Razgovarao: Dario Novalić

Prije rata u Bosni i Hercegovini advokatica Vasvija Vidović bila je dugogodišnja sutkinja, u ratu zamjenica ministra pravde. Kao advokatica je u svojoj biografiji upisala mnoge zvučne parnice, među kojima su imena mnogih ratnih komandanata, visokopozicioniranih političara, moćnih biznismena... Bila je prvi oficir za vezu sa Haškim tribunalom, a osim u Hagu svoje klijente zastupala je i u drugim sudovima u svijetu. Bogatu i impresivnu biografiju ima naša sagovornica pa tako ni oni koji su joj prijetili, provaljivali u kancelariju, kao i njeni „protivnici“ u sudnici ne mogu osporiti njen kvalitet i znanje. Razgovaramo o stanju u bosanskohercegovačkom pravosuđu i kako ga promijeniti nabolje, pritiscima, manipulacijama... Ima li mu, pa samim tim i nama spasa?

• U jednom gostovanju ste kazali da ste se previše nagledali postupaka koji su imali duboku pozadinu, da se velike borbe vode oko imenovanja sudija, tužilaca, da se često diriguje iz nekih cenatra moći? Je li nam pravosuđe zapravo odraz političkih odnosa?

- Stanje u pravosuđu je odraz stanja u društvu. Dešavanja u društvu su često dirigovana iz političkih ili interesnih centara moći. Naravno da je tim centrima moći u velikom interesu da preko sebi bliskih sudija ili tužilaca – bilo da se radi o stranačkoj bliskosti, rodbinskoj i slično, imaju uticaj u pravosuđu. Svjedoci ste, kao i ja, velike borbe oko imenovanja sudija i tužilaca i time pritiska na Visoko sudsko i tužilaško vijeće Bosne i Hercegovine (VSTV).

Drugi razlozi pritisaka

• Nedavno je Milan Tegeltija za beogradsku Politiku izjavio da pojedini politički krugovi u FBiH, primarno iz SDA, žele da se ponovo dokopaju kontrole nad pravosudnim institucijama i traže reformu VSTS. Kao jedan od razloga ovakvog njihovog ponašanja naveo je da je za zločine nad Srbima za tri godine optuženo više osoba nego u prethodnih 11 godina te da je zbog toga krenula hajka na pravosuđe i VSTS, kao i „medijska kampanja kako bi stvorili alibi za ponovno preuzimanje kontrole nad pravosuđem“. Kako ocjenjujete ovu izjavu?

- Ja mislim da u pravosuđu postoje veliki i ozbiljni problemi, ali također smatram da je često očigledan pritisak na pravosuđe i da nikada nisu bili teži uslovi za rad u pravosuđu. Međutim, ja mislim da je medijska kampanja protiv pravosuđa generisana drugim motivima, a ne optužbama za ratni zločin protiv Bošnjaka. Nažalost, političke elite se bore za uticaj na pravosuđe iz potpuno drugih razloga. Naime, određene kadrovske probleme ili određene interese pokušavaju provesti preko sudova i tužilaštava bilo da se radi o političkim ili   finansijskim interesima određenih uticajnih grupa. Nema sumnje da je kampanja prema pravosuđu povećana promjenom prije svega predsjednika državnog suda i državnog tužioca. Kada je u pitanju gonjenje za izvršene ratne zločine prioritet bi morao biti dat zločinima s ozbiljnim posljedicama, masovnim zločinima i organizatorima zločina bez obzira ko ih je učinio. Uvođenje nacionalnih kriterija za ovu vrstu optužbi ne doprinosi provođenju procesa pravde za događaje u prošlom ratu.

• Možete li nekako ukratko reći: šta je, prema Vašem mišljenju, najveći problem našeg pravosuđa, a evidentno je da ga ima?

- Neću reći ništa novo ako kažem da je pravosuđe bremenito ozbiljnim problemima. Neko sam ko je o tome javno govorio godinama. Ima više velikih problema. Ja bih izdvojila neadekvatan izbor osposobljenih osoba na pravosudne funkcije, uključujući neprovjeravanje da li su to osobe od integriteta koje su u stanju neovisno obavljati svoje poslove. 

• Jeste li zabrinuti zbog ovakvog stanja?

