Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH u razgovoru za  magazina Start BiH kazao je da je spas Bosne i Hercegovine  u novoj parlamentarnoj većini, da je ovakvih situacija bilo i prije, da je važan ANP, Nato ... Ima li nam spasa, ili kako se to kod nas često kaže: hoće li sunce u ovoj zemlji ikad zasjat' kako treba? 

Razgovarao: Dario Novalić

• Danas je jedan od najtežih perioda od potpisivanja Daytona . Nisam siguran da su to svi najbolje razumjeli. Da li je tako?

- Politički jeste. Međutim, kada uđete među, kako to kažu, možda i na jedan ružan način, obične ljude - kao da smo mi neobični ljudi - ne osjeti se ta vrsta tenzije i ta ratobornost. Ta ratobornost postoji samo u tim političkim elitama pa i u dobrom dijelu u elitama javnog života. Među običnim ljudima to ne postoji, među njima postoji jedna vrsta zebnje, neću reći straha, koja se upravo svodi na to pitanje da li će u ovoj zemlji sunce ikada zasjati. Hoće, zasjat će, ja sam u to siguran, a kada, to ovisi o nama. O tome koliko smo se mi promijenili i koliko se naš pogled ne samo na BiH nego na cijeli sistem vrijednosti promijenio. Da li mi vjerujemo da smo prirodno podijeljeni i da stalno trebamo biti u nekoj vrsti tihog, otvorenog konflikta ili vjerujemo u to da u ovoj zemlji ima dosta mjesta za sve nas. Na nama je, na generacijama možda koje dolaze.

• Mi govorimo o nekoliko posljednjih sjednica Predsjedništva i o pokušaju da se formira Vijeće ministara. O čemu se tu ustvari radi?

- Bilo je ovakvih situacija i prije. Nemojte zaboraviti da smo prije nekoliko godina imali situaciju u kojoj je imenovanje mandatara pa izbor Vijeća ministara dosta duže trajalo. Ovdje se radi o tome, šta god bio povod, a povod je kako se to vidi ANP, povod je to, a uzrok je daleko dublji. Uzrok cijeloj ovoj situaciji jeste upravo to gdje mi idemo kao zemlja i kao društva.

OBAVJEŠTAJNA IGRA

• Zašto su na jednoj od sjednica Predsjedništva BiH gospodina Dodika dopratili i otpratili predstavnici Ruske ambasade?

- To morate pitati njega, kakve su njegove veze sa tim ljudima ili neke ljude iz naše obavještajne zajednice, ako su ovlašteni da daju takve informacije. Ja nemam nikakve dileme da veza gospodina Dodika sa Rusijom i ruskom politikom i interesima je toliko jaka da nadmašuje čak i veze zvaničnog Beograda sa Moskvom.

• Problem ovog trenutka je pokušaj uticaja Ruske Federacije, pokušaj ponavljanja crnogorskog i makedonskog scenarija. Da li sam u pravu? Da li Rusija želi da zaustavi širenje NATO-a iz BiH uz pomoć gosp. Dodika?

- Rusija to želi i ne krije. To je ruski stav izrečen javno, Rusija je protiv širenja NATO-a. Nisu bili toliko „agresivni“ na ovim prostorima do prije nekih 6-7 godina, kada cijela priča eskalira na Crnoj Gori i Makedoniji. Sada vidimo pojačanu rusku aktivnost u BiH, ali i u Hrvatskoj, nemojte zaboraviti Hrvatsku i misliti da zato što je Hrvatska zemlja članica Evropske unije i NATO-a da ne postoji znatan ruski utjecaj i upliv ruskog interesa i političkog i obavještajnog i ekonomskog na dešavanja u samoj Republici Hrvatskoj. Veći dio tih stvari u ovom trenutku se preljeva iz Hrvatske u BiH nego iz Srbije.

• Digresija koja će nam pomoći da shvatimo o čemu se radi: dok je Agrokor bio u finansijskoj krizi, prije ovoga što se desilo Agrokoru, kako se moglo desiti da jedino Sberbanka od svih banaka Evrope i svijeta da taj ogromni kredit Agrokoru i Hrvatskoj, a danas drži pod hipotekom kompletnu Slavoniju?

