Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.ba)

Stara izreka kaže da su u šustera uvijek najgore cipele, a slično se, kažu, može reći i za travare. Uvijek su radije pomagali drugim nego sebi. Da li zbog toga ili nečeg drugog, ali zanimanje „travar“, a tu ne mislimo na rekreativno skupljanje biljaka već ozbiljniji rad sa ljekovitim biljem, u Bosni i Hercegovini je blizu statusa „zaboravljenog zanata“. Stoga tridesetdvogodišnjeg Jasminka Šarića, iz Orašja, s pravom možemo nazvati istinski rijetkim mladim travarom.

Iako bi, kaže, radije na planini skupljao biljke nego pričao za medije, za magazin Start BiH je podijelio svoje vizije, planove i, naravno, altruizam.

Sve je, prisjeća se, počelo tako davno da tačan uzrast ne može ni definisati. Ali živo se sjeća da je odmalena šetao po lokalnim vinogradima i svog postepenog razvoja ljubavi prema biljkama. Zajedno sa razvojem ljubavi počeo ih je, kaže i proučavati. Već tada je znao da će mu biljke definisati životni poziv ili, bolje rečeno, da će postati njegova životna misija.

Možda je tome doprinijela djelomično i baka koje se, prema Jasminkovim riječima, i sama nekada bavila travarstvom. Od nje je naslijedio i dosta recepata. Druge je pak sam prikupljao godinama, a ujedno se i usavršavao.

U svojim preparatima koristi samonikle planinske biljke iz potpuno čistog okruženja. Uglavnom se radi o: nani, kunici, koprivi, hajdučkoj travi, kamilici, zovi, lipi...

Kada je riječ o preparatima, Jasminko je vjerovatno najpoznatiji po „Majčinoj kremi“, sa kojom je, prema mišljenju korisnika, postigao zaista odlične rezultate.

- To je ljekovita krema od 12 ljekovitih biljaka koja se odlično pokazala kod psorijaze, ekcema, krasti, ali i kod raznih bolova. Nju sam plasirao još prije 10 godina, a prodaja uglavnom ide do preporuci. Ja sam uvijek bio skroman. Izuzetno mi je drago i važno što su mnoge mušterije višegodišnje. Ko god je jednom kupio kupuje je i dalje, što najbolje govori o njenoj djelotvornosti - kaže nam ovaj mladi travar.

A od zdravlja nema ništa važnije pa kad muka pritisne nema prevelike udaljenosti za bilo koji lijek ili preparat. Stoga i ne čudi da se Jasminku ljudi javljaju iz cijelog svijeta – Njemačke, Austrije, Amerike, a u zadnje vrijeme ima, kaže, puno molbi iz Švicarske.

- Tamo, recimo imam, jednog gospodina koji godinama nije mogao da riješi psorijazu, ali mu je moja krema pomogla. Želi i da me lično upozna, nudi se da mi kupi šta god hoću, ali ne želim ništa. To je moja i Božija volja. Imam i čovjeka koji je muku mučio sa bolovima u leđima 30 godina, a vozač je. Samo mu je moja krema pomogla... Ipak, većina kupaca je naravno iz Bosne i Hercegovine - dodaje Jasminko.

Uzgaja crni kukuruz dok sanja o vlastitom botaničkom vrtu

Trave skuplja skoro isključivo u blizini Orašja, ali je zanimljivost što je počeo da uzgaja i razne egzotične vrste koje će mu biti potrebne za naredni projekat.

- Da. Imam sada i nekih biljaka, odnosno kultura koje su možda egzotične za naše krajeve, ali sam shvatio da mogu i ovdje da uspijevaju. Jedna od njih je crni peruanski kukuruz. Imam već sedam, osam vrsta crnog kukuruza koje su porijeklom iz Perua, Meksika, Maldiva... Meksički je još crnji od peruanskog. K'o ugarak - opisuje nam Jasminko.

Dodaje kako je sjemena naručivao iz Njemačke, Švicarske i Austrije, a nešto je nabavljao i preko prijatelja.