- Naravno da sam zabrinuta jer ovakvo stanje generiše slabost države, stanje haosa koje je moguće da se desi zbog toga što narod ima utisak da se na zakonit način ne može doći do pravednih rješenja problema koje ljudi imaju.

• Od  1993. godine bili ste prvi bh. oficir za vezu sa Haškom tribunalom, zastupali ste klijente u Hagu, radili ste i znate mnogo o procesuiranju ratnih zločina i zločinaca. Kako sa tim svojim dugogodišnjim iskustvom i iz te perspektive ocjenjujete rad Tužilaštvu Bosne i Hercegovine na predmetima ratnih zločina koje ima, odnosno kvalitetom istraga i optužnica koje podiže Tužilaštvo BiH?

- Sud BiH, konsekventno Tužilaštvo BiH, ustanovljeno je da procesuira najteže oblike ratnih zločina. Od Tužilaštva BiH se očekivalo da prioritet u procesuiranju da široko rasprostranjenim zločinima, zločinima sa masovnim i teškim posljedicama, da procesuiraju političke organizatore zločina i visokorangirane oficire i izvršioce masovnih zločina. To je bilo predviđeno i ranijom strategijom procesuiranja ratnih zločina. Naravno, to se nije desilo, tužilaštvo je u značajnoj mjeri odstupilo od te strategije pa je bilo neophodno usvojiti novu strategiju. Kvalitet istraga zavisi od tužioca do tužioca. Imate kvalitetno provedene istrage kod određenog broja tužilaca, međutim imate veliki broj njih koji to nisu. Izostaje adekvatna kontrola optužnica tako da u suđenje Tužilaštva ne tako rijetko ulazi sa nejasnim optužnicama, recimo tuže osobu po komandnoj odgovornosti, a iz optužnice nije jasno ko su izvršioci pa se postavlja pitanje kako je uopće ustanovljena takva komandna odgovornost. Također se po komandnoj odgovornosti tuže za isti vremenski period po dvije osobe koje su po optužnici obavljale istu funkciju i slično.

Beznačajni dokumenti

• Pratite li i znate li šta je sa predmetima sa oznakom A za koje je istrage započeo i vodio Haški tribunal, a ustupljeni su Tužilaštvu Bosne i Hercegovine? Iz Tužilaštva BiH su za agenciju Patria kazali da su svi predmeti koji su pod ovom oznakom bili u Tužilaštvu BiH, a koji sada imaju drugačije oznake u skladu sa „Strategijom za rad na predmetima ratnih zločina“ uglavnom i urađeni.

- Nemam toliko vremena da pratim sve predmete, ali mogu reći da sam kao oficir za vezu imala doticaja sa predmetima sa kojima se postupala po Pravilima puta Rimskog sporazuma. Odluke Tužilaštva ICTY, a u vezi sa tim predmetima su dostavljene nadležnim tužilaštvima. Njima su u velikom broju slučajeva bila obuhvaćena politička i vojna rukovodstva opština i regiona, međutim do tih optuženja nije došlo. Mora postojati evidencija predmeta koji su vraćeni iz haškog tužilaštva po Pravilima puta Rimskog sporazuma. Ne razumijem stav Tužilaštva u vezi sa drugačijim oznakama u skladu sa strategijom za rad na predmetima ratnih zločina. Nismo vidjeli optužnice za ratna opštinska rukovodstva i komandante nadležnih korpusa i druge odgovorne osobe za masovne zločine, naročito one u Istočnoj Bosni i u području Prijedora koji su pregledani i kategorisani u skladu sa Pravilima puta Rimskog sporazuma.

• Početkom januara 2020. mediji u Srbiji i manjem bh. entitetu senzacionalistički su objavili vijest da arhivska građa britanskog ministarstva odbrane, sa koje je nedavno skinuta oznaka tajnosti, sadrži važne dokaze da nije postojala namjera političkog i vojnog rukovodstva Republike Srpske za zauzimanje Srebrenice i počinjene zločine. Milorad Dodik je kazao da se treba razgovarati o tom dokumentu da je to „dio suštine, dio odgovora na satanizaciju srpskog naroda koja je učinjena, kao i na lažnu konstrukciju optužnice protiv političkog i vojnog rukovodstva Republike Srpske.“ Kako ovo, kao neko ko odlično poznaje ovu materiju, komentarišete?

