Sarajka Maja Knežević je prije 14 godina došla u Ljubljanu. Kako kaže, dovelo je srce, odnosno muž koji je već dugi niz godina radio za slovenačku firmu, odlučili su se spakovati i sa dvoje malodobne djece preseliti se u novi grad, novu državu i započeti novi život.

- Moje iskustvo sa Slovenijom je pozitivno, od posla koji sam radila kao vođa medijskog odjela u renomiranoj agenciji do samostalnog puta, prijatelja, okoline i uređenog sistema. Ljudi koje sam sretala i koje srećem su baš onakvi kakvi treba da budu: dobri prijatelji i poznanici, ljubazni, susretljivi, a u poslu profesionalci - priča Maja na samom početku.

Pred koncert u Kopru

Svoj mali svijet gradila je u ovoj prelijepoj zemlji, ali, kako kaže, iako je ona izašla iz Sarajeva, Sarajevo iz nje nije nikad. Zato njenoj sreći nije bilo kraja kada je prije dvije godine vidjela objavu na Fejsbuku: Osniva se sevdah hor!

- Prijavila sam se među prvima. Na sevdah sam nekako godinama zaboravila, negdje sam izvukla sjećanje i emociju vezanu na posjete dedi i baki koji su na radiju slušali Safeta, Zehru, Merimu, Đezu, Bebu i ostale - sjeća se Maja.

„Od Bacha do sevdaha“

Na inicijativu Kerima Dizdara, godine 2021. nastaje ženski Sevdah hor/zbor Rosa. Taj jedan post na Fejsbuku bio je dovoljan da se 16 žena, ljubiteljica sevdaha, odazove pozivu već prvog dana. Danas hor broji 23 članice, a interesovanje za uključivanjem novih je jako veliko. Mirna, Maja V. K., Maja M., Tidža, Safija, Kata, Jasna, Anka, Helena, Biserka, Nina, Kada, Muhiba, Ermina, Nermina, Beti, Mateja, Timka, Ivana, Katjuša, Sandra, Sanela i Maida su Rose, Adis ih prati na harmonici, Saša je horovođa. 

Najstarija je Anka, koja ima 73 godine, najmlađa je Ivana od 20 ljeta. Inače su iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, a ima ih i iz Slovenije, i po jedna članica iz Crne Gore i Srbije. Sve ih je ujedinilo i drži na okupu ono što sevdah zapravo znači: ljubav, čežnja, melanholija. 

Pod voditeljskom palicom Saše Čano, Rose izvode šarolik repertoar, od onih melanholičnih, tužnih pjesama, poput Kraj tanana šadrvana, Zaplakala Šećer Đula, tako i onih veselih i nestašnih poput Zvijezda tjera mjeseca, Oj, djevojko, điđo moja... Čano je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, rodom je iz Slavonije.

Proba u toku

- Došavši u Ljubljanu, davne 1995. godine kao solista nacionalne opere, prvo što sam od kolega u operi čuo je bilo: „... znaš jedna kolegica, operna pjevačica je imala ovdje u Ljubljani koncert koji se zvao 'Od Bacha do sevdaha'...“! Zanimljivost koja mi nekako nije dala mira više od četvrt stoljeća... i evo, dogodilo se i meni isto to, da izvodim muziku „od Bacha do sevdaha“. Slučajnost me dovela na mjesto vođe zbora / hora za koji sam aranžiram i prilagođavam pjesme koje izvodimo, doduše, nisam im još do sada predstavio Bachove skladbe, ali nekako bi se i to dalo urediti (smijeh). Biti u ulozi zborovođe je za mene izazov jer zalazi u nešto drugačiju sferu od uobičajenog interpretiranja opernih uloga, a isto tako je i odgovornost u sastavljanju repertoara, koji sam još od studentskih dana imao „u ušima“, poznate puno puta izvođene sevdalinke, kao i pronalaziti manje poznate i skoro nepoznate pjesme - kratko opisuje umjetnički vođa Saša Čano koji se trudi da nastupi Rose budu na nivou, profesionalni. 

Sevdalinci se ne može odoljeti

A kada je riječ o profesionalizmu, ne možemo a da ne spomenemo jednu od članica hora Rosa. Naime, Maida Džinić već dugi niz godina „živi“ sevdah. Bila je članica benda Dertum, koji je nastao sredinom 90-ih u Ljubljani, u izbjegličkom centru gdje je naša sagovornica bila i smještena.

