Život / Reportaža

Dramatične i napete scene vatrene stihije koja pustoši planinske vrhove i šume i postepeno se spušta prema naseljenim mjestima već godinama unazad su nažalost postale jedan od nagovještaja proljeća širom Bosne i Hercegovine.

Iako je u Federaciji BiH Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu usvojen još prije više od 10 godina, ne može se reći da je u praksi donio bilo kakav napredak. To potvrđuju i brojni požari ove sezone širom Hercegovine.

Prema tvrdnjama dugogodišnjih vatrogasaca, operativaca na terenu, glavni uzrok svega je što se pomenuti zakon, uprkos manjkavostima, ne sprovodi odnosno to što je nadzor na njegovim spovođenjem, kao i sa većinom drugih zakona, sistematično uništen, odnosno, ne provodi se.

-Zakon je predvidio i preventivne i represivne mjere, ali se to na terenu ne sprovodi. Špica vatrogasne sezone u BiH su mart i april i djelimično maj. To zavisi od godine. Ako je bila sušna, snijeg se rano povuče i trava se brzo osuši.

Ljudi koji krče bašte i pašnjake pale vatre koje potom ostavljaju bez nadzora. Osim toga, to često rade po vjetru ili u vrijeme najveće suše pa se brzo proširi na šume. To onda pravi veliku materijalnu štetu, iziskuje ogromne vatrogasne resurse kako kako materijalne tako i ljudske, a ljudi hronično fali – kaže za portal Startbih.ba, vatrogasac sa bogatim terenskim iskustvom.

Kako smo saznali, u februaru je u Širokom Brijegu održan sastanak kantonalnih uprava gdje se, između ostalog, razgovaralo i o preventivnim protivpožarnim mjerama koje su bile predviđene za ovu sezonu.

-Problem je što u tim upravama sjede ljudi koji su nekompetentni za ovu vrstu poslova. Na ovim poslovima moraju biti isključivo stručni ljudi jer je posao Civilne zaštite da štite živote ljudi i imovinu.Na terenu se preventivne mjere ne provode. Vrhunac preventivnih mjera je npr. kupovina dronova za nadgledanje, ali niko ne postavlja pitanje ko će gasiti požare ili kupovina  „kruški“, odnosno  rezervoara za vodu, koje se planiraju staviti na vrh brda u slučaju požara i to je to – razočarano konstatuje naš sagovornik.

Kako ističe, šumarije su obavezne da se brinu o šumama, a jedan od najprioritetnijih zadataka bi im trebao biti pravljenje usjeka ili prosjeka u šumama, odnosno razdjelnog pojasa širine 15-20 metara koji bi spriječio širenje požara. Međutim, on navodi kako se to u našim šumama praktično ne radi, ili radi tek ponegdje, a da za to nikada niko nije odgovarao niti je pozvan na odgovornost.

-Morale bi se praviti i osmatračnice sa radio vezom i kamerama. Najbitnije je reagovat u početnoj fazi požara dok se on ne razbukta i proširi. Najveći je međutim problem što imamo dva zakona koji tretiraju ovu oblast. Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu i Zakon o zaštiti i spašavanju. Po ovom drugom zakonu 0,5% sredstava ide za namjenska sredstva u vanrednim situacijama poput poplava, zemljotresa ili evo sad virusa. Štete se namiruju iz toga, a po tom osnovu se slijevaju milionska sredstva. Međutim Zakon o zaštiti od požara je u finansijskom smislu daleko slabiji, a na njega su „nakačena“, lokalna dobrovoljna vatrogasna društva (DVD) pa stoga skoro svi imaju je zastarjelu opremu, a nemaju ni sredstava za edukaciju. Prioritet bi zato bio vatrogasnu službu staviti pod okrilje izdašnijeg zakona jer bi se time u svakom smislu ojačale DVD. Niko ne poznaje bolje teren od lokalaca – ističe naš drugi sagovornik.

Priznaju nam da su svjesni da bi se u tom slučaju umanjila sredstva za neke druge namjene, ali navode kako, imajuću na umu opasnost i materijalnu štetu,  ipak nema puno prioritetnijih stvari od adekvatne vatrogasne službe.

Kada je riječ o vatrogasnim službama u BiH, uvjeravaju nas da je najjača sarajevska, ali smo saznali da i njima trenutno nedostaje čak 80 vatrogasaca zbog čega se, kaže, ne smije ni zamisliti potencijalna krizna situacija sa istovremeno dva veća požara u glavnom gradu. Osim njih, na području Sarajeva egzistira i osam DVD koja su, iz već pomenutih razloga, slabo opremljena.

-Zbog svega toga, svake godine molimo susjede za kanadere, air tractore..iako bi mi to mogli riješiti sa samo dva, tri helikoptera. Imaju Oružane snage helikoptere, ali je procedura njihovog angažovanja toliko duga da je to uvijek zakašnjela reakcija. Problem je i što su tokom rata linije razgraničenja obično išle po vrhovima brda i planina pa ima dosta miniranog terena. Kod nas niko ne zna kada su posljednji put ažužirane mape minskih polja, a vatrogasac ne smije ući na teren ako to ne zna – kažu naši sagovornici koji kao uspješan primjer navode Hrvatsku koja je broj požara u posljednjih nekoliko godina svela na trećinu nekadašnjih.

- Kupili su za brdske terene adekvatna vozila, na njih su stavili pumpu visokog pritiska i 300-400 litara vode. Pumpa više požar gasi udarom nego vodom. Mala je to potrošnja vode. Uložili su mnogo u vatrogasna društva... Ista je stvar i u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj...Omasovili su DVD, kupuju im i zanavljaju opremu, imaju školske centre. U Sarajevu je bio plan da se pokrene takav centar jer ima kadrova, ali nema uslova. BiH je u regionu najbogatija šumom, ali kao da je nekome u interesu da to izgori – navode naši sagovornici.

Na kraju poručuju i kako bi se dosta požara moglo spriječiti kada bi se neodgovorni pojedinci konačno počeli kažnjavati. Iako su zakonski predviđene kazne zatvora i do 12 godina i finansijske kazne od 5,000 KM, nikada niko nije kažnjem maksimalnom kaznom, a mjesto početnog požara je lako ustanoviti.

-Sve dok se to dešava, imaćemo ovo što imamo – konstatuju oni.