Život / Reportaža

Danas u 17 sati na Starom mezarju Faletići, klanjana je dženaza namaz poznatom sarajevskom kazandžiji Omaru Krasniću. Omar Krasnić preminuo je u 44. godini života. Svoj životni vijek posvetio je obradama metala, bakra, aluminija i ostalih metala. Pravio je razne predmete i suvenire, pravio je gitare, viteške oklope, mačeve, odjevne predmete, nakit, sve mu je išlo za rukom, volio je i živio za svoj zanat. Bez njega Baščaršija više neće biti ista.

U sjećanju na njega i njegova djela podsjećamo na reportažu koju je prije nekoliko godina objavio magazin Start BiH i naš portal.

Piše: Zdravko Čupović ([email protected])

Foto: Mevludin Mekić i privatni album

Vitezove, bez obzira na čvrstinu štita i oštrinu mača, vrijeme je davno pregazilo. Ratnici koji pod oklopom galopiraju u legendu su također nestali. Nema više ni starih kovača. Nema ni slavnih dinastija ni kraljevstva. Ali, u srcu sarajevskog Starog Grada, u naselju Vratnik, Omar Krasnić već petnaestak godina živi neko svoje, savremeno željezno doba, oživljava istoriju okružen metalom, spaja tradiciju sa modernim. Omar je i sam potomak drevnih ratnika. Vojnički poziv mu je čak i u djetinjstvu bio predodređen, ali uvijek ima neko „ali“.

Čim prođete uzanu Višegradsku kapiju na Vratniku, ako na trenutak zastanete i oslušnete, velika je vjerovatnoća da ćete, negdje u blizini, čuti oštar ili tup zvuk metala koji se opire Omarovom čekiću. To negdje „u blizini“ je druga, treća kuća sa lijeve strane.

CIZLERI I HANDRPUC

Omar nas čeka na vratima, a njegov izgled je pomalo ratnički i mističan. Krupan, bistrih plavih očiju sa maramom na glavi i urednom bradicom pomalo podsjeća na poznavaoce drevnih istočnih borilačkih vještina i teško da bi ga iko povezao sa bilo kakvim zanatom. On sebe i ne smatra zanatlijom već umjetnikom u obradi metala. Do glavne „radionice“ vodi put kroz poveliku prostoriju, koja je gotovo u potpunosti ispunjena Omarovim eksponatima, a ulazna vrata su istinsko izgravirano remek-djelo. Prije nego će pričati o onome zbog čega smo došli, upoznat će nas sa ratničkom tradicijom koja je u njegovom porodičnom stablu prilično duga.

- Ja sam miks raznih kultura. Vejzagići, a nana mi se tako prezivala, su držali kulu na Klisu 370 godina. Bila je to granica Hrvatske i Osmanskog carstva. To je neka ratnička linija. Njena muška linija je došla iz Izmira sa sultanom Fatihom, a predak se oženio lokalnom djevojkom koja je bila keltskog porijekla. Mamina je loza iz Faletića, njen otac je iz Nevesinja, a neki čukunčukundjed je bio beg Abaza, na čijoj je zemlji napravljeno pola Mostara. On je bio iz Abhazije, Mongol po porijeklu. Najviše imam ilirske i turske krvi. Tu je preko oca i albanska linija, koja preko Kosova vodi do Kruje. Meni je kao klincu bilo predodređeno da budem vojnik. Trebao sam ići u Beograd na Vojnu akademiju, ali je počeo rat - priča nam Omar sa ponosom, a onda u šali dodaje da je spletom okolnosti, umjesto vojnika, završio za frizera, a u biografiju je upisao i konobarenje, pijacu, građevinu...

Uporedo se bavio i muzikom, pa je još 1993. imao grupu koja je trajala sve do početka novog milenija. Danas zasvira za svoju dušu. Nakon što je odslužio vojni rok, sam sebi se zarekao da više neće tacnu u ruku.

- Početkom 2000. sam saznao da hadžija Nasir Jabučar, kazandžija, traži nekoga ko zna engleski da radi kao trgovac preko ljeta i tako sam počeo. Međutim, u danima kada je loše vrijeme pa nema kupaca, nisam mogao odoliti svom tom alatu oko sebe pa sam probao. Gledao sam Hadžiju i još jednog starijeg majstora kako rade. Kada su vidjeli da me interesuje, počeli su mi pokazivati kako se šara džezva, pa table... - prisjeća se naš sagovornik.

