[{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2022\/08\/06\/olivera-cirkovic-1.png","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2022\/08\/06\/100x73\/olivera-cirkovic-1.png","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2022\/08\/06\/olivera-cirkovic-1.png","size":"598.28","dimensions":{"width":1170,"height":580}}]
Magazin

Olivera Ćirković: Bila je mozak bande „Pink Pantera“, a danas predaje šefovima tajnih službi

 Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.ba)

Junakinja naše priče je Olivera Ćirković, iz Beograda. Imala je impresivnu sportsku karijeru, već sa 18 godina je potpisala prvi profesionalni ugovor. Karijeru je započela u Voždovcu, a nastavila u Crvenoj zvezdi. Sa U-18 selekcijom SFRJ je na Evropskom prvenstvu, koje je 1988. godine održano u Bugarskoj, osvojila bronzanu medalju. Pred sam raspad Jugoslavije potpisala je ugovor sa Jedinstvom iz Tuzle, jednim od najtrofejnijih ženskih košarkaških klubova u Jugoslaviji. Od 1992. do 1998. godine igrala je u klubu Pagrati iz Atine, a nakon toga je provela jednu sezonu u slovenačkom Celju. Profesionalnu karijeru je završila 2000. godine u Crvenoj zvezdi, gdje je nakon toga radila kao sportski direktor. Uprkos sjajnim sportskim rezultatima to nije ono što njenu priču čini nevjerovatnom.

Naime, sticajem okolnosti, već pred kraj sportske karijere Olivera je uplovila u svijet kriminala, ponajviše zahvaljujući suprugu koji je već bio u tim krugovima.

cirkovic-pink-panter.png

- Mnoge godine se u mom životu prepliću. Određeni period života sam živjela dvostruko. Već 1998/99. imam neke kriminalne kontakte i zarade, ali to je bila neka „lajt“ varijanta. Svake godine je to međutim išlo sve dublje i dublje - prisjeća se Olivera.

A ono što se desilo u međuvremenu, između „lajt“ kriminala krajem 90-ih do izlaska iz kriminala početkom 2018., doslovno su stotine krađa zlata, dragulja, satova, antikviteta i svih drugih dragocjenosti. I sve to pod okriljem čuvene pljačkaške grupe „Pink Panteri“.

U kriminal je ulazila polako, korak po korak. Kaže da je prvo otkupljivala ukradenu robu i na početku je otvorila show room u Beogradu. To je neka kućna varijanta butika u kojem se prodaje ukradena markirana roba. Robu su kupovali političari, sportisti i pjevači. Kada je shvatila da lopovi brzo troše novac i da im ne ostane dovoljno ni za put, to je iskoristila da ih organizira. Imala je novca da organizira njihove akcije. Nalazila im smještaj i samo bi im pokazala radnju koja je interesuje. Pošto su bili finansijski nesposobni, počela je voditi brigu i o novcu. Tada su stvari postale ozbiljne. Vrlo brzo je postala glava „Pink Pantera”, zato što je imala stanove da ih smjesti, drugi stan za ukradenu robu, imala je kupca koji će kupiti robu. Sve je bilo do u detalje isplanirano – opisuje Olivera Ćirković koja postaje mozak ovog „ogranka Pink Pantera“.

Novac se brzo zarađivao, ali i trošio. Izazov joj je bio taj paralelni svijet u kojem je živjela. Na platnom spisku imala je ljude koji su krijumčarili nakit u Srbiju, a organizacija se sastojala od velikog broja ljudi, od kojih je svaki imao svoju ulogu.

- Niko nije posumnjao da živim dvostruki život, a živjela sam ga - kazala je.

Ćirković je bila posebna po tome i što je usavršila vlastiti model pljački koji je zapravo bio vrlo jednostavan i ne baš „diskretan“. Zabijali bi se sa automobilom u izloge prodavnica i juvelirnica, a onda krali sve dragocjenosti koje su mogli ukrasti u roku od samo nekoliko sekundi nakon čega bi se dali u bijeg. Njena grupa je ordinirala uglavnom u Grčkoj, u kojoj je provela jedan dio sportske karijere, a Olivera je uglavnom bila organizator koji je djelovao više iz pozadine nego kao direktni izvršilac. „Posao“ je išao jako dobro sve dok nije uhapšena.

- Te 2006. sam prvi put završila u zatvoru. Odležala sam skoro tri godine - kaže nam.

