Život / Glas javnosti

Dok se situacija sa pandemijom virusa covid-19 ponovo „zakuhava“ u svijetu, iz dana u dan povećava broj zaraženih, mladi u Bosni i Hercegovini žive novu „normalnu“ situaciju. Oni koji se školuju imaju kombinovanu nastavu - online i u školskim klupama; oni koji rade, sretnici su jer ako danas nemaš posla a mlad si jako teško možeš i pronaći posao u situaciji kada ekonomija itekako trpi posljedice izazvane koronavirusom. Šta da radi mlada osoba u današnjem „burnom vremenu“, kada hoće da se zaposli, da se osamostali?!

Piše: Erol Handžar

Sa ekonomske tačke gledišta, situacija je vrlo teška. Prema istraživanju u kojem je učestvovalo 120 mladih koje je sproveo Institut za razvoj mladih KULT, a na osnovu rezultata, vidljivo je da je čak 22% mladih ostalo bez posla, a njih 8% ima smanjenu platu, što predstavlja veliki problem i činjenicu da je ova cjelokupna zbrka doista mnogo djelovala na ekonomski položaj mladih, koji prema ovom istraživanju gube ili im se smanjuje kupovna moć.

Prema ovome istraživanju, postoje mnogi strahovi koje mladi imaju. Između ostalih se izdvajaju nemogućnost pronalaska adekvatnog posla (37,2%) a njih 48,6% se brinulo mnogo više za ekonomske nego za zdravstvene posljedice pandemije.

Koliko su nivoi vlasti spremni pomoći

Koliko su različiti nivoi vlasti spremni pomoći mladima, najbolje prikazuje to koliko se zapravo politika, strategija ili zakona odnosi na mlade, pa su tako iz Kulta kazali­:

- Kada govorimo o programima ili politikama koje država provodi u interesu mladih, moramo razlikovati različite nivoe vlasti u BiH i njihove ovlasti, odnosno ingerencije za brigu o mladima. Prema našim iskustvima, najveću brigu vode najniži nivoi vlasti, odnosno općine, opštine i gradovi u BiH. Nažalost, na državnom nivou nemamo zakona o mladima u BiH, ali zakone o mladima imamo na entitetskim nivoima, odnosno na nivou Brčko Distrikta BiH.

Napominju i to kako ne postoje strateški dokumenti na svim nivoima vlasti u BiH gdje, recimo u Federaciji, Strategija prema mladima ne postoji, iako je ona, kako govore iz ovog instituta, predviđena zakonom.

- U Brčko Distriktu BiH strategija je u fazi izrade, dok u Republici Srpskoj postoji i zove se Omladinska politika RS-a.

Iz Kulta naglašavaju kako su oni kroz godine svoga rada o tome nastojali podići svijest kod različitih nivoa vlasti, ali i o tome kako pružaju podršku svima koji nemaju pomenutu strategiju.

Kada je u pitanju ekonomska situacija, dakako da je ona i ranije bila loša, no sa pojavom virusa covid-19 dodatno je otežana, što je dovelo do toga da veliki broj ljudi ostane bez posla. Upravo je to, uz još neke faktore, razlog koji mlade dovode u situciju da razmišljaju o odlasku. Kako napominju u Kultu, postoji odgovornost kod svih:

- Nesigurna egzistencija svakako ima negativne utjecaje na mlade i potrebno je da se svi akteri u društvu aktivnije uključe u kreiranje kvalitetnijeg ambijenta.

Ipak, nije sve tako crno, jer se Vijeće mladih FBiH nastoji izboriti za strategiju na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, a iz Kulta su kazali:

„Vijeće mladih FBiH trenutačno vodi inicijativu za formiranje savjeta za mlade u Federaciji BiH, koje je također zakonom prepoznato međuresorno tijelo i koje bi bilo zaduženo za direktnu komunikaciju i koordinaciju za pitanja mladih između predstavnika mladih i Vlade FBiH. Formiranjem ovog savjeta učinio bi se veliki korak u kreiranju kvalitetnijeg ambijenta za zagovaranje potreba mladih na entitetskom nivou u FBiH.“

Inače, Institut se uspio izboriti da se pokrene 40 biznisa za mlade, od kojih je mnogima upravo to bilo prvo zaposlenje.

