Intervju

  Mladen Miljanović profesor je Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci. U svom umjetničkom izražaju izvodio je performans u kojem doslovno visi -  najduže je visio u Budimpešti 2014. na acb Galeriji, oko jedan sat i 15 minuta. " Zašto "visi", kako je šokirao Banjolučane, uhapsio profesora , zašto je izabrao šargiju a ne pušku... Priredili smo 33 pitanja za ovog izuzetno zanimljivog i nadarenog umjetnika :

 1 Nedavno ste se vratili iz Londona. Kojim povodom?

- Povod je bio predstavljanje nekoliko posljednjih radova i predavanje na Kraljevskom koledžu u Londonu. Tema je bila „Rat, umjetnost i kultura“, a kod nas to sve ide zajedno u paketu kao instant kafa, tako da smo veoma pozvani i iskusni reći koju na tu temu.

2 Koliko znam, video rad „Zvuci rodnog kraja“ koji je prošle godine premijerno prikazan u Muzeju savremene umjetnosti RS u Banjoj Luci bilo je posljednje predstavljanje, bar domaćoj publici. Da li je trenutno u planu neka izložba?

- Radio sam na novoj izložbi u saradnji sa kustosom Irfanom Hošićem, a izložba je otvorena polovinom jula u gradskoj galeriji u Bihaću. Nažalost „Zvuci rodnog kraja“ nisu prikazani tada, ali mislim da hoće u neko skorije vrijeme i u Banjoj Luci i u Sarajevu.

3 Da se vratimo nakratko na „Zvuke rodnog kraja“. Šta se zapravo krije iza ovog zanimljivog naziva, ima tu i nekih uniformi?

- Uniformi nema, one su skinute prije nekih 20-ak godina, ali ima pjesme i ljudi koji su nosili uniforme, različite. Radi se o tome da sam sastavio bend veterana iz raznih krajeva BiH te smo otpjevali jednu pjesmu koja je sastavljena od tri različite verzije iste pjesme. Taj rad je takođe dio filma koji je prošle godine snimao režiser Greg Balkey, sa svojom filmskom ekipom iz Berlina.

4 Onima koji Vas ne poznaju teško je predstaviti Vaš rad bez velikog uvoda, pa ćemo pokušati pojednostaviti. U umjetničkom opusu šta Vama predstavlja „stojadin“, ponos nekadašnje domaće autoindustrije?

- Godine 2010. u bečkom MUMOK muzeju sam na samostalnoj izložbi predstavio seriju radova o „zastavi 101“. Za tu izložbu sam kupio četiri „stojadina“, ukupno sva četiri za oko 1.200 KM. Od njih tri sam napravio razne radove, a sa jednim sam taksirao po Beču i zainteresovane građane besplatno u „stojadinu“ dovozio u muzej. Isti performans sam 2011. realizovao i u Sarajevu u okviru samostalne izložbe u Umjetničkoj galeriji BiH.

5 Poznati ste i po tome što doslovno visite na svojim performansima. U čemu je simbolika?

- Nema tu simbolike, mi svi ovdje manje-više visimo, mislim da ćemo u skorije vrijeme postati simbolika za višenje. Radi se o jednom semiotičkom takmičenju između nas i glagola „visiti“. To je jedini performans koji moja majka ne odobrava. Kada sam ga izvodio 2016. u Istanbulu, na PERA muzeju, novinari su me prozvali „Spajdermen iz Bosne“, a sutrašnji naslovi u novinama pored fotografije na kojoj visim bili su „Nije samoubistvo već umjetnost“.

6 Gdje ste najduže visili?

- Ovdje, kod nas, to još traje… Šalim se, najduže sam visio u Budimpešti 2014. na acb Galeriji, oko jedan sat i 15 minuta. Nekako se kod Mađara najudobnije visi, u Zagrebu oko 45 minuta, u Veneciji 50, Njujorku 35, Istanbulu 30…

7 „Spavaća soba mojih roditelja“ je također zanimljiva izložba. O čemu se radi?

- Ta izložba je težila da komparativno analizira spavaću sobu mojih roditelja kao mjesta politike i polja politike, kao mjesta spavaće sobe u kojoj se dešavaju razne perverzije.

8 U sklopu nje je i rad „Ispod tepiha“, a tamo očeva puška i šargija?

- Tako je, to su dvije stvari koje su skrivane od mene u spavaćoj sobi tokom djetinjstva (rata). Oboje iz sigurnosnih razloga. Oba objekta su se prenosila sa koljena na koljeno, pradjed je bio austrougarski vojnik na pruskom frontu, djeda partizan, otac u posljednjem ratu 90-tih i sada je rad došao na mene, ja sam ipak izabrao samo šargiju. Mada zvukovi koje pravim sa šargijom i nisu nešto posebno uhu privlačni.

9 Prošle godine ste šokirali Banjolučane kada ste se zarad performansa pojavili nagi usred Banje Luke. Da li je bilo ikakvih dilema prije nego što ste se odlučili na to?

