Slaven Kovačević, doktor političkih nauka i savjetnik člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, gostovao je danas u programu televizije Hayat gdje je govorio o brojnim temama, između ostalog o najavi visokog predstavnika Christiana Schmidta da će nametnuti izmjene izbornog zakona u polju integriteta, kao i o upućenoj žalbi na presudu Kovačević. 

"Visoki predstavnik očito smatra da je upravitelj BiH. Ovo što on najavljuje da će nametnuti, moram opaziti da je riječ ‘integritet’ jako čudna. Hoćemo poštene izbore. Da li je zaštita integriteta da utvrdimo tačan broj upisanih u birački spisak. Očito ima više ljudi u biračkom spisku nego živih građana BiH. Šta on podrazumijeva pod integritetom? Treba zaštititi poštenost izbornog procesa. Ima više načina kako se to može uraditi. Počeo bih od biračkog spiska. Zašto imamo više ljudi upisanih u birački spisak od živih u BiH? Radi se o disproporciji koju proizvode ljudi koji žive izvan BiH. Pored popravljanja zuba kad dođu vade i ličnu kartu. Nigdje na svijetu ne možete imati dva prebivališta. Jedan dio naših ljudi ima prebivališta i u tim zemljama. Mogu svoje glasačko pravo ostvariti u mjestu življenja", rekao je Kovačević.  

Vijeće Evropskog suda za ljudska prava odlučilo je da će razmatrati žalbu koja im je iz Vijeća ministara BiH stigla povodom Presude Kovačević. Kovačević je otkrio nove detalje.

"Meni su poznati svi detalji. Ne radi se o žalbi. Tamo dvostepenosti nema. Ovo nije ni revizija presude. Radi se o redovnom postupku. Ovo što su uputile samozvane agentice nije nikakava žalba. Ovo su uputile samozvane agentice, a ne Vijeće ministara. Način na koji je to urađeno, 20 dana poslije, u tom periodu Vijeće ministara nije se izjasnilo. Država BiH je morala da donese odgovarajuću odluku. Ono što je Krišto kazala je nevjerovatno. Nisu svih pet sudija glasali za to. Predstavljeno je pogrešno javnosti. One su prepisale šta je sudinica iz Austrije kazala i poslale kao svoje. Na čemu temeljite vašu argumentaciju? Da li mi to Trojka radi nešto iza leđa? Da li mi to ministar Hurtić radi iza leđa? Zahvalan sam ministru Helezu, hvala mu što je napisao pismo. Da li mi neke druge sile rade, da li mi OHR radi iza leđa? To su sve otvorena pitanja. Znam odgovor na svako od njih. Neka bude stid svakog onoga koji od ove zemlje ne želi demokratsku državu. Ovdje ne živi demokratija. Ne postoji argument da ovo Evropski sud ne prihvati", kazao je Kovačević.

Naglasio je da se Hrvatska jako petlja te da zna imena ljudi iz OHR koji su na telefonskoj liniji sa Strasbourgom u vezi presude te da time štite "svoj projekat" u BiH.

"Dobio sam informaciju da su samozvane agentice obavile razgovor sa zamjenicom ministra za ljudska prava i da im je ona dala punu podršku. To je Duška Jurišić. Ja to nisam čuo ni vidio. Ako je to tačno, onda moram pitati Našu stranku je li vaš stav da vaša ministrica ide na razvaljivanje Presude Kovačević. Ako jeste, kažite to pošteno. Ovo je nastojanje da ubrzamo proces ulaska u moderne demokratske države", naglasio je Kovačević.

Podsjećamo, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu krajem avgusta objavio je presudu po apelaciji Slavena Kovačevića, doktora političkih nauka, prema kojoj su prekršena njegova ljudska prava u slučaju glasanja za kandidate za Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i članove Državnog predsjedništva. Od tog trenutka, presuda, njeno tumačenje i implementacija, postala je glavna politička tema u Bosni i Hercegovini.

