Život / Ekoljublja

Cirkularna ekonomija ili kružna ekonomija u svojoj suštini predstavlja regenerativni ekonomski sistem u okviru kojeg se proizvodni resursi, otpad, emisija otpada i energetski odliv umanjuju procesom usporavanja, zaokruživanja i produžavanja energetskih i materijalnih ciklusa u proizvodnji. Preciznije i jasnije rečeno, cjelokupan sistem ove ekonomije zasniva se na osmišljavanju i stvaranju proizvoda na takav način da im se maksimalno produži životni vijek trajanja, i to: održavanjem, servisiranjem i reciklažom.

Ovakva ekonomija je u svojoj suštini potpuna suprotnost široko rasprostranjene, dominantne linearne ekonomije koja njeguje koncept „uzmi, napravi, iskoristi i baci“, a koji i mi u Bosni i Hercegovini živimo.

EU i regenerativna cirkularna ekonomija

Europska unija, u jeku ekonomskih problema od prije deset godina, svoj izlaz pronalazi u cirkularnoj ekonomiji. Najbolji pokazatelj šta i kako je to planirala uraditi (transformirati linearnu ekonomiju u cirkulanu) jeste dokument objavljen prije jedne decnije, tačnije 2012. godine, čiji je autor Europska komisija (EK).

Krajem 2012. godine, EK je objavila „Manifest za Europu efikasnih resursa“ (Manifesto for a Resoursce-Efficinet Europe) u kojem se jasno naglašava potreba za tranzicijom ka regenerativnom modelu cirkularne ekonomije „u svijetu rastućeg pritiska na prirodne resurse i životnu okolinu, Europska unija nema drugog izbora nego da krene putem tranzicije ka resursno efikasnom i u krajnjoj liniji regenerativnom modelu cirkularne ekonomije“, između ostalog piše u ovom dokumentu.
Nadalje, u Manifestu je navedeno kako buduća radna mjesta i konkurentnost zavise od sposobnosti zemalja da dobiju više dodatne vrijednosti i da se postigne sveukupno razdvajanje kroz sistemsku promjenu u korištenju i oporavku resursa u privredi. Prema Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (Organisation for Economic Cooperation and Development, OECD), ovo bi moglo dovesti do stabilnog ekonomskog rasta sa poslovnim prilikama u cijeloj ekonomiji.

Ono što se još navodi u ovom dokumentu jeste da bi se kružna, resursno efikasna i otporna ekonomija trebala postići na društveno inkluzivan i odgovoran način. Neki od načina su uvođenje „pametnih regulacija“ ukidanjem ekoloških štetnih subvencija, kreiranje boljeg tržišta za proizvode koji imaju manji uticaj na životni ciklus, koji su izdržljiviji, obnovljivi i koji se mogu reciklirati...

Direktiva o plastici za jednokratnu upotrebu

Europska unija je 2019. godine usvojila Direktivu o plastici za jednokratnu upotrebu sa ciljem smanjenja stvaranja otpada u 10 jednakokratnih plastičnih proizvoda, ali i napuštene ribolovne opreme te oksorazgradive plastike.
Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 5. juna 2019. o smanjenju utjecaja određenih proizvoda na okoliš je stupila na snagu nešto više od mjesec dana nakon usvajanja iste.

Osnovni cilj ove direktive jeste smanjiti utjecaj plastičnih proizvoda na okoliš, posebno vodeni okoliš, jer nerijetko vidimo slike i snimke plastičnih kesa ili flaša kako plutaju rijekama ili morima, slike životinja ugušenih plastičnim vrećama a tome svjedočimo i sami u vlastitoj domovini, gdje gotovo svakodnevno neko baci otpad u neku od naših rijeka, jezera…

Osim negativnog efekta na vodeni okoliš, cilj je smanjiti utjecaj i na samo zdravlje ljudi. Osim ekoloških i zdravstvenih ciljeva, postoji i onaj koji se odnosni na ekonomiju država, odnosno s ovom direktivom promoviraju prelazak na cirkularnu ekonomiju s inovativnim i održivim poslovnim modelima, proizvodima i materijalima, a svime ovim se nastoji doprinijeti efikasnom funkcioniranju unutrašnjeg tržišta država. U samoj Direktivi su pobrojane i mjere, kao i osvrt na iste.
Države članice EU, imaju različit stepen transponiranja ove direktive. Recimo, u dokumentu o direktivi se nalaze podaci da je Francuska najuspješnija u transponiranju odredbi Direktive o plastici za jednokratnu upotrebu kroz usvajanje Zakona o cirkularnoj ekonomiji početkom 2020. i provedbene akte, koji propisuju mjere, koje su, po mišljenju stručnjaka, čak i ambicioznije od nekih mjera iz EU Direktive. Države koje su manje uspješne od prethodno pomenute su Njemačka, Austrija, Mađarska, Nizozemska, Belgija, Danska, Španija, Portugal i Grčka. Ove države su se, prema izvještaju iz juna prošle godine koji je radila Enova d.o.o. a podržao  UNDP Accelerator Lab u Bosni i Hercegovini, nalazile u razvojnoj fazi transponiranja direktive. Države koje su tek započele proces transponiranja ili ga odgađaju su Italija, Litvanija i Slovenija, dok je država koja nije nikako započela proces transponiranja direktive susjedna Hrvatska.

