Politika / Integracije za budućnost

 Postalo je na neki način uvredljivo ako hoćete da budete građanin. To nije moguće. Morate pripadati jednom od velikih nacionalnih torova. Ako niste ni u jednom, onda ste - ostali, a ostali su po svemu sudeći, zaostali, rekao je predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci, javnosti poznat iz presude Evropskog suda za ljudska prava (Sejdić-Finci), na jednoj od sesija Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99". To je tek jedna od presuda Evropskog suda koja još uvijek nije provedena. Time se jasno pokazuje da "u nas" nešto ne štima, da postojeći etničko-konstitutivni model u BiH nije u skladu s evropskom pravnom stečevinom i evropskom praksom, te da ga se kroz provođenje tih presuda i kroz uvođenje jednakopravnosti svih građana mora prevazići. Specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan, Matthew Palmer je u intervjuu za ljubljanski list Delo kazao: "Naša vizija Zapadnog Balkana je da sve zemlje budu građanske, a ne samo vlasništvo određene etničke grupe. U BiH to bi poboljšalo osjećaj za nacionalni, državni identitet za razliku od njegove tradicionalne etničke pripadnosti." A šta je zapravo građanska država? Ona ukratko podrazumijeva da su svi građani neke države ravnopravni pred zakonom, jednaki u pravima, te da nikakvi grupni identiteti, vjera, rasa, porijeklo, spol ili klasa ne smiju da im garantuju bilo veća bilo manja prava od bilo kojeg sugrađanina. 

Ima li BiH šansu da bude građanska država? Pitali smo to bh. političare, aktiviste, novinare, profesore, ekonomiste, kulturnjake, predstavnike mladih...

Vojin Mijatović, potpredsjednik SDPBiH

- Bosna i Hercegovina je jedino moguća kao građanska država. To je njena postavka na kojoj BiH može da počiva, na kraju, na kojoj je počivala u sastavu bivše Jugoslavije. Ako hoćemo da budemo realni, zemlja kojoj je različitost uvijek bila prednost nije ništa drugačija danas nego što je bila prije onoga što se sve, nažalost, dešavalo 90-tih godina. Ko tvrdi da nije moguća, ne vidi realnost. Ona je upravo jedina moguća takva, pa da se vratimo na načela ZAVNOBIH-a. Ona nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska i danas, da dodam, svih ostalih koji žive u Bosni i Hercegovini. Ona suštinski živi građansku državu – samo nažalost zarobljeni u okvirima Dejtona koji je doslovno zaustavio rat u BiH i kao takav je veoma bitan, ali je definitivno omča oko vrata pravljenju i funkcionisanju normalne građanske države kakva je sve i jedna članica EU. To je jedini scenario. Svi oni koji na ovaj ili onaj način priželjkuju drugačije, sve što izvode u konačnici protiv takvog scenarija ne mogu ništa, mogu samo da odugovlače i produžavaju agoniju koja, nažalost, ide po džepovima građana Bosne i Hercegovine. Svi ti isti koji su protiv građanskog koncepta, koji do jučer nisu imali za kafu, danas su milijarderi ili politički lideri.

