POZITIVNA BIH / Pozitivna.bih

Piše: Zdravko Čupović ([email protected])

„Današnja nauka je tehnologija sutrašnjice“, kazao je jednom prilikom američki fizičar Edward Teller. Nažalost, Bosna i Hercegovina se baš i ne može pohvaliti ulaganjem u nauku i naučnike iako bez toga teško da nam ima napretka. Srećom, za utjehu je da još uvijek, uprkos velikom odlivu stanovništva, imamo talenata i inovatora. I to ne bilo kakvih.

Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu (INGEB) je javna naučna ustanova koja je oformljena od strane Vlade SRBiH 1988. kao bosanskohercegovački centar za razvoj novih biotehnologija na bazi genetičkog inženjerstva sa ciljem otkrivanja i patentiranja novih načina u proizvodnji koji bi nam davali industrijsku konkurentnost na svjetskom tržištu. Pojednostavljeno, INEGB se bavi istraživanjima koja mogu unaprijediti poljoprivrednu industriju, farmaceutsku, šumarsku, itd. Trenutno egzistiraju u sklopu Univerziteta u Sarajevu, a finansira ih Kanton Sarajevo, odnosno Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade. Aktivnosti INGEB-a su uglavnom bazičnog i aplikativnog istraživačkog karaktera, što znači da se po završetku istraživanja dobivaju određeni rezultati koji mogu unaprijediti postojeće proizvodne procese ili različite dijagnostičke postupke iz biološkog materijala različitog porijekla.

Kako nam pojašnjava prof. dr. Lejla Pojskić, naučna savjetnica i šefica Laboratorije za humanu genetiku, po definiciji, biotehnologije su tehnologije ili uputstva za proizvodnju koji se baziraju na živim organizmima, njihovim dijelovima ili njihovim proizvodima.

Bezbolni spas za pacijente

Zvuči gotovo nevjerovatno, ali javnost praktično i ne zna za ogroman naučno-istraživački uspjeh INGEB-a koji se desio prije nekoliko mjeseci. U pitanju je patentiranje, odnosno priznavanje originalnosti i vlasništva otkrića koje se tiče rane kliničke dijagnostike karcinoma prostate iz urina pacijenata, odnosno osoba kod kojih se sumnja na karcinom prostate.

- Kvalitativna novost ovoga našeg otkrića bazira se na činjenici da se zbog nepostojanja pouzdanih metoda probira u prosjeku 30 posto pacijenata bude podvrgnuto vrlo bolnim i invazivnim metodama testiranja za karcinom prostate. Ovo naše otkriće bi moglo doprinijeti u svakodnevnoj medicinskoj praksi na način da se ubrza i poveća proces skrininga za karcinom prostate, odnosno da se brže i efikasnije otkriju slučajevi koji su pod najvećim rizikom za karcinom. Postojeće dijagnostičke metode su vrlo pouzdane, ali u odsustvu boljeg probira, ona postaje masovna i rutinska tako da zdravstveni sistem postane preopterećen, a pacijenti koji su u stvarnoj potrebi za liječenjem se teže i kasnije otkrivaju. Naš pronalazak generalno jeste potencijalno stvarno unapređenje samog koncepta dijagnostike karcinoma prostate i to jeste konačni smisao naučnih istraživanja i biotehnologije. Ako cijelu priču spustimo samo na nivo BiH, govorimo o hiljadama pacijenata godišnje koji bi, kao i cjelokupni zdravstveni sistem, mogli imati potencijalnu korist. Oko 50 posto svih muškaraca će jednom u životu doći u situaciju da se dijagnosticira za neke promjene na prostati - benigne ili neke druge. Naša inovacija omogućava da taj proces bude brži, bezbolniji, efikasniji i ekonomičniji! - pojašnjava nam prof. Pojskić.

Sve je počelo 2017. kada je identificiran ovaj stručni problem nakon čega se krenulo sa eksperimentima. Sredstva za podršku prvim istraživanjima su dobili

od Federalnog ministarstva za nauku, a potom i od kantonalnog. Istraživanja su provedena u saradnji sa saradnicima sa Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Po okončanom istraživanju svoje rješenje su testirali u opštoj populaciji gdje je dokazano da nalazi i referentne vrijednosti vrijede, što je bila potvrda da INGEB-ova nova tehnologija funkcioniše. Naša sagovornica ističe kako ovaj patent nije zamjenski već pomaže u prvoj selekciji, odnosno u smanjenju ljudi koji će se „nepotrebno“ podvrgnuti biopsiji, odnosno onih koji su pod najvećim rizikom za karcinom prostate.