Nakon izlaska iz zatvora „Panteri“ su je čekali i naredne četiri godine su bile paklene. Priča da su odrađivali sve što je moglo i nije moglo da se odradi. Grupa je postajala sve veća i veća. Bila je selekcija i oni bolji su bili bliže Oliveri i imali su veći tal u svemu. Kasnije se iskristalizirala grupa koja je mogla da odradi bilo koju radnju na svijetu. Navodi da je paradoks cijele priče da je žena, jer žene u kriminalu na ovim našim balkanskim prostorima ne postoje, izuzev bijelog roblja ili kao eventualno ljubavnice nekih kriminalaca, a ona nije bila ni jedno ni drugo. Bila je zapravo sportistkinja navikla na red i disciplinu.

Kao i svako ko je u kriminalu, pravim grešku, prisjeća se. Nakon jedne pljačke na Kritu u autu kod njenog pratioca policajci su našli pajser. Pajser nisu koristili tog dana. Unutra je bio i račun. Odveli su ih u radnju gdje su kupovali alat i, naravno, vlasnik Grk je odmah prepoznao visoku, zgodnu plavušu, Oliveru. Nakon nekog vremena policajci su shvatili koga imaju u rukama i nije bilo šanse da se izvuku. 

- Na slobodi sam bila četiri godine, a onda sam opet završila u zatvoru 2012. Posle četiri mjeseca sam pobjegla iz zatvora. Bila sam na slobodi nekoliko mjeseci nakon čega se ponovo vraćam u Grčku, sa svojom grupom radim oružanu pljačku, a uhapšena sam zajedno sa dokazima. Vraćam se ponovo u zatvor i ostajem pet godina, do kraja 2017. Od tada sam na slobodi, ali zvanično prestajem sa kriminalom od februara 2018. - navodi Olivera.

Tvrdi ona da onog momenta kada uđeš u zatvor zapravo ulaziš u fabriku zla i da će zatvor od većine napraviti većeg kriminalca nego što je bio kada je ušao. Priznaje da je sve vrijeme i iza rešetaka kovala planove za nove „šljake“. 

cirkovic-2.png

Planirala je još nešto - bijeg iz zloglasnog i dobro čuvanog grčkog zatvora Korydallosa, kojim je šokirala javnost. I danas se, kaže, pitaju kako je žena nadmudrila toliko policajaca.

Na odluku da pobjegne iz ćelije uticali su socijalna radnica iz zatvora, koja je odugovlačila sa slobodnim danima, i Oliverin grčki advokat, tačnije njegova nemarnost da sudu na vrijeme dostavi papire, kao i da u zakonskom roku podnese žalbu. Ta kazna zbog pljački, koju nije imala snage da saopšti sinu koji je bio u Beogradu, uticala je na odluku da pobjegne iz zatvora.

A u tome je Arhondisi - Ženi zmaju, kako su je zvali njeni poznanici, ali i mediji u Grčkoj, pomoglo slikanje, strast koju je otkrila nakon završetka košarkaške karijere.

Preko slikanja zbližila se sa komandirkom zatvora, koja joj je predložila da oslika direktorovu kancelariju. Tu prostoriju je samo jedna soba dijelila od hola glavnog ulaza. U tome je Olivera vidjela svoju šansu. Mjesec dana je oslikavala kancelariju šefa, ali i detaljno planirala bjekstvo u koje je uključila nekoliko pomagača.

Grci su buntovan narod, vole da navijaju za negativca

U svojoj autobiografiji „Pink Panter - moja zatvorska ispovjest“, napisala je da je bjekstvo planirala za 15. jul 2012., ali da je splet okolnosti doveo do toga da ranije pobjegne iz zatvora. Na to je presudno uticala komandirka zatvora, koja je zahtijevala da Oliveri prijatelj tog dana donese boje za slikanje. Pokušala je da se pobuni, jer nije bio iznajmljen drugi motor za bjekstvo. Komandirka je, međutim, bila neumoljiva pa je Olivera pozvala drugog pomagača.

Toni je pozvonio, udario gospođu komandirku, koja je uzviknula - bomba! - i pala kao svijeća. Nisam se okretala. Krenula sam laganim korakom. Iza mene koračao je moj prijatelj, pridržavajući me za leđa. Glumili smo večernji izlazak u Milansku skalu“, napisala je o svom bjekstvu Olivera. Stražari i policajci nisu obraćali pažnju na njih.

