Intervju

Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)

Odavno neka tragedija i zločin nisu potresli i zabrinuli Bosnu i Hercegovinu, kao nedavno svirepo, ubistvo dvojice policajaca na dužnosti, Adisa Šehovića i Davora Vujinovića. Teško se čak i sjetiti kada su cijela BiH, oba njena entiteta, proglasili zajednički Dan žalosti. Duboko uznemirena javnost i građani sa pravom očekuju adekvatnu reakciju nadležnih organa. Izrazi saučešća više nisu dovoljni. Ako nisu više sigurni ni oni koji su zaduženi za sigurnost, onda niko nije siguran u cijeloj državi. Nešto se ovaj put mora promijeniti.

    I TO JE AMERIKA

Ubistvo policajaca je teško podnio i Nusret Smajlović Libe, bivši policajac sa ogromnim iskustvom, koji je tokom svoje karijere, između ostalog, obavljao i funkciju načelnika republičkih i gradskih potjera poznatije kao „ljuta operativa“, zamjenika komandira stanice milicije Aerodrom, ministra - savjetnika u kontraobavještajnoj službi, a bio je angažovan i na formiranju Republičke specijalne jedinice pred Olimpijadu u Sarajevu. Za njega nema dileme. Policiji se moraju vratiti nekadašnja ovlaštenja.

- Uzmite za primjer kako američki policajac zaustavlja i kontroliše, a kako naš. To je strahovita razlika. Oni smiju da kontrolišu saobraćaj sa koltom 44 uperenim u čelo vozača i njegovim rukama na volanu, samo da prekontrolišu imate li dokumente. Kad bi naš policajac izašao sa pištoljem da kontroliše iza ponoći ove što divljaju ulicama, što idu 200 km/h kroz grad, bio bi odmah smijenjen. Ali to su nam stranci nametnuli. Ja nisam protiv kontrole. Nje mora biti nad radom službi bezbjednosti. Vrlo je ozbiljno dati nekome ovlaštenja, ali policija nema nikakva ovlaštenja, a i ono što uradi anulira se na sudu - navodi Smajlović.

On napominje da statistički sudski izvještaji o obrađenim predmetima često znaju prikriti suštinu, odnosno strukturu krivičnih djela. Kako kaže, nije isto da li se radi o džepnim krađama, provalama šupa ili ubistvima. Nanovo se opet vraća nadležnostima koje su, kaže, oduzete pod pritiskom međunarodne zajednice bez ikakvog domaćeg otpora.

- Greška je napravljena još u slučaju Nijaza Karkelje Niske, na Ilidži, kada je 20 ljudi iz specijalne jedinice suspendovano jer su upotrijebili silu. Da mi je samo vidjeti nekoga iz međunarodne zajednice, da ga napadne fizički ili bejzbol palicama, pa da vidim kako će reagovati. Policija mora imati ovlaštenja koja se moraju kontrolisati. Kriminalci su ljudi koji nisu zdravi. Kriminalac nema osjećaja šta smije. On sve smije. Milicioner ima strah, i fizički, boji se povreda, tuča, ubistava, a kriminalac nema nikakvog  respekta. Milicioner time što ima zakon i unutrašnji osjećaj pravednosti je u podređenom položaju i uvijek možete na milicioneru istresti bijes - navodi naš sagovornik koji kaže kako se svojevremeno obraćao mnogima, čak i ministru sigurnosti Draganu Mektiću i molio termin za razgovor, ali uprkos svom iskustvu i onome što bi imao za reći, nije dobio odgovor.

   POLICAJAC ŠTITI I KRALJA I PROSJAKA

Osim povratka nadležnosti, Libe ističe kako jedan od prioriteta treba biti i širenje saradničke mreže unutar kriminalnog miljea.

- Moj prvi zadatak u odjeljenju za potrage bio je da formiram saradničke mreže. Bez saradničke mreže policija ne može ništa uraditi. Morate registrovati svog saradnika iz kriminalnih sredina. Ne možete uzeti doušnika iz apoteke. Naravno, veliki je rizik od saradnika primati informacije i svaka ta informacija mora biti dobro provjerena. Ako dobijem 20-25% tačnih informacija od saradnika, to je za mene bio veliki uspjeh. On se registruje pod šifrom, a tada sam stavio klauzulu da se saradnik štiti životom. Uvid u taj spisak je imao samo vrh, odnosno šefovi. Najsigurniji si kad jedno oko zna, već dva oka su veća mogućnost da padneš jer ljudi vole da pričaju. Mislim da dobre saradničke mreže policija danas nema. Ako i ima, to je od slučaja do slučaja. Osim toga, saradniku morate gledati kroz prste za neke stvari jer su oni ipak kriminalci, ali granice se moraju jasno podvući - kaže Libe.