U intervjuu za magazin Start Kovačević je nakon presude Evropskog suda kazao da ona ima svoj značaj time što je njome utvrđena, kroz elemente diskriminacije, povreda aktivnog biračkog prava, ali ne samo njegovog , već svih građana Bosne i Hercegovine.

-U najkraćem, sve prethodne presude Europskog suda za ljudska prava, u predmetima Sejdić-Finci, Zornić, Pilav, Šlaku i Pudarić, tretirale su povredu pasivnog biračkog prava ili prava na kandidiranje, uz diskriminaciju temeljenu na etničkoj pripadnosti i mjestu prebivališta. U presudi „Kovačević“ utvrđena je povreda aktivnog biračkog prava ili prava da birate kandidate koje želite u izboru kandidata za šefa države, odnosno Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, kao i za Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, čiji sastav se bira na jedan čudan način putem nekog oblika dvostrukog posrednog (indirektnog) izbora, na koji glasači nemaju nikakav utjecaj. Ako se radi o organu vlasti sa zakonodavnim ovlastima, mislim na Dom naroda, onda taj organ vlasti treba biti biran na direktnim izborima, odnosno ako bi to bio organ koji bi, eventualno štitio određena kolektivna prava koja proizlaze iz etničkog identiteta, onda taj organ vlasti ne treba imati zakonodavne ovlasti, već se baviti sa 3-4 pitanja kojima se štite određena kolektivna prava, izvučena iz etničkog identiteta i taj organ onda treba biti biran u skladu sa tim ovlaštenjima- kazao je Kovaččević. 

U nastavku prenosimo ostatak intervjua:

Neki predlažu i da se uvede još jedna etnička zajednica. Može li to biti rješenje?

- Vidim da pojedinci izlaze sa idejama da se uvede četvrta etnička zajednica, koju bi zvali „ostali“ ili „manjine“, što nije rečeno u presudi, već se veoma jasno problematizira sistem u kojem „konstituentnost“ ima prednost. Uvođenjem neke četvrte etničke zajednice ne bi bila obavljena implementacija presude, niti je to prihvatljivo rješenje jer se time ostavlja „konstituentnost“ koje podriva demokraciju, kao i ta fraza „legitimno političko predstavljanje konstituentnih naroda“ kao izraz sistemske diskriminacije i što nije u skladu sa presudom koja jasno kaže da se etničko predstavljanje treba zamijeniti građanskim predstavljanjem prema preporuci Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Dakle, uvođenje četvrtog etničkog elementa je neprihvatljivo, jer presuda nalaže punu jednakopravnost svih građana.

Neki Vas prozivaju da ste mijenjali svoju etničku pripadnost u ovisnosti od potrebe. Šta Vi kažete na to?

- Jako je uvredljivo korištenje moje etničke pripadnosti, koju nikad nisam mijenjao i koja nije isto što i nacionalnost, jer su nacionalnost i etnička pripadnost dvije različite kategorije. Ustav Bosne i Hercegovine prepoznaje samo narode / etničke zajednice i ne prepoznaje nacionalnost, tako da svoju etničku pripadnost nisam nikada mijenjao. Ono što jeste važno, odnosi se na to da etnička pripadnost nema smisla u mojoj tužbi i nisam je koristio, jer aktivno biračko pravo nije i ne može biti vezano za bilo čiju etničku pripadnost. Aktivno biračko pravo se mora jednako odnositi na sve građane Bosne i Hercegovine sa pravom glasa, kao što je to, naprimjer, zaključak sa Drugog zasjedanja ZAVNOBIH-a iz Sanskog Mosta, 1944. godine.

Prema interpretaciji sudije Evropskog suda za ljudska prava Farisa Vehabovića, koji je i učestvovao u ovom predmetu, „Sud je zauzeo stav da stvarna politička demokratija, zasnovana na slobodnom pravu glasa, najbolje doprinosi očuvanju mira i dijaloga te stoga glasanje na izborima mora biti zasnovano na političkom, a ne na etničkom kriteriju“. Možete li nam pojasniti šta bi to u našem slučaju konkretno značilo?

