Život / Reportaža

Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)

Više od 200 službenih pasa, kojima su njuh u Bosni i Hercegovini oštrili naši treneri i stručnjaci, danas je angažovano na najhumanijim poslovima detektovanja mina, eksploziva i narkotika u Libanu, Afganistanu, Iraku, Turskoj, Azerbejdžanu, Angoli i Americi.

Princip pozitivne nagrade

Proteklih godina, u sve te zemlje bh. treneri su u nekoliko navrata odlazili u višemjesečne posjete na finalnu obuku pasa, upoznavanje terena, ali i da bi obučili tamošnje vodiče. U zavidnu biografiju domaćih stručnjaka treba dodati i desetine obučenih pasa koji u raznim agencijama službuju u BiH.

Sarajevski profesionalni Training Team za obuku, smješten u gornjoj Jošanici pored Sarajeva, čine treneri Amer Skenderagić, Nedžad Skenderović i Siniša Perojević, koji su kroz obuku prošli u Centru za obuku pasa za otkrivanje mina za region jugoistočne Evrope pod nadzorom stručnjaka iz SAD, nakon čega su proveli šest mjeseci na dodatnoj obuci u Americi.

U Centru se trenutno obučavaju tri psa za deminiranje, nekoliko je na privatnoj obuci, a dva se obučavaju za policiju Brčko Distrikta - jedan za detekciju eksploziva, a drugi za narkotike.

- Za eksplozive koristimo belgijskog ovčara. Ta vrsta se uglavnom najčešće koristi za službene pse, jer su se pokazali bolji od njemačkih ovčara. Jedan od razloga je taj da su se uzgajivači počeli bazirati na izložbe pasa, pa da bi dobili lijepog psa uništili su njegove radne osobine. Srećom, belgijski ovčari još uvijek nisu interesantni uzgajivačima - kaže Skenderagić.

Sa raznim evropskim odgajivačnicama Training Team sarađuje već godinama, a za obuku se ne uzimaju psi mlađi od 12 i stariji od 18 mjeseci. U Jošanici rade isključivo sa neobučenim psima, jer tvrde da nema težeg posla od ispravljanja tuđih grešaka.

- Radimo na principu pozitivne nagrade. Nema kažnjavanja pasa i nema sile, kao što to rade neke druge škole koje pribjegavaju fizičkom kažnjavanju ili izgladnjivanju pasa jer smatraju da će pas time biti više motivisan. To je, po nama, pogrešno. Pas ovo mora da radi iz ljubavi, a ne rutinski. Njegova nagrada za dobro obavljen posao je loptica. Zvuči smiješno, ali to je njegova plata i motivacija - kaže Skenderagić, dok Peranović dodaje da je osim toga potrebno i mnogo ljubavi i brige za pse.

Skenderović kaže i da ni svaki pas nije za ovoga posla: samo polovina ih uspješno prođe obuku.

Obuka traje oko šest mjeseci, nakon čega slijedi još nekoliko mjeseci integracije psa sa budućim vodičem. Rad sa psom mora trajati u kontinuitetu i nakon obuke.

Ne smiju dirati ljude

Pojednostavljeno govoreći, suština obuke je spajanje određenog mirisa - eksploziva ili narkotika - sa mirisom nagrade, odnosno loptice. Poslije toga, tokom obuke, loptica se izmiče i ostaje samo miris određene materije.

Uzorke mirisa svih vrsta eksploziva i narkotika Training Team je dobio od policije. Riječ je o tuferima sa mirisima, a tokom obuke pasa za deminiranje koriste se školske mine. Psi se u ovom Centru uče da sjednu kada pronađu određeni miris, nakon čega dobijaju lopticu.

Kada je riječ o deminiranju, psi se obučavaju za detekciju mina na dubini od 10 centimetara, iako postoje povratne informacije da su ovdje obučeni psi otkrivali mine i na dubinama od čak pola metra.

- To je, međutim, nemoguće odrediti jer nikada ne znate kako isparava molekula mirisa eksploziva kroz zemlju, što zavisi od kvaliteta i sastava zemlje. Primjera radi, ako je nedavno pala kiša i tako zabetonirala sve mirise okolo, može se desiti da pas ne može detektovati minu ni na dubini od samo dva centimetra. Moramo, naravno, istaći da pas nije ni prva ni jedina metoda. Pas u principu služi za provjeru manuelne metode rada. Nikada se ne smijete i ne možete pouzdati samo u jedno - upozorava Skenderagić.

Psi su, kaže on, najefikasniji kada je isparenje iz zemlje pojačano, ali ne mogu raditi na temperaturama višim od 34 stepena.

Ograničenja vezana za vremenske uslove uglavnom ne postoje kada je riječ o psima za detekciju narkotika, s obzirom na to da oni uglavnom rade u zatvorenim prostorijama, automobilima, torbama, aerodromima...

Ovdje, međutim, postoje neke druge specifičnosti.

- Kada ga obučavate na ljude, onda psa morate naučiti da ljude ne smije dodirivati zato što šverceri znaju namazati odjeću kiselinama ili otrovima, pa pas mora detektovati narkotike prije nego što dohvati čovjeka. Kada je riječ o psima eksplozivcima, njih se obučava da se ne smiju nikako pomjerati i da moraju mirno da sjede kada detektuje eksploziv, jer nikada ne znate da li je postavljena potezna žica ili nešto drugo što može aktivirati minu. Mi ih čak učimo da detektuju poteznu žicu, što je izuzetno teško. Sve ima miris, a potezna žica pravi frekvenciju cirkulacije zraka koja psu smeta - kaže Skenderović.

Droga u rektumu, tartufi, otkrivanje raka

Pitanje koje muči sve dilere narkotika je da li se i kako može sakriti miris droge i opojnih sredstava.

- Dileri u stanovima često drže mačku, drugog psa ili ženku u tjeranju, jer misle da tako mogu službenom psu skrenuti pažnju i fokus, ali to dobro obučenog psa ne ometa. Često u svijetu čujete za primjere gdje se droga proguta u kondomima, ali pas to može osjetitit kroz pore i lučenja iz tijela - tvrdi Siniša Perojević.

On navodi primjer iz zeničkog zatvora, gdje je pas otkrio drogu u analnom otvoru kod osobe koja ju je pokušala prokrijumčariti jednom zatvoreniku tokom posjete.

- Pas ne zna da otkrije narkotike. On zna da otkriva miris za koji dobiva nagradu. U Americi smo čak radili na psima koji otkrivaju falsifikovane dolare. Psi se mogu obučiti na sve, a sada je, vidim, moderno obučavati ih za otkrivanje tartufa, mada nama to još niko nije tražio. Nedavno smo saznali da u Engleskoj imaju dva psa koji služe za rano otkrivanje raka koji u bolnicama mirišu uzorke uzete od ljudi. To je još uvijek u eksperimentalnoj fazi, ali nema razloga da i mi to ne bi radili. Trebalo bi samo napraviti neki ugovor sa našom bolnicom da nam proslijede uzorke - dodaje Amer Skenderagić.

Radno vrijeme

Naši sagovornici kažu da tokom obuke važi zlatno pravilo - kratko i zabavno, odnosno da se sa psom radi samo dok mu je zabavno, u šta smo se i sami imali prilike uvjeriti.

Čim pas izgubi interes, prestaje se sa radom jer je to onda neproduktivno.

- Standard u minskom polju za psa je četiri sata rada dnevno. Otprilike pola sata radi, a pola odmara - kaže Nedžad Skenderović.