- To će mi trebati za novi program koji je u pripremi, a namijenjen je dijabetičarima. Kada već govorimo o crnom kukuruzu, njega ću naravno mljeti sa još nekim žitaricama i od njega praviti tijesta i onda praviti neke keksove, napitke, pečenjke, hljeb, slane i slatke slastice, kao i jedan melem koji se pravi od raznih tinktura. Poznato je da rane i posjekotine kod šećeraša jako sporo zarastaju i ovaj melem će biti namijenjen baš za te stvari. Za brže zarastanje - otkriva dalje naš sagovornik.

Potom ističe kako stalno razmišlja, sluša, posmatra i uči pa mu tako na pamet dolaze i brojne ideje.

- Na projektu za dijabetičare radim već pet godina. Moja misija je da pomažem ljudima i to me čini sretnim. Moj san je da otvorim botanički vrt gdje bi dolazili školarci i ljudi iz cijelog svijeta da se upoznaju sa ljekovitim biljem, melemima, da popiju biljni čaj, da pojedu starinsku pitu, da se upoznaju sa nekadašnjim jelima. To bi bio neki kompleks od možda 3-4 dunuma sa biljkama sa nekom možda starom kuća od cigle. Ja naprosto živim za zadovoljstvo korisnika. To mi je najveća i najvažnija povratna informacija - kaže Jasminko.

Trenutno za sadnju određenih kultura koristi zemlju koju je dobio od prijatelja, ali ne krije da bi volio da od države dobije neku parcelu na korištenje u narednih 20-30 godina na kojoj bi realizovao svoj san o botaničkom vrtu koji bi, kako tvrdi, puno doprinio dobrobiti ljudi.

- Moj san je da ljudima činim dobro. Ko god me nazvao i pitao za melem i ako nema novca ja sam mu poslao. Evo, danas me nazvala jedna gospođa i rekla da nema novca. Ja sam je samo pitao da li ima novca za poštarinu i kad je rekla da ima, ja sam joj poslao besplatno. Slao sam pomoć i Turskoj i Siriji nakon zemljotresa. Slao sam čajeve i kreme. Meni ne treba nijedna druga zemlja. Treba mi BiH i naši proizvodi. Iako sam imao ponuda nikada ne bih otišao iz BiH. Kada bi svi tako razmišljali bilo bi nam puno bolje u BiH. Ali danas svi brzo žive, ali ne žive u skladu sa prirodom - konstatuje Jasminko, kod koga smo ipak primijetili i malo razočarenje u ljude iako o tome nerado govori.

Naime, tokom katastrofalnih poplava, koje su pogodile BiH 2014. godine, Jasminko je nesebično pomagao i volontirao, ali je tada, a i kasnije, primijetio kako su neki ljudi bez skrupula skloni da iskorištavaju humanost i dobrotu drugih ljudi, što ga je evidentno pogodilo.

Na samom kraju smo saznali i jednu zanimljivost.

- Volim umjetnost i slikanje. Jednog dana bih volio da imam svoj atelje, a slike bih donirao nekim domovima i udrugama. Volim pejzaže. To me baš opušta - kazao nam je Jasminko.

Klimatske promjene se već osjete i na biljkama

Jasminko navodi kako posljednjih godina cijeli svijet svjedoči razornim elementarnim nepogodama koje se dešavaju sve češće i sa sve većim posljedicama na svim meridijanima.

- Klima se mijenja, tope se glečeri, imamo globalno zagrijavanje... To se čak i kod nas može primijetiti na nekim biljkama... S obzirom da ih jako dugo skupljam primijetim da se nešto i sa njima dešava. Ponukan time, smislio sam jedan kao paket, dimenzija metar sa metar, za prvu pomoć u slučaju neke prirodne kataklizme s osnovnim potrepštinama. To bi bilo idealno za Crveni križ - kaže nam ovaj mladi, ali humani, prije svega čovjek, a tek onda travar.