Život / Nauka i tehnologija

Tekst: Asaf Bečirović

Fotografija: Mevludin Mekić

Naš je sugovornik doktor kibernetike, a davne 1998. godine sklopio je prvi računar. Imao je, veli, sreću da mu je otac bio vojno lice u kasarni Rajlovac i da je on, otac, završio i svoj drugi fakultet, Fakultet kibernetike na Organizacionim naukama u Beogradu.

KAKO JE POČELO: - Imao sam privilegiju što sam sin oficira pa sam mogao u to doba da pristupim PC računaru. Prije svega sam matematičar, pa kvantni fizičar, onda sve ostalo. Lakše mi je bilo kao djetetu naučiti binarni kod, izraziti rečenicu binarno ili heksadecimalno, nego da napišem slova. Najteže u životu bilo mi je naučiti pisati. Rodiš se takav. Kažu, intelegntniji sam, dobro pamtim, brzo usvajam znanje. I malo spavam. Samo dva sata dnevno! To mi je dovoljno - kaže Adnan Rujanac, čovjek koji po cijeli dan sluša zvukove, pravi zvučnike, pojačala, gramofone.

Od 1984. skuplja ploče. Neće da kaže koliko ih ima. To je tajna. Helem, nekoliko je hiljada ploča u njegovom stanu. Oprema na kojoj se tada, te 1884.  slušala muzika bila je skupa, „boli glava“. Da bi si priuštio jak i kvalitetan zvuk, počeo je sa Rizovim zvučnicima. U Lugavinoj ulici, priča, bješe kulturno-umjetničko društvo. I on dođe do Sonijeve kutije koja je izgledala kao Samsoniteov kofer.

- Bio je tada popularan brejkdens, strit dens, pa sam bio promotor moderne muzike. Imali smo ples, igranku, svakog četvrtka od 20.00 do 22.00. Jednu noć sam puštao Kraftwerk i Tengerine dream. Završi dernek, zovnu me u policijsku stanicu Lugavina da pitaju šta ja to plasiram zdravoj socijalističkoj omladini. Malo su se derali, pozvali roditelje, zamolili da mi posvete više pažnje. Bilo je tada opasno sve što nije kliše - sjeća se Adnan.

BREGA I PAVAROTTI: Priča i kako je snimao muziku za Gorana Bregovića i ostale sarajevske rokere: 1.000 KM po magnetofonskoj traci. Bila mu je zanimljiva pop-scena, elementi psihodeličnog.

- Šta je dobar zvuk? To je pravo pitanje. Jedni slušaju muziku sa trend opreme, skupe i lijepe, koja je sastavni dio namještaja. Zovem ih „slušaocima hardvera“. Volim opere i klasičnu muziku. Malo ljudi zna da je Lucijano Pavarotti dolazio u Sarajevo, u Narodno pozorište, gdje je 70-tih godina imao časove pjevanja. Proveo je dvije godine u Sarajevu učeći da pjeva. To je živa istina. Provjerite kod Emira Nuhanovića ili u arhivi Narodnog pozorišta. No, vratimo se dobrom zvuku. On je simbioza više elemenata. Zvuk je talas koji se prenosi zrakom, a kakav će doći do vas zavisi od više faktora: materijala od kojeg su zvučnici napravljeni, tehnologije... I same interpretacije. Dok se to radilo analogno, kad je čovjek upravljao spravom i snimao orkestar, zvuk je bio odličan. Danas se sve svodi na nešto poput vokmenskog, mobitelskog slušanja muzike. Metalika, savršen bend, uradi produkciju albuma. Kupim ploču, stavim na gramofon, na svoju opremu. Isto kao da slušam nekog uličnog svirača. Radi se o tome da rade produkciju za ajfon, da je prodaju za dolar, dva. Danas je to tako - misli naš sagovornik.

ŠTIMER GRAMOFONA: Objašnjava, dobar je zvuk kompletna slika dobre produkcije. Trudi se da njegovi zvučnici, pojačala, gramofoni, miksete... proizvode dobar zvuk. Štaviše, on ga garantuje. Stručnjak je za štimanje i prepravljanje gramofona. Gramofon je, veli, prosta stvar, najkomplikovaniji su mu ručka i igla. Što je ručka bolja i što je bolje ožičena, to je i zvuk bolji.