„Program koji mi provodimo sa jedinicama lokalne samouprave, a koji pomaže pokretanje vlastitog biznisa za mlade za sada se pokazuje kao vrlo uspješan. Važno je naglasiti da mladi u periodu od 12 mjeseci, pored finansijske, dobijaju i mentorsku pomoć kako bi postali i ostali konkurentni na tržištu rada i nakon početnog perioda podrške“, poručuju iz Kulta.

Kako se boriti protiv pandemije i ekonomske krize? Vjerovatno bi u nekim crtanim filmovima „besparica“ bila rješenje, jer ko nema novca nema potrebu da ulazi u neke zatvorene prostore, nema potrebu da „ispija“ kafe i pića u različitim kafeima, pubovima, da kupuju odjeću i opremu, itd. Možda je to primjer nekog idealtipskog društva, društva utopije u kome, možda, ne postoji opcija u kojoj ljudi „dangube“, kako bismo mi to žargonski kazali.  

Na području BiH, koronavirus se pojavio početkom marta 2020. nakon čega ne jenjava njegovo prisustvo među bosanskom populacijom. Važno je istaknuti kako su krizni štabovi, bilo entitetski, kantonalni ili općinski, a na osnovu nadležnosti koje imaju, donosili određene restriktivne mjere koje su se odnosile kako na same građane, tako i na poslovne subjekte bez obzira na njihovu namjenu. Prije svega, postojala je zabrana kretanja koja je trajala jedan period od 18.00 do 5.00 sati, da bi kasnije promijenili vrijeme zabranje kretanja na period od 20.00 do 5.00 sati. Ograničavanjem slobode kretanja, krizni štabovi u konsultaciji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (SZO), nastojali su uraditi prevenciju širenja koronavirusa. Osim toga, koriste se maske, dezinficijensi različitog porijekla i sastava, viziri...

Buntovnici sa razlogom

„Karakteristika adolescencije je buntovništvo, otpor ka nekim pravilima i autoritetima, tako da možemo reći da je to grupa koja je dosta rizična za obolijevanje od korone, ne zbog buntovništva, nego upravo zbog potrebe za socijalizacijom, većom potrebom za druženjima“, kazala je psihologinja i psihoterapeutkinja, mr. sc. Elma Omersoftić.

Također, Omersoftić je napomenula da se istraživanja o uticaju pandemije koja je sprovodila odnose na mali uzorak učenika mlađe adolescentne dobi, odnosno da su obuhvaćeni učenici starijih razreda osnovne škole.

- Rezultati su pokazali da je online nastava predstavljala veliki stres za učenike, odnosno nepripremljenost na takvu situaciju i neizvjesnost koja sama po sebi predstavlja uzrok stresne reakcije. Neki učenici su pokazivali strah od covida-19, te je njihov način suočavanja u tom trenutku zavisio u kojoj su mjeri imali podršku roditelja. Zanimljivo je i da je veliki broj učenika istakao da su se bavili kreativnim radom u doba izolacije. Važno je napomenuti da se zbog ekonomske krize u nekim porodicama povećalo nasilje te da je je posebno važno pratiti kroz školski sistem učenike koji dolaze iz takvih sredina i sarađivati sa službama socijalne zaštite. Škole također moraju posebno zaštititi učenike koji nisu redovno pohađali online nastavu iz neopravdanih razloga, jer je moguće da se radi o zanemarenosti u porodici - rekla je Omersoftić.

Također je istakla da je ova krizna situacija koja traje duži vremenski period ostavila posljedice po mentalno zdravlje mladih, ali i njihovih roditelja, kao i nastavnika da je potrebno i to istraživati, jer smatra da će se one osjetiti i nakon što se epidemija stiša.

- Ono što se u toku septembra moglo uočiti je da su učenici sa radošću dolazili u školu, prije svega zbog potrebe za socijalizacijom, ali i zbog potrebe za doživljajem normaliziranja života - kazala je Omersoftić.

- Vrlo je važno da se mentalno zdravlje očuva, naročito u situacijama kada se  nastava organizira online, jer ipak nije isto biti učenik niti student kod kuće i u školi među vršnjacima i određenim „neporodičnim“ autoritetima - kaže ona. Namjeravaju  ponoviti slično istraživanje u okviru Programa sekundarne prevencije kako bi vidjeli kako kombinovani model nastave utiče na mentalno zdravlje učenika.

