Intervju

Politički analitičar Adnan Huskić ne misli da Bosna i Hercegovina  ima problem s imidžom niti sa činjenicom da ljudi ne poznaju gdje je BiH, nego sa realno nepovoljnim uslovima za investiranje. " Imamo nefunkcionalnu vladavinu prava, imate princip nesigurnosti i neizvjesnosti. Sa tim strani investitori ne žele da imaju nikakvog posla, sa sudovima koji ne funkcionišu, nemogućnošću garancije da ono što je potpisano bude i urađeno", kaže on.

Razgovarao: Zdravko Čupović ([email protected])

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik nedavno je bio u posjeti Mađarskoj. U javnom prostoru je bilo mnogo negativnih komentara, a Naša stranka tu posjetu je okarakterisala kao „paradiplomatsku“ aktivnost?

- Nije to prvi put, to vođenje neke kvazidiplomatije i paradiplomatsku aktivnost vlasti u Republici Srpskoj imamo već dugo vremena. Imamo ona famozna predstavništva RS-a na raznim mjestima, imamo pokušaj lobiranja za koji se zna unutar Evropske unije i za koji se zna da se dešava u Sjedinjenim Američkim Državama. Ja sam lično upoznao ljude koji su bili targetovani, kongresmene koji su direktno bili targetovani. Na taj način, jedna vrsta lobiranja u smislu promjene percepcije, zbog toga što je BiH čedo i čudo međunarodnih odnosa, pa u tom smislu da se pokuša izdjejstvovati nešto. Tako da ništa ja  novo u ovom svemu i u toj posjeti ne vidim.

DODIK - ORBAN, NEVAŽNA PRIČA

Zašto baš Mađarska i Viktor Orban?

- Jasno je da je izbor partnera potpuno jasan, ljudi koji su malo naklonjeniji priči ili stavovima koji dolaze iz RS-a i onda tu imamo Viktora Orbana kao nekoga ko je branitelj kršćanske ideje Evrope, koji stoji na granici odbrane od invazije azijskih muslimana. Evidentno je i da trenutno u Evropi postoji jedna dosta jaka struja koja na neki način diktira tu neku vrstu diskursa ili ga je prihvatila. Prisutna je ona manje-više u svim državama, sa tim što su zadnji izbori za Evropski parlament  opet pokazali da je to na nivou neke petine svega. Postavlja se možda i pitanje da li je Dodik u ovom slučaju izabrao kategoriju gubitnika. Naravno da treba obratiti pažnju na činjenicu da predsjedavajući Predsjedništva BiH odašilja poruke koje sa tog mjesta, kao predsjedavajući treba da radi nešto što je u interesu cijele BiH. Da se razumijemo, od Dodika je to iznimno teško očekivati. Ali ne treba zaboraviti gdje su velike države, na kakvom stavu stoje, ne treba previše važnosti davati ovome i, ono što je najvažnije, od čitave ove dosadašnje snažne diplomatske ofanzive koja se dešava i vezana je za promjenu percepcija, na kraju od toga ne bude ništa. Stalno se govori o tome „dođite pa ulažite, dođite pa investirajte“, a  mi realne efekte čitave ove priče, osim lobiranja za promjenu percepcije, nemamo. Pitanje je i koliko je to rezultat lobiranja, a koliko je rezultat toga da se zaista percepcija sama po sebi mijenjala, mjenjala se globalna situacija. Ja ovo vidim više kao političku akrobaciju Dodika. On je vrlo verziran u tim stvarima, evo, na kraju krajeva, mi o tome pričamo, o jednoj potpuno irelevantnoj posjeti od koje na kraju ništa nije proizašlo i iz koje ni za RS ni za BiH vjerovatno neće biti nikakve koristi, osim što mi o njoj pričamo i onda je postala tema sama po sebi. Ja kažem, ako već vodite diplomatiju, ako smatrate da vodite diplomatiju, ako čak vodite diplomatiju za RS i u korist RS, sve se to da kvantificirati. Sve se da pokazati šta je tačno ova vrsta politike donijela. I u smislu stranih direktnih investicija ili u smislu trgovinskih sporazuma, ili bilo čega već o čemu se može govoriti.