- Konvencionalna dijagnostička procedura bazira se na biopsiji prostate, a zatim patohistološkoj analizi da bi se vidjelo da li postoje promjene na ćeliji. To je zahtjevan proces, subjektivno težak za pacijenta, ali i tehnički i ekonomski zahtjevan. Naš metod podrazumijeva da se iz uzorka urina izoluje tzv. glasnička RNK koja je zapravo marker prisustva određenih proteina koji su specifični za tumor. Na osnovu toga smo mi bili u stanju da odredimo graničnu vrijednost tih molekula u urinu koje sugeriraju da osoba nastavi sa dijagnostičkim postupkom. Pojednostavljeno, ako osoba ima vrijednost koja se razlikuje od raspona koji smo mi ustanovili onda sa vjerovatnoćom od 95 posto možemo pretpostaviti da osoba nema karcinom prostate. Ova tehnika bi dakle omogućila urolozima i onkolozima da sa velikom pouzdanošću prepoznaju pacijente pod niskim rizikom za samo nekoliko sati i iz uzorka urina. Naš patent potencijalno rasterećuje sistem od prekobrojnog i nepotrebnog testiranja. Konkretno za ovaj patent nam je trebalo četiri do pet godina istraživanja. Ovom prilikom moram pohvaliti naš sistem za patentiranje koji je usklađen sa međunarodnim sistemom i veliku podršku Instituta za intelektualno vlasništvo - navodi prof. Pojskić.

 Naučnici su uradili svoje, ali šta ćemo sad?

Da ovaj nevjerovatan uspjeh, koji zvuči kao rezultat rada inovativnih, zapadnih naučnika i laboratorija, poprimi tipični i gorak bosanski „šmek“ pobrinuo se očekivano – sistem, koji je trenutno najveća prepreka da ovaj patent zaživi u praksi na korist brojnih pacijenata.

Jako je teško promijeniti ustaljene tehnološke procese u zdravstvu. U Nizozemskoj se recimo nova otkrića odmah inkorporiraju u zdravstvo dok kod nas treba jako puno vremena, a i tada smo skloniji usvajati radije tuđa nego vlastita otkrića. Glavni uzrok je nedostatak sistemskog puta za inovacije i komercijalizaciju otkrića. Naš patent je u fazi pretprimjenjivosti. Iako imamo tehnološko rješenje koje je patentirano ono još uvijek nije transferirano u zdravstveni sistem. Ne zato što to neko ne želi već zato što nema ustanovljenog puta. Ranije, u bivšoj državi sva istraživanja su pripadala državi i nisu se patentirala. To je bio zatvoreni sistem inovacija i patentiranja. Zbog toga je nama kultura inovacija i tehnoloških unapređenja društvena nepoznanica. No, to je nešto što se treba sistemski razvijati - konstatuje naša sagovornica.

Ona dalje navodi kako je patent sada potrebno industrijalizirati i omasoviti ga da bi se počeo probno koristi u zdravstvu što znači da je sada na potezu zdravstveni i poslovni sektor uz podršku izumitelja. Prof. Pojskić napominje kako će Institut sada pokušati ući u određenu projektnu saradnju s adekvatnim ustanovama, državnim ili privatnim, sa ciljem transfera znanja i rezultata istraživanja.

- Dijagnostički skrining kit koji smo mi izumili mogla bi proizvoditi i plasirati na tržište neka farmaceutska kompanija. Na istraživačkom nivou patent nema prepoznatljivi izgled i ambalažu i to bi predstavljalo naredne korake u realizaciji proizvoda. Naš izum bi u budućnosti bilo moguće prilagoditi i za kućnu upotrebu, ali je u ovoj fazi optimiziran za laboratorijsku upotrebu. Rezultat analize se detektuje u vidu krivulje koja odstupa od normalne distribucije. Ako je uzorak pozitivan za karcinom prostate,  onda se vrijednost ciljane molekule povećava, koja sugerira prisustvo tumorskog proteina što je najvjerovatnije zbog malignih promjena tkiva prostate. Naš patent pomaže da se najmanje 50 posto početne populacije pacijenata izdvoji kao neophodno za daljnje analize. Ovaj test bi se tako mogao raditi više puta i češće, a cijena bi bila vrlo mala u masovnoj produkciji, u vrijednosti od nekoliko konvertibilnih maraka - ilustruje ona.

Na pitanje da li patent ima izvozni potencijal prof. Pojskić kaže kako je to odlično pitanje, ali da odgovor baš i nije jednostavan. Naime, ona iskreno priznaje kako i mnogo moćnije zemlje od BiH imaju problem da plasiraju svoja otkrića na tržišta drugih zemalja. Ako se patent želi komercijalizovati to bi onda trebao biti predmet međunarodne diplomatije koja bi morala naći način da se patent plasira u inostranstvo kao bilo koji drugi proizvod. Potrebna su znanja i vještine koje prevazilaze domen molekularno-bioloških istraživanja, odnosno marketing i podrška poslovnog sektora.