Dragan Markovina, povjesničar, publicist i pisac

- Mislim da je realno da se u nekom kratkoročnom i srednjoročnom periodu to ne može očekivati. Činjenica jeste, objektivno govoreći, da od '90. do danas, ako gledamo rezultate svih izbora, gledajući prve prijeratne, pa i sve poslijeratne izbore nikada više od 20 do 25 posto ljudi nije ni u najluđim okolnostima glasalo za građanske opcije. To je jedna brojka koja nije ni blizu većinska, ali nije niti zanemariva. To nije broj ljudi koji možete tek tako otpisati i reći da je nebitna. Ovu priču da SDA zagovara građansku državu, to ću odmah staviti po strani, ne mogu te dvije stvari pomiriti u istome. Po meni, ove tri nacionalne stranke, šta god govorile, tu građansku državu ne žele i što god govorile ove druge vodeće nacionalne stranke prema SDA ili prema bošnjačkom nacionalizmu da je to neki paravan za neku dominaciju Bošnjaka unutar države, također u to apsolutno bi se moglo prigovoriti. Što mislim da je moguće? To se može postići i sve se može postiću dogovorom nacionalnih krugova što se neće dogoditi nikada ili sa nekim ozbiljnim međunarodnim pritiskom, koji je sada, i mislim da više nikada neće biti izvjestan, kao sa novom američkom administracijom i Europskom unijom koje bi možda htjele da se stvari pomaknu sa mrtve točke. Pojednostavljeno govoreći, etnonacionalnu politiku ne možemo nikada ukinuti, niti ogromna većina ljudi to želi, nažalost. Ali se može i mora naći neki balans između građanske države i čuvanja nacionalnih prava konstitutivnih naroda i svega ostalog. Po meni se to može postići samo ozbiljnim pritiskom  međunarodne zajednice prema ovima koji odlučuju i to mora biti na neki način da se nađe set pitanja na koje imaju i sa pravom imaju predstavnici naroda staviti veto i to obrazovanje, medije, kultura i tako dalje, što je sasvim logično. A da se ovaj cirkus sa zaštitom vitalnog nacionalnog interesa po svim pitanjima naprosto dokine i da se prekine diskriminacija ljudi po tome gdje su rođeni, ko su imenom i prezimenom, pa i onih koji se osjećaju da ne pripaduju nikome ekskluzivno, odnosno nekom od ovih naroda. To je moguće, ali isključivo uz pritisak iz vana i uz pritisak ovih ljudi iz BiH koji to iskreno žele, a ne ovih koji se prave da to žele.

Svetlana Cenić, ekonomistica

- Ne vidim zašto BiH ne bi mogla biti građanska država. Ja uopšte ne razumijem šta je sporno da bude građanska država. Ja bih inače voljela da vidim da se mi svi odmjerimo kao građani u ovoj državi i da je na taj način gradimo. Mislim da je to na prvom mjestu - biti građanin, a sve ovo ostalo i nacionalno i vjersko opredjeljenje je privatna stvar svakog čovjeka.

Slavo Kukić, sociolog 

- Naravno da je moguća. Pri tome treba graditi građansku državu koja će poštovati temeljna građanska i ljudska prava, ali koja će istodobno biti brana mogućim nacionalističkim konceptima majorizacije dijela bosanskohercegovačkih građana. To je uostalom država koju smo mi imali do 1990. godine, u kojoj su građani BiH bili ravnopravni i u kojoj se vodilo računa o ravnopravnosti pripadnika različitih naroda. Da, moguća je! Pri čemu to ne može biti država po konceptu SDA, nego može biti po konceptu koji je prakticirao Savez komunista, Josip Broz Tito ili danas SDP.

 Prof. dr. sc. Ugo Vlaisavljević, filozof

- Ja sam pola svoje intelektualne i akademske karijere posvetio zalaganju za građanstvo i građanski identitet, a u teoriji se to zove civilno društvo, prije svega civilno društvo. Osim civilnog društva, postoji nešto što se zove građanska država, ali građanska država podrazumijeva nešto što se zove nacija država. I kada god govorimo o građanstvu, moramo pretpostaviti: građanstvo je moguće samo u naciji državi, a koncept nacije države je za nas potpuno nepoznat. Nacija - država podrazumijeva da ima jedan narod i jedna nacija u jednoj državi. To znači BiH će biti građanska država kada bude jedan narod i jedna nacija u jednoj državi, a Bosna i Hercegovina to po svom stanovništvu nije, ona mora biti višenacionalna država. I kod nas nema ideje o višenacionalnoj državi, misli se uvijek da je nacija država. To je taj problem. Sa provedenom ravnopravnošću između tri nacije, a ne etničke grupe, one su u džunglama, pustinjama, savanama. Sa ravnopravnošću tri nacije imat ćemo građansko društvo – nije važna građanska država, važnije je građansko društvo – civil society.

