U Turalibegovoj ulici u Tuzli od maja mjeseca otvoren je ugostiteljski objekat, klub „Zmajevo srce“ u kojem su radno angažovane osobe sa Down sindromom i drugim invaliditetima.“ Ne valja da sve što se tiče osoba sa invaliditetom funkcioniše na način: Daj da mi neko pomogne! Mi smo od početka htjeli da pokažemo da ti momci i djevojke mogu da rade i zarađuju, i da je ono što mi tražimo samo da ljudi dođu na kafu, na doručak“, kaže predsjednik udruženja „Zmajevo srce“. Ovo je priča o njima

Nepravda i diskriminacija su postale sastavni dio našeg bosanskohercegovačkog društva, gotovo pa smo ih legitimizirali, postale su stvar na koju se oglušimo kada se o njima govori ili nas malo „za dušu pecne“, ali nedovoljno da izazove bilo kakvu reakciju. Skoro svi na svakom pedlju naše zemlje znamo kako su osobe s invaliditetom ugrožene, kako im nisu prilagođeni javni prijevozi, stambeni objekti, institucije, a o obrazovanju i njihovom zapošljavanju da i ne govorimo. Ipak, jedno udruženje iz Tuzle pokazatelj je da uvijek postoji svjetlo na kraju tunela, da postoje ljudi koji misle o drugima, kojima jednostavno nije svejedno. Njihovo srce je drugačije, ono je „Zmajevo srce“. To je topla, ljudska, istinski bosanska priča o kojoj nam je nešto više ispričao Omer Isović, predsjednik istoimenog udruženja. 

Rade i zarađuju 

Kaže nam predsjednik da je udruženje „Zmajevo srce“, sa sjedištem u Tuzli, skoro bez ikakve pomoći, osim nekih entuzijasta i osoba koje su spremne za dobrobit svih ljudi dati i samog sebe, počelo raditi ono što bi trebao biti posao države.

- Udruženje „Zmajevo srce“ se bavi promocijom naših bh. vrijednosti od kulture, tradicije, običaja i, evo, da kažem u trendu i tih pozitivnih stvari u našem društvu. Jako je puno projekata koje ne možemo stići ni nabrojati. Obilježavamo značajne datume, pogotovo one koji se tiču antifašističke borbe i od '41. do '45. i od '92. do'95. - kazao je Isović.
„Zmajevo srce“ je 21. maja ove godine otvorilo i svoj kafić, ugostiteljski objekat,  tačnije klub „Zmajevo srce“ u kojem rade osobe sa Down sindromom i drugim invaliditetima, gdje ih bude angažirano šest ili sedam, a nekada i osam. Zapošljavaju oko desetak ljudi, a Isović naglašava da gotovo sa sigurnošću može reći da je ovo jedini ugostiteljski objekat u Bosni i Hercegovini, regiji, ali i šire, možda čak i na tlu Europe, u kojem radi osoba koja je u invalidskim kolicima.

Ideja za jedan ovakav poduhvat došla je od Omerovog prijatelja, inače vlasnika jednog ugostiteljskog objekta u Tuzli.

- Sve je to krenulo od ideje mog prijatelja Almira prošle godine, koji također drži ugostiteljski objekat „Pizza cut“ u Tuzli, da pokušamo da nešto uradimo za tu populaciju. Onda smo napravili test za njih desetak, neka dva ili dva i po mjeseca da rade u tuzlanskim kafićima kao konobari prošlo ljeto, te su nakon toga roditelji vršili pritisak da se to nastavi s obzirom da se pokazalo da su njihova djeca sretna, a i roditelji uz njih, i da se ta djeca osjećaju jednostavno korisnim dok rade. Naravno, to je za njih jedna odlična terapija - ispričao je o samim počecima naš sagovornik.

Sa početkom ove godine, krenule su pripreme za otvaranje kafića u kojem će raditi osobe s invaliditetom.

- Tako da smo početkom januara krenuli u te neke pripreme i, eto, zvanično otvorili objekat 21. maja. Po nekom našem planu, nakon dva mjeseca rada objekta, otvorili smo i kuhinju i to je sve isključivo za članove kluba - da biste tamo konzumirali ili pili piće, kada dođete, prvo se morate učlaniti u klub pa onda sve ostalo - pojašnjava Isović „proceduru“.

Zanimalo nas je od koga dolazi najveća podrška koju ima udruženje, odnosno Klub „Zmajevo srce“. Nemaju gotovo ničiju podršku, veli naš sagovornik, ali i napominje da se zapravo zvanično nisu nikome ni obratili. Projekat smatra jedinstvenim i vjeruje da podrška neće izostati kada se vidi kako sve dobro funkcioniše, da će ih mnogi i sami kontaktirati da im pomognu.

