Politika / Integracije za budućnost

Emir Mešić, prijavitelj korupcije u Upravi za indirektno oporezivanje, trenutno je samo jedan od ukupno osam prijavitelja korupcije u BiH koji imaju status „zviždača“. Nažalost, zviždanje u cilju borbe za javni interes mu je do sada donijelo samo glavobolju i odmazdu. Uprkos nedostatku institucionalne podrške, poručuje kako od borbe neće odustati. Iako se radi o milionskim iznosima narodnog novca, Mešića u ovoj borbi, bar zasad, podržavaju samo mediji i nevladine organizacije

Transparency International u Bosni i Hercegovini (TIBiH) svake godine objavljuje rezultate Indeksa percepcije korupcije (CPI), kojim rangira zemlje širom svijeta u odnosu na percipirani nivo korupcije u javnom sektoru.

BiH je prošlu godinu završila ocjenom 36 na skali od 0 do 100, gdje 0 predstavlja najviši nivo korupcije, a 100 najniži i nalazi se, zajedno s Kosovom, na 101. mjestu od ukupno 180 zemalja uključenih u istraživanje. Riječ je o najlošijoj ocjeni koju je BiH dobila poredeći sa 2012. godinom, kada je dobila ocjenu 38 i bila je na 89. poziciji, što je svrstalo u red zemalja koje globalno u kontinuitetu najviše nazaduju. Ukratko, korupcija izjeda i razara BiH nesmanjenom žestinom.

U TIBiH nemaju dileme da je korupcija najznačajniji problem u BiH što je, kažu, vidljivo kroz sve korupcijske afere koje se dešavaju, a uglavnom se ne procesuiraju. Ističu kako je najproblematičnija sistemska korupcija koja sprečava ukupan razvoj, iako ne umanjuju ni značaj „sitne“ korupcije koja se ogleda u davanju manjih novčanih iznosa ili poklona raznim državnim službenicima, sa čime se građani svakodnevno susreću.

- Međutim daleko veći problem je sistemska korupcija u javnim nabavkama, sukob interesa, finansiranje političkih stranaka i izvlačenje sredstava iz javnih preduzeća kroz javne nabavke gdje se lako može vidjeti koje firme najčešće dobijaju poslove. Ako imamo na umu da se na godišnjem nivou na javne nabavke potroši oko četiri milijarde maraka, vidimo da najveći „boost“ privredi u BiH daje upravo javni sektor. Zato je jako bitno ko kontroliše taj proces - kaže Emsad Dizdarević, projekt menadžer TIBiH.

Međutim za rješavanje sistemske korupcije nema političke volje. Dizdarević navodi da je o materijalnoj šteti teško govoriti, ali da to građani procjenjuju svaki dan i najviše osjete kroz slabe usluge i lošu infrastrukturu. On podsjeća na činjenicu da je novi Prijedlog strategije za borbu protiv korupcije 2020-2024. još na proljeće poslan Vijeću ministara, ali ni do danas nije došao na red.

- Drugi problem je sukob interesa. To je nakaradan model gdje od devet članova Komisije za odlučivanje o sukobu interesa na državnom nivou čak šest je parlamentaraca pa samim tim i ne mogu biti nezavisni. Postoje inicijative za izmjene zakona, ali ni tu nema političke volje. Već dvije godine postoji i interresorna radna grupa koja radi na izradi novog zakona za javne nabavke, ali ni to nije došlo na dnevni red - nabraja Dizdarević, a anomalijama i apsurdima kao da nema kraja.

U nekim situacijama su, kaže, problem manjkavi zakoni, dok u nekim oblastima čak i ne postoje zakonska rješenja. Kada je riječ o Krivičnom zakonu, on jasno tretira korupcija, ali izostaje procesuiranje. Od osuđujućih presuda čak 70% su uvjetne što pokazuje da se bave samo sitnom korupcijom. Veliki slučajevi su ili previše dugi ili završavaju oslobađajućim presudama.

- Trenutno od afera koje su u procesu imamo afere „Amir Zukić i ostali“, aferu „Respiratori“, ali optužnica još nije potvrđena pa ne znamo kako izgleda ni ko su optuženi. Sa druge strane imam slučaj sa najvećom zatvorskom kaznom za korupciju. To je slučaj „Lijanović“, koji je osuđen na sedam godina zatvora što je bio presedan, ali kada to analizirate vidite da se desilo tek kada je on izgubio političku moć. Iskreno, kazna je bila iznenađujuće visoka jer je u drugim slučajevima procijenjena šteta od korupcije bila daleko veća, ali smo imali ili niže kazne ili čak oslobađajuće presude. Imamo jako malo ozbiljnih slučajeva koji su procesuirani od početka do kraja srazmjernom kaznom - podsjeća Dizdarević.

