Intervju

Udruženje poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine juče je održalo redovno, ali proširenu sjednicu Upravnog odbora na kojoj je prisustvovalo skoro 70 kompanija kao i predstavnici akademske zajednice. Glavne teme su bile unapređenje stanja u poslovanju i neophodnih reformi.

Tim povodom portal Start je uradio intervju sa Mariom Nenadićem, direktorom Udruženja poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine.

Možete li nam za početak ukratko sumirati jučerašnju sjednicu i najveće probleme poslovne zajednice?

Na sastanku se posebno razgovaralo o rezultatima ostvarenim u 2023. te o prioritetima u ovoj godini. Očekivano i realizacija iz 2023. i prioriteti u ovoj godini se prilično susreću. Jedan od razloga je taj što nije došlo do značajnijeg unapređenja u određenim oblastima, drugi je što i BiH praktično prati trendove koji se dešavaju u okruženju i šire i što se mora brzo i u hodu prilagođavati. Osnovno što je naglašeno na sastanku je neophodnost donošenja fiskalnih propisa, prije svega Zakona o doprinosima, Zakona o porezu na dohodak, Zakona o dobiti, ali i Zakona o minimalnoj plati i drugim propisima. Učesnici su također istakli da je i dalje jedan od prioriteta rješavanje parafiskalnih nameta kojih u Federaciji ima oko 3,200 i koji izuzetno opterećuju poslovanje i u konačnici cijenu rada.

O čemu se još razgovaralo?

Drugi važan set zaključaka se odnosio na ne manje važno pitanje, a to je liberalizacija tržišta rada uslijed nedostatka radne sange u FBiH. Nije u prethodnom periodu došlo do iskoraka i do realizacije zahtjeva koje je naše Udruženje ranije predstavljalo vlastima kao prioritet, a to je prije svega donošenje Zakona o posredovanju u zapošljavanju, Zakona o zdravstvenom osiguranju i propisa vezanih za zapošljavanje stranaca u Federaciji BiH. Jednoglasni su zaključci da se zadužuju direktor i predsjednik Udruženja da nastavi sa pritiscima prema vlastima kako bi se dodatno rasvjetlili ovi problemi u FBiH i kako bi se tražila od zakonodavne i izvršne vlasti hitna i tematska zasjedanja i što skorije pokretanje reformi kroz donošenje propisa koje sam naveo, ali i onih koje nisam, a odnose se na usklađivanje školstva sa potrebama tržišta rada, na pitanja dodatnog rješavanja problema iz oblasti poreza na dodatu vrijednost na državnom nivou, a na federalnom izmjena Zakona zapošljavanja stranaca, donošenje propisa vezanih za dualno obrazovanje, obrazovanje odraslih i čitav niz drugih propisa koje poslovna zajednica očekuje. Također, na sjednici se govorilo i o rizicima koji su pred nama. Ulazimo u godinu izbora i da je neophodno ove promjene pokrenuti što prije kako bi se do sezone godišnjih odmora napravio kakav-takav iskorak u rješavanje ovih pitanja.

Spomenuli ste da se pričalo i o minimalnoj plati što je vrlo važno za radnike u FBiH...?

Nisam baš tako rekao nego sam kazao da je minimalna plata prema razumjevanju poslodavaca nešto što je vezano za set fiskalnih reformi i da svakako sugerišemo vlastima da u paketu rješavamo Zakon o doprinosima, porezu na dohodak, dobit i Zakon o minimalnoj plati.

Da li to znači da poslodavci nisu za to da se razgovarali o minimalcu odvijaju zasebno nego u paketu sa drugim zakonima?

To je nemoguće jer bi to dovelo do novih problema kao što vidimo probleme koji su se javili u Republici Srpskoj jer nisu dovoljno usaglašeni i stručno preispitani. Mi smo prije svega za razgovore, za tematske sjednice, za uključivanje u rad radnih grupa za početak rada Socijalno-ekonomskog vijeća na kojem bismo i vlast i poslodavci i sindikati vrlo otvoreno i perspektivno razgovarali o neophodnim reformama.

