Piše: Zlatko Dizdarević (magazin Start BiH)

Od strašnog Hamasovog pokolja nad civilima na jugu Izraela, 7. oktobra, i užasne, prvo brutalno terorističke, a potom u nastavku i genocidne "osvete" Netanyahuovih vojnika u Gazi – priča se prelila na do sada neviđeno posrnuću planete i svega onoga što se nazivalo međunarodnim pravom, sistemom, uređenjem i političkim smislom u korist čovjeka. Gaza je, eto, uz sve što se nadvilo nad nju, postala i upaljač za otvaranje mnogih tema koje se slute godinama, pa i decenijama, ali nisu isplivavale na način na koji se to može jasno prepoznavati kao danas. Naravno, kod onih koji za to prepoznavanje imaju spremnosti i kuraži. Na površinu isplivavaju decenijski ciljane laži i organizovane zablude u ime interesa, politike, sile i vještački stvaranih narativa. "Nove tehnologije" propagande i politike hrane te zločinačke biznise ogromnom snagom.

Surova šprdačina

Do sada je poznato osnovno. Iza zavjese je još puno ostalog: Izraelci su nakon 1.200 ubijenih njihovih stanovnika i 240 otetih, u Gazi ubili do sada već najmanje 22.722 Palestinaca, ubjedljivo najviše civila, djece i žena, a ranili blizu pedeset hiljada. U neotkopanim ruševinama još je najmanje 4.000 mrtvih. Do sredine decembra, srušeno je 339 škola, 25 bolnica (još 11 tek djelomično funkcionišu), 56 ambulanti za prvu pomoć, više od 90 džamija i crkava, nebrojene škole, državne i kulturne institucije, ustanove i preduzeća. Uništeni su izvori vode, struje i telekomunikacija. Ubijeno je 80 novinara i 130 UN radnika i članova familija.

Istovremeno, u svakodnevnim zločinima na Zapadnoj obali do 10. decembra u klasičnim ubistvima koja već liče na "epidemiju likvidranja" od strane vojske i ilegalnih doseljenika, ekstremnih cionista, ubijeno je 7.287  Palestinaca. Nakon što su vojnici IDF-a ubili "greškom" tri Izraelca koji su bili zarobljeni kao taoci Hamasa, pa uspjeli pobjeći prema svojim vojnicima, noseći bijelu zastavu da ih se prepozna, postalo je jasno: Nalog izraelskim vojnicimau Gazi je – pucati na sve što se kreće... U ovom kontekstu, izjava doskorašnjeg šefa Savjeta za nacionalnu sigurnost, general majora Giora Eilanda je nedvosmislena: "Gaza će biti mjesto gdje ljudsko biće više neće moći da egzistira..." A Netanyahu, sada već jasno genocidne provenijencije – okružen vjerskim fanaticima i komandantima koji u Palestincima vide "ljudske životinje" –  poručuje da operacija ide dalje, do kraja! I to uz pomoć Amerike koja je svojim glasom 8. decembra, jedinim protiv ostalih u Savjetu bezbjednosti (uz "šutnju" Velike Britanije) spriječila zahtjev za trenutnim zaustavljanjem tamošnjeg pokolja. I ponovila taj stav u Generalnoj skupštini UN-a 12. decembra uz još devet "partnera".

Surova šprdačina sa planetom, pokazivana kroz evo još malo pa sto dana, u operaciji legalizacije genocida, pokazuje ko smo, šta smo i gdje smo svi skupa danas: Ove  godine navršava se 75 godina od dva događaja  istovremeno upisana u istoriju, a kapitalno suprotstavljena jedan drugome u temeljnom smislu. Te 1948. godine, 10. decembra, Generalna skupština Ujedinjenih nacija donijela je Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima. I zakitila se svim mogućim obećanjima prema kojima je čovjek iznad svega, svojim bićem i elementarnim prirodnim pravima. Te iste godine, od njenog početka, mimo svakog ljudskog prava, a zapravo planski dozvoljeno pa i planirano od moćnika unaokolo, u istoriju je upisana palestinska Nakba – Katastrofa. Surovo i nepovratno protjerivanje blizu osam stotina hiljada Palestinaca iz njihovih domova i sa njihove zemlje koje se, evo na još gori način, ponavlja na 75 rođendan prve Nakbe, uz isti rođendan Univerzalne deklaracije UN-a. Ništa se sa planetom ne može toliko šprdati kao istorija. Jer, evo, decenijska obećanja Palestincima, nikada do sada, kao na ovaj zajednički rođendan Nakbe i UN-ove Deklaracije o ljudskim pravima, nisu bila tako i toliko surovo ismijana kao sada. I to u otvorenom pokazivanju organizovane planetarne impotentnosti i potpunih poraza.