- Naučni sektor je izolovan i nema međusektorske komunikacije. Moje primarno zanimanje je naučnoistraživački rad i kao takva ne posjedujem znanja i vještine da plasiram svoja otkrića na tržište, a pogotovo ne međunarodno - iskrena je naša sagovornica.

Naša pramenka jača od klimatskih promjena

Na INGEB-u trenutno radi 30-ak istraživača, a u taj broj nije uračunat i veliki broj vanjskih saradnika koji su angažovani na raznim kolaborativnim projektima ovog instituta. Svi su stručnjaci iz oblasti molekularne biologije i genetike, odnosno biotehnologije i dolaze s Odsjeka za biologiju na Prirodno matematičkom fakultetu (PMF) koji oko 70 godina obrazuje kadar za potrebe istraživanja u oblasti fundamentalne i primijenjene biologije. INGEB danas predstavlja jedinu ustanovu ovog tipa u BiH i predstavlja centar naučno- istraživačkog rada iz oblasti molekularne biologije, genetičkog inženjerstva i biotehnologije. Osim što raspolažu najsavremenijom tehnologijom i opremom, ističu kako su i otvoreni za sva istraživanja te da im je cilj da budu inspiracija i studentima i mladim naučnicima. Istraživačku infrastrukturu INGEB-a tako, između ostalih, koristi i doktorant sa Veterinarskog fakulteta koji proučava genske specifičnosti autohtone bh. pramenke koja je, po njegovoj istraživačkoj hipotezi, otporna na ekstremne klimatske uslove.

- Zamislite samo koliko je onda naša pramenka vrijedan genetički prirodni resurs u eri klimatskih promjena. Imamo još jedan patent, ali tu nismo isključivi vlasnici. U pitanju je sintetska molekula – halogenirani boroksin koji je dizajnirao pokojni profesor Borivoj Galić, s Odsjeka za hemiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Mi već 10 godina vršimo istraživanja sa ciljem da dokažemo da ova molekula ima antitumorsku učinkovitost i to je naš dugoročni istraživački projekat. To je nešto što bi se moglo koristiti kao terapijski agens, ali da bi postao lijek za tumor moralo bi se uložiti jako mnogo sredstava jer govorimo o fundamentalnom principu koji je potrebno dokazati i na kliničkom nivou. Međutim, brojni su standardi proizvodnje koji se moraju zadovoljiti da bi ova molekula postala komercijalni lijek za ljudsku upotrebu. Nadamo se da će neko naš rad prepoznati i možda patent otkupiti ili podržati naša daljna istraživanja. Riječ je o zaista potentnoj molekuli koja otvara polje vrlo kreativnog istraživanja na polju ciljanog liječenja tumora - otkriva prof. Pojskić.

Ovom prilikom svakako treba naglasiti da je INGEB-u proteklim godinama razvio brojna rješenja koja su u primjeni poput raznih genetičkih testova koji se koriste u praksi, medicinskoj, ekološkoj, veterinarskoj, poljoprivrednoj, itd. Prof. Pojskić ističe kako se danas mnoge nasljedne bolesti ne mogu definitivno potvrditi bez genetičkog testiranja. Primjera radi, to su rijetke urođene bolesti poput mišićne distrofije, cistične fibroze, neuroloških i drugih razvojnih promjena kod djece i odraslih.

- Od 2005. mi koristimo najsavremenije metode genetičke analize i pokušavamo ih uvesti u zdravstveni sistem. Nažalost, sistemski smo riješili saradnju samo sa nekim kantonima. U Sarajevu nismo uspjeli motivirati zdravstvene planere da integrišu naše originalne genetičke testove i raspoloživu tehnologiju. Osim toga mi radimo i testove očinstva, na zahtjev suda ili privatni zahtjev. Moram također istaknuti da su materijali za naša istraživanja i analize veoma skupocjeni, a mi ih racionalno trošimo, ali i konstantno tražimo dodatne izvore finansiranja za naše projekte. Stalo nam je da ljudi u cijeloj BiH ovu instituciju doživljavaju kao svoju, ali želimo da budemo i međunarodno vidljivi i da sarađujemo sa najboljim jer nauka ne poznaje geografske granice - napominje prof. Pojskić.

Uskoro 3D Bosanac iz neolita

Još je jedan međunarodno interesantan projekat koji je interdisciplinarna saradnja INGEB-a s arheolozima s Univerziteta u Sarajevu. Naime, prof. Pojskić podsjeća kako je INGEB nakon rata, zajedno sa stručnjacima Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), razvio tehnologiju DNK finger printinga, odnosno identifikacije iz uzoraka koštanih ostataka žrtava rata na osnovu čega je moguće uraditi identifikaciju. Na ovoj ekspertizi se danas zasniva i uspjeh naših saradnika na polju karakterizacije i tipizacije arheoloških artefakata i naučne rekonstrukcije istorijskih činjenica.