U TI navode kako su „zviždači“ jedan od ključnih načina otkrivanja korupcije unutar institucija jer su to osobe koje rade u istim pa imaju pristup podacima uz napomenu kako je vrlo teško izvana doći do saznanja o korupcijskim djelima u nekoj instituciji. Međutim, uspostava sigurnih kanala za prijavljivanje korupcije je i dalje uglavnom mrtvo slovo na papiru, mada ga u Federaciji BiH nema ni na papiru.

Naime, u BiH trenutno postoje dva zakona o zaštiti zviždača, jedan na državnom nivou u kojem je akcenat na administrativnoj zaštiti zviždača, a drugi u Republici Srpskoj, gdje je akcenat na sudskoj zaštiti. U FBiH nema još uvijek nikakvog zakona.

- Kod postojećih zakona imamo probleme i unutar njih samih, ali je još problematičnija (ne)implementacija. Zakon na državnom nivou je stupio na snagu 2014. a do sada imamo samo osam zviždača koji su pritom nezadovoljni postupanjem. Zbog svega toga imamo veliko nepovjerenje građana prema institucijama. Građani danas više vjeruju NVO nego institucijama. Međutim, ako se ljudi budu osjećali sigurno i zaštićeno kada prijave korupciju to će biti najbolji izvor informacija za procesuiranje korupcije - ističe Dizdarević za magazin Start BiH.

 Kad zazviždiš nadaj se odmazdi

Tuzlak Emir Mešić je status „zviždača“ dobio zbog prijavljivanja nepravilnosti u radu rukovodstva Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIOBiH). Nepravilnosti je prijavio u decembru 2018., Tužilaštvo je njegovu prijavu zaprimilo putem Ureda Visokog predstavnika, a odnosi se na zloupotrebe sa carinskim terminalima.

- To su javni prihodi koji se završavaju tako da se prepuštaju privatnim licima bez obzira na investicije Evropske komisije i svu infrastrukturu. Ti prihodi bi se u mnogo većem iznosu trebali uplaćivati na račun Jedinstvene uprave za oporezivanje, ali to nije slučaj. Ja sam prijavio menadžment UIO koji je odgovoran za sve to što se dešava. To je dio problema koji sam prijavio. Istražitelji i neki mediji su kasnije istražili da je problem daleko veći od onoga što sam ja prijavio - pojašnjava Mešić za magazin Start BiH.

Naš sagovornik potom detaljnije objašnjava način na koji se sve odvijalo i koliko je oštećen budžet:

- Zamislite da imate špeditersku kuću ili da ste auto prijevoznik i dođete na carinski terminal gdje platite 40 KM troška. Od tih 40 maraka, 28 ode privatnom držaocu terminala, a 12 na Jedinstveni račun. Sada možete zamisliti o kolikim se ciframa radi. S obzirom da su prihodi od carinskih terminala značajni, milionski iznosi na godišnjem nivou, moja prijava je obuhvatila otprilike oko 5-6 miliona KM gubitka javnih prihoda i to samo u periodu 2018-2020. To su drastične zloupotrebe.

Prema njegovim saznanjima, sve je počelo 2016., a dodaje i kako je bio direktno upoznat sa saznanjima da se priprema premještanje carinskog terminala Rača. To preseljenje se desilo 2019., ali tek nakon što je Mešić premješten na drugo radno mjesto. Premještaj je dobio ubrzo nakon prijave, a novo radno mjesto mu je donijelo „nagradu“ u vidu 200 maraka manje plate.

Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) je Mešiću dodijelila status zviždača krajem 2018., ali zbog svega onog što se poslije dešavalo uvjeren je da razlog tome što je njegovu prijavu u Tužilaštvo proslijedio visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko. U suprotnom smatra da njegovu prijavu niko ne bi ni uzeo u razmatranje.

- Agencija se, međutim, ne ponaša zaštitnički prema zviždačima. Ja sam po svom internom premještaju zahtijevao od APIK-a da otkloni tu radnju koja se može smatrati štetnom po Zakonu o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju. Agencija je u prvom stepenu uspjela poništiti rješenje direktora UIO. Međutim, nakon nekoliko mjeseci, on je u ponovnom postupku isto postupio i donio isto rješenje samo sa detaljnijim obrazloženjem premještaja. I tada sam se žalio jer sam smatrao to kaznom i odmazdom, ali APIK u tom slučaju nije vidjela ništa štetno po mene - kaže Mešić.