No, nakon "iznenadnog" napada Hamasa na Izrael, u ranu zoru 7. oktobra, bumerang se brutalno vraća. Svijet je prvo bio šokiran. Užas zločina Hamasa malo ko poriče, ali užas višestruko brutalnijeg odgovora Izraela nad civilima Gaze – uz posljedice širih razmjera na "geostrategiju svijeta", nadvija se i nad one koji, i uz razne kalkulacije, na to nisu računali. Prije svega, kobajagi su iznenađeni i začuđeni oni što ovaj teren za novu Nakbu i nastavak starih poraza UN zapravo trasiraju sve vrijeme. Pa su se, kao, malo uljuljkali. Biden se, recimo, silno preračunao u tajmingu spram predizbornih potreba da bude planetarno pravedan (po tome su lideri u svijetu), a Americi koristan. I onda odjednom svijet na nogama  protiv neviđenih zločina u Gazi. Protesti od Washingtona do Berlina, Karachia, Memphisa, Mexico Citya, Sidneya i Brisela, Sarajeva i Beograda, Londona i Bostona, Rotterdama, Bagdada i još nebrojeno velikih i malih gradova po svijetu...

Kamp podrške zločincu Netanyahuu, koji je svakom svojom izjavom sve radikalniji i bliži fašizmu – očigledno i u panici kako da spasi samog sebe od suda za kriminal i u vlastitoj kući – gubi snagu i podršku u svijetu. Mnogi danas u Americi govore: "Biden je već izgubio izbore jer je blamirao sam sebe..." Nije pri tome sporan užasan zločin Hamasa, već zatvaranje očiju pred neuporedivo strašnijim zločinom u odgovoru na to. Sanjana geostrategija do juče neupitnog planetarnog hegemona urušava se na način kojeg, izgleda nevjerovatno, ne vide ni Biden ni njegova "duboka država".

Selektivni cilj su – civili

Formalno, ali i cinično u cijelom kontekstu drame, javljaju se dobrohotni koji bezmalo mole Netanyahua da "malo popusti u ubijanju civila" i "skrate ubijanje" sa obećanih više mjeseci na, eto snošljive, dvije-tri sedmice. Baš golemo u matematici genocida. A potom se u Bijeloj kući nasadiše na glavu da i mimo Kongresa ipak doture tenkovima zločinaca nove hiljade potrebnih granata, za taj eto "umjereniji" genocid. Na što ubojica iz Tel Aviva pokazuje i njima i ostatku svijeta od šake do lakta. Uz glasne poruke: Ne mir, Ne dvije države, Ne Palestinaca više.

I iz samog Izraela mnogi osjećaju da se ide u bezdan koji će završiti tragično, jer iluzija je da novi, mladi, koji prežive ovo danas, neće krenuti u organizovanja sutra kojima je cilj osvetiti pobijene roditelje. Jedan radikalizam porodit će drugi. Egzodus danas već je gori od onog u prvoj Nakbi. Ali Palestinci nisu tada – u čitavom tom zlu protjerivanja, bili "ljudske životinje". Jednom protjerane nije se ubijalo, bombardovalo i dalje zlostavljalo. Iz današnje Gaze protjerani na jug tamo su ponovo ubijani, bombardovani, bez srušenih bolnica, bez vode i kruha, uz zabranjene humanitarne konvoje koji sedmicama stoje na granici jer nemaju dozvolu Izraela i poslušnog Kaira da im se digne rampa. Nastavljeno ubijanje nije  "neselektivno". Naprotiv, selektivni cilj su – civili!

O teroru nad civilima sve piše u "pravilima ratnih igara" definisanim u Zakonu o oružanom sukobu (LOAC) i o poštivanju i zaštiti civilnog stanovništva i civilnih objekata, škola, bolnica, kuća. Očigledno, starom – novom kolonijalnom biznisu raznih vrsta to ne odgovara. Priča je "izašla" iz Gaze. Cilj se ne krije, Gazu je agresor definitivno odlučio izbrisati sa mape, a onda i dalje, dokle? Već cure  planovi o tome šta će Izrael graditi tamo sebi. More uz obalu Gaze, poznato je odavno, kapitalno im je. A nosači aviona u Mediteranu su eto garancija za Bibijev projekat i "odbranu vrijednosti zapadne liberalne demokracije koje su napadnute podrškom autokratskih režima Irana i Rusije", što bi rekao predsjednik SAD Biden.

