Intervju

Domagoj Margetić , istraživački novinar iz Hrvatske, već 40 dana štrajkuje glađu. Magazin Start BiH  objavio je  intervju sa Margitićem u kojem on pojašnjava razloge zbog kojih se odlučio na ovaj dramatičan korak i svu golgotu kroz koju on i njegova porodica u proteklom periodu prolazi i to samo zato što je radio svoj posao. Margetić je razotkrio detalje afere Hypo, u pripremi mu je knjiga „Krvave balkanske milijarde“, u kojoj, između ostaloga, govori i o suradnji i zajedničkim bankovnim računima Tuđmana i Miloševića. Emisija „Necenzurirano“ mu je, nakon tri sezone, skinuta sa Mreže TV. Po podacima Hrvatskog novinarskog društva, rekorder je po broju napada.

Intervju prenosimo u cjelosti:

Razgovarao: Dario Novalić

Danas (ponedjeljak, 17. septembar) je već 13. dan otkako štrajkate glađu. Kakvo je Vaše zdravstveno stanje?

- U štrajk sam krenuo s 83,8 kilograma, a danas sam pao na 76. Stanje mi se u zadnja dva dana počelo ozbiljnije pogoršavati, osjećam opću slabost i već sam par puta kolabirao. Od jutros se više ne mogu normalno kretati osim uz pomoć štapa ili naslanjanjem, a i snaga u rukama me polako izdaje. Osjećam stalne vrtoglavice, malaksalost i povremeno, da tako kažem, potonem u san, pa se odjednom probudim. Ali, možemo reći da su to normalne posljedice strogog gladovanja za ovoliko dana. Naime, osim vode, ne konzumiram ništa. Odbio sam i savjete da koristim razne vitaminske dodatke, jer bi to, po mojem viđenju vođenja štrajka glađu, bilo varanje. Ovo je ostao jedini, praktički posljednji civilizirani način protesta kojeg mogu da poduzmem da ukažem na poziciju u kojoj se nalazim neprekidno godinama. I to samo zato što nastojim svoj novinarski posao raditi pošteno i u interesu javnosti, osiguravajući javnosti i građanima na ovim prostorima nastalim padom Jugoslavije njihovo pravo na informaciju. I to na one informacije koje bi im inače ostale nedostupne, skrivene, cenzurirane i zabranjene. Odluku o štrajku glađu nisam donio ishitreno, nabrzinu i bez rasprave, razgovora i razmišljanja sa prijateljima, ali koliko god da sam razmišljao i pokušao uvažiti sve argumente protiv, argumenata za štrajk je bilo puno više. Naprosto mislim da sam iscrpio sva druga moguća sredstva da i javnosti i našim strukovnim institucijama ukažem koje sve pritiske doživljavamo kao istraživački novinari kad se bavimo zabranjenim temama. 

Već dugo se bavite istraživačkim novinarstvom i nikada Vam nije bilo lako. Šta se to desilo pa ste se sada odlučili na ovaj potez?

- Istraživačkim novinarstvom bavim se od 1997. godine, dakle nešto više od dvadeset i jednu godinu. Cijeli jedan život, mogli bismo reći. Sve to vrijeme doživljavam pritiske koji su se, kako mi se čini, sa godinama pojačali. Pritisci su kulminirali kad je 2014. godine naručeno moje ubojstvo, koje su do danas nepoznati izvršitelji pokušali izvesti u augustu 2014. godine, kad mi je ispred stana u Zagrebu priređena klasična sačekuša, u kojoj me izvršitelj naručene likvidacije pokušao ubiti. Iako je Državno odvjetništvo nakon uvida u dokaze cijeli slučaj i službeno kvalificiralo kao pokušaj ubojstva, istraga već godinama stoji u mjestu, nisu otkriveni niti naručitelji, ni organizatori, niti izvršitelji i pomagači u pokušaju moje likvidacije. Nakon toga, praktički nema dana da ne primim prijeteće poruke i pozive, u poštanskom sandučiću su mi ostavljali od omči za vješanje do metaka, kao jasne poruke da ću biti likvidiran, a ispred samog stana na hodniku zgrade napisan je na zidu veliki grafit: „Mrtav si, smeće novinarsko.“ Nastavile su se i otvorene prijetnje ubojstvom, koje u kontinuitetu primam do danas, zbog čega sam se i sklonio na sigurno sa moje adrese stanovanja, nakon konzultacija u Hrvatskom novinarskom društvu, o čemu sam i službeno obavijestio zagrebačku policiju, nakon čega su mi hladnokrvno izdali potvrdu da sam se sakrio radi opasnosti da budem likvidiran. Dakle, pritisci se u kontinuitetu pojačavaju, umjesto da slabe. Sve je dodatno kulminiralo naprasnim i nenajavljenim ukidanjem moje istraživačke televizijske emisije u programu Mreže TV u Hrvatskoj, koja je zadnje tri sezone bila jedna od gledanijih emisija informativnog programa te televizije, no uprava je očito odlučila podleći političkim i financijskim pritiscima da se moja emisija „Necenzurirano“ skine sa programa.

