Intervju

Razgovarao: Dario Novalić

Foto: Start BiH

Porezni obveznici u Federaciji Bosne i Hercegovine u 2021. godini su uplatili više od 5,6 milijardi KM javnih prihoda, što je u odnosu na 2020. godinu rast od 9,44 posto, a u odnosu na 2019. više za 6,18 posto. Kazali ste da je ovo najveći iznos koji je Porezna uprava (PU) Federacije BiH ikada sakupila od javnih prihoda. Šta to u praksi znači?

- Imamo više pokazatelja koji to mogu potvrditi. Jedan pokazatelj jeste, što me svakako raduje, činjenica da, iako je godina bila teška, kako s aspekta političko- ekonomskih odnosa, tako i zdravstvenog stanja zbog pandemije, ipak svijest poreznih obveznika o tom nekom dobrovoljnom prijavljivanju i plaćanju javnih prihoda se povećava i da je sve više poreznih obveznika koji takoreći dobrovoljno izvršavaju i plaćaju svoje porezne obaveze. Ja im se na tome zaista zahvaljujem. Tu su svakako i određene mjere koje je provodila Vlada FBiH u prošloj godini koje su dovele do takvog rezultata, a naročito i mjere i aktivnosti PU koje je provodila ne samo u 2021., već u kontinuitetu. Mi evo u kontinuitetu zadnjih šest godina razvijamo alate, postupke i procedure koje u neku ruku doprinose kontinuiranom ili stalnom rastu javnih prihoda. Mogu reći da smo samo u posljednjim godinama razvili preko 122 aplikacije ili izvještaja o praćenju rada porezne uprave, o praćenju rada poreznih obveznika i da smo vodili ove brze akcije, razvijali informacioni sistem. U ovim brzim akcijama smo otkrili, zaključno sa januarom ove godine, više od 9.000 radnika koji su radili na crno i koji su nakon toga prijavljeni i ako samo ovu aktivnost, recimo, kvantificiramo to otprilike, ako bismo to mjerili nekom prosječnom plaćom, daje prihode veće od 83 miliona KM ili, po ovoj minimalnoj prosječnoj plaći koju je utvrdila Vlada FBiH od 543 KM, nešto više od 43 miliona KM. Sve ovo u konačnici za mene znači da se ova siva ekonomija na izvjestan način pomalo smanjuje. Istina, ona nije došla do onog nivoa na kom je u zemljama EU, ali je svakako smanjenje sive ekonomije posljedica, između ostalog, i ovog rasta prihoda kao i razvoj ukupnih ekonomskih aktivnosti kojima je doprinijela i Vlada FBiH i sami porezni obveznici.

Što više to bolje

Pominjete i razne softvere koje je napravila PU, to znači da imate jako dobre IT stručnjake ili...?

- Nažalost, mi smo u PU imali dosta dobru i jaku ekipu informatičara, ali zbog prevashodno niskih plaća u zadnjih godinu dana i zaključno sa januarom 2022. godine, PU je napustilo 10, a već je u najavi još dva informatičara u ovom mjesecu, tako da će PU ostati bez 12 informatičara i to je jedna od najvećih, ako mogu reći, opasnosti ili problema sa kojim će se PU susresti u 2022. godini.

Zašto je to problem ako možete naći nove ljude, dati im novu, veću platu, i ne moraju ići vani?

- Nažalost, mi tim ljudima ne možemo dati veliku plaću zato što se za PU i IT stručnjake primjenjuje Zakon o plaćama u FBiH i taj zakon generalno, kada je u pitanju PU, jeste nepravedan i apsurd je da zaposlenici PU imaju značajno manje plaće nego zaposlenici drugih organa uprave, čak i zaposlenici za koje PU ubire javne prihode i njihov menadžment ima i po nekoliko puta veću plaću nego što to ima menadžment ili uposlenici PU.

Kako onda mislite riješiti taj problem? Zar stvarno mislite da će neko za 1.500 KM raditi kao IT stučnjak u PU, dok istovremeno taj isti stručnjak iz svoje kuće može uzeti tri do četiri hiljade konvertibilnih maraka ili eura, svejedno je?

- Nažalost, taj problem ne može riješiti menadžment PU, taj problem se može riješiti samo zakonom, odnosno mjerama i aktivnostima prije svega Ministarstva finansija, mislim da je ono to koje treba više da vodi računa o PU, plaćama u PU, stimulacijama u PU, da podrži prijedloge i zahtjeve PU koji su kontinuirano zadnjih nekoliko godina pisani u smislu ne samo plaća, nego i obezbjeđenja uslova rada PU. Mislim da se tu Ministarstvo finansija u zadnjim godinama nije odnosilo na način kako je trebalo i da imamo ovu jednu posljedicu nepravde, diskriminacije i slično.