Chris Hedges, dobitnik Pulitzera, dugogorišnji dopisnik New York Timesa sa Bliskog istoka pa i ratni dopisnik iz Sarajeva, uz mnoga druga novinarska angažovanja, danas jedan od najtraženijih autora u SAD, hladno kaže u dugom izlaganju 6. decembra u New Yorku, na tribini za nezavisne medije, da je Netanyahu "fašista". Upoznao ga je još u vrijeme kada je bio potpredsjednik Vlade Izraela. Tamo je danas, kaže Hedges, "orgija destrukcije... a mi podržavamo oficijelno planetarne ubice... Izrael je kolonijalni projekt okupacije, genocid u srcu zapadnog imperijalizma... A lažu svijet o svemu, o vojsci, o politici, o činjenicama, o tome koga napadaju, koga ruše u ime moralne superiornosti! Puno toga je, kaže, laž i o američkoj demokratskoj i pravdoljubivoj dominaciji u svijetu...

Kada se ovakvi stavovi iz same Amerike ukrste sa objavljenim podatkom da je, recimo, ukupna razorna moć do sada ispaljenih granata i aktiviranih raznih eksploziva u Gazi ravna razornoj moći atomske bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki, i to nakon i formalno završenog Drugog svjetskog rata, onda korijeni šprdačine sa UN-om i blokiranjem zaustavljanja ubijanja civila u Gazi nisu daleko od tamošnjeg narativa da su oni najveći, najjači i zato na sve imaju pravo.

Hamas jeste interes Izraela

Priča o Hamasu u svemu ovome podjednako je zanimljiva. Sjetih se i da sam prije 35 godina u knjizi pisanoj nakon boravka u Gazi, u vrijeme prve intifade i stvaranja ovog "Pokreta islamskog otpora", napisao da je to američki projekat, izraelska logistika uz tada saudijske novce... Mnogi su se podsmjehivali tome. Nisam onda za to imao čvrste argumente, ali jesam dosta logičnih sumnji spram ciljeva onakvog novog pokreta, uz znanja o istoriji i tadašnjim zbivanjima u Palestini i Izraelu, uglavnom i direktno odande. Danas bih kazao, uz malu izmjenu: Hamas jeste interes Izraela, uz partnersku logističku podršku SAD-a. Finansijski, u priču se uglavljuju mnogi kao uz dobar biznis, posebno poput Qatara.

Ovim su se početkom cijele istorije pozabavili temeljito u Centru za istraživanja globalizacije, "Global Research" iz Quebeca u Canadi. Kasnije i drugi. U istraživanju objavljenom 14. oktobra, dr. Philip Giraldi, izvršni direktor Vijeća za nacionalne interese, obrazovne fondacije koja se bavi vanjskom politikom SAD-a posebno na Bliskom istoku – uz ovo i bivši obavještajac CIA – i prof. Michel Chossudovsky, iznose niz detalja, mišljenja i argumenata u prilog tezi da je "plan za vođenje sveopšteg rata protiv Palestinaca zamišljen prije nego je Hamas  pokrenuo operaciju u Izraelu... To nije bio neuspjeh izraelske obavještajne službe, kako su prenijeli mediji. Upravo suprotno."

U podužoj analizi, imenima i datumima dokumentovanoj, dokazuje se glavna teza prema po kojoj je "Operacija Al-Aqsa Oluja" strateški uspjeh Izraela. Efrat Feningson, bivši obavještajac IDF-a, kaže "kako se čini da su narod Izraela i Palestine ponovo prodati višim silama". Bivši US kongresmen Ron Paul još je 2011. izjavio, "ako pogledate istoriju, otkrit ćete da je Hamas ohrabrio i zaista pokrenuo Izrael jer su se htjeli suprotstaviti Arafatu..." Prema Zeevu Sternellu, istoričaru sa Hebrejskog univerziteta u Jeruzalemu, "Izrael je mislio da je to pametan trik da se islamisti gurnu protiv PLO-a". Netanyahu je bio jasan u izjavama u Knesetu u martu 2019: "Svako ko želi da osujeti uspostavljanje palestinske države mora podržati jačanje Hamasa i prebacivanje novca njima". Prema pisanju "Haaretza", 9. oktobra 2023. Netanyahu je bio još precizniji: "Hamas je tretiran kao partner na štetu palestinskih vlasti kako bi spriječio Abbasa da krene u stvaranje palestinske države. Hamas je iz terorističke grupe unaprijeđen u organizaciju sa kojom je Izrael vodio pregovore preko Egipta i kojoj je bilo dozvoljeno da iz Qatara preko prelaza Gaze prima kofere sa milionima dolara..."