Da li to znači da nema povećanje minimalca bez poreskog rasterećenja poslodavaca?

To ste vi rekli. Ja ne mogu reći da nema. Ja sam samo rekao šta bi prema našem poznavanju ovih pitanja u poslovnoj zajednici bili poželjni koraci. A šta će vlast odlučiti to je do njih.

Spomenuli ste i problem sa radnom snagom. Bap prije dva, tri dana u Skoplju je potpisan ugovor, u okviru Otvorenog Balkana, između Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije o slobodnom protoku radne snage. Kakav je stav federalnih poslodavaca o tome?

Moramo biti svjesni da je BiH druga najsiromašnija zemlja u Evropi sa najvećim brojem nezaposlenih osoba. Prema tome mi ne možemo bez detaljnih analiza ovih pitanja ući u potpisivanje međunarodnih sporazuma. Nas nikada niko u Udruženju poslodavaca nije konsultirao vezano za problematiku Otvorenog Balkana. Mi se bojimo takvih projekata, baš i kao što nikada nismo podržali aktivnosti državne Agencije za rad i zapošljavanje i potpisivanje cijelog niza sporazuma sa drugim zemljama kojim se olakšava izvoz radne snage iz BiH, čak i promovira. Mi ne radimo ono što rade susjedne zemlje. Da bi ste olako ušli u potpisvanje takvih sporazuma morate razmisliti o posljedicama za BiH. Mi nemamo liberalizovano tržište uvoza radne snage i ako samo tako dopustimo odlazak mladih bez da ih dodatno motivišemo, povećamo plate, stvorimo uvjete za poslovanje, da omogućimo rješavanje ključnih pitanja mladih, da relaksiramo političku situaciju, da ih svakodnevno ne plašimo ratovima i tenzijama...onda se bojim se da ćemo ponovo napraviti istorijsku grešku, a statistika već dovoljno to pokazuje da ostajemo bez ljudi, da nekvalitetno i nedovoljno koristimo raspoložive fondove, da nismo spremni ući u brze i odlučne reforme, oklijevamo, nismo uopšte svjesnih dugoročnih posljedica za cijelo društvo. Prema tome, poslodvaci su zaista za razgovore i molimo vlasti da sjednemo i izanaliziramo stanje jer se ovo tiče sviju nas. Naglašavam i kako smo mi jedna od rijetkih zemalja u kojoj su svake dvije godine izbori. Evo ni poslije toliko mjeseci od izbora još uvijek nisu izvršena ključna imenovanja. Čekaju se novi rukovodioci, gubimo vrijeme, a već ulazimo u period lokalnih izbora. Bojim se da ne radimo dobro.

I evo na samom kraju šta očekujete od 2024., da li će biti bolja, ili gora od prošle?

Mi za sada nemamo nikakve garancije da će biti lakša. Ono što može ubrzati stanje, a što smo juče razmatrali, jeste da se odmah pristupi izradi seta fiskalnih propisa, da krenemo u rasterećenje i oslobađanje privrede parafiskalnih nameta koji su bespotrebni i otežavaju konkurentnost, da se krene u donošenje izmjena zakona koji će omogućiti da se sa evidencije zaposlenih osoba skinu oni koji su tu samo radi zdravstvene i socijalne zaštite, odnosno da se te evidencije razdvoje i da poslodavci konačno znaju šta imaju na tržištu rada u BiH jer od toga zavise i njihove investicije, ulaganja, planovi za razvoj, a to sada nije moguće. Trenutna slika je nerealna i zbunjujuća. Mislim da ne bi trebao biti problem za vlast da izaberemo tri, četiri propisa koji bi odmah trebali krenuti, a za ostalu dinamiku da se zajedno dogovorimo.