Život / Ekoljublja

Sredinom prošle godine carinici su na graničnom prelazu Sremska Rača, u saradnji sa policijom, spriječili pokušaj krijumčarenja 45 ptica, od kojih mnoge pripadaju zaštićenim vrstama, a koje su prevozili bh. državljani. Kako su naveli, prilikom redovne carinske kontrole u automobilu bh. registracijskih oznaka, 25-ogodišnji vozač i njegova dva saputnika, otac i sin, odgovorili su da prevoze dva pauna i dvije kokoške koje su kupili u Novom Sadu.

Međutim, tokom detaljne kontrole koja je uslijedila, pronađeno je čak 45 ptica, od kojih su neke zaštićene Konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (CITES). Od otkrivenih 45 ptica, čak 16 jedinki se ubraja u zaštićene, a dvije jedinke spadaju u strogo zaštićene vrste. Kada su službenici otvorili vozilo, u njegovoj unutrašnjosti, kao i u prtljažniku, pronašli su mnoštvo kutija i kaveza u kojima se nalazilo čak 18 papagaja (četiri različite vrste), dvije grlice, dva pauna, 10 ukrasnih koka (tri vrste), osam ukrasnih golubova, dva kanarinca, kao i tri fazana, saopštili su tada  iz Uprave carina Srbije. Nažalost, ptice su prevožene u nehumanim uslovima pa su zbog toga sva tri fazana uginula.  

Nisu samo krijumčari opasnost za zaštićene vrste flore i faune. Tu je i niz drugih ljudskih aktivnosti, eksploatacije prirodnih resursa koji se nalaze na njenom staništu, različito zagađenje staništa, urbanizacije, promjene u klimi staništa uzrokovane globalnim zagrijavanjem, te drugim posljedicama globalnih klimatskih promjena i zagađenja okoliša. Također, ugroženost neke vrste može biti i direktna posljedica njenog izlova i eksploatisanja.

Jedan od prvih koraka u procesu zaštite ugroženih vrsta jeste njihovo evidentiranje i procjena ugroženosti. U tu svrhu izrađuju se crvene liste ugroženih vrsta koje predstavljaju prikaz stepena ugroženosti pojedinih vrsta na određenom prostoru. Ove liste se kontinuirano revidiraju i nadopunjuju u skladu sa novim naučnim saznanjima i promjenama statusa ugroženosti vrsta.

Prvi internacionalni dan ugroženih vrsta obilježen je 2006. godine. Tradicionalno ovaj dan se obilježava trećeg petka u mjesecu maju svake godine. Obilježavanje je osmišljeno u cilju zaštite kritično ugroženih vrsta od ekstinkcije kao posljedice ekonomskog rasta bez brige o konzervaciji i održivom razvoju.

Najpoznatiji spisak ugroženih vrsta na globalnom nivou je Crvena lista Međunarodnog saveza za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava (IUCN The IUCN Red List of Threatened Species). Trenutno na IUCN-ovoj Crvenoj listi postoji više od 116.000 vrsta, a za više od 37.400 vrsta prijeti izumiranje, uključujući 41% vodozemaca, 34% četinara, 33% koralnih grebena, 25% sisara i 14% ptica. Pored IUCN crvene liste na globalnom nivou, svaka država treba da posjeduje zasebne crvene liste i knjige koje trebaju prepoznati i izdvojiti najugroženije vrste te regije. 

„Iako su crvene liste dokumenti koji bi se trebali zasnivati na istoj, međunarodno prihvaćenoj metodologiji, u BiH su napravljena dva potpuno različita dokumenta za koje je nejasno na osnovu kojih parametara je vršen izbor i kategorizacija vrsta. Pored toga, unutar Crvene liste FBiH kategorizacija je potpuno nejasna, različite grupe su obrađene i prezentirane na različite načine, a iz dokumenta nije jasno ni da li se status ugroženosti za neke vrste odnosi na BiH ili FBiH“, upozoravao je ranije Dejan Kulijer, iz Udruženje za biološka istraživanja i zaštitu prirode BIO.LOG Sarajevo.

