POZITIVNA BIH / Pozitivna.bih

Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.ba)

„Najbolje sredstvo da se svaki dan započne jeste da se dobro jede. Pri buđenju mislite na to ne biste li toga dana barem jednog čovjeka mogli obradovati“, kazao je jednom prilikom Friedrich Nietzsche. Jedna druga, afrička poslovica kaže kako „gladnom djetetu ne možete reći kako ste mu juče dali da jede“. Siromaštvo i glad, nažalost, nisu još uvijek potpuno iskorijenjeni ni u bogatim zemljama pa se samo može pretpostaviti koliko Bosanaca i Hercegovaca svako veče ide u krevet praznog stomaka. Strah od stigmatizacije ili naprosto osjećaj stida kod mnogih koji su u stanju potrebe uvijek će dati nepotpunu sliku svaki put kada se broj ugroženih pokuša na bilo koji način evidentirati. Ono što je sigurno jeste da je taj broj nedopustivo veliki.

Udruženje „Obraduj nekoga“, sa sjedištem u Sarajevu, postoji od juna 2017. godine. Iako možda po „stažu“ ne spadaju u najstarija udruženja, po svom radu, entuzijazmu i angažmanu se sa pravom mogu i moraju svrstati među najplemenitije. Jer, kako drugačije nazvati one koji svakodnevno obezbjeđuju obroke za naše najugroženije sugrađane. I to one najmlađe. Doslovno.

Ovo udruženje je inicijator projekta Prve javne kuhinje za bebe, jedinstvene na području cijele bivše Jugoslavije, i prvog besplatnog baby shopa u BiH koje su otvorile u sklopu svoje podružnice u Bratuncu. S obzirom da je Prva javna kuhinja za bebe otvorena u novembru 2021. godine, u jeku pandemije, teško je i zamisliti sa kakvim su se sve izazovima suočavali.

Predsjednica Udruženja Aida Sadiković Mehonić za Start BiH kaže kako su od samog početka stavili fokus na rad sa socijalno ugroženim bebama, u okviru projekta “Idemo na babine!”. Ističe kako ih je baš taj projekat u kratkom roku odveo do najrazličitijih bosanskohercegovačkih sela, zaseoka, mjesta i gradova te da se poslije samo nekoliko mjeseci projekat razvio toliko da su postali prepoznatljivi po tome što su njihovi uposlenici i volonteri svako jutro sjedali u automobile odvozili pakete pomoći za bebe u udaljena sela i gradove.

- Taj terenski rad nas je vrlo čestio odvodio u Podrinje, tačnije u mjesta od Konjević Polja pa sve do Ljeskovika - malog sela koje je ujedno najistočnija tačka naše zemlje, a koje rijetko ko posjećuje zbog nepristupačnosti puta. S obzirom da smo u tim krajevima često bili, odlučili smo se da prvu Javnu kuhinju za bebe otvorimo u Bratuncu, gradu koji stoji na pola puta regije koju posjećujemo, i iz kojeg možemo obuhvatiti sva sela, zaseoke i mjesta u kojima ima socijalno ugroženih beba. Paralelno sa našim pripremama za otvaranje Kuhinje za bebe, kabinet premijera Kantona Sarajevo raspisao je javni poziv za sufinansiranje projekata na području Podrinja. Mi smo aplicirali sa projektom Prva baby javna kuhinja i besplatan baby shop, i proglašeni smo najznačajnijim projektom i dodijeljeno nam je najviše sredstava, 26.760 KM, što je bila velika odskočna daska za sami početak rada - prisjeća se naša sagovornica početaka.

Trideset redovnih beba-korisnika

Podrška Vlade KS možda jeste bila snažan vjetar u leđa na samom početku, ali daleko od toga da je to bilo dovoljno da se održi ono što je najbitnije u ovakvim projektima – kontinuitet.

Odobrena sredstva su im pokrila aktivnosti za naredna četiri mjeseca, nakon čega je Udruženje uputilo poziv svim državljanima BiH, u zemlji i dijaspori, ali i društveno odgovornim kompanijama da podrže njihov plemeniti rad kroz doniranje namirnica ili novčanim sredstvima. Također, dobili su i jedinstveni humanitarni telefon 17057, i pozivom na njega naši sugrađani mogu donirati 2 KM za obroke bebama u stanju socijalne potrebe.

