Piše: Đuro Kozar (magazin Start BiH)

U prošloj i devet mjeseci ove godine proizvodnja naoružanja u svijetu bilježi velike rekorde, jer se ubojiti produkti koji izlaze iz njihovih hala traže u toliko velikom broju da se sve ne može u relativno kratkom roku isporučiti. U proizvodnji i izvozu borbenih sredstava prednjače Sjedinjene Američke Države, budući da je njihov udio u ukupnom svjetskom izvozu porastao sa 33 na 40 posto. U ovoj godini Amerikanci su isporučili oružje u 103 zemlje! Pet najvećih izvoznika iz zapadne Evrope – Francuska, Njemačka, Italija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Španija – isporučilo je oko četvrtinu (24 posto) ukupnog svjetskog izvoza oružja od 2018. do 2022. godine. Najveća potražnja je za borbenim avionima, jurišnim helikopterima, tenkovima, borbenim vozilima pješadije, (točkašima), topovima i svim vrstama municije.

Evropa se naoružava

U vrijeme odbrambenooslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini, mislim da je bila 1994. godina, dugo sam o raznim temama razgovarao sa generalom Stjepanom Šiberom (1938-2016), pa i o naoružavanju u svijetu. Zapamtio sam ove njegove riječi: „Velike sile se naoružavaju da ostanu velike, nešto manje velike da budu blizu velikih, a svi ostali da se odbrane i od jednih i od drugih.“ General je dodao da proizvođači oružja ne izazivaju ratove, ali da im ratovi odgovaraju. Rat u Ukrajini nikome ne odgovara osim Moskvi, ali se, ipak, vodi i, što je još gore, odužio se. Zbog rata u Ukrajini Evropa je znatno povećala uvoz naoružanja, dok ga je ostatak svijeta u prosjeku smanjio, piše u novom izvještaju švedskog instituta za istraživanje mira SIPRI. Savjetnik ovog instituta Peter Wezeman je istakao da su transferi oružja u evropske države znatno povećani te da se uloga SAD-a kao globalnog isporučitelja oružja također puno povećala. Evropske države su u posljednje četiri godine (2018-2022) nabavile 47 posto više oružja iz uvoza nego u četiri godine prije toga (2013-2017). Evropske članice NATO-a su povećale uvoz naoružanja za čak 65 posto.

Na „krilima“ te evropske trke u naoružanju cijeli svijet je povećao izdatke za oružje za pet posto, iako su na drugim kontinentima zabilježeni padovi. Izvještaj obuhvata samo izvezeno oružje, dakle ne kada, recimo, američka vojska nabavlja oružje od domaćih proizvođača. Rat je Ukrajinu doveo na treće mjesto u svijetu po nabavci naoružanja u prošloj godini. SIPRI je analizirao sve transfere naoružanja, pod čime podrazumijeva i kupovinu i besplatnu vojnu pomoć koja se stavlja na raspolaganje Kijevu. Institut potom procjenjuje vrijednost tog naoružanja. Zbog toga su SAD prošle godine, unatoč velikoj vojnoj pomoći Ukrajini, veću vrijednost oružja izvezli u Kuvajt, Saudijsku Arabiju, Katar i Japan. Jer, te zemlje su kupile američka najmodernija i skupa borbena sredstva, a u Ukrajinu mahom ide polovno oružje iz američkog arsenala čija je vrijednost manja.

Poslije 24. februara 2022. svijet više nije isto mjesto. Ukrajina proživljava katastrofu, a kriza utiče na stanovništvo svih zemalja svijeta. Naša planeta postaje sve manje stabilno, a sve više zastrašujuće mjesto. Nakon godinu dana ratovanja u Ukrajini, desetine hiljada vojnika je poginulo na obje strane, hiljade ukrajinskih civila je također izgubilo život, a bezbroj zgrada je porušeno. Zbog rata u Ukrajini mnoge evropske zemlje su naručile velike količine oružja i vojne opreme. To samo dodatno upozorava na to da rat u Ukrajini znatno utječe na buduće odnose dobavljača i kupaca u trgovini oružjem na svjetskoj razini. Pet najvećih izvoznika iz zapadne Evrope – Francuska, Njemačka, Italija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Španija – isporučilo je oko četvrtinu (24 posto) ukupnog svjetskog izvoza oružja od 2018. do 2022.