U manjem entitetu je 2012. godine donesena lista zaštićenih vrsta čiji je naziv „Crvena lista zaštićenih vrsta flore i faune Republike Srpske“ („Službeni glasnik RS“, broj 124/12), u kojoj nisu date kategorije ugroženosti pojedinih vrsta. Sa druge strane, u FBiH je 2014. godine usvojena „Crvena lista divljih vrsta i podvrsta biljaka, životinja i gljiva“ („Službene novine Federacije BiH“, broj 7/14), u kojoj je uz svaku vrstu koja se navodi u dokumentu data i kategorija ugroženosti.

U Republici Srpskoj je 2020. godine usvojena Uredba o strogo zaštićenim i zaštićenim vrstama Republike Srpske. Prema ovoj uredbi, kao strogo zaštićene divlje vrste i zaštićene divlje vrste štite se divlje vrste koje su ugrožene ili mogu postati ugrožene i koje imaju poseban značaj sa genetičkog, ekološkog, ekosistemskog, znanstvenog, zdravstvenog, ekonomskog i drugih aspekata. Za njih se, s izuzetkom vrsta zaštićenih drugim propisima, provodi zabrana upotrebe, uništavanja i poduzimanja svih aktivnosti koje mogu ugroziti te vrste i njihova staništa, kao i poduzimanje mjera i aktivnosti za upravljanje njihovim populacijama.

Na Crvenoj listi FBiH je zabilježeno 658 biljnih vrsta, 27 vrsta sisara, 40 ptica, šest reptila, četiri vodozemca i 36 riba. Zabilježen je također i veliki broj vrsta iz različitih grupa beskičmenjaka. Iz skupine beskičmenjaka jedna od predloženih ugroženih vrsta za Crvenu listu FBiH jeste vrsta Rhyacophila bosnica Schmid, 1970 iz klase Insecta, red Trichoptera (vodeni moljci). Zanimljivo za ovu vrstu jeste da je njeno rasprostranjenje striktno vezano za balkanski dinarski region, dok locus typicus predstavlja Vučija Luka, Bosna i Hercegovina.

Na Crvenoj listi RS-a nalazi se 818 biljnih vrsta, 57 vrsta sisara, 304 ptica, 25 reptila, 20 vodozemaca, 48 riba i također veliki broj beskičmenjaka. Jedna od predloženih vrsta za zaštitu jeste i Morimus asper funereus (Mulsant) Müller, 1953 (Insecta: Coleoptera), u narodu poznatija kao bukova strizibuba. Razlog ugroženosti ove vrste primarno je uništavanje njenog staništa – šuma. Navedena vrsta zaštićena je i Bernskom konvencijom.

Mrki medvjed

Različitosti u entitetima može se pokazati i kroz primjer zaštite mrkog medvjeda pa se može reći da ona u BiH ima čudne puteve – u Federaciji BiH on je zaštićena vrsta, dok u Republici Srpskoj nema taj prefiks, no zaštićen je lovostajem. U dijelu gdje je zaštićen to se odnosi uglavnom na pravnu regulativu, ali ne i praksu na terenu. Medvjed, naravno, nema svijest o tako još jednoj čudnoj i nelogičnoj situaciji u našoj zemlji. Poznaje šumska prostranstva kao svoj dom, neznajući za neriješene zakonske regulative koje ga se tiču.

Jedan od pokušaja djelimičnog uređenja te oblasti pokrenuo je Centar za životnu sredinu, iz Banje Luke, koji je u proteklim godinama realizirao projekt „Zaštita mrkog medvjeda na području Dinarida“. Kao jedan od njegovih temeljnih zaključaka mogao bi se izvući sljedeći: Bosna i Hercegovina zemlja je sa relativno očuvanim staništima i nastanjena stabilnom populacijom medvjeda.

