Kolumne

Zvanični podaci kažu da 87.000 ljudi ima u džepu potvrdu na kojoj piše da su organizatori otpora mrskom agresoru. Izdavala su ih, pazi sad, ovlaštena boračka udruženja. Patriotska liga BiH i Zelene beretke! Sve po zakonu. Tako da su organizatori otpora postali i oni koji su cio rat iz Minhena pružali otpor agresorima na BiH

Piše: Asaf Bećirević

Govorim si, kad porastem bit ću predsjednik neke od boračkih organizacija. Jer taj je posao dobar, para lahka. Plaća je milja, stan osiguran. A i mišljenje. Jer nema teorije da si predsjednik a da te neka od partija ne drži na uzici. I kad mi partija kaže puc, ima da grizem, ujedam kao pravi partijski vojnik. Plus ću govoriti na godišnjicama bitaka u kojima nisam učestvovao. Plus ću si osigurati dodatnu zaradu. Evo i kako.

Uzmi, valjalo bi ti!

- Čuj, kako bi bilo da ti dam potvrdu da si organizator otpora, član Patriotske lige BiH. Valjalo bi ti. Nju kad imaš u džepu, imaš više bodova za stan, posao, kredit i sve što treba - munta me predsjednik lokalne i moćne boračke organizacije.

Zahvalim se. – Imam, velim, i stan i posao. Mirno bih da spavam.

Osim toga, je l’ prodaješ te potvrde - zanimalo me .

- Ja, ne! Ali znam ljude koji to rade. Znaš li nekoga ko bi to kupio - sad njega zanima. 

Naravno, prodaje potvrde preko mene nije bilo. Preko drugih, očito jeste. Naime, zvanični podaci kažu da 87.000 ljudi ima u džepu potvrdu na kojoj piše da su organizatori otpora mrskom agresoru. Izdavala su ih, pazi sad, ovlaštena boračka udruženja. Patriotska liga BiH i Zelene beretke! Sve po zakonu. Tako da su organizatori otpora postali i oni koji su cio rat iz Minhena pružali otpor agresorima na BiH.

Prvoborci, barem oni koji misle da to jesu, su popizdili. Organizovali su u roku odmah svoja udruženja, zašiljili olovku i počeli sastavljati svoje spiskove organizatora otpora. Rade to i po babu i po stričevima. I političkoj pripadnosti. Tako su na posljednjem aktuelnom spisku ilegacima postali Sulejman Tihić (predsjednik SDA), Izet Izetbegović (familija rahmetli Alije), Senad Šahinšapašić Šaja, Hasan i Halid Čengić, Ismet Bajramović Ćelo i tako dalje društvo. A ima i onih koji su fakat organizovali otpor i kad je zapucalo, familiju i sebe ispalili su u Minhen.

No, nas, evo, zanimaju oni koji su sred pušaka, bajuneta, mislili o tome kako bi fino bilo da se ispale ka Minhenu. Recimo, Emin Ahmetspahić iz 102. brdske motorizovane brigade Armije RBiH. On si je na Stupu (Sarajevo) usred bitke s neprijateljem hladnokrvno, s cigaretom u ustima, spržio metak u nogu. Što se zove samoranjavanje. 

Ispala je cijela frka kada sam mu zbog toga odbio dati sljedovanje cigareta. Promptno sam pozvan na raport u komandu brigade i Emin je dobio svoju porciju nikotina. Nakon rata, uvaženi je član Saveza ratnih vojnih invalida, mjesečno ubire 350 KM jer je, zaboga, ranjen. Uzgred, njegovo sam ime spomenuo samo zato što sam jači od njega.

 Šehid iz kreveta

Ali mi se ne spominje baš ime rođaka komandanta bataljona čije sam komande bio član. Naime, na potvrdi mu, među ostalim, piše da je ranjen snajperom u grudi na prvoj liniji odbrane. Zapravo je fasovao metak u kafanskoj tuči. Ili ime momka, koji je izgubio tri brata u ratu (a nije jači od mene) na čijoj potvrdi o ranjavanju piše kako je ranjen u bitci za Aziće. Što je laž. On je svoje junačke rane zaradio u saobraćajnoj nesreći. Usprkos tome,  mjesečno prima oko 800 KM invalidnine, plus je zaposlen. 