- U okviru Prve javne kuhinje za bebe, bebe korisnice imaju svakodnevno obroke, a na kraju mjeseca pelene i higijenski set za bebe. U okviru projekta “Idemo na babine”, svakodnevno terenski posjećujemo bebe širom Bosne. Nosimo im pakete pomoći koji su specifični shodno potrebama beba. Također, od mjeseca aprila razvili smo jedan, za nas možda i najvažniji program do sada, a to je pronatalitetni program: poklon trudnici, u okviru kojeg svaka nezaposlena trudnica iz BiH dobiva naš jedinstveni paket za prvu pomoć: oko 45 komada odjeće za bebe, pelene, vlažne maramice, cuclicu, flašicu, igračkicu, formulu ukoliko je majka bolesna i zna da dojenje neće biti moguće, peškiriće i dekice, itd. Ovi paketi se šalju putem brze pošte, pa smo u mogućnosti djelovati na području cijele zemlje - navodi Sadiković Mehonić,

Ona pojašnjava kako su korisnici Javne kuhinje za bebe i projekta “Idemo na babine” bebe iz socijalno ugroženih porodica, porodica sa radno nesposobnim roditeljima, djeca samohranih roditelja, djeca čiji roditelj radi za minimalnu plaću, itd.

-U javnoj kuhinji za bebe trenutno imamo 30 redovnih korisnika. To su djeca koja su u najtežem materijalnom stanju. Za vrijeme otvaranja smo također imali 30 korisnika, ali je broj vrlo brzo porastao i na 70. Međutim, inflacija i svakodnevne promjene cijena uvjetovali su da dobar broj korisnika stavimo na “listu čekanja” i da ih prebacimo u “povremene korisnike”, odnosno oni dolaze po pozivu onda kada bude dovoljno donacija i za njih. Njihove situacije su za nijansu bolje od situacija 30 redovnih beba. Bebe u Javnoj kuhinji svaki dan dobivaju: litar mlijeka, kašicu (7 različitih okusa za 7 dana), te još jedan proizvod iz baby programa ishrane: mljeveni keks/petit keks/plazma/kakao/palenta/riža, itd. Važno je napomenuti da u našoj kuhinji ne spravljamo jela od namirnica, nego dijelimo svakodnevno sirovine od kojih majke bebama kuhaju obroke. Kašice su fabrički napravljene i bebe ih mogu odmah konzumirati. Ono što nas je posebno obradovalo jesu izjave majki beba u kojima kažu da se zahvaljujući obroku za bebe koji svaki dan dobiju u našoj kuhinji, hrane i ostala djeca domaćinstva. Na kraju mjeseca bebe u Kuhinji dobivaju paket pelena, set vlažnih maramica, šampon za bebe, kremu i ostale preparate za njegu kože - sumira naša sagovornica.

Kada bi političari preuzeli obrazac našeg rada...

Kada je riječ o (potencijalnim) korisnicima oni se preko facebook stranice Udruženja mogu javiti i sami. Potrebno je da odgovore na nekoliko kratkih pitanja i dostave malo tražene dokumentacije na osnovu koje ih uvrštavaju u korisnike. Predsjednica Udruženja ističe i kako u Bratuncu imaju sjajnu suradnju sa nadležnim Centrom za socijalni rad, te da im je u saradnji sa njima mnogo olakšan dolazak do onih koji najviše trebaju pomoć. Osim toga, Udruženje neprestano apeluje na stanovništvo da ukoliko znaju da njihov komšija ili poznanik ima bebu, a ne nalazi se u dobroj situaciji, da ga prijave kako bi mogli bebi obezbijediti neophodno.

Kada je riječ o besplatnom baby shopu, u Udruženju pojašnjavaju kako se u njemu svi njihovi redovni, ali i povremeni korisnici potpuno besplatno oblače, dobivaju obućicu za bebe kao i igračke, i ostalu opremu za bebe: krevece, kolica, hranilice, hodalice, itd.

