Intervju

Bio je novinar BBC-a, potom glasnogovornik Europske komisije u BiH, onda direktor komunikacija u kancelariji visokog predstavnika i specijalnog predstavnika Evropske unije u Sarajevu. Karijera ga zatim vodi u Beč gdje radi za OSCE. Danas je izvršni direktor IPI-a (International Press Institute). O našim i europskim medijima zna gotovo sve

Otišli ste iz Sarajeva prije 12 godina no i dalje održavate kontakte i upoznati ste sa situacijom u Bosni i Hrcegovini. Kako Vam se sve zajedno čini? Da li ste očekivali više od politike, medija, međunarodne zajednice?

- U posljednjih 12 godina imao sam nekoliko prilika i službeno putovati u BiH i uvijek mi je bilo tužno proći kroz dokumente o napretku koji je ili nije ostvaren. Tragično je da je u posljednjih skoro 20 godina vrlo malo učinjeno na stvaranju funkcionalnih institucija i funkcionalne države i da je u principu glavni napredak na evropskom putu BiH napravila Evropska komisija preporukom da BiH dobije status kandidata za članstvo.

Možda sam naivno očekivao da će se dovoljan broj građana u jednom trenutku izjasniti da im je dosta političkog prepucavanje oko nacionalnih pitanja i da će tražiti barem funkcioniranje institucija. Kažem naivno, jer u puno drugih zemalja ljudi također podržavaju političke platforme koje se bave pretežno nacionalnim pitanjima.

No izgleda da veliki broj ljudi, kako se kaže na engleskom, „glasa nogama“ to jest odlučuje napustiti zemlju. Nedavno sam pročitao izjavu profesora ekonomije i bivšeg ambasadora BiH Vjekoslava Domljana u kojoj kaže da je u pet godina BiH napustilo preko 400 hiljada ljudi. To su ljudi koji su na neki način imali mogućnost početi novi život u drugoj zemlji. Tu mogućnost nemaju svi.

Šta se sve promijenilo u proteklom periodu a da mi Bosanci i Hercegovci to možda i nismo primijetili?

- Uff... Svašta se izgradilo. Meni je možda najdraže da je obnovljena Vijećnica u Sarajevu. Predivna zgrada koja je bombardirana jer je bila biblioteka i jedan od simbola grada.

Kako ocjenjujete uticaj međunarodne zajednice na razvoj BiH?

- Po tom pitanju ne mogu biti objektivan jer sam 10 godina bio dio međunarodne zajednice. Kada sam došao 1999. intenzivno smo radili na povratku i obnovi. Više od milion ljudi je dobilo mogućnost da se vrate u svoje prijeratne domove. Neki su se vratili, neki su ušli u posjed i otišli negdje drugdje. No činjenica da je toliki broj ljudi dobilo tu mogućnost je ogroman uspjeh. I vrlo je malo situacija nakon rata gdje je to bilo moguće. Međunarodna zajednica je to omogućila i političkim odlukama i financiranjem obnove kuća, stanova, infrastrukture. Paralelno se radilo i na izgradnji i jačanju institucija kao i na evropskom putu BiH. Godine 1999. Sarajevo je bilo domaćin sastanka Pakta stabilnosti gdje su došli predsjednici i premjeri evropskih zemalja, Amerike, Kanade, Japana… kako bi potvrdili evropski put BiH. A 2000. su počeli razgovori sa EU oko ispunjavanja uvjeta za početak procesa priključivanja i izrade takozvane studije izvodljivosti. Dobro se sjećam da je tada BiH bila ispred Hrvatske u ovom procesu. Danas je Hrvatska ne samo članica EU nego ulazi u eurozonu i Schengen.

Za mene je period do aprila / travnja 2006. bio pozitivan u smislu napretka i jakog angažmana međunarodne zajednice. Mislim da je nakon pada paketa ustavnih promjena sve išlo sporije i teže.

JAČATI BHRT

Pomoć međunarodne zajednice medijima u BiH - šta biste Vi tu promijenili?

- Završiti što smo počeli. Od svog dolaska u BiH zagovornik sam uspostave i jačanja sistema javnog emitiranja. Mislim da je funkcionalan sistem javnog informiranja mogao doprinijeti još boljem razumijevanju među ljudima i podići profesionalnost čitave medijske scene. Tokom svih ovih godina imao sam veliko zadovoljstvo upoznati i raditi sa velikim profesionalcima, novinarima i urednicima koji se nisu libili otvarati i najteže političke i socijalne teme. No, sistem javnog emitiranja nikada nije profunkcionirao kao jedan sistem koji radi za sve ljude u BiH. Političke borbe oko održavanja kontrole nad emiterima su nažalost prevladale i ostavile sistem u situaciji u kojoj je danas. Tako da je moj odgovor na vaše pitanje je da je međunarodna zajednica trebala završiti posao. Ako se dobro sjećam, uspostava sistema javnog emitiranja je još 2000. godine bio jedan od uslova za početak procesa razgovora sa EU o procesu Stabilizacije i pridruživanja koji do danas nije ispunjen.

Međunarodna zajednica je također uspostavila odličan regulatorni okvir za medije, Regulatornu agenciju za komunikacije (RAK) i Vijeće za štampu. RAK je godinama bio primjer funkcionalne i nezavisne institucije. Danas je Regulatorna agencija pod političkim pritiscima, no Vijeće za štampu još uvijek funkcionira.

BHRT prolazi kroz teška vremena. Ko je za to kriv? Kako i ko treba promijeniti odnos prema BHRT-u i ostalim javnim servisima?

- S jedne strane problem je nezavršena reforma koja je ostavila BHRT sa velikim financijskim obavezama, bez načina da ih podmiri, a sa druge strane jasno je da vrlo mali broj političara koji odlučuju o ovim pitanjima ima interes za BHRT.

Kakav je trend u Europi kada su štampani mediji u pitanju? Da li su ponegdje i dalje bitni?

- Štampani mediji su se velikom većinom transformirali u online multimedije i neki su uspješniji od drugih. Možda je najbolji primjer transformacije britanski Guardian, koji je od novine sa dnevnim tiražom od nekoliko stotina tisuća primjeraka postao globalni medij koji prate milioni ljudi širom svijeta. No za to su trebala ogromna financijska sredstva i godine upornog rada.

Koliko je javnost uskraćena za tačne i bitne informacije ovakvim razvojem online medija?

- Mislim da javnost nije uskraćena nego izgubljena u šumi informacija i dezinformacija. Također razvoj online medija je natjerao skoro sve da rade velikom brzinom kako bi bili prvi i aktualni. No u velikom broju slučajeva to znači manje vremena za novinarstvo. Tako da je potrebno osigurati sredstva za financiranje novinarstva. Veliki broj medija radi na alternativnim izvorima financiranja. To je pozitivno jer ako imate nekoliko raznih izvora financija onda niste ovisni o jednom.

Kada biste imali mogućnost napraviti reformu medija u BiH, šta biste učinili?

- Pa kao i u mnogim drugim zemljama, potrebno je pomoći nezavisnim i profesionalnim medijima ne samo da opstanu nego i da rastu. Pomoći im da nađu nova rješenja da privuku publiku, da moderniziraju tehnologiju i način rada. I, naravno, radio bih na reformi javnog emitiranja.