- Imala sam priliku vidjeti neke od tih dokumenata. Neki od tih dokumenata su upotrijebljeni u predmetu ICTY Tužilac protiv Nasera Orića jer su oni bili dostupni haškom tužilaštvu. Ti dokumenti su kap vode u moru dokaza koji su jasno potvrdili namjeru političkog i vojnog rukovodstva bosanskih Srba, potpomognutih iz Srbije, pri izvršenju zločina. Brojni su dokazi izravnih naredbi za počinjenje masovnih zločina, pa je lišeno svakog osnova govoriti o konstrukciji optužnice protiv ratnog političkog i vojnog rukovodstva bosanskih Srba i u vezi sa tim pridavati značaj tim dokumentima.

• Probudila je ta vijest mnoge strasti, pa smo imali ljepljenje plakata podrške Ratku Mladiću, zastrašivanje povratnika u Srebrenici, negiranje genocida. Kako stati ukraj ovakvim očitim manipulacijama i propagandi? Ima li efikasnog „pravnog lijeka“? Kako kazniti one koji podstiču nacionalnu mržnju... nedodirljivi su?

- Negiranje genocida, manipulacija i propaganda u vezi sa Srebrenicom, podrška Ratku Mladiću govore zapravo o nezrelosti sadašnje vlasti Republike Srpske, dakle govore o njima samima. Ozbiljni politički krugovi međunarodne zajednice, kao uostalom i svjetska javnost, formiraju sliku o njima u dobroj mjeri na osnovu odnosa prema nesumnjivo utvrđenim činjenicama koji te događaje karakterišu kao genocid. Tužilaštvo BiH bi se moralo više angažovati, istražiti i procesuirati one koji podstiču nacionalnu mržnju. Historija ovih prostora pokazuje šta su posljedice podsticanja nacionalne mržnje...

Mnogo teških predmeta

• Jeste li pratili slučajeve Memić i Dragičević i šta mislite o njima?

- Ja sam pratila slučaj Dragičević samo na osnovu informacija koje su objavljene u medijima. Što se tiče slučaja Memić imala sam priliku vidjeti mišljenje Federalnog tužilaštva i dvije odluke Ustavnog suda BiH u vezi s istragom u predmetu Memić. Ova dva slučaja nisu ista. U slučaju Memić, po zaključcima Ustavnog suda, provedena je efikasna i učinkovita istraga u više pravaca, što je bilo i mišljenje federalnog tužilaštva. Podignuta je optužnica koju je potvrdio nadležan sud što znači da je u tom trenutku bilo mjesta osnovanoj sumnji u odnosu na optužena lica. Koliko je meni poznato, u predmetu Dragičević do danas istraga nije okončana.

• Koji Vam je slučaj u karijeri bio najteži?

- Ja sam radila na mnogim teškim slučajevima, najteža odbrana koju sam imala je odbrana u predmetu tužilac protiv generala Rasima Delića, komandanta Glavnog štaba ARBiH. Kontrola nad mudžahedinima je osjetljivo pitanje. Različiti su politički interesi u vezi sa tim koji su sigurno utjecali i na sam tok istrage u tom predmetu. Veoma teško smo dolazili do relevantnih dokaza odbrane. Najmanje godinu dana sam se borila da izdjejstvujem prinudni sudski nalog državi Italiji da mi učini dostupnim tzv. Milanski arhiv koji je sadržavao dokumente koji su ukazivali na lanac komandovanja i efektivnu kontrolu nad ovom jedinicom koja je, ispostavit će se, bila izvan Armije Republike Bosne i Hercegovine. Trebalo je puno snage da se izborite da američki State Department odobri svom visokom dužnosniku da svjedoči u korist odbrane generala Delića. Zato mi je žao što nije doživio drugostepenu presudu.

• Doživljavali ste pritiske, prijetnje... Kada je bilo najteže?

- Bilo je mnogo teških predmeta, sigurno je da ću pamtiti slučaj Radončić kao najteži. Pritisci su bili usmjereni i na nas koji smo bili uključeni u taj proces, naročito kosovski. U to vrijeme meni su pokušane provale u sve prostore koje sam koristila, uključujući kancelariju i stan i druga različita uznemiravanja.