Tada je, kaže, shvatio kako funkcioniše sistem u BiH. Međutim, tu nije bio kraj njegovim mukama. Početkom 2020. uslijedile su unutrašnje kontrole koje su ponovo bile usmjerene prema njemu, a tvrdi da može dokazati da se radi o namještenim kontrolama u cilju odmazde.

- Nakon te disciplnske prijave je uslijedila i druga, a vjerovatno sada slijedi još jedan interni premještaj jer navodno nisam imao saglasnost da javno istupam. U svemu tome obraćam se Agenciji koja ne nalazi za shodno da me pozove u svoje službene prostorije da službeno dam izjavu i predstavim argumentaciju. Umjesto toga, daju mišljenje UIO u kojem navode da se zaštićeni prijavitelj mora ponašati u skladu sa normama i pravilima propisanim unutar institucije. Tada pozivam Agenciju da kažem da nisu postupili u skladu sa Zakonom i načelom materijalne istine jer se moraju uzeti argumenti svih strana u postupku. Međutim, Agencija zaključuje, doduše nezvanično, da odmazda ne postoji uprkos dva premještaja i dvije disciplinske prijave. Moj advokatski tim se čudi tim apsurdima, ali to mi samo daje još veću snagu da istrajem. Nezamislivo je da prijavitelj korupcije ne smije javno govoriti o korupciji. To je apsurd. Ja sam na meti menadžemnta UIO dok oni u isto vrijeme rade svoje poslove, a da ih niko ne istražuje. Proganjaju mene umjesto one koje sam prijavio - poručuje Mešić.

 Male pobjede u velikom ratu

Borba protiv korupcije, kao najveće društvene pošasti, dugo je u fokusu i Centra civilnih inicijativa (CCI). Emir Kustura, projektni koordinator CCI, na početku razgovora za magazin Start BiH ističe kako problem korupcije muči čak i samu Evropsku uniju. Navodi podatak da na godišnjem nivou korupcija u EU „pojede“ između 120 i 900 milijardi eura. Prema istim procjenama, u „crne fondove“ se slije 17-18% svih javnih nabavki EU.

- Ukoliko bi isti procenat primijenili na BiH došli bismo do brojke od 500, 600 miliona samo u dijelu javnih nabavki - ilustruje Kustura.

Percepcija običnog građanina je međutim takva da vjeruju da se o istoj samo govori, ali da na terenu nema pomaka. Stoga je svakako važno navesti konkretne primjere uspješnog građanskog aktivizma koji je u konačnici rezultirao suzbijanju, u najmanju ruku, netransparentnih procesa i pojava.

Primjera srećom ima.

- U Foči imamo problem izgradnje MHE gdje je grupa građana, i to u vrijeme pandemije, shvatila da se uništava rijeka Bjelava, a da investitor nema potrebne dozvole, što se na kraju i potvrdilo. U priču se kasnije uključio i MUP Republike Srpske, koji je podnio krivičnu prijavu kod nadležnog tužilaštava vezanu za investitore koji su izvodili radove. Imamo primjer i u Goraždu, problem izgradnje obaloutvrde, gdje su se ljudima preko noći pojavili zidovi ispred kuća. Poslije toga smo ušli u zajedničku borbu i ubrzo shvatili da se radi o poslu teškom 10,5 miliona maraka iz kredita Svjetske banke. Neko je na lokalnom nivou, mimo zakona, sam sebi izdao dozvole. Građanskom borbom se došlo do toga da je Federalno ministarstvo za prostorno uređenje poništilo dozvole koje je grad Goražde sam sebi izdao. Imamo i problem eksploatacije šljunka na slivu rijeke Bosne od Doboja prema Modriči. Godinama se nelegalno izvlačio šljunak i neko se bogatio, ali nije samo to u pitanju, već je oko 100.000 stanovnika indirektno ugroženo time što smo vidjeli tokom poplava 2014. Policija je također sada podnijela nekoliko krivičnih prijava tako da borba građana ima smisla. U Brčkom je poznat slučaj sa nestransparentnom dodjelom grantova udruženjima od strane poslanika u Skupštini Distrikta. U Mostaru, odnosno na Buni imali smo vrlo bitnu pobjedu, gdje je grupa građana podnijela tužbu protiv okolinske dozvole za gradnju MHE. Kantonalni sud u Sarajevu je donio presudu kojom se zaista poništava okolinska dozvola i svi radovi za gradnju MHE Buna 1 i Buna 2. Svi radovi što se tiče tog slučaja moraju se obustaviti - nabraja Kustura male, ali bitne pobjede.

 Da li je APIK majka ili maćeha zviždačima?

U Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) su nam kazali da mandat ove institucije nije represivno djelovanje, već uspostava sistema koji će prevenirati korupciju. Ističu kako je u tu svrhu formirano 14 timova za sprečavanje korupcije, dok je 75 institucija na nivou BiH usvojilo planove integriteta i planove borbe protiv korupcije. Od početka rada do sad su, kažu, obradili oko 700 prijava korupcije i veliki procenat njih uputili pravosudnim organima na postupanje.

- Do sada smo ukupno imali 27 zahtjeva za dodjelu statusa zviždača. Do sada je dodijeljeno osam statusa zaštićenog prijavitelja korupcije. Ostali zahtjevi većinom nisu ispunjavali formalno-pravne uslove, te su stoga odbačeni. Kada je riječ o izvršenju zahtjeva za otklanjenje štetnih radnji izvršili smo do sada dva takva zahtjeva - kazali su nam u APIK-u.

Navode kako se zbog svog specifičnog ustavnog uređenja BiH ne može upoređivati sa bilo kojom drugom zemljom ilustrujući to već pomenutom različitom zakonskom regulativom unutar BiH.

- U ovakvoj situaciji postavlja se pitanje kako zaštititi osobe koje Agenciji prijavljuju nezakonite radnje a ne rade u državnim institucijama ili dolaze sa drugih nivoa BiH?! Nažalost, Agencija kao što je ranije navedeno, te ovlasti, ali ni mehanizme, nema. U tom smislu nešto bi se hitno trebalo promijeniti! Osobe koje se odvaže da prijave korupciju trebaju i moraju biti zaštićene. To je neupitno! I to bi, svakako, ohrabrilo građane da prijavljuju korupciju, a dugoročno bi zasigurno doprinijelo smanjenju stope korupcije u BiH - dodaju u APIK-u.

Na pitanju šta je glavni uzrok, u najmanju ruku, jako skromnih rezultata u borbi protiv korupcije u BiH, dobili smo odgovor iz kojeg se može nazrijeti da prstom upiru u Tužilaštvo i pravosuđe.

- Slabo ili gotovo nikakvo procesuiranje takozvanih visokih slučajeva korupcije! Jer koliko god ova Agencija donosila preventivne mjere i istrajavala na njihovom provođenju, najbolja prevencija korupcije je upravo respresija. Kada vidimo da se korupcija kažnjava, kada ne bude nedodirljivih, budimo sigurni da će stopa korupcije rapidno početi padati. U BiH je korupcije postala kao sportski ribolov- uhvati pa pusti! - poručuju iz APIK-a.

Svoju odgovornost evidentno ne vide.

Neophodna međunarodna supervizija

 Iz dosadašnjeg iskustva Mešić tvrdi da bez aktivnije uloge stranaca ne može biti većeg napretka.

- U svemu ovome vidim da je neophodna međunarodna supervizija rada APIK-a što bi svakako bio moj prijedlog, a neophodna je i takva supervizija kod donošenja zakonskih i podzakonskih akata unutar institucija. Podrška je jako važna jer je i moja prijava otišla putem Ureda visokog predstavnika. Bez toga vjerovatno ne bi ni zaživjela. Bez podrške nećemo moći ništa. Mnogo je korupcije i nepotizma i bez podrške nećemo uspjeti - smatra Mešić.

Ulazak u EU nema alternativu

 Na pitanje koliko su važne EU integracije u suzbijanju korupcije, Dizdarević odgovora kontrapitanjem:

- Šta nam je alternativa ulasku u EU? Nema je! To je jedini način da državu dovedemo na nivo prihvatljivog, da prođemo kroz proces pridruživanja i sistemski riješimo probleme. Međunarodna zajednica i EU tu imaju ogromnu ulogu. Nije to samo formalno pridruživanju već pridruživanje vrijednostima EU i to je ključno da bi se poboljšao standard građana.

Da je BiH zemlja apsurda potvrđeno je nedavno kada je Nikola Špirić, koji je na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država zbog korupcije, službeno imenovan kao član Komisije za izbor i praćenje rada Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije.  

- To zorno pokazuje stav institucija prema borbi protiv korupcije - kratko je prokomentarisao Dizdarević.

Borba se nastavlja, idemo dalje

 Za sve one koji razmišljaju da prijave korupciju Mešić ima jasnu poruku.

- Morate biti spremni na borbu i odmazdu, ali to je jedini način da se sistem promijeni. Nemoguće je živjeti u korumpiranom sistemu. Tu nema napretka. Pogledate svoju djecu i zamislite se da li ćete otići iz zemlje ili ostati i boriti se. Ja sam izabrao borbu, a pozivam sve, naročito mlade koji imaju kapacitet za borbu - borba se nastavlja, idemo dalje - poručuje ovaj zviždač.