Politika / Kuda vodi radikalizam

U intervjuu  objavljenom početkom godine u magazinu Start, Jasmin Ahić, vanredni profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu ( FKKS ), između ostalog govori i o sveprisutnoj radikalnoj političkoj retorici. Prenosimo dio intervjua

• Šta je trenutno najveća sigurnosna prijetnja za BiH?

- Izbori koji se trebaju desiti u oktobru. Donijeli su to da sada po prvi put u predizbornim kampanjama imamo radikalnu retoriku koja se u političko-sigurnosnom smislu pokazuje u debatama za i protiv određenih sigurnosnih problema.

• Šta je to što sada imamo prvi put?

- Do sada se politička retorika referirala na jedan cilj kao referendum i pitanje otcjepljenja, za ili protiv BiH, a danas imamo više matrica: da je Obavještajno-sigurnosna služba produžena ruka jedne političke oligarhije, da je udruženi zločinački poduhvat presuđen u Hagu politička odluka političkog suda kao sredstvo za majoriziranje jednog konstitutivnog naroda, da je prokazivanje određenih paravojnih formacija u Republici Srpskoj napad na srpski narod... Sve su to stvari koje do sada nisu bile segment političkog djelovanja i retorike ljudi koji se bore za vlast u narednom periodu.

PARAVOJNE FORMACIJE 

• Kako u tom kontekstu tumačiti izjavu Dragana Čovića da će mobilizirati hrvatski narod s naglaskom na riječ „mobilizirati“ što je vojna terminologija nekoga ko se zaklinje u evopski put BiH?

- To je nastavak pokušaja političkih elita, bez obzira na njihovu provenijenciju, da zadrže interes javnosti na tim otvorenim pitanjima. Uzet ću samo jedan primjer: u protekih par godina Kanton Sarajevo je donio zakon o kupovini, posjedovanju i nošenju oružja koji je u skladu s evopskim standardima i propisuje evidenciju vlasnika, edukaciju i ograničava posjedovanje na jedan pištolj ili jedan pištolj i jedan revolver, dok su mješoviti i kantoni sa hrvatskom većinom - HNK, Zapadnohercegovački i Kanton 10 - usvojli zakone prema kojima pojedinac može dobiti dozvolu za sedam pištolja i neograničen broj komada lovačkog naoružanja koje je legalno naoružanje. Dakle, to su područja koja se koheziraju i to je pokazatelj da se neko naoružava.

• A paravojne formacije u RS? Dragan Čavić je nedavno izjavio da je kupljeno uniformi za 800 ljudi!?

- Legalistički je nemoguće dokazati da su to paravojne formacije. Ali sva simbolika i ono što vidimo na terenu pokazuje da oni tendiraju da budu paravojna formacija. Ne možemo reći da siva zona ne postoji i sa svih strana je zloupotrebljavaju ili upotrebljavaju u političko-sigurnom kontekstu. Osim toga, ako neki streličarski klub ili udruženje ima neko oružje i provodi neki trening ili obuku, i ako zakonska regulativa ne ograničava to udruženje da se bavi takvim stvarima, ne možemo reći da ne postoji mogućnost da jedno takvo udruženje ili sprotski klub prerastu u paravojnu formaciju. Zato postoje nadzor i kontrola. Zašto pominjem oboje? Zato što je nadzor samo nadzor i ne podrazumijeva sankciju i istražnu radnje, kontrolu i mjere što je, naprimjer, MUPRS trebao primijeniti prema jednoj ovakvoj formaciji.

• Šta je u ponašanje tih formacija trebalo da animira MUPRS na akciju: ljudi su se pojavili, postrojili...!?

- Svaka službena ovlaštena osoba, bez obzira da li je policijski službenik, ima pravo i obavezu da, shodno svojim nadležnostima i ovlaštenjima i svom nahođenju, procjenjuje i kvalificira da li je neka pojava, događaj ili osoba sumnjiva. U tom kontekstu, kod pojavljivanja ljudi u vojnim uniformama postoji mogućnost djelovanja i službena odgovornost određenih institucija, prvenstveno tužilaštva i policije, da poduzmu određene mjere i radnje. One mogu ostati na nivou nadzora, ali mogu preći i u kontrolu. S obzirom da je ekspresija oko ovog udruženja takva kakva jeste - oni tvrde da su humanitarci iako ih većina ima kriminalni dosje - ne bi bilo nikavih problema da je MUPRS, nakon njihovog pojavljivanja u javnosti i press-konferencije koju su održali, pokazao da uočava određeni stepen sumnje i napravio kontrolu i pretres tih osoba, njihovih prostorija i pronalazak ili nepronalazak nedozvoljenih radnji ili predmeta što bi otklonilo mogućnost špekulacije da je neko htio ili nije htio da postupi po službenoj dužnosti.