S obzirom da je Bratunac povratnička sredina u kojoj se, nažalost, periodično i dalje dešavaju međunacionalni incidenti, zanimalo nas je da li se u svom radu susreću s određenim problemima koji su motivisani politikom ili nečim drugim što izlazi van okvira humanitarnog rada.

- Naša je kuhinja otvorena u teško vrijeme. U jeku je bila COVID 19- pandemija, a odmah nakon nje nastupila je rusko-ukrajinska kriza koja je imala, i ima još uvijek, velik odjek na području BiH. Dolazak EUFOR vojnika te oklopnih vozila u našu domovinu, prijetnje koje nerijetko čujemo na globalnoj i domaćoj političkoj sceni uzrokovale su strah kod stanovništva. Uporedo se dešavalo nekoliko srodnih problema - strah od potencijalnih sukoba i rast cijena osnovnih životnih namirnica. Dakako da je kod nas postojala sumnja i strah u razvoj događaja, međutim zaista moramo istaći da od početka rada kuhinje nismo imali niti jedan incident, neželjeni događaj ili bilo kakav problem izazvan na vjersko-nacionalnoj osnovi. U našoj kuhinji i generalno u radu „Obraduj nekoga“ mi se ne obaziremo na vjeru, naciju, boju kože, etničku ili nacionalnu pripadnost. Gladno dijete je gladno dijete, i tu svaka priča o različitostima postaje besmislena. Jednako kako u našoj kuhinji u Bratuncu imamo korisnika iz reda bošnjačkog i srpskog naroda, tako imamo i donatora iz istih naroda. Kada bi političari preuzeli obrazac našeg rada u svoje političke poteze, u našoj bi zemlji bilo daleko ugodnije živjeti - poručuje Sadiković Mehonić.

Nažalost, sa sagovornicima koji dolaze iz oblasti socijalnog rada teško je razgovor završiti nekom optimističnom porukom. Umjesto toga, na kraju razgovora smo pitali šta namjeravaju dalje s obzirom na nevjerovatan entuzijazam kojim zrače kao i prvog dana, ali i nepresušnu želju da pomognu svima kojima je pomoć potrebna.

- Kod nas se ideje brzo rađaju. Kada neprestano, šest godina, viđate samo siromašne majke i djecu, onda svaki slobodan trenutak koristite za razmišljanje o unapređenju sistema pomoći ovakvim porodicama.

Najnoviji projekat je pronatalitetni program slanja paketa za bebe svim nezaposlenim trudnicama i ostatak godine želimo provesti u unapređenju i širenjem vijesti o upravo ovom projektu - kazala nam je Sadiković Mehonić.

Mi još samo možemo zamoliti čitaoce da pozovete barem jednom humanitarni broj 17057 i donirate samo dvije marke koje će, u to budite uvjereni, pomoći onima kojima je pomoć istinski najpotrebnija. 

Od donatora do korisnika kratak je put

U Udruženju potvrđuju kako obični građani najviše osjete sve probleme ovog svijeta, preko pandemije, straha od ratova, do inflacije i ekonomske krize.

- Broj korisnika i lista čekanja je iz dana u dan duža, a najbolji pokazatelj kakvo je stanje je činjenica da su osobe koje su do jučer pozivale naš humanitarni telefon i donirale novac, danas zovu onaj naš drugi telefon, u kojem mole za pomoć - kaže Sadiković Mehonić.

Pomoć je doslovno sačuvala život nerođenoj bebi

Mnogo je tužnih priča sa kojim se susreću. Sadiković Mehonić izdvaja dvije istinski potresne. Srećom, obje priče imaju srećan epilog- životi djece su spašeni zahvaljujući upravo ovim vrijednim aktivistima i aktivisticama.