- Na inicijativu pokojne Farah Tahirbegović, Dertum je prvi počeo sa tzv. "novim sevdahom", obradom, novim aranžmanima sevdalinki koje su bile prihvatljive i za mlade, i za one koji nisu uz njih rasli, izvodili smo ih bez harmonike, sa jazz "šmekom". Bila sam jedan od tri vokala, skupa s pokojnom Farah i operskom divom Aidom Čorbadžić. Poslije sam u Ljubljani imala i etno-bend Aman. Međutim, pjevanje u horu je nešto sasvim drugo, drugačije. Ono što mene ispunjava i čini sretnom je veselje i sreća naših članica jer smo se okupile, jer vrijedno vježbamo, jako dobro se razumijemo, predivno se družimo, ta ženska energija je nešto čudesno, nevjerovatno! Zahvalna sam Kerimu za ideju o osnivanju hora te horovođi Saši na dobrim živcima, strpljenju, humoru te, naravno, dobrom izboru repertoara i zanimljivim aranžmanima, stručnom radu. Zahvalna sam sponzorima, to su većinom privrednici porijeklom iz BiH koji nas finansijski pomažu, te Elvisu Alukiću, predsjedniku društva Ljiljan koji nam već dvije godine besplatno nudi njihove prostore za vježbu. Divim se porodici Ponjevic koja svakog četvrtka skupa dolazi na probe i to iz Kranja. Nadam se da nas entuzijazam neće napustiti i da ćemo napredovati, koncertirati, sarađivati sa sličnim horovima iz okoline - kaže Maida.

Maida,Helena, Mirna i Maja (s lijeva na desno)

Sevdah hor Rosa do sada je nastupao na različitim lokacijama: od dvorišta Filozofskog fakulteta, gdje su pjevale na Danima slovenskih kultura, preko bosanskih društava pa sve do hrama slovenačke kulture, Cankarevog doma. Najveći izazov im je bio nastup pred jedanaest hiljada ljudi u dvorani Stožice, na koncertu zvijezde narodne muzike Halida Bešlića, gdje su sa dvije sevdalinke nastupale kao gosti te nedavni prvi samostalni koncert u Slovenskoj kinoteci u centru Ljubljane. Učestvovale su i na manifestaciji povodom Dana državnosti BiH u Bihaću, godišnjici Art kuće sevdaha u Sarajevu i smotri horova u Tuheljskim termama. Nastup u Slovenskoj kinoteci u Ljubljani održan je u okviru obilježavanja Dana državnosti BiH u organizaciji Bošnjačke kulturne zajednice Slovenije (BKSS) u saradnji sa Ambasadom Bosne i Hercegovine u Sloveniji koji su se opredijelili da ovaj praznik obilježe sevdalinkom, tom tradicionalnom bosanskohercegovačkom narodnom pjesmom.Na programu je bilo prikazivanje dugometražnog dokumentarnog filma Sevdah, redateljice Marine Andree Škop. 

Nakon toga uslijedio je nastup Sevdah zbora / hora Rosa. Nije to bio običan nastup: nakon izvedbe pjesme uslijedila bi priča i pojašnjenje šta ona zapravo simboliše, znači, ko je autor, kako nastaje... Gosti, među kojima i veliki broj međunarodnih zvaničnika, nisu krili oduševljenje. A kako i ne bi!?

Sevdalinci nije odoljela ni Slovenka Helena Jaram, koja je u horu Rosa od početka njegovog osnivanja.

- Kao cjeloživotnom folklorašu, napjevi i ritmovi svih krajeva naše drage zajedničke bivše države bili su mi bliski, moglo bi se reći, nekako pod kožom. Sevdah, kao i starogradske, makedonske i klapske pjesme pratile su me na svim mojim putovanjima, slušam i slovenske narodne pjesme, naravno, jednostavno, cijenim glazbu, tu umjetnost duše. Uz svu ovu glazbu osjećam onu ​​potpunu zahvalnost kad poželiš plakati od sreće, od zahvalnosti što si tu da uživaš u ovom trenutku savršenstva. Odlučila sam pjevati u zboru iz sasvim racionalnih razloga, jer izuzetno cijenim što mogu raditi sa Maidom Džinić, koja nas je pozvala u zbor, i zato što je pjevati u zboru lakše nego solo(smijeh). Ali istina je da se stvari događaju kad im je suđeno i da sam bila na pravom mjestu u pravo vrijeme pa sam svoju energiju uložila u prostor i vrijeme koji su me doveli u zbor Rosa. Uz sve divne "staze i bogaze" sa zborom Rosa, pjevanje u zboru za mene znači divnu energiju koja teče kroz sve nas, spajanja svih nas različitih žena, a sevdah mi puni srce i, da, i oči - ne krije Helena svoje oduševljenje.  