Predsjednica RS-a Željka Cvijanović nedavno je izjavila da je zabrinjava porast islamskog radikalizma u BiH?

- Od svega je jedino neupućenima čudno šta je to nju počelo zabrinjavati, jer ovo je ista priča koja se često servira. Dodik je bio prvi koji je pokušao sa tim terminima da se igra, gdje je pokušao da čitavu priču sučeljavanja unutar BiH na političkom planu iznese na neki globalni nivo jedne sveprisutne islamofobije. Ne treba zaboraviti da je priča o odbrani hrišćanstva i priča o osvetama za bune protiv dahija, da je ova vrsta narativa itekako bila prisutna zadnjih trideset godina. Nije to ništa novo. Ovdje se radi o jednoj kontinuiranoj strategiji, gdje vi ustvari pokušavate da pridobijete simpatije za ono što radite ili skrenete pažnju s onoga što ne radite ili niste uradili kroz dizanje na jednu priču borbe protiv terorizma, protiv radikalizma, a ustvari pokušavajući da podilazite, u onom tipičnom populističkom smislu, kako to rade i na Zapadu. Ništa bitno drugačija nije strategija Željke Cvijanović od onoga što slušate od Orbana, Miloša Zemana, što ste slušali od Heinz-Christian Strachea... Nije bitno drugačija, ali je isto tako prije svega anticivlizacijska i, na kraju krajeva, vrlo retrogradna priča i to je ono što je možda najveći problem u svemu ovome. Mi u vremenu u kojem se nalazimo još uvijek imamo političare čiji mozak radi na taj način.

Da li bi na neki način mogao pomoći jači angažman velikih sila?

- Angažman izostaje, nije više kao što je bilo nekada, to je potpuno jasno. Što se tiče konkretno trgovinske razmjene, nama je primarni partner prije svega EU i zemlje regije. Primarni izvozni partner nam je Njemačka. Sve to, čitava priča mora, ako se stavi na tu ravan, mora da se vidi da je BiH pod a) u regiji, a pod b) orijentirana ka Zapadu. To je potpuno jasno. Ono što moramo objektivno sagledati jeste koliko je BiH atraktivna za ulaganja? Da li je ovo država u koju biste vi uložili milion konvertibilnih maraka? Da li biste vi, kao građanin BiH, radije investirali ovdje ili biste investirali u Estoniji? Moramo o tome razgovarati. Ja ne mislim da BiH ima problem s imidžom niti sa činjenicom da ljudi ne poznaju gdje je BiH, nego sa realno nepovoljnim uslovima za investiranje. Imamo nefunkcionalnu vladavinu prava, imate princip nesigurnosti i neizvjesnosti. Sa tim strani investitori ne žele da imaju nikakvog posla, sa sudovima koji ne funkcionišu, nemogućnošću garancije da ono što je potpisano bude i urađeno. Nemamo u čitavoj priči šta da tražimo.

 CILJ KANTON SARAJEVO

Šta se trenutno dešava na političkoj sceni, kada je u pitanju BiH. Šta će se „izroditi“ iz svega ovoga?