- Vijeće Europe, kojem je Bosna i Hercegovina pristupila 2002. godine, zapravo ima tri temeljna načela: demokracija, vladavina prava i ljudska prava. Kako je to i sam Europski sud utvrdio u presudi „Kovačević“, jedan od stubova demokracije je aktivno biračko pravo, koje mora biti slobodno i bez ograničenja bilo koje vrste, kojim se omogućava svakom građaninu da bira na temelju svoje slobodne volje i svoje slobodne procjene o tome ko će ga najbolje zastupati u organima vlasti. 

Šta to znači u konkretnom smislu?

- U konkretnom smislu, što je bila i jedna od teza na kojoj sam temeljio svoju tužbu, aktivno biračko pravo u Bosni i Hercegovini je ograničeno po etničkom kriteriju jer u izborima za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine imate, u zavisnosti od mjesta prebivališta, takvo ograničenje da na prostoru bh. entiteta Federacija Bosne i Hercegovine glasači mogu glasati samo za kandidate Bošnjake ili Hrvate, a u bh. entitetu Republika Srpska glasači mogu glasati samo za kandidate Srbe. Dok za kandidate za Dom naroda ne možete nikako glasati, jer njih u suštini i kao posljedicu nedovršenog političkog sistema, zapravo biraju političke stranke kroz njihov politički dogovor.

Time sam želio pokazati, i u tome sam uspio, da u Bosni i Hercegovini ne postoji puna demokracija već neki ograničeni ili limitirani oblik demokracije uspostavljene kroz devijacije koje nudi etnički koncept nametnut Daytonskim mirovnim sporazumom. To je takvo ograničenje koje je u suprotnosti s određenim odredbama Europske konvencije o ljudskim pravima i njenim protokolima i ono kao takvo treba prestati postojati u Bosni i Hercegovini. Moja je namjera bila, a mislim da sam i u tome uspio, da svaki glasač, bez obzira gdje živi, u bilo kojem od entiteta ili Distriktu Brčko, mora moći glasati za bilo kojeg kandidata u izboru članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine i delegata za Dom naroda.

POGLEDAJTE SAMO KLJUČNI PRIORITET BROJ 1

Da li je istekao rok da se Bosna i Hercegovina žali na ovu presudu i kako komentarišete izdvojeno mišljenje sudinice iz Austrije?

- Ne radi se ovdje o bilo kakvoj žalbi, već o eventualnom zahtjevu prema Velikom vijeću da razmotri predmet, ali samo pod uvjetom da za takvo nešto postoje neki jako značajni ili krucijalno važni razlozi. Rok je tri mjeseca, od dana objavljivanja presude. Međutim, izdvojeno mišljenje sudinice iz Austrije zasigurno nisu ti „jako značajni razlozi“ niti ono može biti temelj za podnošenje takvog zahtjeva, ali isključivo od lica koja imaju puna ovlaštenja da tako nešto urade u ime države Bosne i Hercegovine, u što po važećim propisima ne mogu potpadati lica sa statusom „vršitelja dužnosti“ kojima je, između ostalog istekao period vršenja dužnosti.

Što se tiče mišljenja sudinice iz Austrije, ona govori o tome da nisam iskoristio sve domaće pravne lijekove, prije nego sam uputio tužbu prema Europskom sudu za ljudska prava.

Pa, jeste li ih iskoristili?

- Uz puno uvažavanje svačijeg prava na mišljenje, ovo što je sudinica iz Austrije tvrdila u svome mišljenju, naprosto nije tačno. Kako sam to rekao u svojoj tužbi i kasnijem dodatnom izjašnjenju, meni je aktivno biračko pravo uskraćeno radi odredbi Ustava Bosne i Hercegovine koje se tiču izbora članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine i delegata u Domu naroda, te zbog toga nisam u mogućnosti pokrenuti bilo kakav postupak pred Centralnom izbornom komisijom ili Sudom Bosne i Hercegovine ili Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, jer ove tri institucije imaju obavezu da rade isključivo u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Svi ustavi u svim zemljama svijeta donose se na jedan od tri moguća načina: demokratski (putem zakonodavnog organa vlasti), oktroiranjem (nametanjem kroz politički pritisak ili putem sile) ili revolucijom (opet uz neku vrstu upotrebe sile). U niti jednom slučaju, ja kao pojedinac ili uz pomoć postupka kod nekog suda, nemam mogućnosti da mijenjam ustav, iz čega se vidi da u državi Bosni i Hercegovini nisam imao efektivan pravni lijek. Saznanja o sadržaju presude stekao sam 29. avgusta kada je ona objavljena, kada sam se, istovremeno, mogao upoznati i sa tim mišljenjem sudinice iz Austrije, koje poštujem, ali se sa njim ne slažem. 