Za informacije o direktivi i njenim osnovnim značajkama, kao i o tome gdje smo mi sa transponiranjem iste, kontaktirali smo Program Ujedinjenih naroda za razvoj (United Nations Development Programme-UNDP) u Bosni i Hercegovini. O značaju same direktive detaljnije su nam kazali da je ona dio sveukupnih napora Europske unije za transformaciju privrede ka cirkularnim, odnosno održivim poslovnim modelima.

„Direktiva ima za cilj spriječiti ili smanjiti utjecaj određenih plastičnih proizvoda na okolinu i zdravlje ljudi. Ona propisuje zabranu stavljanja na tržište nekih proizvoda od plastike za jednokratnu upotrebu, a za druge nalaže smanjivanje potrošnje, promjene u dizajnu, jasno označavanje plastične ambalaže, insistira na povećanju odgovornosti proizvođača tih proizvoda i značajno povećava ciljeve za odvojeno prikupljanje i recikliranje plastike“, navode iz UNDP-a.

Kazali su i to kako su države članice bile u obavezi da do jula 2021. transponiraju odredbe ove Direktive u svoje zakonodavstvo.

„Iako podrazumijeva značajna ulaganja u prilagođavanje poslovnih i proizvodnih procesa, Direktiva predstavlja pionirski korak ka postepenom isključivanju plastike koja se koristi jednom, a zauvijek zagađuje okolinu, iz proizvodnje i prometa u Evropskoj uniji“, kazali su nam iz UNDP-a, a u izvještaju koji je ranije spomenut možemo vidjeti dokle su pojedine članice EU stigle sa transponiranjem. Primarni efekat ove dirketive, navode, osjetit će se na zdravlju ljudi i ekosistema, koji će biti u potpunosti oslobođeni sveprisutnog plastičnog zagađenja.

Gdje smo mi u ovom procesu

Iz UNDP-a navode kako su proveli detaljnu analizu spremnosti Bosne i Hercegovine da transponira ovu direktivu, kao i efekte koje bi njena implementacija imala na privredu u našoj zemlji.

„Može se reći da nadležne institucije još uvijek nisu preduzele značajnije korake ka transponiranju ove direktive. Osim toga, ni postojeći zakonski okvir za upravljanje otpadom u bosanskohercegovačkim entitetima, kao ni ciljevi za odvojeno prikupljanje otpada postavljeni u planskim dokumentima ne prate generalnu ideju ove direktive, a to je da se ukupno proizvedena količina otpada smanji. Umjesto stvaranja kružnog, zelenog ciklusa koji omogućava kontinuirano smanjenje stvaranja otpada, ovdje je još uvijek primarni način upravljanja komunalnim otpadom njegovo deponovanje ili odlaganje, i to često na nesanitarna odlagališta, a više od 20% stanovništva uopšte nije pokriveno ni osnovnom uslugom odvoza otpada“, naveli su iz UNDP-a. Poražavajuće je, ističu oni, da je odvojeno prikupljanje komunalnog otpada u koji spada i plastični, na samom začetku, a procjene su da se tek oko pet procenata ukupnih količina otpada selektivno prikupi i obrađuje.

Iz UNDP-a govore i o samim ekonomskim efektima transponiranja i provedbe Direktive koji bi bili dvojaki:

„Na mikroekonomskom nivou, kompanije koje svoje proizvode pakuju u ambalažu od jednokratne plastike, te proizvođači proizvoda od plastike za jednokratnu upotrebu morali bi prilagoditi svoje poslovanje vrlo jasnim mjerama i odredbama Direktive da bi ostali konkurentni na tržištu Evropske unije, a to iziskuje značajna ulaganja u tehnologiju i know-how. Sa druge strane, kompetitivne prednosti ekonomija, čak i onih manjih poput bh., koje se budu brže prilagođavale savremenim zahtjevima za čistijom, zdravijom i održivijom proizvodnjom i drugačijim tretmanom otpada bit će značajnije i favorizirane na razvijenim tržištima“, navode oni.