- Ne znam te detalje, pogotovo ne u Repulici Hrvatskoj. Činjenica jeste da je Sberbanka intervenisala, da li zato što je već ranije bila najveći povjerilac Agrokora, ili iz nekog drugog razloga, ne znam. Nije to više stvar samo Agrokora. To je gotovo zaboravljena priča, ali je odličan slikoviti primjer kako se to radi. Imate sad drugu vrstu priče, priča o Prvom plinarskom društvu i ruskom gasu, priča koja ide preko Hrvatske, ulazi u BiH preko Aluminija, luke Ploče i, što je interesantno, to niko ne pominje. Kod nas je tu terminal u Dretelju, jedan od najvećih terminala na prostoru bivše Jugoslavije... Ima tu dosta igre koja je ekonomska, ima ekonomske pojavne oblike, a u suštini je politička, pa čak i obavještajna igra.

•  Dodik i Vučić su nedavno govorili o 25 miliona eura pomoći Srbije za budžet ovog bh. entiteta do kraja godine. Međutim, nemamo precizne informacije o toj pomoći - je li riječ o kreditu ili grantu? Sve što imamo je ono što smo uspjeli pročitati u medijima. O tome ništa ne znamo, ima li tu nešto što oni od nas kriju?

- Da li taj novac uopšte dolazi ili je to priča za medije? Ja to ne znam, to su informacije koje su već u sferi, ne mogu reći obavještajnog rada, ali sigurno bi trebale biti u sferi neke policijske istrage o tome šta se radi sa tim novcem i otkud taj novac.

MI SE STALNO ČUDIMO

• Vladaju li u BiH izabrani pojedinci ili zakon?

- Pojedinci. Grupe pojedinaca, pojedinac ne može nikada sam da upravlja situacijom i diktirati tempo i tokove. To su grupe, većinom interesne, i kako god okrenete i pogledate stvari, slabo da je riječ o politici, već je riječ o nekom materijalnom interesu, novcu, resursima koji se zaklanjaju iza političkih proklamacija i ciljeva, etničkih interesa i tako dalje. Svi ti ljudi o kojima pričamo su „teški socijalni slučajevi“, niko od njih nije sirotinja niti ide u rang nekog prosječnog čovjeka u BiH. Svi su oni dobro potkovani.

• Pravnik ste pa je vjerovatno Vama manje jasno nego meni kako je moguće da neko ne poštuje zakon, vrhovni zakon, Ustav i jednostavno ne naiđe ni na kakve probleme. Učili su nas da kada neko prekrši zakon ide na sud, a vjerovatno i u zatvor.

- To je ono što je meni teško da shvatim s obrazovanjem koje imam i na račun onoga što su me profesori učili na fakultetu. Očigledno živimo u takvoj zemlji gdje nije bitno šta piše u zakonu. Imali smo prilike u više navrata čuti od ljudi koji se bave politikom pa su bili dovoljno iskreni ili dovoljno neoprezni da izgovore rečenicu "znamo da nije po zakonu, ali nama se žuri“. Koliko tek ima onih koji to misle, ali nisu izgovorili. Meni je teško navići se na to, ali gotovo otkako se bavim politikom i političkim radom, svakodnevno se susrećem sa tim. Nisam to jednom čuo, vidio ili doživio, da podsjetim i vas i javnost, 2015. godine smo mi izašli iz vlasti upravo zbog takve logike „nije bitno šta piše u zakonu, bitno je šta mi hoćemo“. Nisam vidio da je to odjeknulo na ovim prostorima nešto spektakularno.

• To je očigledno jedini razlog zašto nama ide kako nam ide. Zar je moguće da član Predsjedništva BiH gospodin Milorad Dodik izgovori da će derogirati, ukinuti, sve zajedničke institucije koje je do sada imao u BiH, a opet sa druge strane sve vrijeme tvrdi da poštuje Daytonski sporazum i nema nikakvih sankcija. Ili da idemo unazad 9-10 godina, ako je gosp. Radmanović, član Predsjedništva BiH ispred SNSD-a potpisao put ka NATO-u?

- Glasao je, potpisao odluku i poslao je - tačno. Ovo je dosta nevjerovatna situacija. Meni nekada to liči na onu priču što si više ukrao više si zaštićen. Prije ćete vi ili ja odgovarati i zaglaviti negdje zbog neke gluposti nego što će oni koji su ukrali milione. Nažalost, u takvoj zemlji živimo. Problem BiH nije u tome što postoji kriminal, znamo da postoji i ima ga u svakoj zemlji. Problem BiH je što se niko ne bori protiv njega, čak ni oni kojima je to posao.

• Da li postoji neki tužilac u BiH koji će reći Komšiću, Džaferoviću, Dodiku da su prekršili zakon?