Štefica Galić, urednica portala Tačno.net

- Ja je želim, a hoće li biti moguća – nadam se da hoće. Ona je sigurno potrebna, ja je stvarno želim jer, jedino tako bismo mogli svi živjeti zajedno, i da sve bude multi, da bude kosmopolitska i da funkcionira, da smo svi građani te države. To bi bilo jedino normalno i tako bi jedino funkcionirali svi, da imamo svi iste i šanse, i statuse i tako dalje. Mrzim ove podjele!

 Dr. iur. Nedim Ademović, advokat

- Ako razumijemo pojam „građanske države“ kao politički i ustavnopravni ustroj koji je zasnovan na principu jedan čovjek – jedan glas, što podrazumijeva negiranje kolektiviteta kao (su)nosioca političkog legitimiteta, smatram da takav sistem nije moguć u BiH. Naravno, teoretski je moguće sve što njeni građani odluče, čak i uspostavljanje monarhije. Ali, praktično, mislim da građanska BiH nije moguća. Zašto? Građanska BiH nije odraz njene istorije, niti pravne kulture, niti tradicije bh. državnosti, a ni današnjih realnih datosti. Naime, ako se vratimo čak u doba osmanske okupacije, pa sve do današnjih dana, možemo jasno primijetiti da je pravno-politički režim priznavao kolektivitete kao legitiman politički faktor. Jasno je uočljivo kako se od priznatih vjerskih zajednica došlo do današnjih konstitutivnih naroda. Osim toga, ja ne mislim da su klasične građanske države, koje funkcionišu po principu proste većine i neutralne nacije kao običnog zbira građana, veća vrijednost ili bogatstvo od pluralnih država u kojima su zajednice priznate kao konstitutivni elementi. Nažalost, dejtonska BiH je otišla u drugu krajnost. Zvanični Ustav BiH, javna vlast i prakse negiraju građansku državu u onom dijelu u kojem svaka savremena država mora da funkcioniše kao takva. Prema tome, današnja BiH je radikalno etno-nacionalna i negira demokratiju u smislu uživanja individualnih ljudskih prava i sloboda koja ne poznaju kolektivitet kao priznat element. Sve dok ne nađemo neki balans između građanske i etničke u okvirima koje međunarodno pravo to dozvoljava, BiH neće biti prihvatljiva za evropsku zajednicu demokratskih država i društava.

Haris Pašović, reditelj

- 25 godina nam peru mozak da građanska BiH nije moguća - pa koja druga jest? Evropski sud za ljudska prava donosio je niz presuda protiv Bosne i Hercegovine zbog diskriminacije njenih građana, u slučajevima Sejdić-Finci; Svetozar Pudarić, Azra Zornić, Ilijaz Pilav. Isti sud je presudio u korist Irme Baralije, i sad konačno imamo izbore u Mostaru, nakon skandaloznih 12 godina koje su bukvalno kidnapovale SDA i HDZ. Nacionalističke stranke niti su znale, niti htjele da naprave normalnu zemlju.
Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog ugovora međunarodna zajednica je (UN, SAD i EU), u početku, uradila neke bitne stvari u BiH. Onda je posustala. Umjesto da grade mir i prosperitet, SDA, HDZ, SDS, a kasnije i SNSD i PDP su izgradile industriju konflikta i bogatile se upropašćujući budućnost ove zemlje. SDPBiH ima dio svoje odgovornsti za dio poslijeratnog propadanja BiH. Stotine hiljada nezaposlenih; opljačkana društvena imovina; upropaštena infrastruktura; užasna korupcija; poljuljane državne institucije; uništeno obrazovanje; desetine hiljada mladih ljudi koji odlaze iz zemlje – samo je dio salda koje nacionalističke partije bilježe danas. Stranke Četvorke u Sarajevu imaju istorijsku šansu i istorijsku odgovornost da nastave sa demokratskom promjenom i, zajedno sa drugim progresivnim snagama u BiH, sačuvaju ovu zemlju od daljne propasti i stvore normalnu evropsku zemlju. Građansku.