- Ja zaista više uopšte ne razumijem u kakvu vrstu problema smo trenutno upali osim što se formiranje vlasti povezalo na različitim nivoima, imamo međusobno uslovljavanje i međusobno hvatanje u klinč. To nije samo po sebi loša stvar. Ja sam dugo vremena stajao na tome da je u BiH upravo to potrebno, da je postojala simetrična slika u RS kao u Federaciji, da je bio Dom naroda umjesto Vijeće naroda, da ste imali dvodomne parlamente u oba entiteta pa da se moglo blokade sa jedne strane automatski preliti na drugu stranu - onda bi se i rješavale stvari drugačije. Dosta vremena je postojala mogućnost da iz RS-a naprosto blokirate jer vam nije stalo, ili insistirate i uslovljavate da se svi prilagode onome što vi želite. I to postavlja pitanje: Kako se tačno zamišlja da BiH uopšte funkcioniše, samo isključivo onako kako RS smatra!? Ovo što sada vidim je faktički, za mene, na neki način jedna vrsta uspostave balansa. Sad su blokirani i ničiji interes nije u potpunosti ispunjen i niko nije ostvario ono što je htio. Svi bi htjeli još nešto više, ali su se uhvatili u ovaj klinč. Lično mislim da ovo jednako tako ima veze i sa Vladom Kantona Sarajevo, posebno zbog činjenice da je SDA bila vrlo darežljiva po pitanju ministarstava na državnom nivou i mislim da, ako se čak na neki način  smiri situacija, oslobodi prostor, možda smanji međunarodni pritisak koji postoji da se očuva vlada u KS, upravo kao jedna iskra nade da postoji neka druga vrsta politike koja se može voditi na neki drugi način, da bi se onda, kada se to rekonstruiše i kada prođe konges SDA, formirala i vlast. Zaista, ja ne vidim da tu postoje neka fundamentalna razilaženja po pitanju nekih stvari, kao što se to običavalo govoriti.

Ali RS je prva uspostavila vlast i sistem kako-tako funkcioniše?

- To je kod nas trka puževa, a eto u ovom slučaju možemo reći da u toj trci puževa RS vodi za „pola nosa“.

Izborni zakon je, čini se, najveći kamen spoticanja za formiranje vlasti u FBiH?

- Mislim da će se dodatno usložiti čitava situacija vezano za Izborni zakon, posebno sada nakon mišljenja Evropske komisije. Po prvi put, možda najjasnije identificiranih svih onih neuralgičnih elemenata kojima smo mi kao građani stalno pričali i pitali se, kako država može ovako i na ovaj način i s ovakvim sistemom, nepostojanjem vladavine prava uopšte razmišljati o nekim narednim koracima. Evo sada je to sve došlo na naplatu. Ono što je bilo jasno od početka je da izmjene izbornog zakonodavstva ne smiju da nas udaljavaju od onoga što su bili zahtjevi EU i Evropskog suda za ljudska prava po pitanju presude Sejdić-Finci. Ne treba dalje da ide, a ja mislim da je svaki dalji pokušaj te dosljednije etno teritorijalizacije, principa za koji se zalaže HNS, tačnije HDZ, tačnije Dragan Čović da nas ustvari udaljava od toga. Tako da mislim da se situacija neće baš tako jednostavno razriješiti i mislim da se pozicije još više udaljavaju u tom smislu. Ukoliko Čović ostane pri tome da bez dogovora oko Izbornog zakona nema federalne vlasti, ukoliko ostale stranke ostanu na stavu da dok nema federalne vlasti nema državne vlasti, mislim da vrlo lako možemo oboriti onaj rekord iz 2010. godine i imati jedan dugotrajan proces formiranja vlasti i imati ovo tavorenje u nekom polumandatu, kako god da se to zove.

Da li to znači da je tendencija da idemo iz lošeg prema gorem ili je riječ „samo“ o stagnaciji?