- Imate ručke odraznih kompozita: aluminijska, karbonska, magnezijska... Ja sam stara škola. Žica je žica, od nje zavisi zvuk. Ako imate dobro pojačalo a loše zvučnike, ništa niste uradili. Kupite liniju savršeno dobru, a imate slabe zvučnike i – ćorak. Zvučnik je najvažnija komponenta audiosistema. Imate vanjske i unutrašnje zvučnike. Kad je vanjska upotreba u pitanju, pobornik sam one: što više snage bolji zvuk, što više zvučnika, bolji zvuk. Majstor sam za unutrašnje ozvučenje. Kako znate kome odgovara kakav zvuk? Jednostavno! Porazgovarate sa mušterijom. Uzmem joj krvnu sliku: zanima me njegov ukus, pitam koju muziku sluša. Neki slušaju samo operu. Za takve ne mogu praviti zvučnike kao za one koji slušaju jazz. Jazz je komplikovan, zahtjevan, sviraju ga vrhunski muzičari. Izgleda haotičan kad ga slušate, ali u njemu vlada savršeni red. Dakle, u ovisnosti od toga kakvu muziku slušate, takav će te i zvučnik dobiti. I preporučit ću vam pojačalo. Problem je kad ljudi insistiraju da im napravim nešto što ne mogu prihvatiti. Ne radim ovaj posao da se obogatim. Da sam to htio, radio bih u korporacijama ili obarao bankarske sisteme - smije se Rujanac.

CJENOVNIK: Sad, zanimaju nas cijene njegovih zvučnik, pojačala, gramofona. Koliko su pristupačne? Ako u čovjeku prepozna strast za muzikom i dobrim zvukom, Adnan mu preporuči dobru polovnu stvar i preinake na njoj.

- Par dobrih kutija, zvučnika, kod mene su od 400 do 10.000 KM. Kakvi su ovi zvučnici od 10.000 KM? U stanju sam napraviti originalnu kutiju Sonus zvučnika koji koštaju 107 hiljada dolara. I kad bih htio da ih pravim, bio bih bogat čovjek. Japancima sam prodao deset pari kutija. Imamo u Sarajevu čovjeka koji pravi savršeno dobre zvučnike. Genijalac. Godinama prodaje kutiju koja se rangira u sami vrh audiofilizma. Prodaje ih uz pojačalo Hiragu, izlazne snage 30 do 50 vati. Ne može ih napraviti koliko ih traže. Ako on skonta da ne zaslužujete njegovu kutiju, neće vam je napraviti ni za milion KM. To je taj svijet audiofila - konastatuje Adnan.

Veli, audiofili mu najčešće traže zvučnike vrijednosti do 1.000 KM. I gramofoni se, kaže Adnan, vraćaju u modu. On kupi stari Dualov ili Techniksov gramofon pa ga prepakuje po svome. Zadnji gramofon koji je prodao čovjeku sa specifičnim zahtjevima stajao je 22.000 KM. Njegova je provizija do 15 posto vrijednosti proizvoda.

- Radim i pojačala. Uzimam module, komponente i slažem ih. Pojačala su od 100 do 100.000 KM. Najskuplje pojačalo koje sam prodao je koštalo 175.000 KM. Angažovala me je firma u čijoj sam laboratoriji svojevremeno radio, da napravim zvučnik za ruskog milijardera - kaže Adnan.

Ne želi reći kakve je zvučnike, pojačalo, gramofon, sebi napravio. To je, objašnjava, tajna svakog audiofila. Tek, ima šest zvučnika, Kuzmin gramofon redni broj dva. Kuzma je, pojasnimo, Slovenac koji je radio za Torens  i majstor je broj jedan za gramofone. Kako god, oprema koju Adnana ima njemu je neprocjenjiva. Pustimo ga da na miru sluša Tengerin dreams, koje neizmjerno voli.

 PLOČE ZA LIJEK

- U ratu sam bio ranjen. Dobio sam metak u vilicu, a alergičan sam na penicilin. No, i penicilina je bilo nestalo. Morao sam kupiti zamjenu za penicilin. Čovjeku koji je iz Zenice kroz tunel došao u Sarajevo prodao sam 100 ploča i od tog novca kupio lijek. Napamet i danas znam koje sam mu ploče prodao. Ni danas ne mogu da prežalim te ploče - veli Adnan.