Ivana Marić, politička analitičarka

- Moguća jeste, ali ne trenutno. Mi prvo moramo uspostaviti da se narodi ne plaše jedni drugih. Kada oni budu dovoljno sigurni, tek onda ćemo imati građansku državu i isto tako, tek sa nekim drugim političkim strukturama. Sasvim je izvjesno da ove političke strukture grade svoju moć na nacionalnoj retorici i plašenju građana jednih sa drugima. Kada se riješimo tog straha i kada budemo sigurni da nijedan narod neće drugi preglasavati tek tada ćemo moći da postanemo građanska država koja će se prvenstveno brinuti za sve građane, pa tek onda za neke interese naroda. Svi mi imamo iste probleme, tako da ta priča o zaštiti nacionalnih interesa služi samo za održavanje korumpiranih političara na vlasti.

Selma Hadžihalilović, Fondacija CURE

- Da, moguća je. Zato što građani u BiH po Ustavu BiH imaju pravo na zaštitu svojih građanskih i političkih prava i ispoljavanja svojih građanskih i političkih opredjeljnja.

Dalibor Tanić, urednik Romskog portala UDAR

- Da li nam treba? Apsolutno! Postoji jedan aksiom kojeg se lično držim u životu, a to je ako nešto ne funckioniše onda to promijeni. Kod nas, evo, četvrt vijeka postoji ovakav koncept državnog uređenja gdje je koncept konstitutivnosti na prvom mjestu i koji nam upravo pravi najveći problem i to je najveća prepreka za ostvarenje građanske države. Pored tog koncepta konstitutivnosti naroda, koji je u potpunoj suprotnosti sa građanskim konceptom uređenja jedne države, tu je i izborni zakon. Ono što je jako bitno je da uslijede promjene kod nas. Ljudi vrlo često zaboravljaju, a možda su i odustali od toga da vjeruju da je njihov glas, da je u ljudima, u pojedincima i jedinkama, zapravo, najveća moć i velika odgovornost. Generacije koje su se ostvarile politički, kulturno, ekonomski na temeljima ovih principa, odnosno na temeljima konstituvnosti i ovog izbornog zakona sigurno nemaju stav da je BiH potrebna grđanska država. Oni to u javnosti govore, ali to je samo onako, za javnost. Vrlo dobro znamo da su oni protiv toga, zbog toga se evo već 25 godina održava takav stav. Međutim, nove generacije, dakle mladi ljudi koji do svoje 20. godine već obiđu pola Europe, govore tri strana jezika, komuniciraju sa drugim svojim vršnjacima širom Europe, i mislim da su svjesni ovoga. Ta nova generacija ljudi će povući taj korak i istaći važnost, ne mogućnost nego važnost, stvaranja moderne Bosne i Hercegovine, moderne građanske države. Vidite, svijet se svako malo poigrava sa nama, dođu kojekavi ljudi sa svih strana i prosto se igraju sa Bosnom i Hercegovinom i to nam jasno govori kakav odnos i susjedi, prije svega Srbija i Hrvatska, imaju prema BiH, a onda i šire. Da ne bude da postanemo onaj neuspjeli eksperiment. Zaista vjerujem da je moguće i stvarno je do nas kako ćemo se ophoditi prema tome i treba ljude stalno podsjećati na to da imaju tu mogućnost, ali isto tako da imaju i odgovornost i da u svima nama leži jedna vrlo, vrlo velika moć kojom možemo da promijenimo nešto što nije funkcionisalo do sada.