Kod nas javnost često poistovjećuje advokate sa svojim branjenicima, pa ako su oni loši i advokati su im nekako antipatični. Tako je, naprimjer, rahmetli Fahrija Karkin imao nadimak „đavolji odvjetnik“. Jeste li Vi imali neku situaciju gdje vas je neko kritikovao, zaustavljao i pitao zašto nekoga branite?

- Kada odlučite da se bavite advokaturom onda morate prihvatiti činjenicu da su neprijatelji vašeg klijenta i vaši neprijatelji i da se borite sa tim. Naravno da vas ljudi ne vole ako branite nepopularnu ličnost. Više puta sam imala probleme u vezi sa tim, ali im nikada nisam davala veliki značaj niti je to na bilo koji način uticalo na moj rad.

• Jeste li ikada sebi rekli: šta će mi ovo?

- Ovaj posao nosi sa sobom mnoge teške trenutke, preživljavate teške trenutke sa svojim klijentima, najteže je kada vam je jasno da je odluka suda nepravedna, ali nastavite se boriti sa tim. Još uvijek nisam rekla šta će mi ovo.

Iznenađeni Slobodan Milošević

U sarajevskim krugovima prepričava se i danas anegdota o susretu Vasvije Vidović i predsjednika tadašnje Savezne republike Jugoslavije Slobodana Miloševića u Hagu. Upoznao ih je general Armije Republike Bosne i Hercegovine Mehmed Alagić, koji je bio u ćeliji do Miloševićeve. Milošević ju je pri upoznavanju gledao sa čuđenjem i iznenađenjem. General joj je poslije pojasnio zašto je Milošević bio začuđen. Ispričao joj je da mu je Milošević rekao: „Svašta sam čuo o ovoj ženi, svašta su mi službe pisale, ali niko nije rekao da je ovako lijepa!“ Alagić je smatrao da su srpske službe bezbjednosti u ovom slučaju podbacile jer nisu Miloševića obavijestile o tom podatku.

 

• Je li Vam to što ste žena olakšavalo ili otežavalo rad?

- Činjenica da sam žena nikada mi nije otežavala rad pa čak ni onda kada sam u vrijeme rata sa vojnicima UN-a i istražiteljima Ureda tužilaštva obilazila ratišta, ponekad i u vrijeme neokončanih borbi.

• Međunarodna zajednica mnogo je finansijski i svakako uložila u bh. pravosuđe, ali je ipak izvještaj nezavisnih viših eksperata iz decembra prošle godine ukazao na niz duboko zabrinjavajućih nedostataka u vladavini prava u BiH. Koje bi poteze, prema Vašem mišljenju, trebala ona povući i kako bi mogla pomoći u rješavanju tih nedostataka, ima li mehanizme?  

- Međunarodna zajednica nema efikasne mehanizme da preduzme konkretne korake kojim bi duboko zabrinjavajući nedostaci u vladavini prava u BiH bili prevaziđeni. Međutim, ona kao ozbiljan sugovornik bh. vlasti može uticati na promjene, recimo, u krivičnom zakonodavstvu, upravljene na sinhronizaciju zakona u BiH, promjenu određenih normi koje stvaraju probleme za efikasno provođenje pravde, naročito može pomoći pri obuci sudija i tužilaca jer je evidentno da im je često strana primjena međunarodnih standarda koja je neophodna. Naročito bi bilo važno uspostaviti kvalitetnu pravosudnu bazu (pripravnika i saradnika) kojima bi trebalo možda pružiti obuku izvan BiH u državama uređenih sudskih sistema. Kao ozbiljan sugovornik vlasti, predstavnici međunarodne zajednice bi mogli uticati na uspostavljanje pravila pri izboru pravosudnog kadra kojim bi bila izbjegnuta svaka vrsta nepotizma.

• I, za kraj, kao neku završnu riječ u sudnici, možete li nam kazati - ima li nam spasa? Možemo li građanima vratiti vjeru u pravosuđe, ohrabriti ih nečim? Može li iko raspetljati ovaj gordijski čvor?

- Naravno da ima spasa, spas je prije svega u sređivanju političkih odnosa i stanja u društvu čiji je odraz stanje u pravosuđu. U pravosuđu ipak ima kvalitetnih nosilaca funkcija koji su u stanju povući njegovu reformu.