Nedavno je i New York Times objavio dužu verziju motiva Netanyahua u pomaganju Hamasu. Po njima, on je to činio vjerujući kako održavanje Hamasa na vlasti u Gazi uz finansijsku i drugu pomoć neće probuditi u njima želju za agresijom na Izrael, a učinit će dosta u slabljenju uticaja Palestinske uprave sa Abbasom u Ramallahu. Pa se zato, eto, prevario. Iako je teza o slabljenju Abbasa politikom iz Gaze tačna. Precizni su podaci objavljeni o ovome u NYT-u, i o imenima onih koji su novac prenosili iz Qatara u Gazu, o iznosima, itd.

Uloga mnogih medija i ovdje bila je u skladu sa domaćim zadacima. Primjer, očit i brutalan, sa "neupitnim dokazima" jeste onaj o "masovnom odrubljivanju glava djece i beba" u kibucu Kfar Aza. Povjerovao joj je i "užasnuti" Biden. Podvala je brzo provaljena. Podmetnuo je vojnik David Ben Zion, ekstremni cionista, radikalni lider pokreta doseljenika na Zapadnoj obali. Organizovao je i jevrejske doseljenike za napad i razaranje palestinskog naselja Harawa. Laž je prenijela dalje novinarka sličnih strasti Nicole Zadeck. A sve su razotkrili i objavili Izraelci Max Blumenthal i Aleksander Rubinstein. Iako je i spoksmen Netanyahua, Netan Tel Heincih, uporno širio tvrdnjuda su "bebe i tijela pronađeni na licu mjesta..." CNN je takođe objavio laž dodavši kako je u pitanju bila "egzekucija u stilu ISIS-a".

Putevi energenata i (ne)prijateljstava

Pitanje logično jeste, šta će tamo biti dalje? Malo ko zna. Puno se toga otelo. Izraelci bi, kažu kao usput, "zauzeli samo očišćeni sjever Gaze iz odbrambenih razloga" (Sic!) Ali Palestinci u Gazi nikada više neće vladati. Zato su i protjerali, do sada, više od milion civila iz njihovih kuća. Ruše sve što je ostalo i ubijaju dalje gdje god koga stignu. U ovih dvanaest nedjelja ubijeno je djece deset puta više nego u Ukrajini za dvije godine. A svijet se zarad Ukrajine digao na noge.

Reakcije, normalno, stižu. Iran je već duboko unutra i izvjesno neće u direktni sukob sa SAD-om ukoliko ne budu napadnuti. Tu je zato šiitski Hezbollah dobro poznat Izraelu. Jedina su vojska koja je u direktnom sukobu do sada porazila IDF, u Libanu 2006. Danas je izraelska vojska morala na više frontova – u Gazu, u Liban, uznemiravani su na granicama prema Siriji, počeli su i napadi i u Iraku, Jemen dronovima gađa u Crvenom moru brodove koji voze robu u i iz Izraela... Vrh Rijada bi htio ali sad ne smije u dogovoreno i željno očekivano približavanje Izraelu. No, princ Mohammed bin Salman na drugoj strani je izgurao i svoje lukavo, strateško "pomirenje" sa Iranom. Balansi su zlata vrijedni.

Na Bliskom Istoku, mimo svih storija o Izraelu, sili i mitovima, Palestini i notornim istorijskim pravima – suština svake nove geostrategije tamo je dominantno u interesima spram egzistencijalnih resursa, puteva energenata i (ne)prijateljstava u vezi sa tim. I ma koliko ne izgledalo na prvi pogled tako, u kontekstu sa tim su danas i pitanja o Gazi i svemu što se tamo dešava. Sve ovo ide, naravno, uz globalni krvavi biznis svjetskih profitera za koje je proizvodnja smrti kroz ratove i proizvodnju oružja postala najveći biznis kojemu se ne vidi kraj. A logika je jednostavna: oružje traži ratove, ratovi traže neprijatelje, neprijatelji traže proizvodnju mržnje i lidere koji stvaraju mržnju i kapitaliziraju u biznisu na mržnji postignutoj.

