkriva kako su na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu sproveli dva projekta baš u saradnji s pomenutom agencijom.

- Od jednog smo napravili veliku laboratoriju za brucelozu, a od drugog laboratoriju za kovid. Poveznica je ta što i veterinarska medicina u svojim laboratorijama koristi nuklearno zasnovane tehnologije. Poslije bilo kojeg nuklearnog incidenta, čim prođe postavlja se pitanje radiološke kontaminacije hrane jer posljedice nakon incidenta mogu biti daleko teže nego sam incident. Sjećam se jedne anegdote prije 10-ak godina sa nekog sastanka u Beču. Jedan učesnik je tada dao nespretno sročenu izjavu oko Fukušime kazavši kako je „sreća“ da se to desilo u Japanu, što se kolegama iz Japana, naravno, baš i nije svidjelo. Naravno, htio je reći da je sreća u nesreći da se to desilo u zemlji koja ima maksimalno razrađene krizne procedure. Da se to desilo negdje drugo, posljedice bi sigurno bile daleko veće. FAO također razvija niz alata u cilju pripremljenosti na krize. Zanimljivo je, recimo, da je nakon Černobilske katastrofe, koja je zahvatila i ove naše prostore, formirana prva laboratorija za radiološku kontaminaciju upravo na Veterinarskom fakultetu koja postoji i danas - otkriva profesor.

Poziv Harariju da posjeti BiH

Za sami kraj razgovora ostavili smo pitanje o vještačkoj inteligenciji (AI) s obzirom da je baš dan ranije na fakultetu u okviru jednog projekta održana radionica o tome kako uključiti vještačku inteligenciju i informacione tehnologije u sisteme kontrole bolesti, ali i tema o kojoj se naš sagovornik često i sam oglašava.

- Primjera radi, vi danas na farmama možete imati termo-kamere koje mogu prepoznati temperaturu kod životinje bez ljudske intervencije, a onda se taj podatak proslijedi u algoritam vještačke inteligencije koja onda detektuje bolest krave. Ja pišem o relaciji zdravlja životinja i tehnologiji, odnosno vještačke inteligencije, ali o tome je možda prvi u svijetu počeo da govori čuveni izraelski pisac Yuval Noah Harari koji upozorava da je neophodno da se reguliše pitanje primjene AI. Nakon toga su Elon Musk i drugi  tehno giganti prihvatili tu ideju. Prvi put u istoriji svijeta se dešavaju apeli da se zaustavi razvoj nečega dok se ne regulišu pitanja etičkih, pravnih i drugih normi kad je u pitanju AI. Ako dođemo do toga da mi ljudi postanemo saradnici AI, onda smo ušli u jednu novu eru problema koju smo do sada gledali samo u filmovima. Ja sam zapravo već poslao jedan mail Harariju jer bih volio da on dođe u BiH na neku konferenciju koju bismo organizovali tim povodom. Ne znam da li ćemo uspjeti - otkrio nam je profesor na kraju razgovora.

Biološki ekvilibrij

Profesor Fejzić tvrdi kako je veza u biološkom ekvilibriju veća nego što su to svijet i struka mislili do prije samo 15-ak godina.

- Čak 75% bioloških uzročnika, infektivnih bolesti je danas zajedničko ljudima i životinjama. Nekada imamo situacije da određene bolesti u životinjskom svijetu prolaze bez vidljivih znakova, ali čovjek obolijeva - poput salmonele, ešerihije pa čak i bruceloze - otkriva on.

Centar je univerzitetski intelektualni hub

Naš sagovornik trenutno obavlja i funkciju direktora Centra za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu – prof. dr. Zdravko Grebo (CIS).

- Mi smo kao neka vrsta univerzitetskog intelektualnog huba. Zajedno sa profesorima UNSA razvijamo nove projekte. U svijetu se danas miksaju različite discpline jer sada posjedujemo nikad veći nivo znanja. Mi radimo interdisciplinarne master studije. Pored našeg ključnog međunarodnog programa, ljudska prava i demokratija, koji je uspostavljen još prije 25 godina, imamo još pet studijskih programa: nutricionizam, jedinstveno zdravlje, zaštita od prirodnih katastrofa, evropske studije, međunarodna i regionalna sigurnost i naš zadnji atraktivni program je Pravo i digitalne tehnologije, koji smo razvili u saradnji sa nekoliko fakulteta - navodi Fejzić.