Kolumne

Piše: Đuro Kozar

U  2019. godini u Bosni i Hercegovini bilo je većeg i manjeg kršenja javnog reda i mira, posebno na stadionima, zatim ubistava i samoubistava, ali srećom nije bilo terorističkih napada. Svjedočili smo prijetnji pojedinim novinarima, političarima, pa i reisul-ulemi Huseinu ef.  Kavazoviću, ali je sve ostalo na tome. Posljednji teški teroristički akti u BiH bili su ubistvo dvojice vojnika Oružanih snaga BiH u Rajlovcu 2015. godine i napad na Policijsku stanicu u Zvorniku iste godine, kad je naoružani ekstremist ubio jednog, a ranio dvojicu policajaca. Za razliku odranije, u ovoj godini zapažena je veća suradnja policijskih agencija, posebno u osiguranju Evropskog zimskog omladinskog olimpijskog festivala EYOF 2019., koji je održan u februaru na Bjelašnici, Jahorini i Igmanu, a domaćini su bili gradovi Sarajevo i Istočno Sarajevo.

Monstrum Edin Gačić

Potjera za višestrukim ubicom Edinom Gačićem u februaru – to je bio najveći sigurnosni izazov za policijske agencije. Edin se, podsjećamo, skrivao od 4. februara, kada je upao u prodavnicu Sauda Sultanića, u selu Podorašac kod Konjica. Pet dana poslije, u Suhodolu je ubio policajca Mahira Begića. Prije 15 godina ubio je svoju majku, dok je bio na dopustu kazne koju je služio zbog ubistva saborca. U potragu za njim bili su uključeni pripadnici čak devet policijskih agencija u BiH: Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA), Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, Granične policije, Federalne uprave policije, MUPRS-a, te četiri kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova: sarajevskog, srednjobosanskog, hercegovačko-neretvanskog i zeničko-dobojskog.

Jake policijske snage, znajući da se radi o opasnom kriminalcu, osam dana su pažljivo patrolirale pretražujući obližnju šumu i objekte koji se nalaze u blizini mjesta gdje je Gačić ubio policajca Mahira Begića, a područje su nadlijetali helikopteri. Cilj je bio što prije ga otkriti i spriječiti da dalje prijeti stanovništvu na mjestima gdje se skrivao. Hitnost je nalagala i činjenica da su se u vrijeme traganja za njim, nedaleko na obližnjim planinama, održavala takmičenja u okviru EYOF-a. Upornost i vješto traganje urodilo je plodom pa su sarajevski specijalci 12. februara, u Lepenici kod Kiseljaka, ubili Edina Gačića koji je pucao na njih i ranio jednog specijalca.

„Svakako je pozitivno da je čak devet policijskih agencija bilo u potrazi za Gačićem i to je do sada najveća takva potjera u BiH. Ali ostaje pitanje: zar je trebalo da bude ubijen jedan pripadnik FUP-a koji je bio na straži pa da se sistem masovnije aktivira“, rekao je za TVN1 profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije dr. Jasmin Ahić.

On je upozorio da su neki dijelovi društva zakazali u prevenciji, ali da represija ovog puta nije podbacila – i dodao:

„Represija je u potrazi za Gačićem na kraju dala rezultate iako je sve duže trajalo. I ovoga puta na vidjelo su izašle sve naše specifičnosti i ono na šta godinama upozoravamo – složeni policijsko-sigurnosni sistem. On jednostavno ima značajnih nedostataka, posebno u komunikaciji između policijskih struktura. Uvijek navodim primjer iz decembra 2018. godine kada su iz politikantskih razloga četiri kantonalna ministarstva unutrašjih poslova, MUP Republike Srpske i MUP Brčko Distrikta odbili da potpišu dokument, koji su prethodno usaglasili, o sistemu komunikacije radio-veza između svih agencija na nivou države. Opravdanje je bilo da nema zakonskog uporišta za prebacivanje određenih nadležnosti policijskih struktura na viši nivo. Na sreću, uprkos administrativno-političkim ograničenjima, operativni rad na terenu je ovoga puta urodio plodom“, kazao je profesor Ahić.