Sad, ne bi bilo uredu da spominjem i ime saborca koji je umro u krevetu, prirodnom smrću. Na njegovoj potvrdi o pogibiji piše da je poginuo od gelera granate. Da je šehid. Baš kao što je šehid i M. N. kojeg je kolega ubio na straži u haustoru. Malo se popilo, posvađalo, pa upucalo.

Koliko vi ovakvih ranjenika i šehida poznajete ili ste poznavali? Sijaset! E, stoga je i država odlučila da napravi reviziju ratnih vojnih invalida i ostalih stradalnika rata. Onomad je otvorila i telefonski liniju na koju su građani, anonimno, prijavljivali lažne stradalnike rata. U jednoj od takvih prijava, poštom pristigloj, pisalo je i kako je ranjen Benjamin Preldžić, predsjednik Saveza ratnih vojnih invalida Zeničko-dobojskog kantona. Naprosto, Benjamin se, pisalo je u prijavi, napio, šetao ulicama Zenice pa ga je zgazio automobil UNPROFOR-a. Je l' tako!?

- Nije! - kaže Benjamin.- Ranjen sam četiri puta i to na liniji odbrane. Prvi puta ’92, gelerom granate VBR-a, potom ’93. na Maloj banderi, kada je naš vojnik aktivirao protutenkovsku minu. Na Zmajevcu sam stao na minu ostao bez noge. Dobitnik sam Zlatnog ljiljana, pukovnik sam Armije BiH - veli Benjamin.

Nije, njegovo je ime anonimni dostavljač zamijenio s imenom drugog predsjednika Saveza ratnih vojnih invalida koji je fakat ranjen u saobraćajki s UNPROFOR-om. Ima, kaže pukovnik, papire o tome, pa će nam ih dostaviti.

„Lažnjaka“ 80 posto

Bilo je i prijava u kojima je pisalo kako je izvjesni D. K. junačke rane zaradio čuvajući stoku. Neki je drugi, opet, prijavljen zbog toga što je u ratu ostao bez noge koju nije imao ni prije rata. Naravski, inspektori ministarstva za boračka pitanja su se razvili u strelce, obišli teren, pokupili dokumentaciju i sve što je sumnjivo predali tužilaštvu.

Naime, kontrola 2.500 ratnih vojnih invalida, napravljena na Institutu za medicinsko vještačenje, pokazala je kako ih je više od 80 posto lažnih. Da je na stotine liječničkih nalaza imalo iste dijagnoze, iste potpise ljekara, isti protokolarni broj iste zdravstvene ustanove. Ispostavilo se, oni koji su na papiru gluhi, čuju bolje od ljekara koji su ih kontrolisali. Naročito ako dolaze iz Hercegovačko-neretvanskog kantona.

- Moj je dojam da se liječnička dokumenta proizvode u kućnim radionicama - reći će direktor Zavoda za medicinsko vještačenje FBiH.

Elem, uslijedile su krivične prijave protiv neuropsihijatrice iz Mostara Mulije Džudže koja je, sumnjalo se, uradila više stotina navodno lažnih dijagnoza za posttraumatski stresni sindrom. Ona je samo u 2005. godini navodno izdala 65 lažnih nalaza i mišljenja. Dijagnoze je uspostavljala u svojoj privatnoj ordinaciji na obrascima s lažnim datumima i logom Kliničke bolnice Mostar u kojoj tada uopće nije radila. Uzgred, kantonalni tužitelj u Mostaru obustavio je istragu protiv dr. Džudža jer nije bilo dokaza, ali je bilo indicija koje je teško dokazat. Osim dr. Džudža, SIPA je vodila istragu i protiv psihijatra Mehmeda Kovačevića, mostarskog hirurga Davorina Kozomare, interniste Smiljana Vidića. Istovremeno, lažni liječnički nalazi stizali su i iz Travnika, Viteza, Bugojna, Gornjeg Vakufa, Nove Bile, Dobretića i Kiseljaka. 

Kakogod, posljednja revizija, porodila je preko 25.000 novih ratnih vojnih invalida. Slijedi nova, promptna kontrola. Ona čeka na usvajanje Zakon o reviziji.  Do tada, ja i dalje imam želju biti predsjednikom boračke organizacije. Ginuću za otadžbinu nekoliko puta mjesečno i do toga lijepo živjeti.

(Magazin Start BiH broj 276), 

PREPORUČUJEMO I OVO!