Intervju

Noć prije svečanog otvorenja 30. Sarajevo Film Festivala, u četvrtak je u Ljetnom kinu Coca-Cola, u saradnji s Filmskim centrom Sarajevo i Udruženjem filmskih radnika BiH, prikazan je film „Kuduz“ In Memoriam Abdulahu Sidranu (1944-2024). Ulaz na projekciju je, kao poklon publici, bio besplatan.

„Imao sam privilegiju da živim u Sidranovom vremenu. Večeras su ovdje mnogi, njegova familija, prijatelji i saradnici kroz koje i dalje živi i koji ga i dalje vole. Večeras su sa nama mnogi koje je svojim talentom okupio u filmu kojeg ćemo ponovo gledati“, rekao je prije početka projekcije reditelj filma Ademir Kenović.  

Iako ima impresivnu biografiju  „Kuduz“ Kenovića prati cijeli život. U intervjuu sa ovim slvnim bh. režiserom pitamo ga po čemu  pamti taj film, ima li možda  nekih detalja ili događajima koji nisu poznati javnosti.

- Neobično mi je i prijatno čuti da taj film još živi, živi osjećaj iz tog filma, žive replike iz filma. Zanimljivo mi je što ljudi i danas pamte natpis na zidu „Zabranjeno sjediti nako“. U posljednje vrijeme čujem „Po ovakvom vremenu Kuduz je ubio Bademu.“ Iako to možda izgleda slučajno, mi smo to vrijeme tada pravili na filmu za film jer smo htjeli da napravimo vrijeme u kojem bi se čovjek ubio ili bi nekoga ubio. Led, snijeg, kiša... Baš depresivno. To smo pravili uz pomoć šest vatrogasnih vozila, raznim specijalnim efektima pa se doima prilično realno. Ljudi kada to kažu nisu ni svjesni koliko je to zapravo tačno. Pamtim te stvari. Sjećam se jedne prilike kada sam sa Abdulahom Sidranom bio u Puli, a sa nama su bili Danilo Stojković i Bogdan Diklić. „Napali“ su nas kako smo uzeli njihove uloge, mislili su na scenu za zastavama, jer je to bila uloga za njih dvojicu. Oni su meni genijalni glumci, ali mi nikad nisu pali na pamet iako su bili u pravu. Međutim, onda su dodali da oni kao naturščici ne bi nikada tako dobro uradili kao što su uradili Sidran i Davor Janjić. Često se toga sjetim. Radio sam razne stvari sa Goranom Bregovićem oko muzike, spotove, snimali koncerte... Kada sam radio Kuduza sa njim sam se dogovorio da nam napravi muziku. To je bio prvi put da to radi. Međutim, htio je da plovi brodom preko okeana, sam sa Dženanom. To je bio veliki poduhvat.

Ali, prije toga, ja ga zovnem da pogleda film grubo smontiran. Taj materijal je trajao oko 4,5 sata. Kada je odgledao nije ništa rekao, a već sutradan je otišao na put. Kada se vratio pokazali smo mu finalnu verziju i tada mi je rekao: „Nemoj mi molim te više nikada prikazati onako sirovi materijal. Mislio sam da je film propast i katastrofa, a tek sada vidim pravu stvar.“ Ali on je muzičar, mislio sam da je svjestan šta je sirovi materijal (smijeh). To su neke stvari koje pamtim.

To je bila i životna uloga Slobodan Ćustića, koji je glumio Bećira Kuduza. Čujete li se ikada sa njim nekim povodom i kako ste uopšte njega odabrali?

- Moram priznati da ga nisam nikada vidio poslije tih premijera. Znam da je direktor nekog pozorišta u Beogradu. Nekada me davno zvao kući, ali me nije bilo.  Način kako sam ga izabrao je dosta komplikovana priča. Ja sam svima govorio da nam treba neko kao Bekim Fehmiu, samo 20 godina mlađi. Onda sam zamalo uzeo Tifu za tu ulogu jer je on odličan glumac. Radio sam sa „Bijelim dugmetom“ razne stvari, radio sam cijelu ploču sa kamionom kada se vozaju piljari i na taj način sam zapravo probavao ambijente u kojima ćemo snimati „Kuduza“. Htio sam da vidim kako to izgleda. Radeći sa Tifom vidio sam da je strašno dobar glumac i da ima dobru energiju. I zamalo je dobio ulogu, ali imao je neku turneju tada. Onda je neko rekao da probam momka koji je Bosanac, a živi u Beogradu i tada smo zovnuli Ćustića. Nismo bili uvjereni da on to može pa je došao i stanovao kod mene mjesec dana i bio na „testiranju“. To je bilo to. On je inače iz Dervente.

Koliko je  Sarajevo Film Festival, kao najveća manifestacije ove vrste u regionu, istinski važan za domaće filmske radnike? Imaju li neki konkretni benefiti ili je to više medijski događaj?

- Ogroman je benefit od SFF-a u raznim aspektima. To nije, kako neki misle, medijski događaj, crvenih tepih, itd. To je mjesto okupljanja industrije, komunikacije, projekata, biranja projekata, okupljanja finansija... To je kao kongres ekonomskih sila. Nama je najvažnije ono što ljudi ne vide na televiziji. Sastanci na kojima se dogovaraju razne stvari. Bez stranih partnera teško da bismo mogli nešto napraviti.