Život / Glas javnosti

 U junu mjesecu 2015. godine dijagnosticirana mu je multipla skleroza, dnevno je pio 29 tableta, bio u kolicima, prognoze liječnika nisu bile nimalo optimistične. Nakon što je počeo uzimati ulje kanabisa stanje se drastično mijenja. Irfan je danas glumac, student dramske umjetnosti u Sarajevu, osnivač je i pokretač udruženja „KANABIH“ čiji je glavni cilj promjena zakonske regulative u BiH, legalizacija kanabisa u medicinske svrhe. Mnoge zemlje su legalizirale njegovu upotrebu, kod nas je još uvijek na čekanju. „Loptica se prebacuje sa jednog sektora na drugi“, kazao je  Ribić za medije. Za Start dijeli svoju priču, vlastito iskustvo

Piše: Irfan Ribić

Uvijek sam govorio da ću u javnosti istupati onoga trenutka kada imam nešto novo da kažem. U ovih četiri-pet godina koliko sam aktivno uključen u borbi za legalizaciju kanabisa u Bosni i Hercegovini dao sam mnoštvo izjava, intervjua, gostovao u gotovo svakom programu na televiziji širom zemlje, ali i regiona. A onda sam prije nekoliko mjeseci analizirao šta sam sve dosad uradio, prije svega za dobrobit svih pacijenata.

Svoju priču sam uvijek počeo i završavao govoreći isključivo iz svog životnog iskustva, koje je iz dana u dan sve bolje. To je jedino mjerilo u ovom trenutku i jedina polazna tačka o kojoj mogu i javno govoriti. Nikada nisam volio da me posmatraju kao nekog doktora, prosvjetitelja ili famoznog nekog Torabija.

Ježim se na tu pomisao, jer moja pomoć zavisi isključivo od mog iskustva, koje pokušavam prenijeti na najzdraviji i najpametniji način. Upravo u tome i leži moje najmoćnije oružje. Nešto što mi nikada i niko neće moći oduzeti. Ne postoji doktor na svijetu koji mene sada može uvjeravati u nešto drugo kada je u pitanju liječenje multiple skleroze. Samo ja znam kako je bilo provesti u bolnici gotovo dvije sedmice, nepomičan, u krevetu i gledajući u plafon

U tom pogledu, ne volim reći da je kanabis jedina stvar koja mi je pomogla u mom liječenju. Mnogo je tu rada prije svega na sebi. Razgovori sa samim sobom su neophodni da biste postigli rezultat kakav danas ja imam. Čitao sam knjige koje su me isključivo psihički „punile“ i tjerale da grizem u životu. Čvrsto sam vjerovao da je to jedini put uspjeha. Jednom riječju, radio sam ono što mi je pričinjavalo zadovoljstvo.

Svakoga dana, u svakom pogledu

Trening je neophodan, kako ovaj mentalni, tako i onaj fizički. Pa ako danas možeš pomjeriti samo prst – super. Za mjesec dana ćeš ruku. A onda ćeš i ustati. Time sam se vodio. Nisam uzeo kanabis, sjeo i čekao da se desi čudo. Čudo se pravi, gradi, zarađuje. Pri tome, to je period kada živim s ogromnim pritiskom. Sa jedne strane postavljam sebi ove ciljeve, dok su mi sa druge strane, ponajviše iz struke (tokom mojih kontrolnih pregleda) govorili kako će to teško ići u nekom boljem pravcu. Obično, sa godinama, to ide ka dolje. I sve se dešavalo suprotno od onoga što su mi govorili. Prošlo je šest mjeseci, godina, dvije, tri… pa evo i peta godina dolazi, a da pri tome nikada nikakvih problema nisam imao. Eh sad, ono od čega sam se zaista umorio jeste da konstantno dajem izjave u kojima govorim o svom odličnom stanju iz godine u godinu. Šta od toga imaju drugi pacijenti? To je ono što me zanima u ovoj priči.

Nevjerovatno mi je da poznajem dosta slučajeva koji su možda i na uspješniji način riješili svoje probleme kanabisom. Međutim, zatvore se ljudi u četiri zida i nije im bitno da li možda komšija kroz istu muku prolazi. U ovih četiri-pet godina sjedio sam sa svima. Nije mi bilo važno da li se neko zove Marko, Ivan, Aida, Mirjana, Emir… Niti je mene ko pitao kako se ja zovem. Važno je bilo pomoći onome kome je pomoć potrebna. U tom trenutku svi imamo samo jedan cilj. Karcinom je kod svakoga isti, i kod HDZ-a, i SDA, SDP-a, SBB, SNSD, DF-a… I ne znam više kod koga, jer ima ih zaista puno…

Pozive sam dobio i od političara, predsjednika stranaka, policajaca, doktora... I svi se oni liječe ili liječe nekoga svog. Ja sam to davno shvatio. Jer je tako jednostavno, ljudski i normalno. Plašim se da ovdje nećemo napraviti uspjeh po pitanju legalizacije dok god ne shvatimo da se ovo svima može desiti. Političkog protivnika nema i ne smije ga biti. Pacijent mora biti u prvom planu. Njegov osjećaj morate poštovati, ma kakav on bio. Ako i sa te strane pogledamo, struka bi morala shvatiti da je Svjetska zdravstvena organizacija dala zeleno svjetlo za upotrebu kanabisa u medicinske svrhe. Pa ako već pratimo krovnu instituciju po pitanju COVID-a, onda budimo do kraja iskreni i dosljedni.