Projektom su obuhvaćene dvije zemlje - BiH i Crna Gora, jer obje dijele dinarsku populaciju mrkog medvjeda te nijedna od njih nije u Evropskoj uniji, za razliku od Hrvatske i Slovenije, sa kojima takođe dijelimo populaciju medvjeda.

Kako je u razgovoru za Fenu pojašnjavala koordinatorica projekta „Zaštita mrkog medvjeda na području Dinarida“ Aleksandra-Anja Dragomirović, zemlje članice EU su, pored mnogih drugih uslova za članstvo u EU, morale da ispune i određane preduslove koji se tiču načina upravljanja prirodom, vrstama, pa u krajnjoj liniji i medvjedom.

- Kako životinje ne poznaju granice tako je nemoguće obezbijediti održivost neke vrste upravljajući samo sa dijelom njenog rasprostranjenja, držeći se u planiranju striktno stanja unutar administrativne granice. Najbolja rješenja za praćenje stanja populacija vrsta su ona koja obuhvataju ujednačene metodologije na području rasprostranjenja populacije - podvukla je ona.

A takvih metodologija, nažalost, nema. Ugrožena vrsta nije automatski zaštićena ako država nešto ne preduzme da je proglasi zaštićenom, a i onda to poslije prati u praksi.

Prebrojavanje u BiH redovno se vrši na tradicionalan način brojanjem jedinki i to se radi unutar lovnog sektora, što je definisano zakonima o lovu. Iako donekle prevaziđen i nesavršen metod, on ipak daje važan uvid u brojnost medvjeda u našoj zemlji. Njihova brojnost procijenjena je sa ne baš zadovoljavajućom preciznošću, ali uzimajući u obzir sva dostupna saznanja i parametre riječ je o broju od 1.200 do 1.500 jedinki za cijelu BiH.

Ne kosite maslačke, oni su važni za pčele

Pčele, uz ostale oprašivače, izumiru. Pokazala je to studija još iz 2009. godine, kada je međunarodna skupina naučnika došla do potvrđivanja teze o izumiranju pčela. Taj fenomen je nazvan poremećajem raspada kolonija. Karakterizira ga poremećaj živčanog sistema pčela, dezorijentacija i izgubljenost u prostoru te, naposljetku, odumiranje pčela daleko od matične kolonije. To dovodi do postepenog izumiranja cijele košnice, jer drastično opada dotok hrane. Upravo te, 2009. godine pčela je po prvi put u istoriji došla na popis ugroženih vrsta. Prema ovoj studiji, glavni uzročnik ovog izumiranja leži u upotrebi pesticida zvanih neonikotinoidi, koji su se masovno koristili posljednjih dvadesetak godina u poljoprivredi. Ti pesticidi „savremene generacije“ pojavili su se u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji – u istim onim zemljama gdje su po prvi put uočene pojave drastičnog pada broja insekata, posebice pčela i leptira. Testovi su pokazali da čak i vrlo male koncentracije tog pesticida uzrokuju dva do tri puta češće odumiranje pčela od onih koje nisu tretirane tim sredstvom.

Naučnici su složni da je odumiranje pčela važan segment koji opasno djeluje na cjelokupan ekosistem oko nas. Pčele sve više nestaju zbog pesticida, upotrebe antibiotika, izloženost pčela elektromagnetskom zračenju. Pčele oprašuju 60% opskrbe hranom 90% svih cvjetnica, a kada bi nestale, došlo bi do ekonomske i prehrambene katastrofe na globalnoj razini. Pčele igraju veoma važnu ulogu u ekosustavu, a više od desetljeća suočavaju se sa prijetnjama kao što su urbani razvoj, gubitak bioraznolikosti i uništavanje staništa. Njihov gubitak mogao bi značiti da se suočavamo sa masovnim izumiranjem.

Stručnjaci poručuju vrtlarima: ove godine nemojte pokositi maslačke, pustite ih neka rastu i spasite pčele. Osim što je izuzetno koristan za ljude, maslačak je od neprocjenjive važnosti za pčele i druge oprašivače.