Detaljnije, zadnje četiri godine, od pokušaja moje likvidacije u sačekuši ispred stana u Zagrebu, na udaru sam stalnih pritisaka, prijetnji, napada, te kojekakvih pokušaja raznih diskreditacija lažnim dosjeima, izmišljenim sudskim presudama, nepostojećim prijavama i slučajevima, raznim diskreditacijama po kojekakvim medijima, blogovima, internetskih portalima i web-stranicama. Prijetnje putem društvenih mreža su gotovo svakodnevne, a učestale su i prijetnje na vratima stana (poput grafita „Mrtav si, smeće novinarsko“), ili pak prijetnji poput metka u poštanskom sandučiću, ili anonimnih telefonskih i prijetnji putem elektronske pošte. Prijave policiji o takvim slučajevima podnesene su u više slučajeva, a praktički ništa od tih slučajeva nije riješeno, ili nije do danas imalo sudski epilog, dakle počinitelji, čak i onda kad su poznati nisu pravomoćno osuđeni i kažnjeni. Nakon svega toga, zadnjih mjesec dana, od početka kolovoza do danas, ti su se pritisci nevjerojatno intenzivirali, pritiscima na moju obitelj, moj privatni život, novim prijetnjama, novim prijetnjama smrću, novim napadima izmišljenim diskreditacijama iz nekakvih tajnih dosjea za koje niti znam tko ih niti kako radi. O svemu sam ponovno policiji podnio dvije prijave; prvu 18. kolovoza 2018. godine i drugu, kojoj je priložena poruka elektronskom poštom u kojoj se na više mjesta spominje moja likvidacija, koju sam podnio 30. kolovoza 2018., obje u Petoj policijskoj postaji Policijske uprave zagrebačke Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Također, dana 30. kolovoza 2018. godine istoj policijskoj postaji dao sam i službenu obavijest da ću se nakon obavljenog razgovora u Hrvatskom novinarskom društvu skloniti i sakriti na sigurno mjesto, jer se bojim da ću biti likvidiran. Dana 29. kolovoza 2018. godine mojem je poznaniku stigla poruka elektronskom poštom, u kojoj se iznosi nekakvo upozorenje na moju likvidaciju, te se nabrajaju teme zbog kojih bi mogao biti likvidiran, a taj sam mail prijavio istoj policijskoj postaji.