Kada ste zapravo odlučili da se obratite Evropskom sudu i šta Vas je konkretno ponukalo s obzirom da ovakvo političko uređenje imamo od Dejtona?

- Ima tome skoro tri godine, kada sam napisao jedan naučni rad za Zbornik radova Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, u kojem sam reformu izbornog sistema povezao sa potrebom da se u Bosni i Hercegovini prvo mora uspostaviti potpuna demokracija, bez ovih ograničenja koja nudi sadašnji politički sistem uređen Ustavom Bosne i Hercegovine. Iste godine sam nešto slično rekao i za jedan od sarajevskih portala, u kojem sam kao moguće rješenje ponudio uspostavu jedne izborne jedinice za izbor člana ili članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u kojem jednako trebaju da učestvuju svi glasači bez obzira u kojem dijelu države žive. Poslije toga su neke političke stranke izlazile sa konkretnim prijedlozima za izmjenu Ustava i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, ali to nije prošlo. Već tada sam prikupljao elemente za tužbu i konačnu odluku donio tokom političkih pregovora o navodno ograničenim izmjenama Ustava i nekim izmjenama Izbornog zakona BiH u kojima su spominjani modeli (elektorski, Fuleov model, neki plutajući kantoni i slične besmislice), ali da niti jedan od njih ne odgovara europskim demokratskim standardima, već se nastoji proizvesti neki nedemokratski model u korist pojedinih etničkih stranaka, ne samo iz Mostara ili Banje Luke već i pojedinih iz Sarajeva. Svi su oni htjeli prilagoditi izborni sistem u svoju korist, a ne u korist Bosne i Hercegovine i njenih građana. Jednostavno rečeno, tada je moja tužba nastajala kao izraz potrebe, a ne iz neke obijesti, kako bi se domaći politički akteri vratili na kolosijek europskih demokratskih standarda. Pogledajte samo ključni prioritet broj 1 iz Mišljenja Europske komisije, koji eksplicitno kaže da se izbori moraju provoditi u skladu s europskim standardima.

U svom obraćanju nakon presude izričito ste prozvali visokog predstavnika te kazali da ovo smatrate pobjedom nad njim. Gosp. Schimdt se nakon toga oglasio samo jednom rečenicom. „Ovo je novo ohrabrenje da tražimo način da izbjegnemo diskriminaciju i da odgovorimo zahtjevima evropskih standarda i zahtjevima Evropske konvencije o ljudskim pravima.“ Kako ste ovo protumačili?

- Shvatio sam izjavu visokog predstavnika kao njegovu namjeru da OHR, napokon, počne raditi na uklanjanju diskriminacije i uvođenju europskih standarda u politički, a nakon toga i izborni sistem Bosne i Hercegovine. Ako je izjava gospodina Schmidta iskrena i stvarna, onda je to nešto na čemu se može zajednički raditi. Ali zašto onda on ide u Strasbourg, u Vijeće Europe, baš u ovome trenutku i stvara ambijent da se javnost sa potpunim pravom pita – da li on ide tamo da nešto proba izlobirati? Iako su šanse za utjecaj na Europski sud za ljudska prava apsolutno nikakve, niti bi oni dozvolili da ih bilo ko lobiranjem pridobije, nekako je čudno da baš sada gospodin Schmidt ide u Strasbourg. Evo, vi ste novinar i novinska kuća, pitajte ga zašto i sa kojim ciljem ide tamo.