Toplina i humor bosanske duše

A Sandra Zemljarić ne želi prekinuti vezu sa zemljom u kojoj je „samo“ rođena:

- Moja najranija sećanja su vezana na Bosnu i na sevdah. Rođena sam u Zenici i, iako se moja porodica odselila u Srbiju još dok sam bila mala, Bosna je ostala u meni. A i sevdah, još od malih nogu. Mamu, koja se borila kroz život kao samohrana mama, pesma je uvek oraspoložila i donela joj osmeh na lice. Zato smo sestra i ja često zapevale i donele malo magije u svakodnevne trenutke. U Srbiji je život tekao drugačijim tokovima, dosta je bilo prilagođavanja, selidbi i izazova. Sestra i ja smo ostale u kontaktu sa izvornom muzikom preko KUD-ova, srele se i sa melosima iz Srbije i iz drugih republika Jugoslavije. Kasnije je došla neka druga muzika na red, desio se život. Sestra se odselila u daleku Australiju, ja u Sloveniju, a mama je ostala u Srbiji. Ali kad se čujemo, sve tri ponekad zajedno zapevamo  pesme koje su ostale u nama od detinjstva. Tada imamo osećaj kao da smo upravo podelile neku veliku i važnu tajnu. I danas, ne mogu da kažem da sam potpuna bez te duboke boli, a istovremeno i veselja u meni. Moja sećanja su prožeta nostalgijom i sevdahom, a Rose me stalno vraćaju k njima - zaključuje Sandra.

Sevdah hor Rosa osnovan je sa ciljem očuvanja tradicionalne pjesme sevdalinke. Nedavno su registrovali Kulturno-umjetničko društvo Rosa jer žele, pored hora, imati i literarnu sekciju, kulinarske radionice, izložbe fotografija i slika, sve ono čime, kako ističu, na najbolji mogući način mogu predstaviti domovinu Bosnu i Hercegovinu u „Deželi“.

A da to dobro rade potvrđuje Mateja Beden Košir, još jedna Slovenka u grupi:

- „Poklonila“ sam sebi audiciju za uključivanje u Sevdah zbor Rosa  ožujka prošle godine i bila primljena. Ja sam Slovenka, rođena u Jugoslaviji i stoga se deklariram kao Balkanka. I suprug i ja smo vezani za muziku, on je i booker Damira Imamovića i još nekih balkanskih bendova. Nekoliko puta godišnje organiziramo koncerte u našem dnevnom boravku (Pinelin dnevni boravak) s glazbenicima sa Balkana i šire. Po struci sam obiteljski terapeut. Pridružila sam se zboru kako bih opustila tijelo pjevajući i pronalazeći harmonije sa kolegama pjevačima. Žene hora Rosa su me prvi dan dočekale s toplinom i humorom bosanske duše. Volim pripadati njima. Sada sam njihova - zaključuje Mateja. Ove njene riječi uistinu opisuju vrijednosti sevdalinke, hora Rosa, njihovog druženja i njihove misije.

Interne fore

Članice Sevdah hora Rosa vježbaju svakog četvrtka navečer u prostorijama Društva bosanskohercegovačko-slovenačkog prijateljstva Ljiljan u Ljubljani. Kažu, vježbamo vrijedno i uz to se lijepo družimo i dobro zabavljamo! Svaka njihova proba je prava mala fešta, jer jedna od članica, Beti, kuha i časti ih pitama, baklavama i drugim specijalitetima iz cijele bivše Jugoslavije, a na kraju probe nerijetko zaigraju kolo!

Maida Džinić nas vodi kroz neke interne šale i anegdote. Jedna od njih je kada je  na nastupu u Tuheljskim toplicama voditeljica najavila šišmiša umjesto šimšira (Razbolje se šimšir list, pjesma op. a.). Tu je i priča o Anki koja pjeva kao slavna Edith Piaf, te kako ih je u autobusu za Sarajevo oduševila, slušali su je otvorenih usta. A Anku često zezaju komšije Slovenci dok radi u vrtu i pjevuši sevdalinke.

Naš vrijedni Kerim

- Pri radu i promociji nam jako pomaže naš vrijedni Kerim koji se trudi promovisati nas kako u Sloveniji tako i šire – njegova zasluga je da imamo promotivne majice, torbe, olovke i drugo - kaže Maida te u šali dodaje: - O Kerimu ne znam šta bih rekla, možda to da ima toliko energije da često u šali kažemo da je na red bullu!

Rose nam otkrivaju da se planiraju povezati sa sličnim horovima u susjednim zemljama i raditi još više i bolje. Nadaju se da će ih njihov entuzijazam, optimizam i dobro raspoloženje i dalje držati i da će u svom radu i dalje napredovati.

- Ta energija i prijateljstvo koje smo razvile mi žene u horu teško se može opisati. Imamo divna druženja, dosta radimo i stvaramo, ali sve nekako sa lakoćom i smijehom, za nas definitivno važi ona: ko pjeva zlo ne misli! - zaključuje Maja.