Evropske zemlje morale su, pod pritiskom SAD-a, svoja skladišta naoružanja isprazniti za pomoć Ukrajini, a umjesto njih kupovati skupo, savremeno američko oružje zbog čega evropska industrija naoružanja grca u problemima dok američka profitira kao nikad ranije. Preciznije, u problemu su proizvođači iz zapadne Evrope, dok su, po naloguVašingtona (Washington), pojedine istočnoevropske članice NATO-a ponovo pokrenule svoje stare tvornice za proizvodnju zastarjelog sovjetskog oružja za isporuke Ukrajini. Zapadnoevropski proizvođači ne žele potpisivati skupe ugovore o povećanju proizvodnje oružja i municije za Ukrajinu bez prethodnih čvrstih državnih jamstava da će intenzivna proizvodnja trajati barem pet godina da bi im to moglo biti isplativo.

Slabi pomoć Ukrajini

Neizvjesno je kako će Ukrajina nastaviti odbranu od ruske agresije nakon što su republikanci u američkom Senatu blokirali paket pomoći u vrijednosti od oko 60 milijardi dolara. Gotovo polovina američke javnosti misli da zemlja troši previše na pomoć Ukrajini, pokazala je anketa Centra za istraživanje javnog mnijenja NORC i Asošijeted presa (Associated Press). Ta osjećanja, prvenstveno kod republikanaca, pomažu u objašnjavanju sve čvršće opozicije među konzervativnim poslanicima te stranke, koji odbijaju napore predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden) da odobri novu tranšu pomoći Ukrajini, tvrdeći da bi novac bilo bolje potrošiti za domaće prioritete.

Amerikanci su u Ukrajinu, od početka ruske agresije, poslali oružja i opreme u vrijednosti od 110 milijardi dolara, a takva pomoć je, prema zvaničnom saopćenju, motivirana težnjom da se Ruska Federacija spriječi da zauzme više teritorija i da se civili zaštite od napada. U Ukrajinu je iz SAD-a stigao veliki broj tenkova „abram“, oklopnih vozila „strajaker“ i protivpješadijskih vozila „bredli“ koje su Amerikanci koristili u Iraku. Preko „Bare“ su Kijevu poslati raketni sistemi ATACMS, NASAMS i HIMARS i PATRIOT. Svi ovi raketni sistemi su dugog dometa, a recimo PATRIOT može da gađa avione, krstareće rakete i balističke rakete manjeg dometa. Svaka jedinica sastoji se od sistema za lansiranje postavljenog na kamion, osam lansera koji mogu da drže do četiri presretača raketa, zemaljskog radara, kontrolne stanice i generatora. Radarski sistem ima domet više od 150 kilometara. „Patriot“ je prvi put korišten u borbi tokom Zaljevskog rata 1991. godine sa baterijama koje su štitile Saudijsku Arabiju, Kuvajt i Izrael, a kasnije je korišten tokom američke invazije na Irak 2003. godine.

Australija, Kanada i SAD bile su među zemljama koje su Ukrajini poslale napredne haubice M777 i municiju. Domet ove haubice sličan je ruskoj „giatsint-B“. Američki višecijevni lanser raketa M270 stigao je u Ukrajinu, ali nije otkriveno koja je zemlja to oružje dopremila Kijevu. Uz sve ovo, SAD su Ukrajini poslale kontroverzno kasetno oružje, koje je zbog neselektivnog ubijanja zabranjeno u mnogim zemljama, naročito evropskim. Da li je ovo naoružanje stiglo u prave ruke onih koje će ga pravilno i učinkovito koristiti? Naime, ukrajinska vojska se godinama obučavala i uvježbavala na ruskom oružju i za njih je ono što je došlo iz SAD-a i zapadne Evrope uglavnom bilo velika nepoznanica. Pitanjem o tome kako se koristi donirano oružje razmišljaju u SAD-u, ali i u samoj Ukrajini s obzirom na to da se pokazalo da moderno oružje nije postiglo očekivani rezultat. To je, vjerovatno, uz ostalo ometalo planove Kijeva da u nekoliko ofanziva pomjeri borbene linije i potisne Ruse iz okupiranih oblasti Luganjsk, Donjeck, Zaporožje i Herson.