- Mislim da je stagnacija, ali ne vidim i nema razloga da smatramo da će stvari krenuti nabolje. Ne znam tačno šta bi to u ovom slučaju značilo. Ovdje se radi o tome da građani neku veliku štetu ne osjećaju ni kada nemaju vlasti ni kada imaju vlasti. Nekad se možete zapitati je l' možda bolje da ih uopšte nema da bi stvari bolje funkcionisale. To su pokazale, recimo, poplave 2014. godine. Bolje smo funkcionisali bez ikakve vlasti kad smo se morali osloniti sami na sebe i jedni na druge, nego što bi to bilo sa bilo kakvom vlasti iznad svega toga. Ovdje je fundamentalan način vođenja politke problematičan, tako da vlasti nikako ne generišu neki novi kvalitet, nikako da se nešto pozitivnije stvori kao rezultat vlasti. Nisam takav čovjek da govorim svejedno je. Nisam ravnodušan. Imamo milion obaveza koje trebamo rješavati i kakve god da su vlasti bolje je da su uspostavljenje pa da makar nešto rade, bez obzira na to koliko bile spore i neučinkovite, nego da imamo ovu situaciju u kojoj se niti jedna odluka ne može donijeti. Ovo je jedna vrsta iznurivanja koja ipak ne može potrajati duže bez da sam sistem počne zaista da se urušava.

U tehničkom mandatu nema čak ni kamena temeljca?

- Nema. Ima dosta stvari koje se rade na nižim nivoima i koje su već ranije dogovorene tako da kreću u neku vrstu operativne razrade ili operativne implementacije. U tom smislu još uvijek može ovo sve da funkioniše, naročito u Federaciji zahvaljujući činjenici da kantoni imaju iznimne ovlasti u tom smislu. Kantoni ipak funkcionišu. Imamo te male mikrodržavice, koje omogućavaju da sistem, bez obzira što postoji jedna snažna blokada, ipak ide naprijed. Činjenica je da šta god da su razlozi, da je žalosno da može doći do potpune blokade uspostave vlasti i da se to može dešavati kroz jedan duži vremenski period. To ustvari pokazuje da mi sistemski nemamo rješenja za ovakve situacije, a trebali bi da imamo. Trebali bismo da imamo odredbe u Izbornom zakonu koje adresiraju upravo ovaj problem i da se onda kaže da kada se ne uspije uspostaviti vlast idu ponovljeni izbori, pa ćemo da vidimo šta će da bude. Ja bih onda te ponovljene izbore finansirao iz sredstava koja idu za političke stranke. Više kao podsticaj strankama da pokušaju ozbiljnije pristupiti narednih šest mjeseci koliko bi im se recimo opet dalo da se formira vlast. Ako opet ne ide, ponoviti izbore. Drugog izbora nemamo. Mi smo taoci političkih elita i možemo misliti o razlozima šta god hoćemo, slagati se sa njima i smatrati da su oni potpuno legitimni, ali činjenica je da ovo nije dobro. Nije dobro da se zakoči kompletan sistem svaki put kada ne postoji mogućnost dogovora oko određenih stvari.

BiH nije toliko bogata da se političari mogu ponašati tako bahato i da se ne mogu ni oko čega dogovoriti. Idemo li u nekom nedefinisanom smjeru, ukoso? Zašto međunarodna zajednica uglavnom šuti na ovo sve što se dešava u BiH, možda i ta šutnja nešto govori?

- Mislim da su se oni iskreno umorili. BiH je sahranila toliko diplomatskih inicijativa, diplomata, toliko ideja u zadnjih petnaestak godina da je postala mjesto na koje malo ko sa radošću ide. Nama je trebalo nekoliko mjeseci da se imenuje specijalni predstavnik EU, pa ništa. U tome treba tražiti razlog što nema nekog snažnijeg angažmana po pitanju BiH. Od BiH se u zapadnim državama uglavnom odustalo kao od države gdje se može nešto uraditi, gdje se može uraditi na način na koji se prelomila situacija u Makedoniji, koja, naravno, jeste bitno drugačija, ali mislim da su svi umorni od BiH i da se nadaju da BiH treba na neki način zapušiti ove najveće rupe, samo da ne cure i nadati se da će regionalna dinamika stvari malo pomjeriti sa mrtve tačke. Ako pogledate, mi više nigdje nismo u fokusu. Nama posvećuju male pasuse na sjednici vijeća, ali je potpuno jasno da do nekog snažnijeg angažmana teško da može doći, bez obzira što se to priča. Obično se to priča pred izbore, nova njemačka, američka, britanska inicijativa, sad će doći ovaj, otići onaj, a ništa se ne dešava.

