Intervju

 Kao klavijaturista je sarađivao je sa velikim brojem muzičara, pjevača i bendova iz Sarajeva, regije i inostranstva (Teška industrija, Cod, Tifa bend, Bolero, Jasna Gospić, Zdenka Kovačiček, Aki Rahimovski...). Izdanak je stare sarajevske pop-rock škole, mada priznaje da je to pomalo izlizan termin. Posljednjih godina Dino radi kao samostalni muzičar na više projekata, pa u isto vrijeme sarađuje sa nekoliko bendova

Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)

Dino Olovčić za sebe zna kazati da je Sarajlija po rođenju, a muzičar po opredjeljenju. Već u 13. godini je imao svoj prvi bend Ekstaza i od tada ne silazi sa bine. Tokom godina, kao klavijaturista, sarađivao je sa velikim brojem muzičara, pjevača i bendova iz Sarajeva, regije i inostranstva (Teška industrija, Cod, Tifa bend, Bolero, Jasna Gospić, Zdenka Kovačiček, Aki Rahimovski...). Izdanak je stare sarajevske pop-rock škole, mada priznaje da je to pomalo izlizan termin. Posljednjih godina Dino radi kao samostalni muzičar na više projekata, pa u isto vrijeme sarađuje sa nekoliko bendova. Trenutno je angažovan u kultnom sastavu Bolero, sa kojim će krajem mjeseca na festivalu u Sarajevu promovisati prvi singl sa novog albuma ove grupe.

  PJESMA JE PRIČA

- U suštini, ne radim narodnjake. Nisam prodao dušu đavolu - kaže nam kroz smijeh, prije nego što će otvoriti dušu o svom albumu instrumentalne muzike.

Za album kaže da je žanrovski šarolik i da se iz njega može iščitati muzički uticaj koji je tokom života kupio „okolo“.

- Jedino čime sam se rukovodio na albumu je da radim ono što mi se sviđa i što mi dobro zvuči. Sve su pjesme autorske. Samo u jednoj numeri se pojavljuje moja supruga Dženeta, to je zapravo jedina pjesma koja nije instrumentalna na albumu. Mi muzičari volimo reći da je sviranje pauza između dva nosanja. U bavljenju muzikom ima puno nemuzičkih stvari. Najljepše je kada ste na bini. Dobra strana solo albuma je što imate potpunu umjetničku slobodu. Puno je odluka koje se moraju donijeti i nota koje se moraju odsvirati. Nažalost, institucionalna podrška kod nas praktično ne postoji - priča nam Dino.

Potom dodaje kako je album već u postprodukciji.

- Iako se dugo bavim muzikom, ostavio sam malo stvari iza sebe koje se „pikaju“. Iza mene su hiljade živih svirki, ali one dođu i prođu i brzo se zaborave. Želja mi je da iza sebe ostavim pet, šest albuma sa svojom etiketom. Album se zove „Snoviđenja“ jer su na njemu neke stvari o kojima ja sanjam. Svaka pjesma ima svoju priču i govori o nečemu. Svaka je neka vrsta putovanja. Nijedna se ne završava već ima kao neki fade out - kaže on.

Kada je riječ o aktuelnim muzičkim trendovima, naš sagovornik kaže kako trendove zapravo i ne vidi jer se sve radi stihijski. Uzrok tome su, kaže, nepostojanje muzičke infrastrukture, muzičkih magazina i festivala. Od novijih bendova čiji rad sa zadovoljstvom ističe izdvaja Dubiozu kolektiv, Konvoj, Letu štuke...Navodi kako je njihov uspjeh zasluga isključivo vlastite tvrdoglavosti i upornosti, jer plodova nekadašnjeg sistema više nema.

- Imali ste prostor za vježbanje u Domu mladih, imali ste prostor za sviranje, priliku da budete predgrupa. Kako je nastao Jazz fest? Isključivo zahvaljujući Edinu Zubčeviću, njegovoj viziji i upornosti. To je svjetski festival koji je doveo najveća imena, ali ni on nema podršku. U isto vrijeme imate Dane koševine na Kupresu koji dobiju XXX maraka iz budžeta. Nama su vrhunski „kulturni“ događaji, kada je riječ o budžetu i javnim preduzećima, Dani koševine, Čevljanska korida i Večeri duhovne muzike. Svugdje postoje fondovi za velike stvari i za male stvari, ali postoje. Morao bi postojati fond i za ovu vrstu muzike kojom se ja bavim, pa koliki god da je - razočaran je naš sagovornik.