- Ovo je jedan zaista rijedak projekat u BiH, ali i šire. Imali smo posjetu ambasadora Velike Britanije u BiH, koji je rekao da nešto ovakvo nema ni u Londonu. Zna se desiti da radi jedna ili dvije osobe sa Downovim sindromom, ali da je čitav objekat, da su svi uposleni osobe s invaliditetom, da je to zaista rijetkost - kaže Isović.

Dobili su podršku od predsjednika Skupštine Tuzlanskog kantona, Žarka Vujovića i to prilikom otvaranja objekta.

- On nam je i inače jedan od najredovnijih gostiju, ali on neće da se slika, dođe na kafu ujutro, ode svojim poslom, dođe na pauzu za doručak i nikad nije uzeo telefon da se slika i da se prikaže na društvenim mrežama - priča nam Isović.

Kako je rekao, značajniju podršku imaju preko društvenih mreža nego sa konkretnim posjetama objekta, od čega zapravo jedino imaju finansijske koristi.

- Imamo redovne mušterije i hvala svima onima koji posjete naš objekat. Međutim, većinom ogromnu podršku imamo preko društvenih mreža. Ona nije srazmjerna posjeti u našem klubu. Zato smo drugu smjenu ukinuli kako ne bismo pravili dodatne troškove i kako bismo ovo mogli redovno da servisiramo, svoje obaveze i prema uposlenima i prema svim onim dadžbinama koje imamo, tako da radimo do tri sata, eventualno, ako su baš neke posebne prilike radimo i duže, i dođemo u dogovoreno vrijeme kada imamo neke narudžbe - pojašnjava nam.

Nasreću, ima tu onih koji njihove usluge rado koriste i tako konkretno podržavaju budžet i poslovanje Kluba. Takav je i fudbalski klub Solina.

- Imali smo sada u subotu isporuku 40 porcija obroka za fudbalski klub Solina. I na taj način nam se može pomoći. I javili su se, prezadovljni su obrocima koji su pripremljeni i najavili su dalju saradnju - entuzijastično je ispričao Isović.

Svratite na kafu, toplu čokoladu, doručak...  

Najveću podršku dobili su od Pomozi.ba, koje je platilo pola kirije za godinu dana.

- Mi nismo dobili nikakav prostor na korištenje, mi smo uzeli prostor pod kiriju koji plaćamo skoro 10 hiljada maraka za godinu dana - pojašnjava nam. Kada je riječ o budućnosti Kluba, nada se pomoći prije svega prijatelja udruženja koji su u svemu ovome prepoznali dobru stvar i koji su ih i finansijski podržali, tako da su imali već unaprijed obezbijeđena sredstva za godinu dana što se tiče kirije i nabavke neke opreme, uređaja koji su im trebali, adaptacije prostora i slično. Neki od sponzora ovog humanog projekta, a koji su se najviše istakli su Heez Gradnja i Megadiskont, ali nije zanemariv doprinos niti drugih.

Osim ovakvog načina pomoći, kafe „Zmajevo srce“ se oslanja i na prijatelje koji rade u firmama, pa pozivaju svoje kolege na pauze, doručke i slično.

- Imamo naše prijatelje koji rade u firmama, pa pozovu svoje kolege i prijatelje da dođu, da doručkuju. Još uvijek nemamo da nam neke firme organizovano svakodnevno naručuju hranu, vjerujem da će to vremenom i biti, ali nama je, ponovit ću, potrebno samo da ljudi dolaze na kafu koja je dobra. Da ne pretjerujem, da ne kažem bolja nego u drugim objektima. Samo malo više te empatije da se iz društvenih mreža prenese u pravi život - poručio  je.

Smatra on da nije dobro što je način rada sa osobama s invaliditetom takav da im se uvijek pomaže.

- Ne valja da sve što se tiče osoba s invaliditetom funkcioniše na način: Daj da mi neko pomogne! Mi smo od početka htjeli da pokažemo da ti momci i djevojke mogu da rade i zarađuju, i da je ono što mi tražimo samo da ljudi dođu na kafu, na doručak - ističe on

.

Naš sagovornik dodaje da je ovo posebno mjesto u kojem svi imaju jednaku šansu, gdje su svi ljudi isti.

- Imate jednog Edu Mamuzića, on je naš Edo Popaj, to je jedini konobar u kolicima u BiH, a vjerujem i u ovom dijelu Europe. Čovjek u kolicima se kreće, pravi kafe, poslužuje, što je volja i borba jedna neprestana - ponosno ističe predsjednik Udruženja „Zmajevo srce“ i Kluba.

Druženje u mjesecu svjesnosti o Down sindromu

Oktobar je mjesec svjesnosti o Down sindromu i Klub obilaze djeca iz osnovnih škola.