On ističe kako je biti policajac najhumaniji posao na svijetu jer je policajac jedina osoba na svijetu koja životom štiti ugrožene bez obzira da li je ugroženi kralj ili prosjak. Bolja saradnja policijskih uprava je, smatra naš sagovornik, još jedan od neophodnih koraka, jer su kriminalci uvezani na sve načine. Najveća kritika, čini se, ide na račun tužilaštava i pravosuđa.

- Kriminalcu ne treba nikakva ni dozvola, ni saglasnost, ni rješenje! Dok dobijete dokumente da smijete obraditi ga, njega nema više. Znate li šta znači podnijeti krivičnu ili prekršajnu prijavu, koliko je to papira, koliko stvorite protiv sebe neprijatelja? Svaki kriminalac ima iza sebe 15 istomišljenika. Sa slobode se brani, ili je minimalna kazna, nešto smiješno. Kazna je i poruka drugima koji krše zakon. Danas toga nema. Danas je, ubij i hajde, brani se sa slobode, dobra dva advokata, jesi, nisi, 10 godina sude! Gdje to ima? Pravosuđe i policija moraju biti jedno, kao beton i armatura. Samo zajedno daju čvrstinu, snagu, moć, izdržljivost. Ako to odvojite, ne možete ništa. Treba naglasiti i da niko nema imunitet za činjenje krivičnih djela, za prikrivanje i rastezanje slučajeva do zastarjelosti. Policija mora imati ovlaštenja da sankcioniše i one koji zloupotrebljavaju svoj položaj u pravosuđu i tužilaštvu. A zašto ne daju policiji moć? Nama međunarodna zajednica pravi problem, a naši nisu pružili otpor - smatra Libe.

 BLAGE KAZNE ZA POVRATNIKE

U Sindikatu policije Kantona Sarajevo poručuju kako ih tragično, bolno i tužno ubistvo kolega neće pokolebati. Još odlučnije će se boriti za stvaranje boljeg sigurnosnog ambijenta, dok se istovremeno zahvaljuju građanima na svesrdnoj podršci. Nakon ovog zločina, neke stvari će se ipak morati mijenjati.

- Kada je u pitanju rad pravosudnih organa, vjerujem da kada biste njih pitali zašto neki postupci traju i po sedam, osam godina, oni bi vjerovatno imali neke razloga kojima bi to obrazložili. Međutim, želimo da zajedno napravimo iskorak da postupci koji se vode protiv optuženih lica bili brži, efikasniji, rezultirali osuđujućim presudama koje će, kada su u pitanju povratnici u vršenju krivičnih djela, biti maksimalne, zakonom propisane kazne, a nipošto uvjetne i blage - navodi za magazin Start BiH Mirza Hadžiabdić, predsjednik Upravnog odbora Sindikata.

Sada će, kažu, insistirati na detaljnoj analizi načina prikupljanja dokaza u cilju da se taj postupak pojednostavi u Zakonu o krivičnom postupku, ali i da se utvrdi zašto neki postupci traju godinama. Priznaju da to ne može biti posao jednog sindikata već zajednički rad zakondavne i izvršne vlasti.

- Kada je riječ o nadležnostima, vjerujem da su postojeće propisane nadležnosti manje-više slične prijašnjim ovlaštenjima. U konkretnom slučaju je situacija bila takva da oni nisu imali vremena da reaguju niti da upotrijebe ono što im je po zakonu dopušteno. Bukvalno su izrešetani samo zato što su se nalazili u policijskom vozilu. Što se tiče saradnje sa drugim policijama, prema našim informacijama saradnja sa MUPRS na ovom konkretnom slučaju je na takvom nivou da nikada do sada nije bila bolja - kaže Hadžiabdić.

MILICIJA I POLICIJA

Libe i dalje koristi termin milicija kojeg razlikuje od termina policija, a upravo milicija ima važnu preventivnu ulogu.

- Milicija u uniformi predstavlja javnu bezbjednost. To je prvo lice bezbjednosti. Uniforma je ta koja sve oko sebe vizualno upozorava da imate susret sa milicijom koja radi na zaštiti lica, imovine i javnog reda. Oni se razlikuju po osnovnom zadatku, da je temelj suzbijanje pojave kriminala. Maloljetnička delikvencija je 90% na miliciji. Od maloljetničkog delikventa od 10 godina, već u 15. godini imate ozbiljnog delikventa. Policija već radi na istragama, uviđajima. To je drugi stepen zaštite. Drugo je državna bezbjednost, tajna policija... Danas smo oduzeli miliciji snagu jer ne nosi milicioner palicu da bi bio teži na vagi. To je signal izvršiocu za šta služi palica. Nađite mi milicionera koji smije upotrijebiti palicu. Svaka njegova upotreba palice je danas zloupotreba, prekoračenje ovlaštenja - pojašnjava Smajlović.