Zajedno sa Međunarodnim monetarnim fondom, Vi i još tri stučnjaka napravili ste studiju o unapređenju rada PU FBiH. To je odobreno, potpisano, promovirano od strane MMF-a. Šta je primjenjeno od svega toga, šta se može primijeniti, koje su to neke stvari koje bi mogle unaprijediti rad PU i samim tim države BiH?

- Mogu reći da je MMF još 2016. godine dao fantastične preporuke za reformu PU, međutim, za te reforme je nužno donošenje zakona. Predlagač tog zakona bi trebalo da bude Ministarstvo finansija. Mi kao PU smo, shodno tim preporukama, napisali čak i prijedlog zakona o PU, međutim on nije dalje promoviran, nije dalje na njemu rađeno, a vjerovatno da te preporuke koje je predložio MMF nekima ne odgovaraju. Jedna od prvih preporuka MMF-a jeste autonomna porezna uprava, druga je kombinovani način finansiranja, treća je prenošenje, odnosno vraćanje drugostepenog upravnog postupka u PU, zatim da PU ima internu kontrolu i slično. Lično mislim da su ispoštovane te preporuke MMF-a da bi porezna uprava bila puno efikasnija i da bi time i ukupno stanje u društvu, kada je u pitanju prikupljanje prihoda, bilo na značajno povoljnijem nivou nego sada. Mogu reći da su, pored svih tih ograničenja koje imamo, zaposlenici PU zaista dali orgoman doprinos radu i prikupljanju javnih prihoda i o tome najbolje govore brojke. Od mog dolaska u PU ja mogu reći da su javni prihodi porasli za preko 45%, odnosno da su veći za milijardu i 800 miliona.

Šta to znači, direktore? To ne znači da je nama bolje ako ste vi skupili više prihoda? Ili mislite da znači?

- U principu to bi trebalo da znači da je bolje, bolje u smislu da je taj novac otišao u budžete Federacije, kantona, općina, što znači da su korisnici tih sredstava bili u poziciji da pružaju bolje i kvalitetnije usluge građanima, da povećaju budžete, da u tim budžetima pored tih nekih socijalnih komponenti davanja imaju i razvojne projekte. Stvar je sad samo u tome koliko su korisnici tih sredstava ta sredstva racionalno koristili i koliko su oni upotrebom sredstava na neki način doprinijeli jednom općem boljitku svih građana BiH.

Tabela 1.- Rast prosječne plaće

Kakve su statistike, da li je broj zaposlenih u FBiH veći u odnosu na prošlu godinu ili nije? Tu je bilo nekih nejasnoća.

- Ukupan broj zaposlenih sa 31. 12. 2021 godine je iznosio 533.034 i on je u odnosu na 2020 godinu veći za 12.541 ili za 2,4 %, ali je u odnosu na 2019. manji za 2.711, dok je u odnosu na 2014. godinu veći za 57.099 ili za 12%. Broj zaposlenih u Federaciji BiH prema prebivalištu zaposlenika na dan 31. 1. 2022. godine iznosio je 530.289. Ovaj broj veći je za 13.481 u odnosu na podatak od 31. 1. 2021. godine kada je broj zaposlenih iznosio 516.808. Broj zaposlenih na dan 31. 1. 2022. godine manji je za 2.745 u odnosu na podatak od 31. 12. 2021. godine kada je broj zaposlenih iznosio 533.034. 

Kad je u pitanju rast zaposlenosti mogu reći da je ovde učinak PUFBiH ogroman jer smo mi u brzim akcijama sa 31. 1. 2022. godine otkrili 9.034 radnika koji su radili na crno i ovo je direktan učinak. Indirektni je značajno veći jer se često događa da kad na jednom području radimo brze kontole drugi obveznici zatvore objekte i sami odu prijaviti radnike. Takođe, veći broj kontrola smo javno najavljivali kako bi poreskim obveznicima dali priliku da sami prijave radnike, a istovremeno bi na serverima i aplikacijama Porezne uprave pratili kretanje prijava i odjava radnika. Ovo povećanje se takođe odražava i kratkoročno i dugoročno na rast javnih prihoda pa tako, primjera rad, ako bi kvantificirali broj aktivnih i prijavljenih radnika koji su radili na crno obračunom poreza i doprinosa po prosječnoj neto plaći od 998 KM dobijamo godišnji iznos poreza i doprinosa od oko 83 miliona KM, a po novoj minimalnoj neto plaći od 543 KM iznos od 43 miliona KM.