Za magazin Start BiH prisjeća se jedne zanimljive situacija koja se desila samo nekoliko sati nakon bjekstva. Olivera se već bila sakrila u stanu koji je bio iznajmljen samo za nju, a na televiziji su bile vanredne vijesti koje su počele njenim bjekstvom iz zatvora u centru Atine.

- Sjećam se reportera, samo par sati poslije mog bjekstva bio je ispred zatvora i razgovarao sa voditeljkom u studiju. Bio je sav usplahiren. Moram napomenuti da Grci vole nenormalne događaje, fantaziraju, vole da preuveličavaju stvari. Tako je počeo da priča kako je iz zatvora pobjegla žena viša od dva metra, da sam ljepotica kao kaloni, to je kao grčki izraz za fotomodela, počeo je da izmišlja i opisuje neku nestvarnu ljepoticu koja je nestala poput dima. Pričao je kako sam zavela svu zatvorsku stražu, da sam ih zbunila, da niko nije ni primijetio da sam pobjegla... On je bio toliko entuzijastičan, da mu je i voditeljka rekla dragi kolega vidim da je i tebe zavela... Počeli su oboje da se smiju. Grci su buntovan narod, vole da navijaju za negativca. Moglo se vidjeti kako se dvoje novinara skoro pa raduje što je neka žena pobjegla iz zatvora, što se dešava jednom u sto godina. Ja bjegunka, za mnom raspisana crvena potjernica Interpola, gledam na televiziji ljude koji skoro pa navijaju za mene i razmišljam u sebi: Pa gdje je ovaj svijet otišao!? - priča nam kroz osmjeh.

Uhapšena je slučajno, četiri mjeseca kasnije, dok je atinska policija jurila boksere iz Srbije zbog pljačke zlatare. U junu 2013. osuđena je na 12 godina zatvora kao članica grčkog ogranka bande „Pink Panter“. Osuđena je za pljačke zlatara u Atini, na Rodosu i Santoriniju, iz koje su odnijeli nakit i satove vrijedne milione eura.

Grčki sud je inače utvrdio da je Oliverina grupa učestvovala u 1.666 pljački, među kojima su pljačke zlatara u Atini, iz koje su odnijeli nakit i satove vrijedne oko milion eura, na Rodosu i Santoriniju, odakle su ukrali oko 3,5 miliona eura vrijedan nakit. Čak 116 puta vozilom su se zabili u izlog radnje prije nego što su je opljačkali, pa se zato smatraju i za izumitelje ovakve vrste pljačke, tzv. akter provale.

Sprema se ekranizacija moje priče

Kako nam je kazala, u trećoj knjizi opisuje jedan skoro nestvaran događaj koji zvuči kao fantazija, ali nije.

- Opisujem događaj, odlazak u Tursku, kada se poslije petogodišnjeg izlaska iz zatvora, ponovo vraćam u kriminal. Dolazim u problem na turskoj granici. Ja sa oružjem, odlazim na skener... - nagovještava nam Olivera radnju.

Osim što je definitivno završila sa kriminalom, Olivera kaže da je pomenuta treća knjiga i definitivni kraj sa pisanjem.

Ističe kako nema spisateljske ambicije te da je sada fokusirana na to da sve ovo što je sa knjigama uradila na području bivše Jugoslavije uradi u Evropi i svijetu.

- Snimali smo šest mjeseci dokumentarni serijal od oko 90 minuta u Njemačkoj. U septembru bi trebao izaći na Pro7 kanalu u udarnom terminu. Prevela sam u međuvremenu i knjige na njemački jezik, koje će se za par mjeseci pojaviti na jednoj njemačkoj platformi. Nadam se uspjehu sličnom kao i ovdje. Digla sam ljestvicu naviše. Potpisala sam i za ekranizaciju moje priče, ali o tome ne mogu detaljisati. Trebala bi biti serija na svjetskom nivou.Cilj mi je da knjiga postane evropski bestseler i to mi je sad u fokusu. Bilo bi mi vrlo važno da neko osim Ive Andriće iz regiona tako uspije. Nas baš i ne prihvataju vani. Mislim da nijedna knjiga pisca sa Balkana nije postala bestseller u Evropi. Voljela bih da razbijem tu predrasudu i da ja, koja nisam pisac, napravim taj uspjeh. Nije mi važno samo da knjiga bude prevedena već da postigne uspjeh i postane bestseller - otkriva nam svoje ambicije.