Ipak, protivljenje pomoći je neznatno manjeg obima u odnosu na podatke iz ankete koju je provela ista organizacija prije mjesec dana. Sada 45 posto ispitanika kaže da američka vlada troši previše na pomoć Ukrajini u ratu protiv Rusije, u poređenju s 52 posto u oktobru. Čini se da taj pomak dolazi uglavnom od republikanaca: 59 posto njih sada kaže da se previše troši na pomoć Ukrajini, dok je u oktobru 69 posto ispitanih imalo takav stav. Ipak, republikanski otpor kontinuiranoj pomoći Ukrajini i dalje je snažan. "Ljudi će sjediti doma u recesiji i neće htjeti vidjeti da Ukrajini izdajemo bianco čekove. Rat u Ukrajini je važan. No, ne može biti najvažniji. Naša pomoć ne može biti beskonačna", rekao je Kevin Mekartni (McCarthy) iz Kalifornije.

Izrael bolje naoružan 

Izravna usporedba vojne snage Hamasa i Izraelskih obrambenih snaga (IDF) teško je moguća, jer je riječ o različito organiziranim i naoružanim formacijama. Izrael ima snažnu, ustrojenu i tehnološki naprednu vojsku dok je Hamas gerilska militantna organizacija, ali u svom rangu također iznimno sposobna. Izrael ima obučenu vojsku, avijaciju i mornaricu, posjeduje modernu opremu, obavještajne sposobnosti i robusnu obrambenu infrastrukturu. Palestinci, sa druge strane, u Pojasu Gaze i Zapadnoj obali nemaju centraliziranu vojnu silu. Na tim područjima djeluje niz različitih naoružanih frakcija koje se ne mogu uspoređivati po opsegu, obuci ili korištenju tehnologije s Izraelskim obrambenim snagama. Međutim, uočena je upotreba relativno novih oružanih sistema, poput bespilotnih letjelica i paraglajdera, i to pokazuje da Hamas usvaja drugačije i naprednije oblike djelovanja.

Izrael ima zastrašujuću i tehnološki naprednu vojsku temeljenu na snažnoj vlastitoj vojnoj industriji. Mnogo je uložio u sisteme za zaštitu od raznih prijetnji, uključujući projektile kratkog i dugog dometa. Željezna kupola, naprimjer, dizajnirana je za presretanje i uništavanje raketa kratkog dometa, a Izraelci posjeduju i „sostemekao“ što su David's Sling (Davidova praćka) i „arrow“ (strijela). Izraelska ratna avijacija smatra se jednim od najnaprednijih i najsposobnijih na svijetu. Koristi se modernim borbenim avionima, letjelicama za nadzor i drugim naprednim zračnim sredstvima poput dronova. U svom repertoaru Izraelci imaju i niz najnaprednijih američkih mlaznjaka F-35. Premda je relativno mala u usporedbi s nekim drugim pomorskim snagama, izraelska mornarica je moderna i opremljena raketnim čamcima, podmornicama i patrolnim brodovima.

Izraelska država je također poznata po svojim obavještajnim sposobnostima, ključnima za nacionalnu sigurnost. Njeguje blisko strateško savezništvo sa Sjedinjenim Američkim Državama, što uključuje znatnu vojnu pomoć. Odmah nakon Hamasova napada iz Vašingtona je stigla vojna pomoć iako im možda u prvi mah nije bila ni potrebna. Ovo partnerstvo unapređuje izraelske vojne sposobnosti i pristup naprednim tehnologijama. Izraelska vojska ima velik broj tenkova i oklopnih vozila. Njihov tenk „merkava“ sličan je njemačkom „leopardu 2“, poznatomzbog upotrebe u Ukrajini.