- Tehnologija personalne DNK identifikacije iz kostiju je među prvim zaživjela u BiH, a sada je koriste u cijelom svijetu za potrebe identifikacije ljudi nakon masovnih nesreća. Razvoj ovog postupka je izuzetan primjer međunarodne naučne saradnje i solidarnosti država u iznalaženju naučnih rješenja za DNK identifikaciju brojnih žrtava rata u BiH. Moje kolege iz INGEB-a i ICMP-a smo izolovali prvi uzorak DNK iz jednog skeletnog ostatka žrtve što je bila prekretnica da se ta tehnologija razvija i dalje. Po završetku projekta sa ICMP-jem smo nastavili samostalnu liniju istraživanja, a to se onda pretvorilo u Laboratoriju za forenzičku genetiku. Tim pod vođstvom kolega dr. Jasmine Čakar i direktora dr. Narisa Pojskića veliko znanje i ekspertizu pokušavaju usmjeriti u DNK karakterizaciju starih arheoloških uzoraka DNK iz populacije koja je živjela u neolitu. DNK analiza u arheološkom smislu predstavlja savremeni biološki (egzaktni) metod koji pomaže u rasvjetljavanju istorijskih činjenica. Moje kolege rade na tome, ali vam mogu otkriti da će projekat na kraju, već za nekoliko mjeseci, rezultirati 3D projekcijom izgleda lica srednjovjekovnog Bosanca što je, vjerujem, fascinantno i na čast svih građana BiH. To je rađeno na osnovu kosti, skeletnog ostatka iz sarkofaga pronađenog kod Divičana blizu Jajca - otkriva prof. Pojskić te dodaje kako nauka istinski može pomoći u demistificiranju nekih vjerovanja, pa i zabluda, ali u pozitivne svrhe uz poštivanje najviših etičkih standarda.

Moramo biti spremni na izazove i krize

Na samom kraju razgovora naša sagovornica je istakla nešto što bi možda više trebala biti (pre)poruka za nosioce najviših političkih funkcija nego za naše čitaoce. Iako je tokom razgovora u više navrata isticala veliki istraživački i inovacioni potencijal naših naučnika, napominje kako će bez adekvatnih zakonskih okvira rezultati biti znatno slabiji od objektivnih mogućnosti naših inovatora i naučnika.

- Od mene se očekuje da istražujem i objavljujem svoje radove i da te rezultate na neki način prevedem u svakodnevni život čovjeka. To i jeste smisao nauke. Ali nauka napreduje kontinuirano i kumulativno. Otkrića se akumuliraju decenijama prije nego što dođe do tehnološke revolucije jer nije svako otkriće osnova za tehnološku revoluciju. Naši mladi studenti imaju izuzetan inovativni potencijal i to bi moglo biti naša (bosanskohercegovačka) komparativna prednost. To se potvrđuje i u slučajevima kada odlaze vani na doktorske studije i priključuju se najpoznatijim naučnim timovima - ističe ona te kao ilustraciju navodi činjenicu da im se tokom pandemije niko nije obratio sa ciljem da pokušaju pojednostaviti i pojeftiniti proces dijagnostike SARS-COV2.

Umjesto toga smo koristili njemačke ili kineske kućne testove.

Mora postojati društveni koncept. U ovom konkretnom slučaju ne mislim da bismo mogli brzo napraviti test za kovid ili za nove vakcine jer nismo imali prethodnu osnovu. Doslovno bismo krenuli od nule, ali poenta postpanemdijske revizije načina funkcionisanja društva jeste transformacija da ono postane spremno za nove globalne izazove u vidu pandemije, energetske krize ili nedostatka hrane. Društva evidentno idu iz krize u krizu i moramo biti spremni da sa svim svojim intelektualnim i razvojnim kapacitetima odgovorimo na to - konstatuje naša sagovornica uz gorku napomenu kako je činjenica da BiH još uvijek nije sebi ostavila takvu mogućnost.

Smatra da je to djelimično zbog toga što smo mala država, ali više zbog toga što nemamo kulturu investiranja u nauku i smatramo je luksuzom.

- Nauka je zapravo društvena inteligencija, odnosno sposobnost da se prilagodimo novonastaloj situaciji. Postoje različiti stepeni inovativnosti i otkrića. Neka su fundamentalna, a neka su manje značajna. Kada govorimo o ovom patentu to je za nas izuzetan iskorak jer je rezultat samostalnog istraživanja i bez prevelikog investiranja i šire društvene podrške. E sada zamislite šta bismo mogli sve da uradimo sa većim kapacitetima i investicijama i boljim konceptom saradnje nauke i industrije - optimistično završava prof. Pojskić retoričkim pitanjem nad kojim bi se trebalo zamisliti cijelo društvo. Ako želimo da snažnije krenemo naprijed.