Sa druge strane, stanje u zemlji nikad gore, poslovanje firmi sve teže, odlaze nam mladi, kažu samo 2021. godine skoro 200 hiljada otišlo iz BiH... Kako onda objašnjavate ovako dobar rezultat?

- Nažalost, mi se svaki dan susrećemo s informacijama, prevashodno kroz medije, o većem ili značajnom broju odlazaka ljudi iz BiH. Meni je žao što se to događa. Mislim da je jedan od glavnih razloga jedna nestabilnost, nesigurnost, nezaposlenost i kvalitetniji život koji se pruža u zemljama EU. Mislim da se tu programi i politike moraju promijeniti, puno se više ulagati u privredu, standard zaposlenih i mislim da, evo, nakon dugo vremena je Vlada FBiH povećala minimalnu plaću, što će na izvjestan način dovesti do malo boljeg, odnosno kvalitetnijeg života nego što je to bilo ranije. Glavni motiv odlaska ljudi, po mom mišljenju, jeste upravo nezaposlenost, nizak životni standard, odnosno bolji kvalitet života koji pružaju zemlje u koje oni odlaze.

Praksa donošenja propisa bez učešća PU

Ovo pitanje je za Vas kao ekonomskog eksperta, ne kao direktora PUFBiH. Dvije godine smo u pandemiji, dobar broj ljudi radi od kuće. Jako je ubrzan razvoj online tehnologija, i kod nas i u svijetu. Dokazano je da se mnogi poslovi mogu raditi od kuće. Kako bi to moglo uticati na broj zaposlenih u BiH, Evropi i svijetu, i da li država razmišlja u tom pravcu? Uz platu plaćamo i topli obrok i prevoz, a ne mičemo od kuće.

- To su već pitanja koja su u domenu programa i politike Vlade FBiH. Ja mogu s aspekta PU reći da smo se mi dovijali, takoreći, postojećim zakonskim rješenjima. Da bi se bilo kakve reforme, pa i u tom smislu, provodile, po meni je neophodno i prije svega postaviti jedan normalan pravni okvir. Mislim da nijedna reforma ne može uspjeti i ne može biti dugoročna i dugoročno održiva ukoliko za tu reformu nemamo adekvatan pravni okvir. I ako imamo jedan takav okvir onda je lakše provoditi i mjere i aktivnosti.

Imamo li pravni okvir?

- Nažalost takav pravni okvir nemamo, ako govorimo o nekom online poslovanju. Nemamo ni verificiran zakon o elektronskom potpisu. PU se u vrijeme pandemije dovijala na izvjestan način da je jedan broj zaposlenika koji je po prirodi svog posla mogao raditi od kuće radio. To su uglavnom bili informatičari koji su imali pristup bazama i serverima podataka PU i oni su u jednom vremenu radili elektronski. Sa druge strane, mi smo i u ovom periodu pandemije razvili jednu aplikaciju gdje smo omogućili svim poreznim obveznicima koji to žele da mogu pristupiti PU, odnosno svojoj poreznoj kartici u PU i vidjeti stanje svojih obaveza i svojih zaduženja i ta jedna aplikacija, ako tako mogu reći, treba uveliko da olakša poslovanje i komunikaciju između poreznog obveznika i PU. Druga stvar, problem je što, po meni, ta neka informatička pismenost kod nas nije u toj mjeri razvijena da, iako smo omogućili takvu jednu aplikaciju, nije veliki broj ljudi koji to koristi, odnosno nije veliki broj poreznih obveznika koji koristi tu mogućnost.

Kada ste tek došli na mjesto direktora PU, kada ste još bili vršilac dužnosti, mi smo imali intervju za magazin Start, i tada ste rekli neke stvari koje su bile potrebne za uraditi, promijeniti u PU kako bi se posao bolje radio. Između ostalog, rekli ste da fali 100 i nešto inspektora. Kakva je danas situacija? Kakva je popunjenost PU, da li ste ekipirani, da li ste uspjeli izmjeniti neke stvari proteklih godina?

- Tu sam već šest godina. PU je konstantno zaleđena na 1.322 zaposlenika budžetom i to je broj koji nije povećavan. Ono što je tu još posebno karakteristično jeste da taj broj nismo ni dostigli iz razloga što je sama procedura prijema zaposlenika u PU dosta složena, evo imali smo slučaj da prijem inspektora traje po 15-16 mjeseci, što je apsurdno. Mislim da način na koji se vrši popunjavanje i sporost, ako mogu tako reći, djelovanja izbora zaposlenika u PU i konkursnih procedura je neodrživ za PU, jer evo imamo i sad postupaka prijema ljudi, odnosno rješavanja pojedinih žalbi koje traje po 7-8 mjeseci.