- Sigurno da postoji, ali pitanje je da li može da iskoči, da bude on taj koji odlučuje. Nemoguće je teoretski da baš u svim tužilaštvima nema takvih ljudi. Ja čak vjerujem da je velika većina tih ljudi koji rade taj posao, koji je težak i zna biti i opasan, da velika većina ljudi jesu upravo takvi, hrabri, nepotkupljivi, ali je pitanje što oni ne izlaze na površinu. Ne mogu... Kada im kažete da reforma pravosudnog sistema u BiH nije trebala biti rađena na ovakav način, prvo su vam oči vadili svi, domaći političari i stranci koji su to vodili. Danas kada su svi zaključili da smo propali sa reformom pravosuđa i da se treba raditi nešto novo, svi se hvataju za glavu i kažu gdje smo ovo. Tamo smo gdje smo došli svojom voljom. Bilo da smo htjeli da dođemo, bilo da nismo imali dovoljno snage i hrabrosti da se tome suprotstavimo. Ova reforma pravosudnog sistema, nismo mi ovo smislili, stranci su to radili. Nismo mi izmislili ni VSTV, to nam je doneseno kao gotov model. Šta se danas čudimo što je ovo ovako? Mi se stalno čudimo otkud ovo ovako, a sami nećemo da uradimo nešto da promijenimo stvari. Da ne bi za pet godina bila ista priča, hoće li sunce zasjati u ovoj zemlji, dajte ljudi probudite se, dajte da radimo nešto. Dajte da počnemo bivati normalni, logični i racionalni.

• Šta Vi konkretno predlažete, koji su to potezi koje biste uradili kada biste imali potrebnu većinu u vlasti?

- Krenuo u NATO i Evropsku uniju punom snagom. To je okruženje koje je nama egzistencijalno potrebno, ne više kao državi jer će država opstati, branit ćemo je kako god da je ugrožena. Nego, društvu je to potrebno, drugi način razmišljanja i drugi sistem vrijednosti. Ovo je propalo. Ovo kako mi živimo nije dobro, dominiraju loši primjeri. Ko su nam uzori, ko su našoj djeci danas uzori?

NE ODE LI ANP

• Kako onda tumačite izjave nekih međunarodnih zvaničnika da ANP nije toliko bitan da bi se zbog njega zaustavilo formiranje Vijeća ministara?

- To oni u svoju zemlju pa neka tamo pričaju tu priču. Mi ovdje odlučujemo o svojoj zemlji.

• ANP je jedan od koraka ka NATO-u i Vi ste sigurni da ako njega propustimo da ćemo imati još veće probleme?

- Ne ode li ANP, mi nismo ušli u zadnju fazu pristupnog puta ka NATO-u. Problem je u tome, ne u ANP kao dokumentu, on može biti napisan ovako ili onako. To je povod, uzrok je što čovjek hoće da nas otrgne od onoga čemu mi prirodno pripadamo, a to je NATO i EU. I usmjeri ka propadanju. Gura nas u propast, u tome je problem. Nije racionalno ponašanje, nije racionalno biti protiv svoje budućnosti. NATO znači sigurnost i političku reformu, ono što nam treba. Evropska unija znači ekonomski napredak i napredak u standardima ljudskih prava. Ko normalan može da bude protiv toga? To mi nije jasno. Kaže „NATO nas je bombardovao“. Pa dobro, ako vas je bombardovao, više vas neće bombardovati. Pa i Nijemci su nas bombardovali '41., pa ne možemo živjeti u prošlosti.

• Šta možemo iskoristiti od crnogorskog i makedonskog scenarija koji su imali slične ciljeve, ali NATO je ipak ušao i u Crnu Goru i u Makedoniju. Kako iskoristiti njihova iskustva ?

- Samo da budemo racionalni ljudi, logični ljudi, pogotovo u politici da se ponašamo racionalno i logično. Da se manimo više iracionalnih ponašanja. Izračunaj, gdje je bolje danas biti, ovdje gdje mi živimo!? Ljudi kad odlaze iz ove zemlje, kad idu trbuhom za kruhom, kad traže egzistenciju, je l' idu u Rusiju? Je l' idu na Istok? Ili idu možda u zemlje NATO-a i EU?

• A zašto mislite da će gospodin Milorad Dodik, čijeg su entiteta kase prazne i bitan mu je svaki dinar i dolar, razmišljati na taj način?

- Ma otkud ja znam kako on razmišlja, ne mogu u tuđe glave ulaziti. Ali me čudi kako ljudi ne mogu da vide gdje stvari idu, šta ti je bolje, a šta gore, sabrati plus i minus.

• Šta pretpostavljate da će se desiti u narednim danima?

- Dodik će vjerovatno praviti neku gužvu, gledati da ispadne opasan, a isto tako će nastojati da se zaštiti od neke ozbiljnije sankcije.