Učio je brzo, prebrzo, a i prirodni talenat je odigrao svoju ulogu. Kada je prevazišao znanje svojih mentora, Omar je krao znanje i od drugih majstora u okolini, od kojih većina danas, kaže, nije živa.

- Rahmetli Muhamed Hamo Belan je bio vrhunski cizler, majstor za ukrašavanje bakrenih predmeta, Muharem Bekoli mi je pokazao handrpuc, staro sarajevsko graviranje koje se samo kod nas radilo, Muhamed Rizvan i Eldin Sprečo su mi pokazivali sarajevski savat. Sada imate šest, sedam majstora u cijeloj BiH koji rade handrpucu i sarajevski savat. Istina, u Turskoj rade nešto slično, ali su tamo drugačiji oblici. Sarajevo je oduvijek bilo miks kultura pa imamo i keltskih motiva - navodi Omar.

SLOBODA

Kod hadžije Jabučara je ostao četiri godine, ali se nije namjeravao zadržavati isključivo u tradicionalnom stilu već probati i druge materijale i oblike. Dao je otkaz i počeo raditi kući.

- U posljednje vrijeme najviše radim s aluminijumom jer je najjeftiniji, lijepo izgleda, a kupcima je najpristupačniji. Osim toga, kada se kvalitetno patinira izgleda kao staro srebro. Nedavno sam radio srednjovjekovni oklop od inoksa. Svi majstori su rekli da nisam normalan jer je to nemoguće zbog tvrdoće materijala. To sam radio za muzej u Jajcu. Kupio sam tablu inoksa, jeste bilo ludilo jer je čak i meni smetalo koliko je lupalo, a tek komšiluku - priča nam Omar kroz smijeh.

Potom nabraja i najčešće narudžbe.

- Uglavnom se rade slike, table, lampe... Kada radim veće stvari bude dosta otpada, a onda od njega pravim manje komade, najviše nakit, pa čak i donje rublje, što sam radio za neku reviju. Od metala mogu sve napraviti. Ne mislim mijenjat profesiju i ovu slobodu. Mnogi ljudi sređuju stanove. Trenutno radim jednu veliku plafonjeru prečnika jedan i po metar i vrlo je specifična. Nedavno sam radio luster za staru džamiju kod Jablanice koja je nedavno renovirana. Trebao im je luster u nekom starom osmanlijskom stilu. Trenutno radim enterijer za jedan kafić, detalje za Mali muzej BiH, plafonjeru, neke table i suđe za kazandžiluk, a najveća mi je opsesija izložba koju spremam za februar u Danskoj.

Omar sarađuje i sa fakultetima, pa je nedavno održao radionicu eksperimentalne arheologije, sa studentima arheologije. Tema je bila period od prije 2.000 godina, odnosno metalni eksponati koji su nađeni na poznatom nalazištu Glasinac. Mjesec dana su radili artefakte koje su studenti prije toga imali priliku vidjeti samo u udžbenicima. Omar kaže da se ovo što on radi svakako izučava na Akademiji, na odsjeku vajarstva. Svojevrsno restauriranje historije uživo.

Omar je odavno prepoznatljivo ime pa mu reklama i ne treba jer ga zainteresovani nalaze po preporuci.

SREDNJI VIJEK JE HIT

- U zadnje vrijeme najčešće radim štitove, mačeve i dijelove oklopa. Posljednjih godina se u svijetu emituje nekoliko filmova i serija sa srednjovjekovnom tematikom. Ljudi zbog toga često naručuju štitove sa ljiljanima, porodičnim grbovima, replike poznatih mačeva. Nekada su to privatne kolekcije, a nekada radim i za pozorišne predstave, muzičke spotove, filmove... Jedini sam koji to radi pa mi se svi obraćaju. Bosansko kraljevstvo je također popularno tako da sam radio repliku Stjepanove krune, pa Tomaševe, kraljice Katarine. Šaljem neke stvari izvan BiH jer me ljudi nađu na internetu. Često traže repliku mača iz neke igrice poput War Crafta. Dobio sam narudžbu Konanovog mača, radio sam Long clow repliku mača Johna Snowa, što je jedna djevojka naručila momku. Ljudima su interesantne i gitare koje radim, a uradio sam ih 12 do sada. To je gitara od aluminija koja zaista svira i ima zanimljiv zvuk. Jedna je završila u Dubaiju, druga u Istanbulu, treća u New Yorku. Četiri, pet gitara je u Sarajevu. Jedna gitara je svečano dodijeljena i Bregi - navodi Omar, ali priznaje da neke stvari radi i za svoju dušu poput već pomenutih ulaznih vrata, katane ili vakizashija (kratki mač) za trening.

