Piše: Asaf Bečirović (In Memoriam)

Na času smo vjeronauke. Fra Anđelko je ciljano išaretio očima na mog druga Jožu. Što je značilo da bi Joža trebalo da ustane. Al' jok! Joža se osvrnuo oko sebe, onda netremice trepčući okicama gledao u Anđelka.

"Ne trepći, nego ustani i reci nam, Joža, gdje je Isus otišao iz Betlehema?", rekao je fra Anđelko.

Mučenik Joža je šutio, gledao u pod razreda i grizao donju usnu. Ja sam mu došapnuo pa je on fra Anđelku rekao:

"Isus je iz Betlehema otišao u Aston Villu!".

"Siguran si!", zanimalo je fra Anđelka.

"I nisam baš! Sad mi je na um palo da je on, kako je tata rekao, iz Betlehema otišao u Manchester", vadio se mučenik.

Onda je fra Anđelko rekao Joži da rekne tati da dođe na informativni. A mene je netremice gledao i na koncu rekao.

"Ne treba šegu tjerat s Isa a.s!".

Nedjelja 27. juna

 Ja i nisam trebao biti na tom času vjeronauke jer sam osunećen i druge sam konfesije. To mi je i Joža davno rekao. Naime, piškili smo zajedno i vidjeli da su nam čune ni nalik. Al' fra Anđelko nije rekao da i meni dođe otac na informativni. I da jeste, ne bi otac došao. Tak'a tipa. Spada u grupu očeva koja se kasno oženila. U poslijepodnevnim časovima. Plus ima mene koji sam takav kakav jesam.

Hem ne znam ni koliko imam godina jer se to stalno mijenja, hem se i mati slaže da nisam normalan. Al' ne svađam se ja s njom. Nije moj nivo. Ipak, jako se uplašim kad se ona razboli. Sve mislim, sad će otac da nam kuha.

Sve u svemu, nije mi drago kad oca i mater ostavim bez nadzora. Naprimjer, mama gleda na teve neku kulinarsku emisiju u kojoj pričaju kako se pravi bosanski lonac. Onda uđe otac i kaže...

"Šta, bona, gledaš kad' ne znaš kuhati!".

"I ti gledaš porniće pa ništa", rekne ona pa tanjuri lete. Tako sam ja zahvaljujući njima vidio prvi puta leteće tanjure. Kad smo već kod mame, ona je mirna, tiha osoba. Osobito kad hekla.

I te nedjelje, 27. juna, negdje iza deset prijepodne je rutinirano komandirala iglama: dvije pravo, tri krivo. Klot - frket, rekle bi upućene. Ja sam čitao Vajata Erpa kad je ona spontano rekla.

"Znaš, glupo je štedjeti struju. Štediš, štediš, a i ne vidiš da si uštedio".

Nije ni izgovorila kako treba kad je u stan ušla komšinica Timka i rekla da je bomba pukla u Bugojnu, raznijela policijsku stanicu. I ubila policajca.

"Talibani, kono, talibani! Pofatala ih policija", rekne Timka.  

Onda je neko pozvonijo na vrata. Mislio sam, beli su talibani, pa sam zaždio u sobu. Al' nisu bili talibani, nego komšija Timur. Predsjednik naše zgrade stacionirane u Titovoj 9A. On je bio čuven po tome što se za njega pričalo da je u ratu rokn'o jednog Mitra. Policija je, kaže trač, izašla na lice mjesta i analizom ulazne i izlazne rane na Mitrovom vratu nepobitno utvrdila da se radilo o pucnju u vazduh.

Za Timura je Vencel, onaj susjed s četvrtog, govorio da je tihi fundamentalist. Da jedno misli prije, a drugo poslije podne. Helem, Timka je svojevremeno imala primjedbi na Vencela.

"Tvoj se cuko, Vencele, uneređuje u stubištu i ja više neću čistiti iza njega dok mi ne kupite lopaticu i metlu", vrištala je Timka.

Kako god, Timur je sazvao sastanak stambene zajednice na kojem je trebalo razmatrat' sigurnosnu situaciju u mjesnoj zajednici i zgradi, a i moguću nabavku lopatice i metle za Timku.

Prvi se za riječ, glede bezbjedonosne situacije, javio komšija Stojan. On se s vikenda, na kojeg je otišao prije nego se zapucalo u Sarajevu, vratio nakon sedam godina. Priča kaže da je za vrijeme rata, ha Stojan namigne, jedan Sarajlija manje. Biva, bio je Stojan snajperista kod đikana.

"Braćo i sestre!", rekao je Stojan, "Još od 11. septembra ja govorim da je samo pitanja dana kad će i u nas teroristi zgrade u vazduh dizati. Onog bi Osamu bin Ladena trebalo objesit za primjer ovim našim domaćim talibanima. Stoga, sprem' te se sprem'te braćo i sestre, na odbranu od džihada".

Bin Ladena na zid!

Onda se, ljut k'o išta, javio Timur. Rekao je kako on ne bi podsjećao Stojana gdje je ko bio za vrijeme za rata, kome su našli automat i bombu ispod sudopera, ko je kome dizao stanove u zrak i ko je prema tome terorist ali bi ga pitao...

"A gdje bi to, Stojane, objesio bin Ladena?".

Stojan je vidio koliko je sati i da nema zajebancije s pobješnjelim Timurom pa skrušeno rekao:

"Na zid Timure, na zid!".

"Znao sam ja, Stojane, da Srbina možeš namazati na hljeb, samo ga treba malo jače pritisnuti nožem", zadovoljno će Timur.

Onda se javio Vencel i primijetio kako Stojan i nije pravi Srbin kad tako lako popušta Timuru, za kojega je do jučer govorio da "cijele hefte pije, a petkom se fata prvog safa".       

"Možda ja, Vencele, i nisam pravi Srbin. Ali vježbao sam i vježbam do iznemoglosti!", objasnio je Stojan.

 Potom je Timur popizdio i na Vencela. Rekao mu da je hinja katolička koja zabada nož u leđa i da ga sa Stojanom ne može posvađati jer su već posvađani. Ja nisam vjerovao da Timurov upereni prst može da puca, dok se Vencel nije srušio.

Nakon protoka vremena zaninala se neka kola pred zgradom. Mislili smo da je ambulancia, kad jok. Murija i unutrašnji organi.

"Šta se zbiva i ko nas je zvao", pitao je organ.

"Ja sam zvala!", rekla je Timka. "A zbiva se to da se ovi ovdje zajebavaju s Osamom bin Ladenom. Nikako da zaključe kako je dovoljno zaključavat' haustor. Pri tom, niko i ne spominje da meni fali metlica i lopatica za izmet Vencelovog cuke. Pa, evo, prijavljujem!".

PROČITAJTE I OVO: Dobra je svaka vlada koja se može oboriti

Murija je zapisala ovo oko lopatice i cuke, Vencel je lagano dolazio sebi kad su ga organi pitali za cuku i izmet. Kad je pitao, ja sam John Levisu, Timkinom podstanaru koji je bio na sastanku, objasnio da je predstava kojoj je prisustvovao ništa drugo do bosanski lonac.

"Posmatrači griješe kada sude o Bosancima na prvi pogled. Vi ste za jedno duže promatranje", rekao je John.

"E John, mi Bosanci smo ti lud narod. Ali ne bih nikog posebno izdvajao", rekao sam ja.

( Sadržaj je satiričnog karaktera.)

(Foto: Printscreen)