Magazin / Start Video

Svesrpski sabor u Beogradu, posjeta predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika Rusiji kao i njegove prijetenje o referendumu, uloga Rusije, ali i zapadnih zemalja kao i aktuelni izbori za Evropski parlament koji se ovih dana odvijaju širom Evropske uniju teme su o kojima je za portal Startbih.ba govorio prof. dr Zlatko Hadžidedić, politolog i odličan poznavalac međunarodnih odnosa.

Za početak da krenemo od možda i najaktuelnije teme odnosno sutrašnjeg svesrpskog sabora?

Pravno gledano, postoji mogućnost za svesrpski sabor u okviru paralelnih specijalnih veza koje su predviđene u Daytonu sa Srbijom i Hrvatskom. Međutim postoji tu određena granica do koje se može ići, a preko nje se izlazi iz okvira koje pruža Dayton. Te granice su naravno vezane za pitanje suvereniteta Bosne i Hercegovine. Suverenitet se ne narušava ukoliko je taj sabor neki skup namijenjen kulturnom približavanju ili ukoliko je to skup koji treba da poboljša komunikaciju između ljudi iz Republike Srpske i Srbije i tako dalje. Međutim, bojim se da se u ovom slučaju izlazi iz tih okvira. Sama činjenica da zasjedaju dvije vlade govori o tome da se ponašaju kao da su pitanju dvije države što paralelne, specijalne veze ne dozvoljava. Također, tu je i činjenica da se potpisuju razni ugovori kao što je najavljeno, ja  naravno to nisam vidio ali je to najavljeno sa njihove strane, da će se potpisati mnoštvo ekonomskih ugovora o saradnji između Srbije i Republike Srpske. To je nešto što je također na granici izlaska izvan okvira koji su predviđeni Daytonom. Naime, Republika Srpska nema pravo da nastupa kao suverena država u odnosu prema Srbiji. Može samo kao dio BiH. Naravno, trebalo bi vidjeti kakve su pravne dokumente  pripremili, ali bojim se da čitava ta priča o razdruživanju, o izlasku iz BiH, pa zatim posjeta Rusiji gdje se traži otvorena podrška Rusije od strane Dodika...

Republika Srpska nema pravo da nastupa kao suverena država u odnosu prema Srbiji.

To jednostavno govori o tome da Republika Srpska namjerava da i dalje ide ka rušenju Daytonskog sporazuma i da jednostavno pokušava da ostvari što više elemenata nezavisnosti i suvereniteta u odnosu na BiH. E sada, pitanje je tu odnosa Zapada, nekoliko vodećih zemalja, a znamo koje su, zajedno sa Rusijom koji su bili sponzori Daytonskog sporazuma, kako na to gledaju.

Pa kako gledaju?

- Ja ne vidim da ima ikakvog protivljenje svemu tome. Imali smo jednu izjavu od strane američkog ambasadora koji je vjerovatno takav nalog dobio od State Departmenta, međutim, mimo toga, evropske sile, Francuska, Britanija, Njemačka ... ne pružaju nikakav otpor tome. Ja sam svjestan toga da je popularno u ovdašnjoj javnosti, a i inače na Zapadu, za sve kriviti Rusiju, pa tako i sada treba kriviti Rusiju za to što Dodik radi, međutim, činjenica je da su Dodika doveli neki drugi na vlast, a ne Rusi. Činjenica je da mu se sve ove godine  ne protive za sve što radi i činjenica je da mu se ni sada ne protive. Ja iz toga mogu samo izvući zaključak do sve zapadne zemlje, ali prije svega Velika Britanija koja je od početka zagovarala etničku podjelu Bosne i Hercegovine još od 90-ih godina zajedno sa Francuskom koja je u tome asistirala. Mogu samo reći da oni očigledno tu opciju i dalje guraju, a da Rusija tu samo služi kao neka vrsta zaštite, da se oni ne bi eksponirali. A Rusiji također odgovara da se pojavljuje kao faktor, da jednostavno nastupa kao da predstavlja faktor i na Balkanu i drugdje, bez obzira što ona originalno nije ta koja je započela proces etničke podjelu u Bosne i Hercegovine i njoj odgovara da se stvara utisak da Rusija može neke stvari pokrenuti, da Rusija može uticati na to da se i Daytonski sporazum održi ili sruši i tako dalje. Jednostavno, stvara se dojam da Rusija ima veći uticaj nego što ima i to sasvim sigurno Rusiji odgovara.

To onda znači da ovo što radi Dodik odgovara i Rusima i zapadu i cjelokupnoj međunarodnoj zajednici?