- I taj performans je bio rad u seriji radova snimanih sa berlinskom filmskom ekipom. Performans je bio kritika monumentomanije i memorijalizacije u društvu te je nudio jednu prilično radikalnu mogućnost ideje spomenika kao utilitarnog mjesta. Recimo, kao mjesta za sunčanje ili roštiljanje… A u tom performansu / videu nisam bio ja već drug Miša, model.

10 Šokiranja je bilo i kada ste u saradnji sa MUP-om priveli svog profesora. Šta je bilo u pitanju i kakva je bila njegova reakcija kada je saznao?

- U pitanju je umjetnik i profesor Veso Sovilj, a te godine je bilo 30 godina njegove karijere. Ja sam bio odlučio da bez njegovog znanja snimim jedan veoma neobičan film, u kojem je Veso glavni protagonist. Naime, „policija“, kolege glumci i snimatelji su „uhapsili“ Vesu te ga sproveli na ispitivanje gdje je posredstvom poligrafa Veso odgovarao na 30 pitanja o njegovom životu. Vesina reakcija je bila da je to odličan brutalni performans. Ja sam se složio sa tom konstatacijom.

11 To ste ipak na vrijeme najavili policiji?

- Ne samo najavio, već uz pomoć policije i realizovao. Film je poslije toga premijerno prikazan na Sarajevo film festivalu i to je bio prvi Vesin dolazak u Sarajevo nakon rata, a u kojem je studirao prije devedesete.

12 Ko je najviše uticao na vaš umjetnički razvoj?

- Veso Sovilj, Sonja Briski Uzelac i Dunja Blažević! To su tri osobe koje su u procesu školovanja, ali i poslije njega uveliko uticale na moj rad i ja sam im vječno zahvalan na tome.

13 Šta je ono što Vas fascinira u umjetnosti?

- Sloboda! Koja kao termin u naše vrijeme uveliko varira sa svojim suštinskim značenjem. Zato je danas uloga umjetnosti važna i odgovorna jer treba da bude korektivni faktor tih devijantnih i negativnih varijacija slobode.

14 Vanredni ste profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Banjoj Luci. Kakvi su nam studenti?

- Studenti su nam uvijek odraz onih koji im predaju, ja bih rekao da su sve bolji i bolji. Student ne pada daleko od profesora kao i iver od panja, u tom smislu je potrebno da nas naši studenti konstantno prevazilaze.

15 Šta je najvažnije što ih pokušavate naučiti?

- Da razmišljaju kritički o stvarnosti u kojoj žive. Da stvaraju umjetnost koja neće ovo društvo činiti time samo ljepšim već i boljim mjestom za život.

16 Čini se da umjetnička scena u RS-u, u Banjoj Luci, kaska za sarajevskom. Da li je to tako ili se samo čini?

- Teško bi bilo postaviti parametre koji bi adekvatno valorizovali i komparativno rangirali scene u Banjoj Luci i Sarajevu. Mislim da su u okviru svake od ove dvije scene pojedinačna polja kulture ili pojedinaca različito razvijena. Sarajevo ima veoma razvijenu filmsku scenu dok Banja Luka ima veoma dinamičnu likovnu i izlagačku komponentu na sceni. Mada se obje scene takođe prepliću u dosta aspekata, što je dobro.

17 Postoji li danas likovna kritika?

- Nažalost, u Bosni i Hercegovini gotovo da uopšte ne postoji, svodi se na termin incidenta. Ali ni u regionu nažalost nije nešto bolje stanje, kažem nažalost zato što mislim da je veoma bitno da se umjetnička produkcija upravo valorizuje kroz nezavisne i stručne kritičke osvrte. Skloni smo da sve posmatramo na istom nivou vrijednosti, što nipošto nije ni dobro ni tačno. Puštamo da nam je sve izjednačeno kao u poplavi, gdje i smeće ali i vrijedne stvari plutaju zajedno.

18 Mnogo se priča o političkoj angažovanosti umjetnosti i kako umjetnost može promijeniti svijet. Da li je to ipak malo pretenciozno?

- Možda je i ovo pitanje postavljeno pretenciozno kao i teza da umjetnost mijenja svijet. Ali mislim da kao što i ovaj intervju može promijeniti nečije mišljenje o umjetnosti i umjetnost može promijeniti nečije mišljenje i svijest o svijetu. To je već mijenjanje, mišljenja, svijesti i svijeta u pojedincu.

19 Kakav izražaj Vi koristite u umjetnosti i na čemu je temeljen?

- Izraz u umjetnosti gotovo uvijek biram shodno sadržaju rada, u mojoj umjetničkoj praksi to su najčešće performansi, instalacije, socijalno angažovani radovi, ali i slike i skulpture. Mislim da bi u današnje vrijeme pluralizma različitih medijskih pristupa bilo šteta kastrirati se i osuditi samo na jedan izraz.

20 S obzirom na neobičnost Vaših performansa, koliko često se susrećete sa neumjesnim komentarima, da ne kažem „narodnim vokabularom“?