- Prva priča nas vodi upravo u našu Javnu kuhinju za bebe, u koju je ušla jedna tužna starica i ispričala nam priču svoje kćerke. Tužnu i kompleksnu porodičnu dramu prožetu napetim i disfunkcionalnim porodičnim odnosima i siromaštvom. U to vrijeme je njena kćerka bila na porodu i razmišljala je da bebu ostavi u bolnici, jer za nju nije imala ništa, a ni njen otac ni otac bebe nisu željeli da čuju za nju. Odmah smo stupili u kontakt sa majkom, obećali da će beba od nas imati sve, i za nekoliko dana beba je sa mamom izašla iz bolnice i zajedno su odlučile nastaviti život.

Druga priča je slična:

-Na jednom forumu smo vidjeli pitanje mlade majke čiji suprug radi za minimalnu plaću, od koje najveći dio ide za kiriju i režije. Imaju jednu bebu od dvije godine i majka saznaje da je trudna i želi da abortira. Ponudili smo se, ukoliko je jedini razlog za tu odluku siromaštvo, da će beba do kraja pelenaštva imati pelene i hranu. Majka je odlučila da zadrži trudnoću. Ove priče su posebno teške jer pokazuju stvarnu sliku siromaštva djece u BiH: porodice su prinuđene ostavljati djecu ili ih nerađati zbog toga što smo, sada i zvanično, druga najsiromašnija zemlja Evrope - ispričala nam je Sadiković Mehonić.

Merhametluk je još uvijek jači od ega

Humanost naših ljudi je oduvijek bila nadaleko poznata, ali nas je ipak zanimalo da li je ta plemenita osobina i dalje ostala u nama ili je surovi kapitalizam uzeo danak. Odgovor je srećom zadovoljavajući.

- Naš narod se najbolje opisuje narodnom poslovicom “Na muci se poznaju junaci”. To je zaista, mnogo puta potvrđeno. Mi smo nedavno prisustvovali prvoj konferenciji o javnim kuhinjama, u organizaciji Fondacije Mozaik i USAID, i upravo je tu prezentirano istraživanje o doniranju. Godina 2020., kao godina pandemije i jedna od najtežih u proteklih 30, pokazala je i najveću stopu doniranja. Mi smo u vrijeme najvećih “divljanja cijena” osigurali za svega nekoliko sati ekskurziju za jednog sjajnog odličnog učenika, što je pokazatelj da je naš merhametluk uvijek prisutan i da uvijek nadjačava naš ego i ponekad potrebu da prvo osiguramo sebe i svoje najbliže - otkrila nam je Sadiković Mehonić.

Dok država baca stotine miliona na luksuz...

Vijest da je otvorena prva Javna kuhinja za bebe i djecu posebno je odjeknula u Republici Srpskoj, šokirala je i poslanika u Narodnoj skupštini RS Nebojšu Vukanovića, koji je tada na svom blogu objavio tekst Bojana Milićevića:

„Nevjerovatno je da živimo u društvu u kome država baca stotine miliona maraka na softvere, vladine avione, vozila, helikoptere, kompjuterske programe i IT opremu, a da nema novaca da se prehrane bebe već se otvara Javna kuhinja da pomogne majkama i tek rođenoj djeci da prežive. Svima onima koji vam pričaju bajke o odbrani Srpske, auto-putevima, prosperitetu, visokom BDP-u, najnižem javnom dugu, obveznicama na berzi, stabilnosti ekonomije i prosječnim platama od danas možete zapušiti usta ovom jezivom činjenicom: „Otvorena je prva javna kuhinja ZA BEBE u Republici Srpskoj.“

Znali smo da vam penzioneri koji su gradili ovu državu služe samo kao biračko tijelo. Čuli smo i da vam mladi i obrazovani ljudi služe samo za lijepljenje plakata. Poznato je da vam borci služe samo kao topovsko meso kad previše zabrljate i sklonite se na sigurno. A djeca, očigledno, do punoljetstva i sticanja biračkog prava ne služe ničemu i zato ništa i ne zaslužuju. Dijete koje tek dođe na svijet već je sirotinja i već je teret ovoj državi. Beba – korisnik javne kuhinje je nešto što ni u ratu nije postojalo (...) Ljudima koji su prepoznali potrebu za osnivanjem ovakve ustanove – svaka čast. Roditeljima koji se i u takvim uslovima odlučuju za potomstvo – naklon do poda.“ 

Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog tekta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a".