- U ovom momentu reklo bi se da svima odgovara to što se radi, da to što Dodik radi ima podršku svih, osim možda jednog dijela State Departmenta, na čelu sa Jimom O'Brienom koji je jasno pokazao da se tome protivi i koji je po svoj prilici dao instrukcije ambasadoru Murphyju da se tome suprotstavi. Međutim, vjerovatno je u samom State Departmentu bilo ljudi, a sjećamo se Palmera, sjećamo se Escobara koji su podržavali Dodika u svim njegovim nastojanjima. Dakle, situacija je takva da jednostavno većina moćnih država na svijetu podržava ono što radi Dodik, a Bosna i Hercegovina, ja ću reći vrlo otvoreno, još od 90-ih godina nema svoju vanjsku politiku. U doba kad je Haris Silajdžić bio ministar vanjskih poslova imali smo nešto nalik na vanjsku politiku i to prije svega njegovim ličnim zalaganjima, ali manje- više, od tada do danas. mi nemamo ni stvarnog ministra vanjskih poslova, nemamo ministarstvo koje bi funkcioniralo, nemamo uopće nikakvu vanjsku politiku i prema tome, ako ne imate vanjsku politiku, ako vi ne znate pridobiti neke od moćnih zemalja u svoju korist, ukoliko ne znate vi nešto ponuditi njima, onda će to uraditi neko ko to zna. U ovom slučaju to su Dodik i Vučić. Njih dvojica sasvim dobro djeluju u tandemu.

Bosna i Hercegovina još od 90-ih godina nema svoju vanjsku politiku.

Oni mogu i sa Kinezima i sa Rusima i sa evropskim silama, nešto slabije sa SAD, ali u svakom slučaju mogu sa najvećim dijelom moćnih zemalja na svijetu imati prijateljske odnose i mogu dobijati političku podršku za ovo što rade, što je zapravo rušenje međunarodnog ugovora, rušenje međunarodnog poretka, ali je očigledno da se međunarodni poredak zadnjih nekoliko godina raspada tako da niko nema previše problema s tim što će oni narušavati međunarodni ugovor i poredak.

Kako se na to sve uklapa očekivano jačanje desnice na izborima za Evropski parlament koji su ovih današ počeli širom EU?

- Slažem se da sve ide u tom pravcu, da čitav svjetski poredak ide u tom pravcu. Jačaju desničarske tendencije, jačaju autoritarne tendencije i autoritarni režimi, to je nešto o čemu sam ja i mnogo pisao, ali u svakom slučaju Evropski parlament nije ona dominanta snaga. Čak kad bi bilo obrnuto, bojim se da ne bi bilo velike razlike, jer u Briselu upravlja jedna mala oligarhija od stotinjak ljudi koja ne odgovara ni parlamentu, a ni državama iz kojih su došli. To je jedna posve otuđena oligarhija okupljena oko Evropske komisije, ali ne podrazumijeva samo članove komisije, nego i malo šire, zato to i nazivam oligarhijom od stotinjak ljudi koji zaista nikome ne polažu račune. Oni odavno ne poštuju nikakav međunarodni poredak. Mi smo imali priliku da vidimo da nama daju lažna obećanja o tome da ćemo se približiti Evropskoj uniji, a da nam sutradan preko Čovića i preko njegovih ljudi podmeću izborne zakone onako kako je to Čović s njima dogovorio.

Briselom upravlja jedna mala oligarhija od stotinjak ljudi koja ne odgovara ni parlamentu, a ni državama iz kojih su došli.

To je jedna krajnje neprincipijelna politika i ja mislim da bi Bosni i Hercegovini, ako želi da opstane, bilo zaista pametno da se kloni Brisela i da se kloni te oligarhije. Nažalost, mi vidimo da naši političari slijepo slušaju bilo šta što im dođe iz Brisela i da su spremni da unište vlastitu zemlju u ime toga da služe toj briselskoj oligarhiji. To posebno važi za ministra Konakovića, za Nermina Nikšića, važi za čitavu tu ekipu. Oni su zaista spremni uništiti ovu zemlju pod uslovom da dobiju nešto od Evrope, a neće ništa dobiti kad zemlje nestane osim, eventualno, novaca i kartu za put u neku drugu zemlju. Ali oni su očigledno spremni i to da urade i ja ne vidim da se na bilo koji način, bilo gdje, suprotstavljuju tome što nam dolazi iz Evrope. A iz Evropske unije nam uglavnom dolazi još od 90-ih godina i lorda Caringtona i Cutileira, koji su započeli podjelu Bosne i Hercegovine, ne dolazi ništa drugo osim ideja za podjelu Bosne i Hercegovine.