Nakon toga, dana 5. rujna 2018. godine u telefonskom razgovoru obaviješten sam od strane direktora programa Mreže TV kako je uprava Mreže odlučila da se u novoj sezoni emitiranja informativnog programa neće emitirati istraživački televizijski magazin „Necenzurirano“, čiji sam autor i urednik, a kojeg sam na Mreži vodio zadnje tri sezone, te je emitirano više od stotinu istraživačkih emisija. Drugim riječima, ukinuta je emisija koju sam uređivao i vodio. Kako sve ovo smatram kontinuiranim pritiscima na mene kao istraživačkog novinara, kako bi me se ušutkalo i kako bi se sa mnom obračunavalo na sve moguće načine, od uništavanja obitelji, diskreditacija, pokušaja ubojstva, fizičkih napada, prijetnji smrću, pa sve do onemogućavanja bilo kakvog rada i egzistencije, pozivam HND i javnost na reakciju na ove pritiske koje intenzivno doživljavam zadnjih mjesec dana. Izgubio sam sve, a kao čovjeku i novinaru neprihvatljivo mi je da se u ukazivanju na ovo što proživljavam služim bilo kakvim nenovinarskim i neciviliziranim sredstvima, odlučio sam da ću u sljedećih nekoliko sati razmisliti o početku štrajka glađu, kako bi na taj način ukazao na pritiske, prijetnje i napade, te cenzuru i egzistencijalne ucjene koje doživljavam kao istraživački novinar dok se bavim temama visokoprofilne korupcije i organiziranog kriminala. Ne želim i neprihvatljivo mi je zašutjeti. A više se nemam kako izboriti da se vidi što mi u Hrvatskoj rade vlast, raznorazni politički i financijski moćnici, korumpirana tranzicijska elita i, konačno, pripadnici organiziranog kriminalnog miljea i paraobavještajnog podzemlja. 

Sasvim je jasno da vladajuća struktura iz nekog razloga pojačava pritiske na mene kako bi me ušutkali i egzistencijalno i osobno kao čovjeka i novinara naprosto uništili, kad me već do sad nisu uspjeli fizički likvidirati, a sad to očito i ne smiju zbog prevelike pažnje međunarodne zajednice, koja aktivno nadzire novinarske slobode u Hrvatskoj.

Preselili ste se u BiH, oženili, sve je izgledalo jako dobro…

- Točno, početkom ove godine u Sarajevu sam se oženio za moju predivnu Belu. I imali smo predivnu i vezu i brak, znate kad je dvoje ljudi naprosto stvoreno jedno za drugo. Nikad se nismo niti porječkali oko nečega, a kamoli posvađali. Sve dok se u cijelu našu životnu priču nisu upetljali oni koji se koriste lažima o meni kako bi me diskreditirali. Tako su, nažalost, raznim verzijama „istina“ o mojim prošlostima Belu naprosto toliko izludjeli da ne zna kome vjerovati, i pod svim tim pritiscima odlučila me ostaviti i zatražiti razvod. Možete li zamisliti do kuda idu takvi pritisci političke mafije kad udaraju na obitelj i na privatni život osoba koje žele uništiti? To su napravili meni. Doslovno su mi razorili život u roku od mjesec dana svojim spletkama, paraobavještajnim kombinacijama i igrama, spletkama, koristeći i neke članove uže obitelji koje su davno vrbovali za svoje suradnike, kupujući ih radnim mjestima i neplaćenim kreditnim obvezama.

Koliko ste do sada imali napada i koje su vrste oni bili?

- Kolegica koja u Hrvatskom novinarskom društvu vodi bazu podataka napada na novinare nedavno mi je rekla da sam rekorder po broju napada do sad. Kao što sam rekao, tu je pokušaj ubojstva 2014. godine, pa učestale prijetnje tijekom 2014. i 2015. godine, što prijetnje SMS-porukama, telefonskim pozivima, prijetnje porukama na društvenim mrežama ili javnim pozivima na linč na internetu, primjerice objava moje adrese i poziva da mi se organizira sačekuša da se bojim doći kući, pa do fizičkog napada na mene u središtu Zagreba 2016. godine, te nastavljenih prijetnji, dvije provale u stan i krađe opreme i dokumentacije. Napadi su se, evo, nastavili i ove godine pritiscima na obiteljski i privatni život, prijetnjama ubojstvom i, na koncu, ukidanjem emisije.

Koju istraživačku priču smatrate najvažnijom u svome životu?