U praksi mladi različito shvataju probleme izazvane koronavirusom: 

- Covid-19 kao dio porodice SARS opasan iz razloga što ne bira spol, rasu ili dob. Ne gleda kod koga će se „udomaćiti“ već mu je u interesu, kao i svakom drugom virusu, da nađe domaćina kod kojeg može preživjeti i dalje se širiti. Samim tim predstavlja prijetnju i širi strah među ljudima, te je zbog toga mentalno stanje mladih drastično promijenjeno na gore - kazala je za Start Soraja Šošić (23).

Na koji se način suočavaju sa, naprimjer, nošenjem maski u zatvorenom prostoru, poput tržnih centara, kafića i javnog prijevoza, slikovito i šaljivo nam opisuje Senaid Bošković (24):

- Baš prije nekoliko dana vozio sam se u autobusu, na jednoj dužoj relaciji i nakon nekog vremena muška osoba preko puta mene odlučila je da objeduje unutar zatvorenog prozora i sve bi to bilo i u redu da nije izvadio pitu, te tako „uljepšao vožnju“ svima oko njega. No, srećom zbog maske na licu miris pite se nije previše osjetio, a ista maska je i pomogla kad je djevojka ispred momka sa pitom odlučila da izvadi perfem, te da njegov miris podijeli sa svima oko nje - moguće da se i željela riješiti mirisa hrane, no zapravo učinila je samo gore.

Pored toga, korištenje maski na otvorenom, gdje je moguće održavati socijalnu distancu i gdje postoji strujanje zraka, Bošković smatra kako nije nužno.

Kada je riječ o slobodi kretanja koja je bila u jednom periodu ograničena, ali i slobodi govora s obzirom da se na društvenim mrežama brišu postovi u kojima se spominje virus, Bošković smatra da postoje ograničenja koja više govore o nesposobnosti nadleženih.

- Na stadion koji prima 20 hiljada gledatelja može doći 100 osoba, a u lokal od 200 mjesta može doći 200 osoba, no da ih je četvero za jednim stolom. To što su oko jednog stola još četiri stola i ljudi se gotovo dodiruju može, jer oni su tu samo do 23.00 sata i tako im garantiramo sigurnost i zdravlje - primjećuje Bošković ironično.

Daleko je Amerika

Pandemija koronavirusa zatekla je Narcisa Bičakčića (22) u Sjedinjenim Američkim Državama, dok je bio u posjeti rođaku. Pored posjete, on je odlučio i kratko raditi na građevini kako bi zaradio novca. Svoje iskustvo u odnosu na prošlu godinu Narcis ocjenjuje katastrofalnim - morao je nositi masku, opao je noćni život, nisu radili kafići i klubovi duže od 23.00 sata.

S obzirom da voli sport, naglašava kako je i tu imao problema:

- Bavio sam se sa više sportova prije, a sada mogu samo sa jednim. Recimo, na brazilsku  džiju-džicu ne mogu, jer su ljudi „blisko“ i neke sale ne rade. Na boks ipak mogu, ali ima manje boksera upravo zbog koronavirusa, a sa manjim brojem su i treninzi lošiji - kaže Narcis.

Dakle, kvalitet treninga je slabiji - smanjeni su kontakti, što je sa epidemiološke strane pozitivno, ali onoj sportskoj svakako ne ide u prilog.

Kako je već rečeno, Narcis je boravio u SAD za vrijeme proglašenja pandemije, što mu je prouzrokovalo nevolje. Prije svega, termin za let mu je stalno pomjeran, te se on kući nije mogao vratiti kada je planirao. Kako je kazao, trebao je u Americi ostati samo mjesec i po, a na kraju je ostao četiri mjeseca. Bio je u kontaktu sa našim ambasadorom u Americi, ali se rješenje za njegov povratak nije naziralo. Naravno, njegovi roditelji nisu sjedili skrštenih ruku, pa su i oni odlučili da se „uključe“ u organizaciju povratka svoga sina kući u BiH. Razgovarali su sa ljudima iz Ministarstva vanjskih poslova BiH, ali nisu mogli naći nikakvo rješenje. Narcis ističe kako je većina drugih zemalja u to vrijeme uspjela organizovati prijevoz svojih stanovnika nazad u matične države, dok kod nas to nije bio slučaj.