Za neke jednostavne stvari, poput prstenova, za izradu mu je potrebno samo 15-ak minuta, za složenije predmete nekoliko mjeseci rada. Koristi improvizovani alat koji je sam sebi prilagodio, a upravo to smatra vrhuncem majstorluka iako priznaje da još uvijek i uči mnoge stvari. Plan mu je da u i oko svog doma napravi istinsku turističku atrakciju - planira napraviti starinsku kovačnicu i mnoge druge stvari za koje kaže da je još rano da ih najavljuje.

MAŠINSKA ŠKOLA NEZAINTERESOVANA

Kroz Omarove radionice je do sada prošlo više učenika nego kroz kazandžijsku školu. Samo prošle godine ih je bilo stotinjak.

- Agencija iz Dubrovnika svakih nekoliko mjeseci dovede grupu stranaca na moju vikend radionicu. Ljudi nauče napraviti nakit i osnovne stvari. Nedavno je ovdje bila djevojka iz Zagreba, platila sebi hostel i došla kod mene da uči. Trebao sam raditi nešto i u Mašinskoj školi, ali nemaju učenika ni udžbenika. Uče iz skripte za limara. Kada sam polagao razliku predmeta, svoj maturski rad sam prilagodio tako da bude skripta za ovaj zanat. Skriptu sam proširio i sada je to udžbenik. To sam poslije školi besplatno ponudio, kao i pomoć da opremimo i jednu radionicu - kaže Omar.

UČENJE KROZ SNOVE

Jedna od Omarovih opsesija bila je da nauči starinski način dubokog graviranja, a do tog znanja je došao jedinstvenim iskustvom, iako su ga ovdašnje zanatlije ubjeđivale da se te stvari rade mašinskim putem.

- Jedne noći dok sam spavao trznuo sam se i probudio u Stambolu. Ulazim u dućan i vidim majstora kako rukama radi baš to što mene zanima. Rekao sam mu da sam ja došao da mi to pokaže, a on mi je odgovorio da sam došao onako, ne bi mi pokazao te dodao da sjednem i da gledam. Kada sam vidio kako to radi, pitao sam ga da mi pokaže kako oštri alat. Odmjerio me pogledom, nasmijao se i pokazao mi. U tom sam se trenutku probudio, jutro je već svanulo, uzeo sam sličan alat koji sam vidio u snu i vidio da je sve onako kako mi je rekao u snu. Tada me neka jeza uhvatila. To je prilično specifično i sigurno mi nikada ne bi palo na pamet samom. Toga nema čak ni na internetu. Te stvari se jednostavno kriju - priča nam Omar.

ISTORIJA NA AT MEJDANU

U planu je i projekat čija će realizacija ponajmanje zavisiti od našeg sagovornika jer se sredstva za isti tek trebaju odobriti.

- Radi se o spomeniku na At Mejdanu. Jedinstven projekat. U pitanju je natpis „Sarajevo“, a na njemu će biti ukucana kompletna istorija grada. Svako slovo će biti jedan period u slikama i tekstovima - otkriva naš sagovornik.

OPSTRUKCIJA

Omar pokušava da dođe do poslovnog prostora na Baščaršiji kojeg, kako kaže, zaslužuje i po znanju i po atraktivnosti, ali i po tome što je dijete šehida.

- Neko me opstruiše! Čaršija, koja je danas puna turske i kineske robe, bi bila obogaćena onim što radim - kaže Krasnić.

MAČEVI OD AMORTIZERA I PILA

Jedna od brojnih zanimljivosti koja je vezana za Omarov rad jesu i korisni dijelovi starih automobila.

- Najbolji materijal za mačeve su amortizeri od automobila. Imaju dobru leguru. Pravio sam mačeve i od starih pila - kaže Krasnić.