- Definitivno Aferu Hypo. Mnogi je nazivaju najvećom bankarskom aferom nakon Drugog svjetskog rata. Aferu sam istražio i razotkrio od A do Ž, da tako kažem, svjedočio o tim tokovima novca i tajnim računima u Austriji, Njemačkoj, Hrvatskoj, BiH, te Srbiji. A 2013. godine o Aferi Hypo sam svjedočio na saslušanju pred Specijalnim antikorupcijskim odborom Europskog parlamenta, te je nakon mojeg svjedočenja pokrenuta procedura dokidanja prakse bankarske tajne i tajnih i skrbničkih računa u bankama, dakle bankarske prakse koja je do tad omogućavala operacije pranja novca. Na temelju mojeg istraživanja Afere Hypo, u Austriji je praktički pala jedna vlada i osuđeni neki ministri, među kojima i bivši ministar financija, a u Hrvatskoj je pao i optužen bivši premijer Ivo Sanader, čija je optužnica za Aferu Hypo praktički prepisano moje istraživanje sa dokazima koje sam osobno predao tužiteljstvu i nekadašnjim glavnim tužiteljima Mladenu Bajiću i Dinku Cvitanu. Istražujući Aferu Hypo došao sam zapravo do puno veće priče, do traga kako je tranzicijska, ratnoprofiterska elita u zemljama nastalim raspadom bivše SFRJ opljačkala i iznijela preko tajnih računa više od 150 milijardi eura iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Zahvaljujući dokumentima do kojih sam došao, razotkrio sam i zajedničke financijske operacije, banke i tajne račune koje su cijelo vrijeme rata dogovorno zajedno držali Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, a ove jeseni mi o cijeloj toj priči treba biti objavljena knjiga „Krvave balkanske milijarde“, u kojoj ću prvi put u cijelosti objaviti to moje istraživanje i dokumente do kojih sam došao istražujući ovu aferu od 1999. godine do danas.

Šta bi se trebalo desiti da prekinete sa štrajkom?

- Želim garancije da se vlast više neće koristiti paralelnim mehanizmima - kriminalnim i paraobavještajnim podzemljem da na mene vrše takav nedopušteni i kriminalni pritisak kako bi me ušutkali. Želim izvršiti pritisak da mi vrate moj život. Koji su mi uzeli iz čiste osvete, jer nisam pristao zašutjeti, nisam pristao uzeti novac da šutim, nisam pristao naplatiti šutnju kao mnogi naši kolege, nisam pristao uzeti novac u zamjenu da od javnosti sakrijem sve što sam istražio. Pa su se iz osvete, koristeći članove obitelji i nekad bliske a zapravo lažne prijatelje, obrušili na moj privatni i novinarski život, uništavajući mi život kako god mogu. Karamarko mi je to dobro poručio svojevremeno na sudu da će mi upravo ovo raditi. Ovaj put neću prekinuti štrajk glađu, radije ću umrijeti i tako poslati poruku i javnosti i vlasti, jer i javnost i vlast snose podjednaku odgovornost za mene u ovom trenutku. Ne samo sistem, nego i društvo. Kome da više zavapim da me zaštiti od ovakvih pritisaka? Kome da vrištim? Gdje da zaurlam? Ne mogu više izdržati ovakve pritiske i hoću da me se zaštiti. Mislim da na to imam pravo. 

Koja je Vaša preporuka mladim kolegama koji se žele baviti istraživačkim novinarstvom?

- Ne vjerujem da više ima takvih. Ne vjerujem da je itko spreman sve u životu žrtvovati za poziv istine. Današnji mladi kolege ne vjeruju u takav tip novinarstva. To ujedno i jest poruka ovih pritisaka, oni su mene davno slomili. Lako je njima za mene, ali ovo što meni rade poruka je mladim novinarima kako će proći ako se netko odmetne mojim novinarskim putem. Tome najviše služe ovakvi pritisci. I mladi kolege to itekako vide. Oni cijene ovo što radim, ali neće izabrati taj put. Nema tu ni novca, ni slave, ni egzistencije, ni sigurnosti. 

Da li Vas je kontaktirala neka udruga novinara, neko od kolega?

- U kontaktu sam sa kolegama iz Hrvatskog novinarskog društva, ali do sada nisu javno reagirali i to im moram otvoreno zamjeriti. Takvim nereagiranjem HND otvara prostor da se ovakvi pritisci nesmetano i dalje vrše na novinare. Moram napomenuti da je ranije, u mandatu Saše Lekovića, HND uvijek reagirao u ovakvim situacijama i bilo bi nezamislivo da bi HND šutio u ovakvom slučaju u vrijeme kad ga je vodio Leković. Sada šute. Time najviše koriste onima koji na mene rade ovakve pritiske, htjeli oni to ili ne. To je naprosto tako.