Dok jedan ozbiljan privatnik iz cijele BiH čita ovaj naš intervju, on će se smrznuti od straha. Ispostavlja se da vi ne možete sebi pomoći, kako ćete onda nama pomoći? Kako ćete smanjiti poreze na platu? Ministarstvo finansija radi sa vama, uz vas ili protiv vas? Kada kažem vas mislim na PU.

- Ja mislim da, kada je u pitanju Ministarstvo finansija i PU, tu treba postojati više sinergije u donošenju propisa, implementaciji propisa, ali nažalost imamo propisa za koje se uopće ne konsultuje PU, imamo propisa koje PU prvi put vidi kada se objave u „Službenim novinama“. I to svakako nije dobra stvar iz razloga što gotovo svaki propis koji se tiče rada PU se dotiče i informacionih sistema PU i onda mi dolazimo u jednu apsurdnu situaciju: da bismo implementirali jedan zakon moramo razviti softverska rješenja, da bismo ih razvili moramo imati dogradnju informacionih sistema, a dogradnja tih sistema se mora provesti kroz Zakon o javnim nabavkama i mi tu ponekad izgubimo i po nekoliko mjeseci.

U čemu je problem?

- Mislim da je tu problem što Parlament kad donosi zakone prije svega ne postupa po članu 21. Zakona o organizaciji organa uprave, gdje bi svako onaj ko predlaže određeni zakon, a taj se zakon tiče rada drugih organa uprave, trebao pribaviti pismeno mišljenje tog organa uprave. Nažalost, to se ne poštuje, iako smo mi to u više navrata isticali i podsticali. Mi i danas imamo takvu jednu praksu donošenja propisa bez učešća PU, ako tako mogu reći. Ja mogu reći da je PU u kontinuitetu, otkako sam ja došao, zaista pokušavala da razvije taj neki timski rad, sinergiju, i mi smo to javno objavljivali, da smo u proteklom periodu dali preko 30 inicijativa za donošenje novih zakona ili provedbenih propisa. Pa vidite, mi se danas bavimo pitanjem prisilne naplate poreznog duga, koji je nažalost preko tri milijarde KM, a još smo 2017. čak napisali prijedlog zakona kako bi se najveći dio duga naplatio. Nažalost, nema dovoljno pažnje prema takvom jednom ozbiljnom pitanju i potpuno je apsurdno da mi posvetimo ponekad i u medijima veću pažnju nekoj donaciji od stotinjak hiljada KM, a da nismo posvećivali pažnju, evo prijedlogu PU da se donese zakon kojim bi se riješilo pitanje poreznog duga u Federaciji. Sa druge strane, što svakako nije dobro, jeste da se pokušavaju i donose parcijalni propisi koji vrijede za određen broj poreznih obveznika i dužnika, što svakako, po meni, nije dobro rješenje. Mislim da je dobro rješenje integralno rješenje, rješenje koje će biti transparentno, koje neće imati diskriminaciju po bilo kom osnovu, neovisno od toga da li je porezni dužnik u privatnom vlasništvu, državnom vlasništvu, neovisno od toga gdje obavlja djelatnost i koja je vrsta djelatnosti.

Diskriminacija postoji

Hoćemo li onda konačno postati jednaki pred zakonom?

- Kroz sve aktivnosti koje PU provodi, jedan od naših temeljnih ciljeva je da budemo pravedna, racionalna, efikasna i transparentna institucija. Ja lično mislim da bi inicijative koje je predlagala PU sigurno doprinijele jednom većem ekonomskom boljitku Federacije, a time i političkog stanja u BiH. Mogu reći da smo čak 2015. godine predložili ukidanje doprinosa na teret poslodavca od 10,5%, da smo tad predložili drugačije oporezivanje ugovora o djelu, studentskih servisa i zadruga, kao i drugačije oporezivanje kladionica. Od svega toga što smo mi predlagali, nažalost se samo vodila rasprava o oporezivanju kladionica, koja opet nije urodila nikakvim plodom.

Neki ekonomski stručnjaci kažu da je zbog rekordne naplate poreza na potrošnju možda ova 2022. godina prilika da se smanji porezno opterećenje privredi i radnicima, koje teško da ćemo opet imati u narednom razdoblju, jer je značajno povećanje prihoda od poreza na potrošnju došlo i zbog inflacije. Šta Vi mislite o tome?