DOĆI ĆE I TAJ DAN 

Kazali ste i kako Vas zanima reakcija zemalja Kvinte. Neki su se oglasili, a neki nisu. Komentar?

- Kako je demokracija jedan od najvažnijih elemenata moje tužbe, kao i dokidanje diskriminacije i uspostava mogućnosti za slobodne izbore, što su sve vrijednosti zapadnog demokratskog svijeta, zatražio sam svojim pismom podršku zemalja Kvinte i, da stvar bude jako interesantna, samo jedna vaneuropska zemlja, Amerika, kazala je svoj stav dok ostale četiri europske zemlje nisu. Želim vjerovati da još nisu stigli pročitati presudu i formirati svoje mišljenje oko toga. Što se tiče izjave američkog ambasadora, zahvalan sam mu na izjavi, da javnost vidi kako on razmišlja, a ja ću iskoristiti priliku da podsjetim kako je u Sjedinjenim Američkim Državama na prijedlog pojedinih kongresmena, u proceduri donošenje jednog novog zakona, koji tretira napade na Daytonski mirovni sporazum, ali istovremeno uvodi obavezu poštivanja svih presuda Europskog suda za ljudska prava, ne putem pregovora, kompromisa ili ustupaka, već njihovu punu implementaciju.

Da li Vas je iznenadila, pozitivno ili negativno, nečija reakcija nakon presude?

- Pa i nije. Ovi iz oblasti etničkih politika i sistemske diskriminacije nastoje zaštititi ovaj sadašnji diskriminacijom obilježen politički sistem i to opet putem niza manipulacija i neistina, jer vjerovatno misle da im građani trebaju slijepo vjerovati sve što govore, kao što je njihova težnja za kopiranjem belgijskog političkog modela, ali neće da kažu njihovoj javnosti da je tamo proporcionalnost temeljni princip (onoliko koliko te ima, toliko učestvuješ u vlasti), dok bi ovi ovdašnji da zajedno sa gospodinom Schmidtom u paritet uguraju proporcionalnost. To ne bi bila demokracija već jedna izopačena devijacija.

Sa druge strane, reakcije stručne javnosti koje su shvatile moju namjeru i dale svoju podršku meni jako prijaju. Neka budem malo ličan, meni jako prija skoro svakodnevna podrška građana koje susrećem u Sarajevu, koji mi prilaze i uz čestitke iskazuju svoju podršku. Zato ću ponoviti još jednom, ovo nije samo moja presuda, ona se odnosi na sve građane Bosne i Hercegovine, kojima moja presuda vraća suverenitet u ruke, kao sposobnost samostalnog odlučivanja bez ograničenja i vanjskih utjecaja. Znate, nositelji suvereniteta u svim demokratskim zemljama su građani te zemlje, a suverenitet je po definiciji neprenosiv, nepoklonjiv i nedjeljiv. Ovima što misle da se eventualnim ulaskom u Europsku uniju odričemo dijela suvereniteta, želim poručiti da žive u zabludi, jer ulaskom u Europsku uniju ulazimo i u njen sistem odlučivanja, gdje suvereno možemo zastupati politike naše zemlje, bez vanjskih utjecaja i direktno učestvovati u donošenju svih odluka.

 S obzirom na činjenicu da prije svega SNSD i HDZ, koji su sastavni dio trenutne vlasti, ne planiraju implementirati presudu šta pretpostavljate da će se dešavati u narednom periodu?