Hamas je jedna od najnaoružanijih gerilskih organizacija na svijetu, međutim daleko je to od snage Izraela. Gerilci uglavnom koriste lako naoružanje i za kretanje pick-up vozila, na koja montiraju oružje na stražnjoj strani, poput teških mitraljeza kalibra 30 mm. Nedostaje im oklopnih vozila kakva ima Izrael iz raznih razloga, uključujući i to da bi bili vrlo vidljiva meta za izraelske udare. Izrael ima svoj zastrašujući protuzračni sistem koji je Hamas uspio zatrpati ogromnim brojem raketa. Korištene su različite verzije balističkih raketa „zemlja-zemlja“ iranske proizvodnje „fateh-110“ i mogu nositi bojeve glave težine do 500 kilograma. Al Jazeera je nedavno emitirala ekskluzivnu snimku koja prikazuje članove oružanog krila Hamasa, brigade Iz al Din al Kasam, kako nabavljaju iranske projektile „fajr“ i protutenkovske rakete „kornet“.

Prema Hamasu, to su oružje nabavili tajnim putem, zaobilazeći vojne baze, kao i zračne i pomorske patrole. Izvještaj je razotkrio i proizvodnju projektila korištenjem ostataka izraelskih projektila iz rata u Gazi 2014. godine. Također, prošle godine su prvi put priznali u objavljenom dokumentarcu da posjeduju velik broj dronova, proizvedenih i razvijenih u Pojasu Gaze. Osim toga, anonimni trgovac oružjem u Gazi otkrio je Al Monitoru da razne vojne frakcije, predvođene Hamasom, posjeduju iranske rakete R-160 i „fajr-5“ sa dometom od 100 kilometara, protutenkovske projektile i rakete koje se lansiraju sa ramena, a koje isporučuje Rusija, te projektile slične američkom „stingeru“. Što se tiče mitraljeza, slike koje je analizirao CNN otkrivaju modifikaciju tipa DŠK sovjetske proizvodnje, kalibra 50, koji je postavljen na kamion, dopušta jednom borcu da njime rukuje, povećavajući njegovu smrtonosnost. Rakete su također odigrale presudnu ulogu u napadu Hamasa na jugu Izraela. Grupa je tvrdila da je ispalila 5.000 raketa tokom napada, kojim je testiran izraelski sistem protivzračne odbrane, Iron Dome, koji je presreo većinu projektila.

Saudijci najveći kupci

U posljednjih desetak godina najveći uvoznik naoružanja i vojne opreme je Kraljevina Saudijska Arabija, koja se nalazi na Аrapskom poluotoku u jugozapadnoj Aziji. Četvrtina američkog izvoza na Bliski Istok odlazi u ovu zemlju, a Saudijci kupuju naoružanje i iz drugih država. Ono što Saudijsku Arabiju čini vojno najjačom jeste oko 100 komada najboljeg napadačkog helikoptera na svijetu AH-64D apache, raspoređenih u deset eskadrila. Riječ je o pravom ubici protivničkih tenkova i helikopteru koji može da djejstvuje podjednako uspješno na ciljeve na kopnu, u vodi pa čak i u zraku. Konkretno, ovaj američki model još nema svog konkurenta u svijetu. Ruski „kamov-aligator“ i posebno Mi-24 (Mi35 u modernijoj varijanti) su totalno inferiorni u odnosu na njega. Da bi se dodatno učvrstila nadmoć u ovom segmentu, prilikom posljednje posjete Donalda  Trampa (Trumpa) Rijadu, naručeno je još 29 ovih modela.

Saudijsko nebo ne čuvaju samo helikopteri, jer zemlja posjeduje 60 komada lovaca F-15C, koji je jedan od najboljih u historiji avijacije, sa do sada neizgubljenom nijednom zračnom bitkom. Saudijska Arabija raspolaže i sa 87 komada F-15D, varijantom koja predstavlja odličnog lovca bombardera. Tu je 81 komad višenamjenskih aviona evropske proizvodnje „taifun“ i „tornado“, koji su u odnosu na šire okruženje (isključujući Izrael) apsolutno dominantni na nebu Bliskog Istoka. Što se tiče avijacije, oficijelni Rijad je javno izrazio interes za nabavku nekoliko eskadrila najboljeg svjetskog vojnog aviona RF-35 eagle, ali za sada se Vašington drži stava da takvu privilegiju na Bliskom Istoku može imati samo Izrael. Sa tim u vezi, dolazi do prve veće konfrontacije između SAD i Saudijske Arabije, koja je jasno stavila do znanja da je odlučna u namjeri da nabavi vojne avione pete generacije, a ukoliko je potrebno spremna je i da se obrati Kini (jednoj od triju zemalja svijeta koja trenutno posjeduje takvu tehnologiju). 