- Već sam rekao da smo davne 2015. godine dali prijedlog da se ukinu doprinosi na teret poslodavca 10,5%. Zašto smo to uradili? Iz jednostavnog razloga što smo i tada, kao i danas, mislili da su opterećenja na rad zaista velika. Drugo što plaćanje tih doprinosa, primjera radi doprinos za PIO od 6%, ne ulazi u penzioni staž, da je to faktički kazna za poslodavca što zapošljava radnike. Vlada FBiH je prije dvije, skoro tri godine, dala prijedlog zakona o porezu na dohodak i doprinosima, gdje je čini mi se predložila smanjenje doprinosa za 8%, ali nažalost Parlament nije donio takav zakon, i kad će ga donijeti zaista o tome ne mogu suditi. Ono što je naše mišljenje i preporuka PU jeste da, kada su u pitanju porezi, mi smo više puta to i napisali i izjavili, da sam ja evo osobno protivnik bilo kakvog povećanja javnih prihoda, odnosno stopa poreza ili uvođenja novih poreza, dok se siva ekonomija ne svede na jednu razumnu mjeru. Onog momenta kad mi tu sivu ekonomiju svedemo na neku razumnu mjeru može se razmatrati o eventualno drugačijim stopama poreza. Do tada bi bilo apsurdno da mi povećavamo poreske stope bilo koga poreza, izuzev onih prihoda koji možda nisu na adekvatan način oporezovani, kao što smo mi to davali u našim inicijativama.

Na šta mislite?

- Tu ja prije svega mislim na kladionice. Imamo i kod oporezivanja kladionica diskriminaciju među samim kladioničarima. Ako gledate neku, recimo, utakmicu, trku, ili se takmičite na neku, ako mogu tako reći, zabavu, i to gledate uživo, vi ćete platiti 5% naknade ili 5% poreza. Ako istovremeno tu utakmicu ili igru gledate na računaru putem RNG-a, onda nemate tih 5% već ćete platiti 300 KM po svakom uplatnom mjestu kladionice. Imamo samim tim između vrste igara diskriminaciju, da su jedne igre oporezovane paušalno, što je apsurd, a da su druge oporezovane u procentu. I ta diskriminacija postoji kod igrača. Igrač koji dobije dobitak od 100 KM ne plati porez, onaj koji dobije 100,1 KM plati 10% poreza, pa mu se faktički isplati manje. To otvara sumnje da se eventualno te uplate, odnosno dobici preko 100 KM izbjegavaju, odnosno da se oni dijele, i na neki način se sumnja, ako tako mogu reći, u poštenje tih priređivača igara na sreću. Tu je naš prijedlog bio jednostavan, praktičan, da svi plate istu stopu poreza, neovisno da li je to 5% ili 3 %. Nismo nikad kvantificirali u smislu visine poreza, ali smo gledali da to bude bez diskriminacije. Sa druge strane, sama ta činjenica da postoji diskriminacija kroz priređivača igara na sreću dovodi do sumnje u evetualne zloupotrebe prilikom dobijanja, odnosno isplate dobitaka preko 100 KM. Svi naši prijedlozi, moram i to reći, uvijek su bili i rukovodili su se time da su oni jasni, razumljivi, dugoročno održivi, transparentni, da nemaju diskriminaciju u smislu statusa poreznog obveznika i da se oni u neku ruku zasnivaju prema ekonomskoj snazi poreznog obveznika.

Vidite li vi svjetlo na kraju tunela?

- Vidim, mene uvijek vodi optimizam i ovo što radim radim s optimizmom. Ovaj posao radim zaista korektno i nastojim ga uraditi najbolje što se može. Nisam opterećen time kako će neko to shvatiti, izuzev u smislu da je to što radim zaista čestito, pošteno, racionalno i efikasno, te da je u interesu države i u interesu svih građana BiH. Prema tome, moje je to opterećenje, da u poslu koji radim postignem i cilj i idem prema ovim vrijednostima, a logično je da su udari na PU strašni, da se na izvjestan način pokušava opstruirati njen rad, iz razloga što, ako uzmete samo jednu činjenicu da smo mi na faktički istoj bazi povećali javne prihode za milijardu i 800 miliona KM, sasvim je logično da vas neće shvatiti neko kome ste vi naplatili porez koji on nije želio da plati. Sasvim je logično da ako smo mi našim inspekcijskim nadzorom otkrili preko 9.000 radnika koji su radili na crno, koje smo prijavili, da ti poslodavci koji su tako radili neće imati simpatije prema PU. Ono što ja ne očekujem i mislim da upravo državne institucije trebaju prepoznati tu politiku i rad PU u smislu da se PU obezbijede normalni uslovi rada, normalna sredstva za finansiranje i mislim da na tom polju nije puno urađeno. I ako pogledamo i preporuke MMF-a i međunarodnih institucija, njihov je opći zaključak da je ulaganje u PU ispod svih životnih standarda. Ono što smo mi i doživljavali, tako mogu reći, da se čak i renoviranje prostorija ili čak kupovina računara, kroz određene medije pokušavalo prikazati kao da je to neki kriminal. Iako smo mi u PU obnavljali, kada sam ja došao, računare stare po 14 godina, mi smo u nekim medijima imali, nažalost, negativne članke i ja to jednostavno doživljavam kao da oni koji ne vole ovu državu, oni ne vole ni da se PU razvija, jer zaista nema države u svijetu koja je normalna, koja funkcioniše na nekim normalnim standardima ukoliko nije uredila porezni sistem. A porezni sistem je  prije svega pravna regulativa, institucija koja primjenjuje tu pravnu regulativu, odnosno to su porezne administracije ili uprave.