I Gaza je u storiji o opsesiji povodom 2010. godine otkrivenih ogromnih nalazišta gasa u vodama Mediterana ispred obala Sirije, Libana i uz Gazu. Polja nazvana Levijatan zahvataju morske prostore u okvirima granica pomenutih zemalja – pri čemu je Tel Aviv Gazu knjižio na sebe uz učešće u energetskoj "trilaterali" Mediterana sa Egiptom i Izraelom. Ursula von Lajden, predsjednica Evropske komisije, bila je ushićena time. Rezultat je isključenje Sirije iz mogućnosti eksploatacije, odjednom pokrenutim "arapskim proljećem" i onesposobljavanjem luke Latakija. Jer bila je to jedina njihova luka odakle se moglo ići u istraživanja podmorja, količine gasa, eksploatacije i transporta. Kao zlo Damasku knjiženo je i odbijanje da se priključi na drugi gasovod, iz Qatara do Mediterana, kojeg su gradili zapadni protivnici iranskog gasovoda sa istih, Pars polja odakle su crpili svoj gas i Qatar i Iran, a sa kojim je Assad već imao ugovor. "Proljeće" tada u Siriji, ISIL, Nusra Front i ostale džihadiste tamo podupiru SAD, Qatar i drugi dok Izrael uporno bombarduje Latakiju. Siriji je, tako, blokirana eksploatacija gasa.

Liban je izbačen iz istog projekta traganja za gasom u svom moru, razarajućom eksplozijom 2020. u luci u Bejrutu, koja je praktično urušila pola grada, posebno luku. Oporavili se nisu do danas. Potom su Izraelci u libanonsko more poslali specijalni brod (FPSO) sa opremom za ekstrakciju gasa uz pokušaje zatvaranja izvora gasa u moru. Tako Sirija i Liban ne dolaze do svojih nalazišta, a Izrael ima luku u Haifi za eksploataciju svog gasa i "kontrolu" tuđeg.

Slučaj Gaze u ovome je jasan. Gaza bez Zapadne obale, Palestina je bez države, što dovodi u pitanje ravnopravan pristup poljima Levijatan. Izrael i zato ni po koju cijenu neće priznanje države Palestine, znači ni povezanost Gaze i Zapadne obale. Problem im je bio i status polja prirodnog gasa u ovoj zoni poznatog kao "Gaza Marine", lociranim u palestinskim vodama. Kapacitet ovog nalazišta procjenjuje se na oko 400 biliona kubnih metara gasa. Eto i ovdje povoda za uništavanje  Palestine u Gazi, a potom i dalje, sve do Ramalle. Prije 7. oktobra, činilo se da postoji volja u Izraelu da se sa Palestinskom upravom i Egiptom "koordiniraju" aktivnosti u vezi sa "Gaza Marinom" no, to je sad, s ovakvim Netanyahuom, uz podršku Washington, nemoguća misija.

Glas za legalizaciju nastavka sile

Sve što se do sada desilo i u Palestini, Izraelu i širom "političke" planete očito nije više samo u zoni politike. Žrtve i zločinci danas su za obične, normalne ljude  mnogo senzibilnije pitanje od istorijskog skandala sa rušenjem UN Povelje, Člana 99. i Guterresove čestite namjere uz čudovišnu hrabrost. Najveći, najmoćniji i uvjereni da drže planetu pod svojom kontrolom kao nekad, iz svojih interesa i nedostatka svijesti o "ostalima", učinili su povjesni zločin: Odobrili su nastavak genocida uz ubijanje nevih žena i djece, da se o drugima i ne govori. Ali, kod običnog čovjeka ovdje je riječ o pobijedi histerične glorifikacije biznisa najodvratnije vrste, ciljanog ubijanja civila i izmišljanja "političkih razloga" i opravdanja za to. Dodatno uz ciničnu šprdnju i sa Deklaracijom o ljudskim pravima. Ipak, autori ove ludosti dali su sebi rijetko viđen autogol.

Puno je i drugih, za svijet manje bitnih, autogolova u cijeloj priči. Od onoga da je Washington ojadio ovim mnoge Jevreje u svijetu i proizveo antisemitizam i spram onih koji to nisu zaslužili, naprotiv, časno se oglašavaju protiv ludila mnogih i u njihovo ime. Borci za ljudska prava, naprimjer iz organizacije B'Tselem, ili novinari poput Gideona Levia svetionici su ljudskosti u mraku totalno suprotnih narativa. O posljedicama u ovoj storiji jasno govore i brojevi onih koji su napustili Izrael još uz početne unutrašnje nemire u neslaganju sa bolesnom ambicijom Netanyahua i prije 7. oktobra. Odoše u Kanadu, Australiju, Englesku i SAD. Eno i u Njemačku minule decenije, čak i uz istorijsku traumu Holokausta, oko dvadeset hiljada, a u Ameriku čak milion! Samo od 7. oktobra do danas 470 hiljada.

