Magazin / Čitaj, saznaj

IT firmama „Prointer“, „Lanaco“ i „Sirius“, izuzetno bliskim vrhu vlasti u RS, za modernizacije sistema, licence, navodne backupove i disaster recovery, kao i arhiviranje podataka bivši opozicionar u direktorskoj fotelji Dragan Čavić dao je ukupno 54 ugovora vrijedna 25.775.627 KM. Dokumentacije je ERS-ova, tvrde u ovom preduzeću. S obzirom na milionske IT nabavke, čudi kako je i ERS-ova dokumentacija zapravo bila – papir., piše portal Žurnal.info

Dragan Čavić, vršilac dužnosti direktora Elektrokrajine Banjaluka, nakon požara koji je 9. oktobra izbio u upravnoj zgradi u Banjaluci, tvrdio je da je dokumentacija sačuvana na serverima. Ipak, demantovala ga je Elektroprivreda Republike Srpske, odnosno Direkcija za javno snabdijevanje električnom energijom kupaca – kancelarija Banjaluka, koja je zatražila od osnovnih i okružnih sudova da obustave sve sporove, jer je dokaze progutala vatra.

Mnogo njih, međutim, sačuvano je na serverima Agencije za javne nabavke Bosne i Hercegovine – IT firmama „Prointer“, „Lanaco“ i „Sirius“, izuzetno bliskim vrhu vlasti u RS, za modernizacije sistema, licence, navodne backupove i disaster recovery, kao i arhiviranje podataka bivši opozicionar u direktorskoj fotelji dao je ukupno 54 ugovora vrijedna 25.775.627 KM.

 „Ako je neka dokumentacija izgorjela, svi ti podaci su na serveru, a server sala sve vrijeme radi“, poručio je Čavić u ponedjeljak, a već u srijedu dopis iz Elektroprivrede Republike Srpske, odnosno banjalučke kancelarije, upućen sudovima u Banjaluci, Prijedoru, Gradiški, Kotor Varoši, Mrkonjić Gradu, Prnjavoru, Novom Gradu, Kozarskoj Dubici glasio je ovako:

“Molimo sve postupajuće sudove da, uzimajući u obzir nastale okolnosti, odobre prekid svih parničnih postupaka pokrenutih od strane Direkcije za snabdijevanje električnom energijom kupaca, kao tužioca, kao i da do daljnjeg obustave zakazivanje ročišta, određivanje novih rokova za postupanje i dostavljanje sudskih pismena do uspostavljanja procesa rada u novim prostrijama o čemu ćete blagovremeno biti obavješteni.”

Predrag Klincov, portparol zavisnog preduzeća iz sistema te iste Elektoprivrede, međutim, tvrdi da ovo nema veze sa „Elektrokrajinom“.

„To je dopis ERS-a koji se odnosi na njihovu službu javnog snabdijevanja koja je kod nas imala iznajmljene kancelarije. Niti je naš dopis niti znamo šta je njima izgorjelo. Kako je direktor 'Elektrokrajine' već govorio, naša ključna dokumentacija nije izgorjela, jer se nalazi u glavnoj zgradi koju nije zahvatio požar”, prenio je portal Capital.

O uzroku požara niko zvanično ništa nije rekao. Istraga je u toku.

Ipak, požari u ključnim kancelarijama, u kojima gori dokumentacija, nisu novina. Arhiva Osnovnog suda u Banjaluci, dok je njim upravljao današnji predsjednik Fudbalskog kluba „Borac“ i savjetnik predsjednika RS Milorada Dodika Milan Tegeltija, izgorjela je 2010. godine. Nikada nije utvrđeno ko je i zašto podmetnuo požar. Bez epiloga je i prošlogodišnji stravični požar u zgradi Investiciono-razvojne banke Republike Srpske. Dokumentacija je, takođe, gorjela.

Ali, ugovori sa IT firmama nisu nešto za šta dokazi ne postoje. Ili gore.

„Prointer“, tender firma s kojom „sarađuje“ Igor Dodik, sin Milorada Dodika, „procvjetao“ je u „Elektrokrajini“ upravo dolaskom Dragan Čavića na njeno čelo. Ukupno 20.837.761 KM.

Istina, ne radi se isključivo o IT nabavkama, jer je, na primjer, uz održavanje SAP sistema (2.374.299 KM sa uračunatim PDV-om), „Prointer“ zajedno sa svojom „Kalderom Company“ nudio i trafostanice (2.223.000 KM) i opremu za trafoe (2.340.000 KM). Takođe, Čavić je „Prointeru“ plaćao i izradu sistema za upravljanje imovinom, nalaze i praćenje efikasnosti (5.583.940 KM)...

„Lanacou“, u vlasništvu Nebojše Ninića, jednog od osnivača SNSD-a, Čavić dao ugovore u vrijednosti 3.712.920 KM. Plaćao je održavanje servisa i sistema neophodnih za rad preduzeća, kao i licence i usluge disaster recovery.

Sa „Siriusom 2010“, takođe izuzetno bliskom porodici Milorada Dodika, i „Dweltom“, u vlasništvu Stefana Krnete, zeta SNSD-ovog bivšeg ministra zdravlja Ranka Škrbića, tokom 2020. sklopio je ugovore vrijedne 1.224.946 KM. U pitanju su bile tehničke podrške i održavanje sistema, a na stavku serveri potrošeno je 585.000 KM.

Još veće milionske iznose istim firmama za kojekakve digitalizacije, održavanje sistema i servere plaćala je „Elektroprivreda RS“ pa pomalo čudi – kako i ovo ključno za sudske sporove nije sačuvano.