Život / Ekoljublja

Šišmiši su najugroženija vrsta sisara u Evropi iako su najkorisniji za prirodu i čovjeka. Glavni razlozi ugroženosti su: gubitak skloništa, gubitak hranilišta, povećana količina pesticida u poljoprivredi koji ubijaju insekte koji su glavni izvor hrane za šišmiše, povećana količina pesticida u građevinskim materijalima koji truju šišmiše koji se naseljavaju u tretiranim građevinama, savremeno utopljavanje zgrada bez vođenja računa o skloništima šišmiša te predrasude i nerazumjevanje načina života ovih životinja.

Bosna i Hercegovina je prije par godina pristupila Međunarodnom sporazumu o zaštiti šišmiša EUROBATS i u skladu sa tim sporazumom dužna je štititi sve evropske vrste šišmiša.

Da i jeste i nije tako pokazuju dva primjera.

Prvi je užasan i na njega nas je upozorila dr. Ivana Budinski izu Beograda koja je na internetu pronašla da neko iz Banja Luke prodaje osušenog šišmiša. Za pretpostaviti je da to radi jedna grupa iz Čelinca koja se čak i u dnevnom listu „Oslobođenje“ hvalila kako hvataju šišmiše u pećini Mišarici, suše ih i koriste u magijske svrhe (zavođenje djevojaka).  

Drugi primjer, koji uliva nadu da su predrasude o šišmišima u nekim sredinama stvar prošlosti, dolazi iz Tuzle. Tamo su radnici, koji su mijenjali dotrajale prozore na zgradi Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta, u štoku našli malu koloniju šišmiša u hibernaciji (zimskom snu).

Članovi Centra za krš i speleologiju koji su stručnjaci za šišmiše prema video snimcima koji su došli do njih procjenjuju da se radi o kulijevom šišmišu (Pipistrellus kuhlii) koji je najčešći stanovnik naših gradova. Prema riječima dekana fakulteta, svi šišmiši su prebačeni u potkrovlje fakulteta da nastave svoj zimski san. 

-  Ljudi koji žive u gradovima nisu ni svjesni šta za njih rade šišmiši dok oni mirno spavaju. Osim za ljude, šišmiši su od velike koristi za šume i poljoprivredu ... - kazao je za  prof. Jasminko Mulaomerović iz Centra za krš i speleologiju.

Zato je spašavanje šišmiša u Tuzli primjer za svaku pohvalu.