Veliki kriminalac Al Capone je zatvoren zato što nije platio porez. Koliki je danas ukupni poreski dug u Federaciji i na šta se odnosi, koja mu je struktura?

- Nažalost, to je jedno od pitanja koje nekih pet, šest godina najviše intenzivno opterećuje PU. Dug je preko tri milijarde KM. Strukura tog duga po vrsti prihoda, ako tako mogu reći, ili javnog poreza je takva da se on najviše odnosi na poreze i doprinose na plaće, to je doprinos za PIO, zdravstveno, za zaposlene. S aspekta vlasništva, negdje oko 53% tog duga se nažalost odnosi upravo na porezne obveznike koji su u vlasništvu organa vlasti Federacije, kantona i općina.

Ali nas privatnike gonite, a njih ne gonite!

- Ja ne bih rekao da mi vas ili njih ne gonimo. Nikada u politici pristupa PU nije bilo to da imamo različit odnos prema nekom ko je u privatnom ili državnom vlasništvu. Na kraju krajeva, to se vidi iz našeg prijedloga zakona gdje smo mi u zakonu potpuno izjednačili, nismo pravili nikakvu razliku između toga da li je neko u privatnom ili državnom vlasništvu. Ja moram reći da je PU institucija u sastavu Ministarstva finansija koja bi trebala da poštuje zakone. Zakone donosi Parlament i tim zakonima je, nažalost, uvedena diskriminacija prema tome da li je obveznik u vlasništvu organa vlasti ili je privatni sektor. Mi smo u tom kontekstu donijeli nekoliko zakona koji su se uglavnom odnosili na javni sektor, državni sektor, pa imamo zakon o, ne znam ni ja, finansijskoj konsolidaciji, zakon o željeznicama, rudnicima, itd. To su sve bili propisi koji su se odnosili na javni sektor. Jedini zakon koji se nije odnosio, ako tako mogu reći, na javni sektor je Zakon o pomoći sportskim kolektivima. Ono što je problem kod tih zakona jeste da ako sagledamo njihove efekte, oni nažalost ne daju adekvatan rezultat. Zašto? Zato što gotovo svi ili većina poreznih obveznika na koje su se ti zakoni odnosili nisu riješili pitanje svog poreznog duga. Neki od tih subjekata koji su, recimo, bili obuhvaćeni odlukama o finansijskoj konsolidaciji su otišli pod stečaj. Mislim da je šest subjekata ili obveznika otišlo pod stečaj. Neki su u međuvremenu povećali svoj dug. A šta su postigli? Postignuto je samo to da su oni na neki način bili zaštićeni od porezne uprave, da se protiv tih poreznih obveznika provode postupci prisilne naplate. I to je ono što sada, kada gledamo u globalu, nije dobra stvar. I ja mislim da svako parcijalno rješenje koje se donosi, pa evo i ovi zakoni, iskren da budem Zakon o finansijskoj konsolidaciji zdravstvenih ustanova, po meni nije uredu. Zašto bismo mi rješavali samo dug pet, šest poreznih obveznika? Šta je sa ostalim poreznim obveznicima? I drugo, te obveznike rješavamo na potpuno nejednak način u odnosu na druge obveznike i, što je najvažnije, bez ikakve odgovornosti za ljude ili rukovodioce koji su upravljali tim poreznim dužnicima.

Da li je moguće napraviti veliki, ogroman poreski dug, bez podrške nekog političkog nivoa za takvo nešto?