- Vjerovatno njihova kuknjava i uvrede sa njihove strane, ali i kuknjava ovih koji misle da su HDZ i SNSD nezaobilazni u vlasti, a nisu, jer bi oni kao nešto htjeli da urade ali im to HDZ i SNSD ne daju. Nekako njihove izjave i stavove doživljavam kao nespremnost ili nedoraslost punoj demokraciji, jer im je valjda lakše da politički funkcioniraju kroz etničke podjele. Bez obzira, želim vjerovati kako će presuda „Kovačević“ ići u relevantne dokumente Europske unije, te će svakoj domaćoj vlasti, ma ko je činio, to biti isporučeno kao zadatak unutar europskih integracija, kao potreba za promjenom političke paradigme. Ovako uređena Bosna i Hercegovina ne može postati članicom Europske unije, to smo čuli od najviših zvaničnika Europske unije, pa ako neko misli da ćemo radi nove geopolitičke okolnosti prouzrokovane ruskom agresijom na Ukrajinu dobiti besplatnu ulaznicu i da će Europska unija radi nas pogaziti svoje temeljne vrijednosti, taj se grdno vara. Doći će dan kada će našoj zemlji, Bosni i Hercegovini, biti isporučen uvjet kojim se traži usklađivanje političkog sistema sa temeljnim vrijednostima Europske unije, u čemu će sve presude Europskog suda za ljudska prava imati nezaobilaznu ulogu.

Postoji li opasnost da bi ova presuda, odnosno njeno ignorisanje mogla u budućnosti postati dio nekog političkog dogovora većine i da li je zapravo uopšte moguće pronaći neko „inovativno“ zakonsko rješenje, da ne kažemo „zakonsku rupu“ kojom bi ova i slične presude mogle biti legalno „zaobiđene“ pogotovo imajući na umu da i međunarodna zajednica nerijetko zna biti sklonija pragmatizmu nego pravu?

- Ne postoji dokle god postoje članovi 30. i 239. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine koji jasno utvrđuje da je neprovođenje presuda Europskog suda za ljudska prava jasno krivično djelo, sa jasno propisanom kaznom. Nije moguće zaobići implementaciju presuda Europskog suda za ljudska prava, jer je to, između ostalog, utvrđeno samim Ustavom Bosne i Hercegovine koji jasno kaže u članu II/2 da se Europska konvencija za ljudska prava (uključujući presude) direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini i da ona ima prednost u odnosu na sva druga prava. To vam znači da se to mora uraditi, kao što znači i to da pojedine odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koje su u suprotnosti sa presudama Europskog suda za ljudskog prava više nemaju taj značaj koji im određena politika daje.

U Komšićevom uredu znamo za sve non-papere koji kruže Briselom

 Prije nekoliko dana, Zlatan Begić, zastupnik DF-a u parlamentu BiH i profesor Ustavnog prava, upozorio je da Briselom opet kruže neki non-paperi i da je jedan od njih predviđa secesiju Republika Srpske. Da li ste i Vi upoznati sa tim i kako to komentarišete pogotovo u svjetlu ove presude?

- Upoznat sam. Svi non-paperi imaju takav status da se o njima javno ne govori, jednostavno ih primiš k znanju kao političke stavove onoga ko odašilja pojedini non-paper. U jednoj rečenici, nisu povoljni za Bosnu i Hercegovinu i to je sve što ću reći. U uredu Željka Komšića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine znamo za sve te non-papere, kao i za određene strategije i planove koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu, te pokušavamo u direktnoj komunikaciji sa akterima internacionalne zajednice ukazati na loše strategije i planove prema našoj zemlji, iako nas u javnosti pojedini nastoje prikazati kao da imamo neki antizapadni narativ, što je netačno. Pa baš mi, iz ureda gospodina Komšića konstantno i kontinuirano govorimo o temeljnim demokratskim vrijednostima tog zapadnog svijeta kojem težimo i tražimo od internacionalne zajednice da se te temeljne vrijednosti uvedu i ugrade u politički sistem Bosne i Hercegovine. To svakako nije antizapadni, već klasičan zapadni narativ, koji je sastavnim dijelom naših javnih politika i stavova. Ova presuda „Kovačević“ očito remeti te planove i strategije i vjerovatno zbog toga internacionalna zajednica šuti. Znate, internacionalna zajednica ne voli previše pametne ljude ili ljude sa stavom, jer ona više voli „korisne idiote“ koji im omogućuju realizaciju različitih planova i strategija. Ko spada u koju kategoriju, zaključite sami.