O psihopatama poput Gačića jedan psiholog koji nije htio da otkrije identiet je rekao:

„Psihopatija je poremećaj osobnosti, a ne mentalna bolest. Ne postoji lijek za psihopate i oni se nikada neće moći izliječiti. Ono što njih razlikuje od ostatka populacije je potpuni nedostatak empatije. Psihopate nikada ne mogu suosjećati sa tuđim osjećajima i patnjom. Upravo suprotno, ponekad upravo uživa u osjećaju superiornosti zbog kaosa koji je prouzročio drugim ljudima. Nedostatak empatije za psihopata nije problem, niti će oni ikada vjerovati da sa njima nešto nije u redu.“

Rafal na odbojkaša

U junu ove godine općina Ilidža je bila u šoku: u naselju Sokolović-Kolonija, ispred svoje kuće, ubijen je odbojkaš Amar Kapidžić na kojeg su ispaljena četiri metka. I dok je ranjeni mladić, u naručju majke, još davao slabe znake života čekajuću Hitnu pomoć, napadači su se dali u bjekstvo. Nedugo nakon ubistva policija je obavila uviđaj i nakon početnih saznanja o mogućim počiniteljma za njima krenula u potjeru. U istragu se odmah uključila i Obavještajno-sigurnosna agencija BiH koja je locirala mobitele osumnjičenih. Ispostavilo se da su se napadači uputili prema selu Bjelimići, koje se nalazi na obroncima Bjelašnice.

Za izvršiteljima su tragali specijalci MUP-a Kantona Sarajevo i tek što su prošli Šabiće, u selu Pervizi, pored ceste uočili su dvije osobe. Ispostavilo se da se radilo o napadačima iz Sokolović-Kolonije – Alemu Šojki (19) i Arminu Iglici (23), koji su se pješke vraćali u Sarajevo. Oni su u bjekstvu pomogli Amelu Kurtiću (29), koji je ubio Kapidžića. Ispričali su da su Kurtića ostavili u vozilu jer ih je istjerao rekavši da namjerava počiniti samoubistvo. Policija ih je uhapsila i ubrzo pronašla vozilo na makadamskom putu prema vrhu Visočice i u njemu Kurtićevo tijelo, pištolj i dvije ručne bombe.

Ubistvo Kapidžića i samoubistvo njegovog poznanika Kurtića je, navodno, nastavak nikad rasvijetljene pucnjave od 15. novembra 2018. u Ulici Džemala Bijedića do broja 226, u sarajevskom naselju Stup, kod Fitnes-centra OXIDE GYM, kada je u pucnjavi ranjen Amel Kurtić. Policija nije mnogo istraživala ovaj slučaj jer im on nije želio otkriti identitet osobe koja je pucala na njega, rekavši da nije „šmeker“. On se nakon operacije i liječenja teško kretao i bio je vezan za kolica jer su mu bili pokretni samo ruka i noga. Nezvanično se moglo čuti da mu je ranjavanje „sredio“ upravo Kapidžić, te da mu se Kurtić želio osvetiti. Čim je stao na obje noge Kurtić je krenuo u osvetničku akciju, ali je prethodno majci ubijenog poslao poruku šta namjerava da uradi i zamolio je da mu oprosti.

Osumnjičenim Šojki i Iglici određen je pritvor zbog osnovane sumnje da su izvršili krivično djelo pomaganje u ubistvu. Istraga koju vodi Tužiteljstvo Kantona Sarajevo, uz pomoć policije MUPKS, vjerovatno će doći do novih saznanja o ubistvu Amara Kapidžića. Premda su izvršitelj i pomagači pokušali pobjeći i čak stigli do Bjelašnice njihovo bjekstvo nije dugo trajalo, jer su u učinkovitoj akciji policije otkriveni u relativno kratkom vremenu. Pravdi je jedino izmakao Kurtić, sam sebi presudivši.

Horor ubistvo u Brčkom

Ono što se prošlog mjeseca događalo na području Brčko Distrikta ravno je scenama iz horor filmova u kojima se život oduzima na najsuroviji način. Naime, četvorica muškarca otela su, mučila, ubila i bacila u Savu Edina Zejćirovića (30), sve to snimili i videsnimak postavili na društvene mreže. Brat Kenan i roditelji prijavili su Edinov nestanak i vjerovali da je živ. Pripadnici policije Distrikta pronašli su njegovo tijelo u Savi, u mjestu Vučilovac, dvadeset dana kasnije. U zajedničkoj akciji policije Distrikta i Tuzlanskog kantona, zbog osnova sumnje da su počiniii ovo krivično djelo, privedeni su Suan Halilović (40), Suvad Djedović (22) i Nihad Hukić (26), koji su zadržani u pritvoru. U međuvremenu je uhapšen i pritvoren i četvrti osumnjičeni Samid Šabanović, koji je bio u bijegu.

Osnovni sud u Brčkom, na osnovu prijedloga Tužiteljstva, odredio je jednomjesečni pritvor četvorici osumnjičenih, a ovakva odluka je obrazložena  krivičnim djelom za koje se oni sumnjiče, za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili njegove posljedice – navodi se u saopćenju Tužiteljstva Brčko Distrikta. Javnost u Brčkom i sjeveroističnoj Bosni je zgrožena ovim krivičnim djelom, jer se nešto slično na tom području ranije nije desilo.