- Direktno nikada, ali indirektno vrlo često.

21 Možete li se prisjetiti nekih komentara?

- Ti komentari su gotovo svugdje isti i najčešće se svode na one poput: „Pa to mogu i ja“, „Šta je tu umjetnost“ ili „To može i moj mali od sestre“.

22 Treba li umjetnost biti razumljiva običnom čovjeku ili mora zadržati bar određenu dozu elitizma?

- Ako umjetnost nije razumljiva „običnom čovjeku“ onda bar objašnjenje pored djela mora biti. Mislim da je bitno da shvatimo da ne trebamo snižavati nivo razumijevanja umjetnosti na prosjek jer ćemo time dobiti malograđanski nivo kulture. Suštinski je da umjetnici stvaraju vizionarski, a kroz edukativne i prateće programe treba da publiku „običnog čovjeka“ podignemo na nivo razmišljanja umjetnika.

23 Ljudi s ovih prostora teško se oslobađaju osjećaja neke posebnosti, više vrijednosti što baš i nema temelja u realnosti. Nudi li ovo podneblje, društveno-ekonomsko-istorijski background bar umjetnicima neku prednost u odnosu na kolege sa Zapada?

- Iz različitih kultura ljudi nose različite osjećaje posebnosti i to je uredu. Ono što mislim da je razlika - problem u umjetnosti i kulturi između nas kao imaginarnog Istoka i Zapada jeste ta što umjetnici na Zapadu previše rade, a umjetnici na Istoku previše misle.

24 A koliko teško je dobiti „prostor“ u zapadnjačkim galerijama?

- I na Zapadu su galerije i muzeji različito profilisani, tako da sve zavisi od vašeg rada i umjetničke prakse, polja istraživanja i nivoa kvaliteta samog djela. Na Zapadu je najrazvijeniji oblik tržišnog / komercijalnog oblika djelovanja što znači ako za vaš rad postoji tržište i potražnja vrlo rado će vas izlagati / prodavati. Uspjeh na ovom nivou djelovanja nije često ekvivalentan pravim društvenim i kulturnim vrijednostima djela.

25 Osvojili ste niz nagrada. Znači li neka više od drugih i zašto?

- Svaka od njih je značila mnogo jer je bila neka vrsta vjetra u leđa u datom trenutku, što umjetnicima umije biti veoma značajno, posebno kod nas gdje za umjetnike i umjetnice nema previše prilika. Možda bih izdvojio „Zvono“, nagradu za najboljeg mladog bh. umjetnika/cu kao lično najdražu.

26 Imate li neki omiljeni izlagački prostor?

- Imam, to je javni prostor.

27 Šta je sljedeće u planu?

- Planovi se brzo mijenjaju, evo i ovaj intervju smo započeli u Londonu, nastavili smo ga dok sam bio u Banjoj Luci i sada ga završavamo ovdje u Kairu, gdje sam pozvan da se predstavim na 13. Kairo bijenalu. Već u julu spremam novi samostalni projekat u Gradskoj galeriji Bihać, u saradnji sa Irfanom Hošićem, nakon toga „Aperta Fenestra“ u galeriji Kamene kuće na Kastelu u Banjoj Luci, na jednoj izložbi u Briselu…

28 Problem sa zaštitom autorskih prava imaju umjetnici u raznim branšama. Kakva je situacija u Vašoj?

- Veoma je nedefinisan okvir za taj problem tako da i umjetnici nisu previše ni svjesni koja su sve njihova prava i ko ih možda krši. Ja nisam imao problema u toj oblasti, ali se trudim da sve što radim definišem ugovorima tako da se jasno definišu obaveze, ali i izbjegnu neke moguće neželjene posljedice i kontraindikacije, što bi rekli u medicini.

29 Kakva su Vam interesovanja izvan umjetnosti i kulture?

- Porodica, pošto imamo dvoje djece, to je i meni i supruzi trenutno glavno interesovanje! U rijetkim trenucima slobodnog vremena pokušavam da konzumiram dugogodišnje kolektovanje različitih knjiga u kućnoj biblioteci, ali i da provodim više vremena u prirodi.

30 Član ste i Rotary kluba. Ko su rotarijanci i čime se bave?

- Sve što posjeduje diverzitet u svom sadržaju mene interesuje. Tako i u rotariju se radi o članovima koji su iz različitih oblasti, interesovanja, religija, vjerovanja i koji su ljudi na dobrom glasu u zajednici. Gotovo svi rotari klubovi primarno djeluju kroz humanitarni rad i pomoć u zajednici u kojoj se nalaze.

31 Kada se umjetnici nađu na kafi, kojim se temama obično bave?

 - Najčešće je to prebiranje po političkim, društvenim, ali i umjetničkim temama. Kafe s umjetnicima su uvijek interesantne, nikad dosadne, ponekad i nadrealne.

32 Koja je najvažnija životna lekcija koju ste sami iskustveno spoznali?

- Rat i smrt oca.

33 Imate li poroka?

- Imam.