Efekti same primjene Direktive na zdravlje ljudi i prirode imali bi svakako, direktan pozitivni utjecaj na niz drugih faktora u BiH, prije svega na turizam i druge uslužne djelatnosti, te prijeko željeni i potrebni rast industrije recikliranja.

Države u EU na različite načine tretiraju potrebu transformacije svoje privrede prema cirkularnosti, a u UNDP-u ističu da je način na koji dolazi do promjena u pristupima otpadu sekundaran.

„Ono što je bitno su efekti vidjivi na terenu: manje otpada, više iskorištenosti resursa i čistija okolina“, kazali su iz UNDP-a te dodali da tranzicija za našu zemlju ne mora biti bolna i opterećujuća, ali da je neophodna riješenost i privrede i politike da se ova pitanja počnu ozbiljnije tretirati, a ne samo površno.

„UNDP u Bosni i Hercegovini trenutno radi na kreiranju mape puta za tranziciju ka cirkularnoj ekonomiji i očekujemo da će taj dokument služiti kao institucionalna 'zvijezda vodilja'“, navodeu UNDP-a.  

 Hrvatska izbacila plastične vrećice, Slovenija donijela Uredbu

Zemlje EU, među kojima su Republika Hrvatska i Republika Slovenija, prednjače na Balkanu. U susjednoj Hrvatskoj, Direktiva je stupila na snagu u drugoj polovici prošle godine donošenjem novog Zakona o gospodarenju otpadom.

„Za sada su iz upotrebe potpuno isključene samo plastične vrećice, ali i drugi proizvodi od jednokratne plastike navedeni u Direktivi će postepeno biti regulisani“, kazali su iz Razvojnog programa Ujedinjenih nacija. Sa druge strane navode da je slovenačka vlada u augustu prošle godine donijela Uredbu kojom se zabranjuje prodaja određenih proizvoda od jednokratne plastike, a kazne za kršenje zabrane stavljanja u promet ovih proizvoda kreću se od tri do petnaest hiljada eura.

Kada je riječ o zemljama iz našeg okruženja, za sada, izuzev Hrvatske, iskazuju načelni interes da se ova oblast počne ozbiljnije tretirati u praksi, ali se ne mogu vidjeti značajniji pomaci.

Ipak, navode iz UNDP-a, vrijedno je spomenuti planove nekih od zemalja u okruženju da potpuno promijene svoj sistem upravljanja otpadom, tj. da se uvede depozitni sistem za povrat plastične i druge reciklabilne ambalaže, što je i favorizirani instrument za smanjenje količina plastike na deponijama.

Finci prave dizel od masnoća od božićnog kuhanja

Već nekoliko godina zaredom Finci organiziraju kampanju „The Ham Trick“, koja ohrabruje domaćinstva da tokom pripreme božićne trpeze prikupljaju i recikliraju otpad od masnoće od šunke i drugih jela koja pripremaju. Od tog otpada, kompanija Neste pravi dizel gorivo koje, kako oni navode, emituje 90 odsto manje gasova staklene bašte u poređenju s običnim dizelom.

Pretprošle godine u akciji je učestvovalo 197.000 domaćinstava, a od prikupljenih masti napravljen je dizel u količini dovoljnoj da se 19 puta obiđe svijet automobilom.

Akcija je prošle godine organizovana tako da od 18. decembra do 8. januara zainteresirani mogu donijeti masti u kartonskim kutijama na jedno od 350 mesta u supermarketima i drugim objektima. Organizatori ističu da se dizel može napraviti od gotovo bilo koje masti ili biljnog ulja, pa pozivaju građane da osim masti od šunki donesu i one od jela od lososa i ćuretine. Dakle, Finci su otišli korak dalje, pa recikliraju kao bi proizvodili dizel, što je vrlo korisno, jer cijena barela nafte u posljednje dvije godine konstantno varira.

Inače, kompanija Neste je vodeći svetski prozivođač obnovljivog dizela od otpada i drugih ostataka. Prošle godine prihod kompanije bio je 15,8 milijardi američkih dolara, a 82% profita je ostvareno iz obnovljivih proizvoda.

Nizozemci više ne kupuju elektronske uređaje – sada ih mogu iznajmljivati

Na svjetskom nivou nastaje oko 44,7 miliona tona električnog otpada godišnje, što je oko 4.500 Eiffelovih toranjeva, odnosno oko 6,1 kilogram po stanovniku, ali samo Evropa generira oko 16,6 kilograma po stanovniku, a BiH između 10 i 11 kilograma, što znači da BiH godišnje na tržište stavi nove opreme oko 40.000 tona. Razlog ovako velikim količinama otpada je činjenica što elektronski uređaji brzo bivaju prevaziđeni i odbačeni te je e-otpad najbrže rastući otpad na svijetu, sa oko tri do pet posto rasta godišnje.