 ŠTO SA REGIJOM, TO SA BiH

Ali neko u međunardnoj zajednici  ipak prima platu da se bavi nama?

- Prima platu, ali se bavi nama na način na koji se po minimumu mora baviti. Niko od njega ne traži da on pravi dodatne korake u svemu tome i uvijek tu moramo imati određenu dozu opreza. Evropski zvaničnici u BiH koegzistiraju sa zvaničnicima, čak i ambasadorima država članica; njemačkim, francuskim, itd. I uvijek je postojala neka vrsta jedne dinamike koja je tu važna za shvatiti u smislu toga šta EU uopšte može da uradi, koliko smije da uradi bez pristanka država članica. Jasno je da trenutno proces daljneg proširenja ili pravljenja bilo kakvih suštinskih iskoraka u tom smislu blokira prvenstveno Francuska. Iluzorno je očekivati da ovdje imate mnogo više angažovanog specijalnog predstavnika EU, posebno u smislu onoga što Francuska smatra da su stvari kojima se trenutno ne treba baviti, a francusko prisustvo je sve jače, prisutnije i osjetljivije. EU je samo suma onoga što joj države članice dozvoljavaju da bude. Ne može EU proizvesti tu vrstu vanjske politike prema regiji Zapadnog Balkana, bez obzira kako mi zvali visoku predstavnicu za vanjsku politiku ili ko god ona bila. Mislim da BiH trenutno uglavnom gledaju u regionalnom smislu, pa šta god da se dešava sa regijom BiH će ta regija povući, bilo to prema gore ili prema dolje.

A Amerikanci?

- Amerikanci,… sa jedne strane, prije svega imamo tu naglašenu priču o borbi protiv stranih uticaja u regiji, a sa druge strane iz administracije izlaze vrlo čudni signali po tom pitanju. Imate nacionalnog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, koji je čovjek koji otvoreno propagira razmjenu teritorija i komadanje svega što ne može da funkcioniše, čovjeka koji se, definitivno, mentalno nalazi u vremenu Henryja Kissingera. I to je čovjek koji je savjetnik za nacionalnu sigurnost. Sa druge strane, imamo Kongres koji potpuno drugačije gleda stvari, posebno sadašnji demokratski kongres. U prethodnom sazivu je kongres bio drugačiji u smislu gledanja na vanjsku politiku. Kako pomiriti ovo dvoje, u šta će se to na kraju materijalizirati, to niko ne zna i teško je reći.

Da li to znači da u budućnosti sve dobro što može doći, može doći iznutra i nekim unutrašnjim dogovorom?

- Samo to, a to što prije shvatimo bolje je nama. Svi će reći da to ne može, ali stvarno neće više ništa doći, samo je na nama i do nas.

TRUMP JE SAMO POTPISAO PAPIR

Američki predsjednik Donald Trump je produžio važenje produženog stepena upozorenja za zapadni Balkan - šta to znači?

- Iskreno, mislim da su mu donijeli papir i on ga je potpisao. Siguran sam da se BiH uopšte ne posvećuje tolika pažnja i mi to zaista moramo više shvatiti i prihvatiti da ne slovimo više nigdje jako visoko u tim pričama. Čini mi se, s obzirom na situaciju u SAD-u, dabogda da smo ostali na nivou ovih desk oficira u State departmentu, da nije ništa nikada ni otišlo gore, jer s ovakvom administracijom, svjetonazorom, ljudima koji su otvoreno protiv EU, koji otvoreno dovode u pitanje posvećenost kolektivnoj odbrani unutar Sjevernoatlantskog saveza, itd., mislim da je bolje da BiH trenutno ne bude u fokusu SAD-a.

PREPORUČUJEMO - POGLEDAJTE!