- Bilo je i priča o nekim drugim državama, da se „šlepamo“ sa drugim državima, sa Srbijom, ali ni od toga ništa nije bilo i, eto, nakon dva mjeseca su organizovali let i vratio sam se - priča Narcis.

Pozitivne vibracije

Pored svih problema koji postoje, kao što to obično biva u BiH, postoje neki dupli aršini, neke stvari koje nisu iste za sve njene građane. To je primijetila naša sugovornica Imela Omanović (24), studentica pete godine na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu:

- Maske su obavezne za primjenu kod običnih građana, kod običnih ljudi. Kada su u pitanju neke bitne osobe ili neka otvorenja, tada ne vrijede epidemiološke mjere, nema distance, masku ne nose svi - kaže Imela.

Naglašava kako ona kao mlada i odgovorna osoba podržava i kako se pridržava svih epidemioloških mjera, a što se tiče maski kaže da je za njihovo nošenje u zatvorenom prostoru, ali samo ako će to važiti za sve.

- Nije isti kašalj ove i prošle godine, sada bez novčanika i bez maske ne možemo nigdje - pojašnjava Imela šaljivo razliku između prošle i ove godine.

Vrijeme pandemije, tačnije vrijeme lockdowna koje smo imali  je donijelo i neke pozitivne vibracije, neke lijepe priče. Tako naša sugovornica Soraja naglašava kako ju je ova godina naučila da može bolje, kvalitetnije i na više načina iskoristiti svoje vrijeme. I ona je, kaže, kao i mnogobrojni pripadnici njene generacije, ranije provodila dosta vremena u ljenčarenju, ali je u međuvremenu shvatila kako tako utrošeno vrijeme nema svrhe:

- Pokrenula sam se, pokrenula sve svoje hobije koje sam zanemarila, pa sam tako sklopila prijateljstvo i poslovni odnos sa divnom djevojkom Selmom koja je pravi maher u pravljenju unikatnih torbi u svojoj radnji Torbejarabi. Sklopile smo dogovor da ja slikam, a ona šije i da širimo šarenilo i pozitivne poruke širom BiH i svojim unikatnim djelima uljepšamo dane svakome ko se odluči postati vlasnik jedne naše torbe - poručuje Soraja.

Da se ipak zaključiti da situacija sa mladima nije bajna i da se još uvijek suočavaju sa mnogobrojnim problemima. Što više vrijeme odmiče, sve ih manje poštuje „kultne“ ličnosti, kojima su se divili i načinima na koji su se borili sa virusom i pozivali na poštivanje mjera na samome početku pandemije. Krizni štabovi u BiH, kao i političari, nisu baš imali jednake aršine za sebe i ostale građane niti su bili neki uzor mladima, čak suprotno, nekada je njihovo ponašenje bio povod „bojkota“ dijela mladih. Znamo da su političari i šefovi štabova, ali i poneki pjevač imali „privatne zabave“ kada „normalnom“ narodu, a samim time i buntovnim mladim osobama to nije bilo dozvoljeno.

Ipak, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) smatra kako mladi moraju ograničiti svoje nekadašnje navike, a pod tim se misli na odlaske na zabave i slično. Kako smatraju, problem nastaje i u tome što vrlo nerado, nakon što se ustanovi da su pozitivni na covid-19, govore o svojim kontaktima, odnosno „štite“ svoje prijatelje. Na taj način ugrožavaju stanovništvo, te su iz SZO pozivali mlade da se po tom pitanju „smire“. Jasno je kako su mladi željni zabave i druženja, ali još uvijek nije vrijeme za takve stvari, jasna je poruka mladima.

Također, UNICEF je izdao nekoliko preporuka kako zaštititi mentalno zdravlje mladih osoba, a one glase: shvatanje da je anksioznost potpuno normalna; mladi trebaju pronaći nešto što će im okupirati um; trebaju se pronaći novi načini da se povežu sa prijateljima; moraju se usredsrediti na sebe; mladi trebaju osjetiti svoja osjećanja te bi trebali biti ljubazni prema sebi, ali i drugima.