• Da li bi bilo pretjerano da policija reaguje u slučaju grupe mladih ljudi koji djeluju strašno, što je praktično stereotip?

- Pitanje derogacije ljudskih prava i osjećaja sigurnosti ili ovlasti službenih osoba je pitanje svih pitanja u sigurnosnim studijama, kao i pitanje gdje je granica do koje država ograničava prava. Mislim da u konkretnom slučaju MUPRS ne bi pretjerao da je napravio tu konotrolu. Lično sam zagovornik kolosijeka pravde više nego kolosijeka sigurnosti koji govori da treba potražiti uzrok šta je dovelo do neke pojave, ali u uređenim državama.

KOZACI  

• Zašto MUPRS nije reagovao u slučaju tih paravojnih formacija?

- Mislim da su i oni u jednom segmentu bili izenađeni tom pojavom. Vidimo da sada postoje neka pravdanja i mislim da ni oni nisu bili svjesni reperkusija koje nosi jedan ovakav defile. Morate znati da je njihovo pojavljivanje prošle godine bilo opasnije jer su učestvovali u zvaničnom defileu, zajedno sa policijom, vatrogascima, civilnom zaštitom. Ove godine nisu, bili su sa strane, ali je ove godine politički trenutak osjetljiviji.

• Vjerujete li da Milorad Dodik nije znao za njih?

- To jeste teza koja se pojavila, ali on je, kao predsjednik RS i kao osoba koja je neke od njih odlikovala i slikala se sa njima, sigurno imao informaciju i znao moguće implikacije jednog takvog udruženja. Trebalo bi i da je bio svjestan jedne takve pojave, ali mislim da nije bio svjestan reperkusija nakon što se pojavio istraživački rad koji je prokazao ovu grupu. Dakle, prošle godine je bilo mnogo gore nego ove, ali smo se svi bavili izvođenjem Oružanih snaga BiH na proslavu Dana RS i pored zabrane Ustavnog suda BiH.

• Da li je ovdje riječ o političkoj upotrebi ove formacije?

- Upravo tako! Ono što je meni drago jeste da, koliko god imamo percepciju javnosti da se ova prijetnja hiperbolizira, i sa strane struke i sa strane politike, i da se pravi određena doza pritiska, toliko se bude oni koji moraju biti svjesni takvih prijetnji, a to su ne samo politička elita koja daje mogućnost ili nemogućnost provođenja raznih promjena nego i MUPRS koji je proveo unutrašnju reorganizaciju i počeo da se naoružava i da trenira kako bi stanje sigurnosti i osnovne nadležnosti bile što bolje obavljene. No, ako političku upotrebu te grupe gledamo u svjetlu ove eksplikacije, problematično je zbog čega je to urađeno i na koji način. Naime, pojava ruskih Kozaka 2014. je bila mnogo gora od ove sada jer su oni došli u BiH, a tog dana se oglasila ruska ambasada i rekli su da oni ne znaju da su ruski državljani ušli u BiH, pogotovo ta folklorna grupa, što je bilo izuzetno zabrinjavajuće jer ne postoji folklorna grupa ili grupa državljana Ruske Federacije za koju ruska ambasada na određenom teritoriju ne zna. To je bio visoki stepen ugroženosti koji je zbog onog što se desilo na izborima ostao u zapećku.

• Trebaju li se ljudi u BiH bojati rata ili terorizma?
- Terorizam nikada ne možemo sasvim isključiti iako do sada ne bilježimo takve aktivnosti. U tom segmentu OSA radi vrlo kvalitetno i osujetila je mnoge pokušaje iako se o tome u javnosti ne govori. Eventualnih incidenata i rata, ali hibridnog, bi možda i moglo biti, u RS između pozicije i opozicije, ali i u FBiH ako se ne riješe ključnih pitanja. Vjerovatno ćemo ostati u statusu quo oko pitanja poput izbornog zakona.

• Kako ljudima pomoći da shvate da političari na vlasti upotrebljavaju sve poluge sistema za vlastiti interes?
- Teško! Tu sliku je teško razbiti u sadašnjoj situaciji kada su svi preokupirani političkim temema. Strah i kohezija su toliki da su totalno izbijeni argumetni ekonomije, kvaliteta života i obrazovanja. Ne možete razbiti tu priču o ugroženosti. Toliko su dobro postavljeni sistemi poluga koje imaju političke stranke na vlasti, a za to je nabolji pokazatelj odlazak mladih ljudi zbog osjećaja besperspektivnosti iako oni koji imaju posao i ne žive tako loše. Problem su i apstinenti na izborima jer BiH neće imati mogućnost za velike promjene političkog ambijenta dok god je izlaznost oko 46 posto jer to su zaposleni u upravi i oni koji su vezani za stranke na bilo koji način. Ako bi bar još tridesetak posto ljudi izašlo na izbore, te poluge ne bi bile toliko jake da zadrže ove pozicije.