Aldin Alić, Institut za razvoj mladih KULT

- Poštivanje ljudskih prava mora biti prvi prioritet Bosne i Hercegovine, bilo da se ostvaruje kroz građansku državu ili kroz trenutačno političko uređenje. Nekoliko presuda Evropskog suda za ljudska prava pokazatelj je da se u BiH trenutno ne poštuju sva ljudska prava jednako na cijeloj teritoriji i to trebaju rješavati institucije i vlasti u BiH kroz modele koji će biti odgovarajući za sve stanovnike u Bosni i Hercegovini.

Jovan Divjak, penzionisani general Armije BiH, filantrop i humanitarac 

- Moja želja je da se posluša glas naroda u kome se dobra većina zalaže za građansku BiH što je zalaganje i u europskim konvencijama o poštovanju čovjeka. Građanska BiH priznaje, odnosno ta građanska bi priznavala pravo svakog građana da se opredijeli politički, vjerski, kulturološki i tako dalje. Ali ona istovremeno ne priznaje ekstremne nacionalne stranke. Nude europske oblike obrazovanja, kulture, saradnje i religija i nacija. Na taj način BiH bi imala značajnu podršku od europske civilizacije. Teško se to može ostvari s obzirom da oni koji su u nacionalnim strankama oduzimaju određena prava koja oni smatraju da imaju. Građanska  BiH je šansa za sve ljude koji bi u njoj imali jednaka prava i što se tiče kulturnog naslijeđa, zajedničke historije, jezika što je iskustvo, znanje, tradicija građana BiH, i to ne samo konstitutivni i ostali narodi, nego ukupno stanovništvo.

Prof. dr. Zlatko Lagumdžija, osnivač Fondacije Društva zajedničkih vrijednosti

- Dayton je proizveo vrhunski dogovor da se zaustavi rat, ali izuzetno loš dogovor za pravljenje države je izvrsna ocjena Dejtonskog mirovnog sporazuma koju je dao Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown). Ako Europska unija i NATO sami sebe ozbiljno shvataju kada se zaklinju u svoje vrijednosti koje proklamuju, onda euro-atlantska predanost Bosni i mora biti glasna, vidljiva i potkrijepljena djelima u podršci našoj državi da postane normalna liberalna demokracija,  sekularna građanska država i društvo zajedničkih vrijednosti. Nažalost, neki ozbiljni "igrači" govore o segregiranim društvima i razbijanju države, kao kontrateži unitarnoj državi mada je niko ozbiljan ne zagovara. Paradoksalna je činjenica da samoproglašeni zaštitnici europskih vrijednosti zapostavljaju individualna ljudska prava i insistiraju isključivo na etničkim pravima baziranim na starom boljševičkom, komunističkom, konstruktu pod nazivom "konstutivni narodi". Na konstruktu koji više nigdje ne postoji nakon što je učinio svoj doprinos krvavoj smrti bivše Jugoslavije i raspadu Sovjetskog Saveza. Zato nas ne treba čuditi ono što smo čuli na nedavno održanoj međunarodnoj konferenciji "Naslijeđe mira - 25 godina Dejtonsko-pariskog mirovnog sporazuma" od ambasadora Kris Hila (Hill), Holbrukovog zamjenika u Dejtonu, kako tada većina Amerikanaca nisu pojma imali, niti im je postalo išta jasnije, šta znači taj konstrukt zvani "konstitutivni narodi". Na istom tragu se mogao čuti i francuski ministar vanjskih poslova, kao i Borel koji predstavlja EU, kako pričaju samo o ljudskim pravima i funkcionalnoj državi, a ne o konstitutivnosti, dok ruski ministar vanjskih poslova priča samo o konstitutivnim narodima i entitetima, a ne o ljudskim pravima.

Poštivanje naše istorije i izgradnja zajedničke budućnost, u kojoj su naše razlike naša prednost a ne mana, podrazumijeva institucionalnu i individualnu  promociju i zaštitu naših višestrukih identiteta kao građana Bosne i Hecegovine i Evropske unije. Pretpostavka za to je povjerenje do kojeg se dolazi kroz dijalog, respekt, učenje i razumijevanje.