Motiv za ovo horor mučenje i ubistvo na videosnimku otkrio je jedan od izvršitelja, koji je očito bio ljubomoran. Na snimku se čuje kako jedan od ubica govori mladiću: „Ho'š kod žene moje, ha? Ho'š kod moje žene? Javio se ti njoj da vidiš treba li joj šta...“ Zbog ovako izgovorenih riječi sumnja se da je motiv ubistva osveta zbog ljubomore jednog od sudionika ovog horora. Na snimku je, također, prikazano maltretiranje i batinanje nesrećnog mladića uz teške uvrede i psovke, a zbog spornog sadržaja ubrzo je povučen sa svih platformi. Snimak je digao javnost na noge, a jedan Brčak je rekao da ovako nešto nije viđeno u ratu dodajući: „Pa šta im je uradio da mu kidaju nokte, da uriniraju po njemu.“

Na društvenim mrežama oglasio se Edinov brat Kenan, koji najviše žali za time što ga nije vidio 17. novembra da ga izgrli i izljubi. Umjesto toga, prepoznao ga je u mrtvačnici. Napisao je: „Stojim ja ispred, sve Boga molim da nije on. Sve mislim da je živ. Ulazim na vrata kad tamo na stolu moj brat leži... „ - napisao je Kenan i zahvalio svim ljudima koji su u ovim teškim danima bili uz njega i njegovu porodicu.

Ko je ubio Lanu Bijedić?

Šestog oktobra u rijeci Studenčici, kod Ljubuškog, pronađeno je tijelo studentice Lane Bijedić (19), iz Mostara, pa iako je od tada prošlo više od dva i po mjeseca istraga nije došla do konkretnog traga ni rasvijetlila ovaj zločin koji je potresao regiju. Na glavi je imala nekoliko ozljeda od udaraca, a na vratu tragove gušenja. Istražitelji iznova saslušavaju svjedoke, a iskaz će ponovo dati i ribar koji je pronašao tijelo. Također, ponovo se pregledaju snimke koje su uzete sa brojnih objekata na području Čapljine i Mostara, a istražitelji se nadaju da će im od koristi biti rezultati vještačenja tragova sa tijela nesretne djevojke, njezinih bilješki, laptopa i mobitela.

U slučaju Lane Bijedić malo toga je jasno. Djevojka je izašla iz svog stana u Mostaru, rekla majci da ide popiti kafu sa prijateljicom, ali se zaputila u Čapljinu. Tamo je došla autobusom te neobjašnjivo pješačila skoro osam kilometara što su zabilježile nadzorne kamere. Šta se desilo od kružnog toka kod Zvirovića, gdje je, kažu, posljednji put viđena, do mjesta gdje ju je mrtvu pronašao ribar, niko sa sigurnošću ne zna.

Policija nije svemoguća i desi se da ne uhvati počinioca, ali bar se prije ili kasnije ukaže motiv. U ubistvu Lane Bijedić nema ni ubice u lisicama, još manje ima motiva koji bi objasnio da je neka osoba ili više njih lišilo života djevojku ispred koje je stajalo preseljenje u Sarajevo, studij građevine na Burč (Burch) univerzitetu. Policija je od početka radila naporno, pregledala rijeku pored Ljubuškog, okolinu mjesta na kojem je tijelo pronađeno, pregledala sate i sate videosnimaka sa nadzornih kamera, ali rezultat je jednostavno izostao. Građani se sa pravom pitaju, ako nema motiva, ali ni ubice, da li je i njihova sigurnost dodatno ugrožena.

Tužitelji Zapadnohercegovačkog kantona, koji rukovode istragom, na početku su bili neobično otvoreni prema medijima, da bi se nakon desetak dana zatvorili od javnosti navodno zbog pogrešnih interpretacija, te zloupotrebe neformalnih razgovora pojedinih medijskih kuća i proglasili šutnju. Kao da se ne radi o ozbiljnoj instituciji pravne države koja treba da riješi još jedno misteriozno ubistvo u BiH. Tužitelji su u posljednjoj medijskoj objavi slučaj okarakterisali kao „pronalazak mrtvog tijela Lane Bijedić“. Možda je slučajno, ali se sa pravom postavlja pitanje gdje je nestala formulacija o ubistvu. I zar nisu baš oni utvrdili i rekli da je djevojka ubijena udarcima u glavu, davljena i bačena u vodu…

Ministar pravosuđa BiH Josip Grubeša izjavio je na pres-konferenciji 11. oktobra  u Mostaru kako je cilj spriječiti da Bosna i Hercegovina postane eldorado za kriminalce i dodao:

„S obzirom na evidentno postojanje osoba koje su spremne počiniti monstruozna ubojstva i najteža kaznena djela, ja sam kolegama iz Radne skupine za harmonizaciju kaznenih zakona u BiH rekao da je potrebno potražiti model za pooštravanje kazni, pa vidjeti da li da se za najteža kaznena djela uvode kazna doživotnog zatvora.“

Teška krivična djela na koja smo podsjetili u ovoj analizi, kao i ona koja ovog puta nismo pomenuli, bila su ne samo veliki sigurnosni izazov za policijske agencije, ali i tužiteljstva u BiH, nego i povod za strepnje i osjećaj izvjesne nesigurnosti građana. Očevidno je da su pojedini kriminalci spremni na sve zbog postizanja svog cilja, pa i na horor mučenja kao u Brčkom, ali je svakako pozitivno da policija brzo reagira da otkrije sve počinitelje, a ako ih brzo i ne otkrije, da pokaže spremnost da nijedno zlodjelo ne ostane neotkriveno.

 Mržnja u Širokom

Nakon što je prije deset godina u Širokom Brijegu ubijen navijač Sarajeva Vedran Puljić neprijateljstva između dvaju klubova iz ovih gradova ne prestaju. Sve je eskaliralo na utakmicu osmine finala Kupa BiH u Širokom 2. oktobra (pobijedio je Široki 3:2), kad je FK Sarajevo, kako je saopćeno iz njegove uprave, još jednom bio žrtva fizičkih napada i nacionalističkih uvreda. Sarajlije su svoje saopćenje naslovile sa „Dosta je“, ukazujući na namjerno provociranje igrača i stručnog štaba, te navijača smještenih na tribini istok od osoba zaduženih za sigurnost. Nakon ovoga stadion Pecara je suspendiran.

Uprava NK Široki odbacila je saopćenje iz FK Sarajevo kao neutemeljeno i zatražila ispriku koju nije dobila. Tom isprikom, ističu oni, barem malo bi se ublažile posljedice „neistinitih navoda iz saopćenja FK Sarajevo“ i zaštitio ugled Širokog. Razumljivo je da Široki želi ublažiti štetu, pa i tužbom koju najavljuje, ali oni bi morali detaljnije istražiti sve uzroke koji su doveli do incidenata, pa i ovako oštrog saopćenja FK Sarajevo. Inače, nedavna prvenstvena utakmica između ovih klubova na Stadionu „Asim Ferhatović Hase“, u Sarajevu, odigrana je bez incidenata.

 Sigurnost na EYOF-u

Od 9. do 16. februara na planinama i borilištima u Sarajevu i Istočnom Sarajevu održan je „Evropski zimski olimpijski festival mladih EYOF 2019“, koji je protekao u sigurnom okruženju tako da su se sudionici osjećali prijatno i spokojno. Ova ocjena organizatora je utoliko važnija kad se zna da je na ovoj sportskoj smotri, prvoj velikoj nakon Zimskih olimpijskih igara 1984. u Sarajevu, sudjelovalo više od 1.500 takmičera iz 48 zemalja, te veliki broj novinara i TV snimatelja ne samo iz evropskih zemalja, nego i šire.

Menadžer bezbjednosti EYOF-a i službenik Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH Relja Kovač rekao je da su policijske agencije iz oba entiteta i sa državne razine bile angažirane od dočeka i smještaja sudionika, olimpijskog sela, održavanja takmičenja pa sve do ceremonije otvaranja i zatvaranja manifestacije. Zabilježeno je da se u dvorani Sekenderija dogodio nesretan slučaj kad je djevojčica od šest godina u jednom trenutku ustala sa svoje stolice i nagela se kako bi vjerovatno vidjela šta se dešava ispod tako da je bukvalno pala pred službenike Hitne pomoći koji su joj spasili život.

Više podataka, manje rizika

Raspolaganje kvalitetnim i pravovremenim obavještajnim podacima ključno je za djelotvoran rad policije. Veliki broj zemalja usvojio je pristup rada policije vođen obavještajnim saznanjima u cilju uspješnijeg sprečavanja kriminaliteta. U tom smislu važnu ulogu ima Obavještajno-sigurnosna agencija BiH koja, da bi bila još učinkovitija, treba da jača svoje materijalno-tehničke resurse i kadrovsku strukturu. Jer, karakteristike modernog kriminaliteta nužno mijenjaju pristup njegovog suzbijanja. Kao odgovor na nove kriminalne prijetnje, u svijetu su uslijedile promjene strategija i pristupa u policijskom djelovanju. Dok je ranije postojala čvrsta granica između prevencije i represije, danas to više nije slučaj. Novi, proaktivni pristupi suzbijanja kriminaliteta brišu te granice, te stvaraju nove strategije koje kombiniraju ciljane preventivne i represivne mjere na duže vrijeme.