- Već nam je bila OŠ „Jala“, sljedeće sedmice dolaze njihova tri razreda, puni smo svih pet dana u sedmice. Dolaze nam škole Novi grad, Centar, evo imamo i najavu škole „Pazar“ i još neke, kako bi dali podršku projektu, ali i sjajnim momcima i djevojkama koji rade - rekao nam je Isović.

Plaketa „Zmajevo srce“

Kako je Omer Isović kazao, nagrada „Zmajevo srce“ se počela dodjeljivati i prije otvaranja kafića.

- Naše udruženje je pokušalo da u našem društvu prepozna sve one ljude koji čine dobro drugima i društvu u cjelini, tako da smo ustanovili to jedno priznanje koje se dodjeljuje već četiri ili pet godina. I, zaista, meni je drago što to priznanje polako prerasta u neko narodno priznanje - ističe Isović. Proces dobijanja nagrade nije jednostavan, tu je grupa od 17 hiljada članova na facebooku, koju Isović sam vodi, tu je i žiri koji određuje ko je dobitnik plakete.

- Zaista mislim da činimo pravu stvar i vidim po ljudima koji to dobiju. Recimo, Ramiz Nukić, sakupljač kostiju iz Sreberenice, iznenadio se našim pozivom. Zajedno smo ušli u neku priču. Upoznat sam sa njegovom situacijom, pa smo mu obezbijedili krov, jer mu je kuća prokišnjavala, država ne vodi računa o njemu. Ko je za njih Ramiz Nukić, kao uostalom i hiljade vrijednih i dobrih ljudi u našoj zemlji? - pita se Isović.

Priznanje „Zmajevo srce“ dodijeljeno je i Adnanu Ramiću, iz Tuzle, koji je na Panonskom jezeru spasio život mladiću, a niko mu, kako kaže naš sagovornik, nikad za to nije zahvalio. Kazao je i kako su to stvari koje ljudima puno znače i da jedno dobro potiče drugo. Zato je bitno da ljudi vide da ta njihova dobra djela neko cijeni. Žao mu je, ipak, što nisu u mogućnosti dati i finansijske nagrade.

Cjelokupnom radu i gotovo svakom projektu pomaže i porodica Gojak iz Švicarske.

- Volio bih navesti porodicu Gojak iz Švicarske, Denisa Gojaka. Oni su rodom iz Olova. Oni žive tamo, ali su članovi naše facebook grupe, i kada imamo neke projekte oni se jave i podrže ih - kaže Isović.

Dok čekaju narudžbu plešu

O tome kako se uposlenici kluba „Zmajevo srce“ osjećaju, najbolje govori i snimak sa TikToka, jedne od društvenih mreža gdje je Klub prisutan.

- Jučer sam izbacio na TikTok, pošto smo prisutni na društvenim mrežama, snimak na kojem se vidi kako našem konobaru govore da mu je došao otac po njega da ide kući, a njegov izričit odgovor je „NE“. Oni bi radili dok ne zaspu na stolicama, i to nam se zna desiti. Oni, realno mogu raditi četiri do pet sati, neki su sposobniji, fizički, poput Borisa, koji trenira i karate, pa mogu raditi sedam sati. Ali niko od njih, generalno, neće kući - rekao je Isović.

Ponosno dodaje da su uposlenici kafića „Zmajevo srce“ osobe koje imaju volju i želju da rade, da se osjećaju korisno, koje vole da komuniciraju.

- Oni smatraju da su svi ljudi koji dođu njihovi prijatelji, u toj komunikaciji su slobodni, da ti priđu, da ti kažu kako ti je lijepa majica i da pitaju gdje si je kupio. Samo da počnu konverzaciju, jer oni su kod kuće, čuvaju ih djedovi i nene, majke ili bilo ko drugi, nebitno. Roditelji kad dođu, imaju svoje poslove, obaveze, ne mogu toliko vremena baš da izdvoje za njih, a ovdje ih roditelji dovedu i oni odoše - pojašnjava Isović i dodaje: - Oni su tu 4-5 sati koliko  rade i oni su totalno opušteni, svi plešu i igraju. Kada izađu u baštu, pokupe narudžbu, dođu do šanka, dok bude gotova narudžba, dok se napravi kafa i serviraju sokovi, a pošto je tu stalno muzika, stalno plešu - istakao je Isović.

To je, kako kaže, jedan od pokazatelja koliko su uposlenici kluba „ Zmajevo srce“ zapravo sretni što su tu i što rade.

A gosti zadovoljni, kažu da „Zmajevo srce“ ima najukusniju toplu čokoladu u gradu. A i jela su izvrsna. Zato, ako vas put nanese u Tuzlu, svratite na kafu, toplu čokoladu, doručak... svratite u ovaj divni ugostiteljski objekat u centru grada, na adresi Turailbegova 21, iza Turailbegove džamije, do Islamskog centra ili prekoputa SDK.

Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog tekta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a".