Posljedice toga su, smatra on, već vidljive svuda oko nas jer nedostatak sistema dovodi do povijanja kičme zarad bilo kakvog uspjeha, što posljedično dovodi do strahovitog pada kvaliteta.

- Muzički trendovi su očajni. Muzika je uvijek dolazila iz stvarnog života i preslikava život. Mi živimo u frenetičnom društvu, u ludilu, pa je normalno da i muzika oslikava društvo takvo kakvo je. Pogledajte šta klinci slušaju na maturama. Radije bih napustio muziku nego pristao na to. Sve je jeftino, muzika, sviranje, glasovi... Nema dubine, ni poruke. Mainstream je prekopirao estetiku američkog hip-hopa, kabriolet, tri polugole žene u njemu... Površno i jeftino. Ali to je preslikavanje društva. Tu, naravno, ne mislim na alternativnu muziku - ogorčen je Olovčić.

TANTIJEME K'O VITRE

U društvu koje obiluje aferama ni muzičari nisu pošteđeni. Posljednja sporenja vezana su uz Asocijaciju izvođača i stvaralaca (AIS) koja je nedavno počela isplaćivati naknade za emitiranje muzičkih djela u 2018. godini. Međutim, izvođače širom Bosne i Hercegovine zatekle su daleko manje isplate u odnosu na godinu ranije zbog čega su mnogi uputili žalbe i sumnje u rad AIS-a.

- Svjedočimo skandalima i aferama oko AMUS-a i AIS-a. Suština je kao i sve u našem društvu – klanovske borbe, netransparennost, podmetanja... Čim je neki novac pao na sto, počeli su problemi. Imate potplaćena lažiranja izvještaja radiostanica... Mi znamo otprilike kako stvari stoje. Nema šanse da iko iskorači preko Bregovića i Merlina po broju pjesama i hitova. Pa to čujete dok hodate ulicom. A onda se odjednom pojave neka imena u Top 5, za koja skoro niko nije čuo. Puno je mutnih radnji. Treba dobar želudac da se to provari. Trudim se da budem izvan toga da ne trujem sebe - kaže Olovčić.

Digitalno doba i savremene tehnologije imale su snažan uticaj i na muzičku industriju. Digitalne platforme poput Youtubea preuzimaju primat iako se i vinil vraća na velika vrata, mada više u kolekcionarskom smislu.

- Bolero će raditi vynil, a ja neću moći jer to košta. Moj album će biti na CD-u, više za prijatelje i radiostanice i naravno objave na svjetskim digitalnim platformama, a to ću pokušati preko izdavača. Klavijature su u silaznom trendu, a jedna od mojih ideja i jeste bila da predstavim instrument. Sve na albumu je odsvirano na tipkama. Old school. Još malo pa ću i ja u tradicionalne zanate. I u svijetu je takav trend, ali imamo zloupotreba kroz narodnjačke aranžmane. U muzici je jedino važno ono što dobro zvuči - poručuje na kraju razgovora.

  PODRŠKA CROWDFUNDING PLATFORME

Olovčić kaže kako već i interes izdavača koji traže gotov proizvod. S obzirom da je izdavanje albuma skup posao, odlučio se na pomalo neobičan potez za bh. muzičku scenu.

- Jedna od varijanti na koju sam se odlučio u pokušaju da obezbijedim novac jeste crowdfunding platforma Indiegogo. Kampanja je trajala do kraja juna, ali moram priznati da o tome nisam puno znao pa sam je loše organizovao. Interesantno iskustvo, ali sada bar znam kako treba ove stvari raditi ubuduće - kaže naš sagovornik.

Kampanju možete pogledati na linku:
https://www.indiegogo.com/projects/sarajevo-sounds-and-visions#/