- Ja ne bih to možda tako direktno vezivao za politički nivo. Ono što se može zaključiti jeste da se taj dug na izvjestan način tolerisao time što je menadžment tih poreznih dužnika koristio svoj, ako tako mogu reći, položaj na tržištu, u smislu da je obavljao funkciju ili dužnost od općeg ili javnog interesa. Sa druge strane, organi upravljanja prije svega, a ne politike, ja bih to prozvao organima upravljanja, nisu reagovali na adekvatan način. Nažalost, nisu tu reagovali pravovremeno ni institucije PU, ni sudstvo, ni tužilaštvo, i da se reagovalo na vrijeme vjerovatno bi drugačija situacija bila. Kada je PU u pitanju ja mogu reći da smo mi tu imali više pokušaja zahtjeva da se to uradi, međutim upravo zbog tog položaja tih subjekata - ne možete vi u vrijeme pandemije blokirati jednu bolnicu, imali smo nedavno blokadu računa doma zdravlja i bolnice u Konjicu, vi znate kakvi su to bili pritisci, kakve su to bile stvari.

Pa dobro, pandemija je dvije godine, a oni „tek“ 10 godina ne plaćaju?

- To je tako, nažalost, zato što je, ako tako mogu reći, taj dug godinama guran pod tepih, prema njima se nije na adekvatan način odgovaralo. Šta je tu još interesantno kada su u pitanju dužnici, bilo kakva rješenja u smislu regulisanja poreznog duga neće dati dugoročno dobar rezultat ukoliko ti sami porezni dužnici ne dožive određenu reformu. Ne možemo mi bez reforme i bez učinkovitijeg, efikasnijeg i racionalnijeg poslovanja tih poreznih dužnika rješavati njima samo porezni dug, a ništa ne raditi na efikasnosti upravljanja i rada tih poreznih dužnika.

Šta s oduzetom robom 

Šta se radi sa robom koju tokom rada zaplijenite, ima li toga i u kojoj količini? Ima li zakonske mogućnosti ili da se nekako omogući da se, ukoliko se radi, naprimjer, o oduzetoj prehrambenoj robi ona donira narodnoj kuhinji ili robnim rezervama i slično?

- Nažalost, nema. Mi smo robu koju zapljenjujemo u postupku prisilne naplate dužni izložiti u javnoj prodaji. I tu imamo jednu apsurdnu situaciju da jedna zakonska mogućnost koja je bila ostavljena da PU tu robu može dati Vladi FBiH, nikad, od mislim 2014., nije doveden provedbeni propis kako bi se to uradilo. Mi smo nekada imali uredbu o postupanju s oduzetom robom u inspekcijskom nadzoru koja je, nažalost, nakon naše inicijative da se donese nova uredba koja bi bila transparentnija, jasnija, preciznija, stavljena van snage. I sada PU ima problem sa zalihama te robe koja je oduzeta nekad u inspekcijskom nadzoru i sada ne može da se oslobodi te robe. Najbolji je primjer, recimo, oduzimanje zlata u inspekcijskom nadzoru, koje je oduzeto negdje 2001. ili 2002. godine, koga jednostavno ne možemo da se oslobodimo, ne možemo da ga prodamo jer, nažalost, imamo loše propise.

Kada neki međunarodni ekonomski stručnjak sluša sve ove nelogičnosti i, bit ću grub, budalaštine koje se nama dešavaju, koje su njegove reakcije? Misli da se šalite ili šta...?

- Ne znam kakve su reakcije, ali mogu reći da kada su u pitanju predstavnici međunarodne zajednice da su oni bili jako kooperativni, da su kada je u pitanju PU dali shodnu pomoć i u nekim finansijskim davanjima, tu bih prije svega pomenuo USAID, koji je nama dao softver za jedinstveni sistem, koji nam je učestvovao u dogradnji nekih naših zahtjeva. Kada je u pitanju MMF, dali su fantastične preporuke. Ja mislim da oni ljudski reaguju na način da neke stvari jednostavno prećute, slegnu ramenima i da očekuju da mi sami uradimo posao koji trebamo uraditi.

Kanton Sarajevo uplatio skoro 40% od ukupno uplaćenih prihoda

Možete li nam reći kakva je struktura uplata po kantonima?

- Kad su u pitanju kantoni, struktura učešća i redoslijed kantona po visini naplate se nije značajno promijenio. Kanton Sarajevo je kanton na čijem području je uplaćeno najviše javnih prihoda, nešto više od dvije milijarde ili oko 37%. Zatim slijedi Tuzlanski kanton, čije je učešće oko 17% i na čijem području je uplaćeno oko 964 miliona, zatim Zeničko-dobojski, sa uplatom od oko 721 milion ili 12,81% , Hercegovačko-neretvanski sa 11,75% ili oko 662 miliona, dok su ostali kantoni ispod 10%: Srednjobosanski 7,39%, Unsko-sanski 5,99%, Zapadnohercegovački 4,01%, Kanton 10 – Livno 1,87%, Bosansko-podrinjski 1,12 i Posavski 0,99%.