"Pamet" koja stoji iza filozofije veta u UN-u valjda nije računala da će cijela ova storija u "novoj" svjetskoj javnosti biti knjižena ponajmanje na Hamas, iako im podrška, prema najnovijim istraživanjima, čak i raste na brutalnoj realnosti Gaze. I ma koliko ljudi tamo znaju da im glavni lideri, kao milioneri, žive u Qataru. Nije čudno, ginu roditelji, a ostaju djeca potencijalni osvetnici.

Naprosto je suludo, kako je u zločinačkoj teoriji da se terorizam suzbija baš terorizmom, eto onako veliku, pravednu, udžbenički najhumaniju i najjaču državu u borbi za ljudska prava, Ameriku – cinično kazano, pobijedio Hamas! Mnogo je toga u ovome otišlo pod tepih ali sada se po tim tepisima ne valjaju one geostrateške storije o američkim "herojskim pobjedama" poput Vijetnama, Hirošime i Nagasakija, pa Iraka sa krvavom laži o hemijskom otrovu tamo i milion žrtava na tom tragu, sa podizanjem džihadista u kriminalnim "proljećima"... A eno ih još tamo, sad zaštićeni fakinski kradu tuđu naftu i gas... Iz Sirije pogotovo.

Danas, nakon svega, ovo je sve sad ne primarno politika već ono što to jeste – zločin najgore vrste, pa još javno u UN-u poguran uz najavljeni nastavak do kraja. Do protjerivanja posljednjeg Palestinca sa njegove zemlje. Do klasičnog, čistog, udžbeničkog genocida. Ali bumerang se vraća. Mnogi u Washingtonu očekivani partnerski lideri iz arapskog svijeta, posebno oni iz prebogatog i interesno najvažnijeg Zaljeva, danas su frustrirani novom realnošću kreiranom "mudrošću" Bidena i onih što ga savjetuju. Čak i ono što su nekako minulih godina progurali kao, eto, saglasnost njihovih stanovnika o zajedničkoj interesnoj budućnosti čak i sa Izraelom – danas više ne može proći kod tih istih stanovnika. Pustinjska logika o istini i tradiciji je drugačija od hladne zapadne.

Vjerovatno će razumni u Americi, makar i naknadno, vidjeti koliko su im lideri stajanjem uz ovakvog Netanyahua izgubili dojučerašnjeg "partnera" iz arapskog svijeta. Pa i one koji su do juče čak i potpisivali "mirovne sporazume" sa Izraelom, u američkom interesu. Vidjet će tamo, dalje, koliko više ni Putin (zgrožen potezom Washingtona, sic!) u svijetu odjednom nije "baš isti onaj" kakvog su ga neupitno brutalno iscrtali u storiji sa Ukrajinom. A i Zelenski, svakim danom sve više "bivši", teško da ima kapacitet u novoj planetarnoj realnosti da to shvati.

Sunovrat je nastao sa Gazom. Priča samo o Hamasu bila je jedno, a kad je nastavljena neoprostivim genocidom nad djecom i majkama, prelomila se u dušama čak i nepolitičnih ljudi širom svijeta, u drugo. Industrija kontrole pameti i uma kao da je zaboravila: Postoje tanane tačke senzibilnosti darovane od prirode koje se ne mogu tek tako pomesti iz čovjeka. Jedna od njih, neupitna, jeste da ničije pravo, mimo onog zločinačkog i divljačkog, neljudskog, ne može biti iznad prava nevine majke i djeteta na život i sreću. Odobreni zločin nad djetetom jeste primjer najstrašnijeg zla. I to zlo traži neupitan odgovor. On nije u politici već u smislu ljudskosti, ako je ima. Siledžije su smislile izreku da "sila boga ne moli". Kobajagi mudro, a nije nego je legaliziranje sile kao snage. Među mnogim živim bićima na zemlji, realnost je drugačija. U toj priči, i odabiru između politike i prirode, glasajući za današnju politiku, znači za goli interes, a ne za prirodu. Greška. Washington je u New Yorku, u UN-u, glasom za legalizaciji nastavka sile, učinio tu istorijsku grešku na svoj račun.

Gaza više nije planetarna politika, već njen čisti jad.