• Šta bi njega zadovoljilo pa da pristane na ANP i samim tim na izbor Vijeća ministara?

- Ostavljena su vrata uvijek za razgovor, da budemo racionalni i logični. Nismo mi tu da zadovoljavamo bilo koga, mi smo tu da radimo svoj posao u skladu sa ustavom i zakonima ove zemlje i u skladu sa ranije donesenim odlukama. Nema potrebe da zadovoljavam gospodina Dodika, eto ga neka se sam zadovoljava. U tome je stvar, ponuđeno je, dajte da riješimo pitanje, imamo već donesene odluke, ovo je tehnika. Pa da idemo dalje, da pravimo vlast. A čovjek kaže: „Neću!“ Da to dijete kaže na takav način, bez nekog racionalnog objašnjenja, ja to mogu da prihvatim. Ali da to kaže ozbiljan čovjek, da se ponaša iracionalno, to mi je teško shvatiti. Izuzev ako postoji nešto što ja ne znam, što mi ne znamo.

• Činjenica je da je ruski utjecaj u BiH jako veliki u posljednjih par godina, da je u posljednjih par dana jako intenziviran i da mi to osjećamo i da ćemo osjetiti na svojoj koži. Kako promijeniti sadašnji oblik BiH, da li je krajnje vrijeme da se mijenja Daytonski sporazum, da li smo zreli da donesemo odluku o institutu vanrednih izbora?

- Postoje tri načina u historiji, nema ih više, za promjenu ustavnog uređenja. Jedan je demokratski, na način propisan ustavom. Drugi je silom, konfliktom. I treći je međunarodnom intervencijom. Mi smo imali sva tri. Ja zagovaram ovaj prvi, na ustavom propisan način, demokratski. Kad će to biti, onda kada ljudi ove zemlje budu željeli pa ocijene da je došlo vrijeme za to, pa glasaju i izaberu onoga ko im to nosi. Prije neće biti. Silom ne može. Međunarodne intervencije više nema, ona je bila jednom i neće biti drugi put. Ostaje nam, opet se vraćam na onu priču, dajte da samo pogledamo kako nam je bolje, šta nam je bolje, a šta gore, šta nam je plus, a šta minus. I da se tako ponašamo. I onda će nam biti sve lakše, moći ćete da promijenite i ustav ako hoćete. Ovaj koji sad imamo je takav kakav je, očigledno je izvor neke vrste stalnog političkog konflikta. Hoćemo li da živimo tako? Do nas je, odluka je naša. Vrijeme jeste za vanredne izbore, ali oni koji su donijeli ustav, tamo se govori o prijevremenim a ne o vanrednim izborima, nisu razradili tu odredbu - šta, kako, kada. Kada sam  u parlamentu pokušao pokrenuti jednu vrstu izmjene izbornog zakona koja bi uvela taj institut vanrednih i prijevremenih izbora, nisam mogao proći čak ni na Ustavnopravnoj komisiji. Istina, rasprava je bila kvalitetna, nisu to ljudi odbili zato što sam ja predložio, već su iznijeli masu nekih dilema, da li to znači zloupotrebu instituta, itd. Svaka država ima taj institut i mislim da i mi zaslužujemo da to imamo, kako bismo mogli razriješiti situacije u kakvoj se trenutno nalazimo. Mada, iz ove trenutne situacije postoji izlaz. Postoji mogućnost da gospoda Čović, Dodik i Izetbegović dožive taj svoj sporazum, preciziraju ga ako ništa drugo, donesu odgovarajuće odluke u okviru tog sporazuma, jer imaju tu mogućnost, imaju taj kapacitet. Postoji mogućnost da se pravi neka druga parlamentarna većina, jer matematika za to postoji. Postoji mogućnost da sve ostane isto i postoji mogućnost da se Zastupnički dom parlamentarne skupštine BiH sam raspusti, jer onda moramo ići u izbore. Ili da OHR, kao guverner svega, našeg života ovdje u BiH, odredi, raspiše, proglasi potrebu za održavanjem prijevremenih izbora. Dakle, postoji način kako da se izađe iz ove situacije.

• Šta je, po Vašem mišljenju, od svega toga najizvjesnije?

- Nekako najviše izgleda da, ako ne ide s ovom parlamentarnom većinom, treba probati sa drugom.

• Da li će u ovoj zemlji sunce ikada zasijati kako treba?

- Hoće. Logično je da hoće, da će biti bolje nego što je danas. Meni je to izvjesna stvar, ali je samo pitanje hoćemo li mi to doživjeti.