Kolumne

 Autorica: Sanja Modrić (Telegram.hr)

HDZ-ova politika iz Zagreba dovela je do toga da mnogi Hrvati iz susjedne države svojom domovinom smatraju Hrvatsku, a zemlju u kojoj su rođeni i u kojoj podižu svoje obitelji samo obitavalištem nužnog zla. Na točno isti način rezonira i većina Srba u Dodikovoj Republici Srpskoj u odnosu na državu Srbiju. Ta nelojalnost svojoj zemlji jedan je od ključnih razloga vječnog nemira, trzavica i blokada u državi Bosni i Hercegovini

Na finalno glasanje za predsjednika Republike Hrvatske izašlo je samo 15.000 Hrvata koji čine našu dijasporu u 47 svjetskih država, a vani je navodno preko dva milijuna ljudi hrvatskog porijekla. U BiH je glasalo oko 35.000 birača.

I dok je Hrvatska prošle nedjelje cijeli dan gledala snimke gužvi iz Mostara, kamo su gomile autobusa u organizaciji HDZ-a BiH dovozile birače, ponovo se na društvenim mrežama raspalila rasprava o tome treba li dijaspori ”konačno” ukinuti pravo glasa. Na to kažem da glasanje dijaspore ne treba ukinuti, ali glasanje Hrvata iz BiH treba.

BAREM DRŽAVLJANSTVOM KAD NE MOŽE TERITORIJEM

Treba zato što Hrvati iz BiH naprosto nisu dijaspora niti ih se na temelju bilo koje validne politološke argumentacije može svrstati u tu kategoriju. Ipak, Tuđman im je još devedesetih omogućio da dobiju i hrvatsko državljanstvo iz čega onda proizlazi i pravo da sudjeluju na izborima u Hrvatskoj.

Razlog je, naravno, bila Tuđmanova težnja da – barem državljanstvom kad već ne može i teritorijem – sve Hrvate ugura u hrvatsku državu i da ih mobilizira kao stranački stroj HDZ-a. A kao ključ gdje ključa nema – istaknuto je hrvatsko nacionalno opredjeljenje. Tako je ovdje uveden princip, posve jedinstven u cijelom svijetu, da državljanstvo i prava dijaspore dobiju ljudi koji nisu dijaspora.

Pojam dijaspore svuda i u svim zemljama uključuje građane koji su se iz bilo kojeg razloga odselili iz države u kojoj su rođeni i tamo više ne žive te generacije njihove djece i unuka koji mogu – ako to žele – zatražiti i dobiti državljanstvo zemlje iz koje potječu njihovi preci.

HRVATI SU AUTOHTONO STANOVNIŠTVO U BIH

Tako se definira dijaspora u 93 svjetske države, u ovom trenutku možda već i više njih, u kojima njihova dijaspora ima i pravo glasa. Prema dostupnim podacima, u Europi je 36 takvih država, 13 ih je u Sjevernoj i Južnoj Americi, 21 u Africi, 15 u Aziji i 6 na Pacifiku. Pravila sudjelovanja na izborima u staroj domovini donekle su različita, ali definicija dijaspore je ista.

S Hrvatima iz BiH posve je drugačije. Hrvati, kojih je puno više u Hercegovini, a puno manje u Bosni, konstitutivni su narod države BiH. Oni su autohtono stanovništvo susjedne zemlje. U toj su se zemlji rodili i oni i njihovi preci, a nitko od njih u Hrvatskoj nikad nije ni živio. Utoliko bi pravo na hrvatsko državljanstvo pripadalo samo onima jako malobrojnima među njima koji ipak imaju bar jednu od ovih veza s Hrvatskom. Svima ostalima ne.

Logično je i potrebno da hrvatska država pomaže svojim sunarodnjacima u svim zemljama u kojima žive da sačuvaju svoj identitet i kulturu, pa tako i Hrvatima u BiH. Ali sve drugo je nelogično, neobranjivo i previše.

POLITIKANTSKI MOTIVI

No, politikantski motivi koji su BiH Hrvate pridodali naciji državljana Republike Hrvatske stvorili su kod jednog dijela tih ljudi za ovih tridesetak godina osjećaj da mora biti tako i nikako drugačije. Tako je HDZ-ova politika iz Zagreba dovela do toga da mnogi Hrvati iz BiH svojom domovinom smatraju Hrvatsku, a zemlju u kojoj su rođeni i u kojoj podižu svoje obitelji samo obitavalištem nužnog zla.

Na točno isti način rezonira i većina Srba u Dodikovoj Republici Srpskoj u odnosu na državu Srbiju. Ta nelojalnost svojoj zemlji jedan je od ključnih razloga vječnog nemira, trzavica i blokada u državi Bosni i Hercegovini. A onda na svim izborima na kojima se biraju političke vlasti u Hrvatskoj vidimo, baš kao i ovoga puta, uvijek isti fenomen. BiH ”dijaspora” i u nedjelju je masovno glasala za kandidatkinju HDZ-a. Kolinda Grabar-Kitarović trijumfirala je na biralištima u BiH zamalo sa sto posto glasova tamošnjih Hrvata koji su izašli na naše predsjedničke izbore.

TRIJUMF U SUSJEDSTVU, PORAZ U HRVATSKOJ

Kolinda je dobila 32.476 glasa, a Zoran Milanović – koji ju je u Hrvatskoj dosta uvjerljivo porazio – tek 2701 glas. Doduše, svoje biračko pravo iskoristilo je samo oko 35 tisuća imatelja hrvatskog državljanstva u BiH od oko 92 tisuće registriranih i na ukupno više od 550.000 Hrvata koji žive u susjednoj državi.

Tako mala izlaznost i ujedno tako mali interes među BiH Hrvatima da ih se uopće upiše u biračke spiskove za izbore u Hrvatskoj možda će nekoj budućoj principijelnoj hrvatskoj vlasti biti dosta dobar argument da prekine ovu lakrdiju s biračkim pravom hrvatske ”dijaspore” u BiH. No taj koji se eventualno na to odluči mora biti spreman na pakao koji će mu tada prirediti HDZ. Zato valjda nitko još nije ni pokušao.

(Tekst je prenesen sa portala www.telegram.hr/Foto: Facebook)