Predavanje u zemlji koja je izmislila kriminal

Bez obzira što Olivera ima iza sebe uzbudljivu i opasnu karijeru sa druge strane zakona, životni roman i dalje piše sam sebe na gotovo nevjerovatne načine. Naime, prošle godine, tačnije u oktobru je, na poziv organizatora iz Meksika, učestvovala na Samitu sigurnosnih službi Latinske Amerike.

- Nevjerovatna situacija. Dođem ja da držim predavanje u zemlji koja je izmislila kriminal. Tri i po sata je trajao moj govor i ja sam zaključila taj samit. To je najveća čast. Bili su tu šefovi mnogih tajnih službi. Nestvaran sudar svjetova. U dogovoru sa prijateljem iz Meksika sada pravim neki program i vjerovatno ću ići tamo da držim predavanja. Nevjerovatno - priča nam uz osmijeh.

cirkovic-3.png

Popularnost knjiga, ali pomenuto gostovanje u Meksiku su joj, kaže, pomogli i da uz pomoć advokata prije dva mjeseca ukine sudsku zabranu ulaska u Grčku.

Na kraju razgovora Oliveru smo pitali da li se još neko osim nje izvukao iz kriminalnog miljea, a odgovor je surovo i poučno iskren.

- Ne znam nikoga ko se izvukao. Ne samo iz svoje grupe. Nema izvlačenja iz kriminala. To je jako teško - odgovorila je kratko i jasno.

Poslije svega što smo čuli, možemo samo reći da ne sumnjamo da će ova nevjerovatna žena napraviti svjetski uspjeh i sa knjigama, ali i s očekivanom ekranizacijom njene burne životne priče.

Plijen se prodaje za trećinu vrijednosti 

I dok se o samim pljačkama dosta toga može saznati iz policijskih izvještaja i uviđaja, ne ulazeći u „poslovne tajne“, Oliveru smo upitali koliko je zapravo teško prodati ukradeni plijen i po kojoj cijeni. Kazala nam je kako je lako prodati ukradene stvari kada ste godinama u tom poslu i da ako ste dobri u kriminalu onda ste i povezani sa ozbiljnim otkupljivačima.

- Ukradene stvari prodajete otprilike za trećinu stvarne vrijednosti. Ali odmah u kešu. Nema odugovlačenja. Ako je vrijednosti milion eura onda oko 330.000 eura dobijete odmah. Ako imate nešto što je baš popularno poput, recimo, Rolexa, za njega možete dobiti 40% vrijednosti. Zabluda je da su dragulji dobri. To je loše. Najbolji su skupi firmirani satovi koji vrijede i po 100-150.000 eura. Kada bi mi neko ponudio dragulje i vrijedne satove, bez razmišljanja bih izabrala satove. Dragulji se teško prodaju, a i kada nađete kupca ponude vam možda 20%. To su teški kupci. Satovi su prioritet. I zlato, naravno. Ali ako u satovima ima vrijedno kamenje, neki brilijant, puno karata... tada i na njima više gubite - iskrena je Olivera.

Neozbiljno je među kriminalcima pričati odakle si i koje si vjere 

U BiH, a pogotovo Sarajevo, Olivera dolazi često, najčešće zbog sajmova knjiga.

- Sarajevo je, poslije Beograda, moj drugi grad. Odavno ga više i ne doživljavam tuđim nego svojim. Ljudi me također vole. Sva BiH mi je zanimljiva. Zapravo cijela bivša Jugoslavija je slična. Dotiču nas iste teme, imamo iste reakcije... To me naravno raduje. Nažalost, dijelimo se zbog gluposti - kaže naša sagovornica.

Nakon toga smo je pitali i da li je tokom svoje „karijere“ sarađivala sa kriminalcima iz BiH.

- U mojoj grupi nije bilo ljudi iz BiH, ali jesam ih poznavala i sarađivala sa njima. Jedan iz BiH je učestvovao u najvećoj pljački u Dubaiju, u tržnom centru. Bili su jedan Bošnjak i dva Srbina. U kriminalu nema podjela. Neozbiljno je među kriminalcima pričati odakle si i koje si vjere. Toga nema ni među biznismenima ni među političarima. Tu nema podjela. To je priča samo za sirotinju, na kojoj profitiraju samo ovi koje sam pomenula - kaže Olivera.

Podijelite ovaj članak!

Komentara: 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije StartBiH.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Morate biti prijavljeni kako bi ostavili komentar.

  • Trenutno nema komentara, budi prvi da ostaviš svoj komentar ili mišljenje!