Saudijska mornarica raspolaže sa sedam fregata od kojih su tri najnovije generacije, koje mnogo više i po deplasmanu i po mogućnostima podsjećaju na razarače nego na fregate, kako su zvanično klasificirane. Njihova Zapadna flota nalazi se u Crvenom moru, sa sjedištem u Džedi, dok se Istočna flota nalazi u Perzijskom zaljevu, sa sjedištem u Džubailu. Većina brodova u sastavu saudijske mornarice su strane gradnje, pretežito bivša ili nova američka, francuska i britanska plovila.

Posrednički ratovi

Proxy rat se javlja kada velika sila podstiče ili igra glavnu ulogu u podršci i usmjeravanju borbi u nekoj zemlji, ali sama ili ne sudjeluje ili sudjeluje u malom dijelu borbenog djelovanja. U praksi, posrednički rat je kao spektar, a u sukobu se često mijenja ravnoteža između snaga države sponzora i posrednika. Bez obzira na mnoge prednosti, posrednički ratovi su često razočaravajući za svoje sponzore. Umjesto da budu zahvalni i poslušni, lokalne skupine boraca često biraju da idu svojim putem i ostvaruju vlastite interese dok dobijaju novac i podršku. Njihova kompetentnost je često minimalna, a brutalnost ne poznaje granice. Pojedini čak znaju uvući i svoje pretpostavljene gospodare u neželjene intervencije. I pored toga, posrednički ratovi ne nestaju, a Sjedinjene Američke Države moraju držati širom otvorene oči kada koriste proxy ratove i kada se bore protiv njih. Posrednici su često haotični i skuplji nego što se to čini.

Podrška posredniku u ovakvoj vrsti rata često navodi i druge zemlje da pruže podršku svom favoritu, što dovodi do pogoršanja sukoba. Takav je slučaj, primjerice, u Libanu, gdje se godinama mogu vidjeti Iran, Irak, Saudijska Arabija, Izrael, Sirija i druge sile koje redovno interveniraju i podržavaju rivalske frakcije. To povećava nezavisnost posrednika te postoji prijetnja od njihove transformacije u druge sile ako osjete da im je uskraćena podrška.

Indija vojna sila

Indija je poznata kao suverena država u Južnoj Aziji, koja se prostire na 3,3 miliona kvadratnih kilometara, što odgovara veličini trećine Evrope, a zauzima veći dio Indijskog potkontinenta, ali je sve više prepoznatljiva kao jedna od najjačih vojnih sila na svijetu. Ima više od milijardu stanovnika i milion vojnika, a rezervni kadar broji dva miliona. Nedavno je objavljeno da su indijske vlasti odobrile kupovinu oružja vojne opreme u vrijednosti od 8,5 milijardi dolara. Iz Nju Delhija su saopćili da će biti kupljeno dodatnih 200 projektila „brah mos“, 50 helikoptera opće namjene, teško naoružanje i sistemi za elektronsko ratovanje. Narudžbe su predate indijskim proizvođačima naoružanja. Projektile „brah mos“ koje će koristiti indijska vojska razvija rusko-indijska kompanija BrahMos Aerospace.

Oružje iz Srbije u Ukrajini

Prema nepotvrđenim izvorima, granate proizvedene u Krušiku, u Valjevu, koristi ukrajinska vojska u borbi protiv ruskog agresora. Granate je naručila kanadska kompanija JNJ Export Import, koja ih je iz Srbije prevezla u skladište u Bratislavi, a odatle je preko Turske isporučeno u Ukrajinu.

Ministar odbrane Srbije Miloš Vučević demantirao je ovu informaciju ističući da Srbija ne izvozi oružje ni jednoj od zaraćenih strana, a također se ogradio od prozivanja države za poslovanja privatnih kompanija van Srbije.

„Da li privatne kompanije kupuju na trećim tržištima i prodaju kompanijama u nekim drugim državama oružje iz Krušika ili neke druge naše fabrike, to nije pitanje za Srbiju - to je međunarodna trgovina. Za nas to može da bude obaveštajno interesantno kao informacija, a ne u smislu zakonske obaveze ili regulative", rekao je ministar Vučevć.