Njemačka tehnološka kompanija Grover dosjetila se kako umanjiti količinu ovog otpada - pokrenula je novi servis u Nizozemskoj, koji omogućava ljubiteljima tehnike da iznajme najnovije proizvode umjesto da ih odmah kupe. Cilj jeste da korisnici uvijek imaju najnovije modele uređaja i da za to plate onoliko koliko ga stvarno koriste. U ponudi se nalazi više od 1.300 proizvoda koji se mogu iznajmiti na period od 1, 3, 5 ili 12 mjeseci. Recimo, MacBook može da se iznajmi za 65 eura mjesečno, Nintendo za 20 eura, televizor brenda Samsung za 50 eura, iPhone za 35 eura i električni skuter za 30 eura. Proces upotrebe servisa je jednostavan. Nakon prijavljivanja na servis, mušterije biraju proizvod i period rentiranja i proizvod im stiže na kućnu adresu.

- Holandska e-commerce industrija i holandski potrošači su otvorenog uma, ekološki osviješteni i digitalno napredni s afinitetom za ekonomiju dijeljenja i digitalne platforme. Grover nudi uslugu koja vrednuje fleksibilnost i efikasnost resursa i uvjereni smo da će holandski potrošači biti otvoreni u usklađivanju svojih tehnoloških navika sa našim modelom - kaže Michael Cassau, osnivač Groovera.

Naveo je da potrošači ne treba da brinu ni o potencijalnim oštećenjima proizvoda, jer kompanija pokriva 90 odsto troškova popravke. Na kraju perioda iznajmljivanja mušterije jednostavno vraćaju proizvod Groveru i tako on ne završava u fioci skupljajući prašinu. Proizvod je u upotrebi 4-5 puta čime Grover pokušava da ispoštuje principe cirkularne ekonomije koji nalažu da proizvod bude što duže u upotrebi.

Ova kompanija sa sjedištem u Berlinu ranije je već pokrenula sličan servis u Austriji.

Da li su i u kojoj mjeri kompanije spremne na prilagođavanje

U svrhu procjene utjecaja mjera Direktive na bh. ekonomiju u okviru navedenog izvještaja koji je radila Enova d.o.o., sprovedena je analiza koja se bazira na prikazu studija slučaja preko kojih se nastojalo identificirati da li su i u kojoj mjeri kompanije spremne na prilagođavanje svog poslovanja mjerama i odredbama Direktive. Shodno mjerama Direktive, istraživanjem su obuhvaćena tri tipa industrije: proizvodnja napitaka, industrija pekarsko-konditorskih proizvoda i industrija prerade mlijeka i mliječnih proizvoda.

Tako naprimjer sarajevska mljekara Milkos d.o.o., koja je najveća i najstarija kompanija za preradu mlijeka i mliječnih proizvoda u Bosni i Hercegovini, godišnje preradi oko 18 miliona litara mlijeka i prodaje ga kao mlijeko, jogurt, kefir, sir i pavlaku. Oko 11% proizvodnje izvozi se u susjedne zemlje - Crnu Goru, Srbiju, Albaniju, sjevernu Makedoniju i Hrvatsku, koja je jedina zemlja EU u koju Milkos izvozi. Milkos koristi 144 tone PET boca i 128 tona tetrapaka kao primarno pakiranje. Do sada Milkos nije imao konkretnih zahtjeva po pitanju plastične ambalaže koju izvoze na EU tržište u kontekstu označavanja, postotka recikliranog materijala, gramaže, boje, itd. Milkos proizvodi ambalažu interno u sklopu svoje kompanije, ali materijale i sirovine za ambalažu nabavljaju od određenih dobavljača i proizvođača. Prilikom nabavljanja materijala za ambalažu od dobavljača, Milkos može utjecati na vrstu polimera plastike kao i na kvalitet i pouzdanost rada dobavljača. Kako su naveli u ovom izvještaju, predstavnici Milkosa su u potpunosti upoznati sa Direktivom o plastici za jednokratnu upotrebu, kao i sa njenim odredbama koje se odnose na mliječne industrije, odnosno industrije napitaka koje koriste ambalažu od PET materijala. Milkos trenutno ne implementira niti jednu od navedenih mjera ili slične mjere koje, u konačnici, za cilj imaju smanjenje upotrebe plastičnih boca.

Na bazi provedene procjene identificirana su dva načina pomoći koja će biti neophodna lokalnim industrijama tokom procesa prilagodbe mjerama Direktive, a to su tehnička i financijska pomoć, ističe se u izvještaju koji je izradila Enova d.o.o. a finansirao UNDP Accelerator Lab u Bosni i Hercegovini.