Ima li još uvijek onih koji nemaju fiskalni uređaj ili ne izdaju račune, a u obavezi su da imaju i da to rade?

- I pored činjenice da imamo konstantan rast broja fiskalnih uređaja koji je u 2021. godini u odnosu na 2014. godinu povećan za 3,38 puta ili za 63.285 fiskalnih uređaja (broj fiskalnih uređaja u 2021. u odnosu 2014. kada ih je bilo 26.607, a 31. 12. 2021. godine 89.892), poštivanje zakona koji se tiču instalacije fiskalnih uređaja i izdavanja računa još uvijek nije u zadovoljavajućoj mjeri, odnosno u pravilu u kojem bi trebalo. To potvrđujemo i inspekcijskim kontrolama u kojima često otkrivamo porezne obveznike koji nemaju instaliran fiskalni uređaj ili ne izdaju račune. Tako smo u 2021. godini otkrili 291 obveznika koji nisu imali instaliran fiskalni uređaj, a ukupno posljednjih godina smo otkrili njih 2.356. U 2021. godini otkrili smo 1.107 obveznika koji nisu izdavali račune, a ukupno u posljednjim godinama smo otkrili 8.512 takvih. Nažalost, zbog ovih nepravilnosti i zbog neprijavljivanja radnika do sada smo samo u brzim akcijama izdali 16.449 prekršajnih naloga sa kaznom od 40.425.703,00 KM od čega u 2021. godini 1.991 prekršajni nalog i 4.917.121 KM kazne.

Evidentni su rekordni rezultati naplate poreza, ali ima li sive ekonomije, prinudne naplate...?

Jedan od primarnih ciljeva Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine je razvijanje percepcije i svijesti poreznih obveznika da bez prisile Porezne uprave blagovremeno, dobrovoljno prijavljuju i plaćaju svoje porezne obaveze, jer tako iskazuju i ljubav i poštovanje prema domovini. Analizirajući trendove naplate javnih prihoda u posljednjih nekoliko godina sa sigurnošću mogu zaključiti da se ovaj naš primarni cilj polahko realizuje i ostvaruje, jer su, kako sam već rekao, porezni obveznici u toku 2021. godine koja je bila teška za poslovanje sa složenim društveno-ekonomskim, političkim i zdravstvenim prilikama uplatili rekordnih 5,6 milijardi javnih prihoda iz nadležnosti Porezne uprave FBiH. Ovo je posebno značajno jer je naplata veća nego i u 2019. godini u kojoj smo imali više 2.711 zaposlenih. Takođe, ako posmatramo naplatu zadnjih godina ona ima značajan rast pa su tako naplaćeni prihodi u odnosu na 2014. godinu veći za 1.831.778.179,00 KM ili za 48%.

Tabela 2. Siva ekonomija i prinudna naplata

Međutim i pored ovog značajnog rasta prisutna je siva ekonomija koja je sigurno veća od sive ekonomije u zemljama EU, što zači da još ima prostora za učinkovitiju naplatu jer je činjenica da porezni obveznici još uvijek ne plaćaju porezne obaveze. Potvrda tome je samo dug u prisilnoj naplati koji iznosi preko tri milijarde te činjenica da su zaposlenici poreznih ispostava podnijeli 148.162 poreznih prijava u ime poreznog obveznika i izdali naloga za plaćanje poreznih obaveza u iznosu od 293.275.967, a inspektori u postuku inspekcijskog nadzora samo u 2021. godini utvrdili 121.435.686 KM dodatnih poreznih obaveza. Takođe u brzim akcijama je otkriveno 8.954 radnika koji su radili na crno što po prosječnoj neto plaći od 998 KM daje iznos poreza i doprinosa od oko 82 miliona KM, a po novoj minimalnoj neto plaći od 543 KM iznos od 43 miliona KM.

Da bi se svijest o plaćanju poreznih obveza povećala potrebno je konstantno provoditi više aktivnosti kao što su: razvoj percepcije o obavezi i potrebi plaćanja poreza, društvenom značaju plaćanju poreza, racionalnoj potrošnji ubranih javnih prihoda, osposobljavanje PU za efikasniji i učinkovitiji rad, pravičnije oporezivanje, koje treba biti prema ekonomskoj snazi i potrebama razvoja zemlje, harmonizacija, jasnoća i dugoročna održivost pravne regulative...

ČITAJTE NASTAVAK INTERVJUA:

FABRIKA DUHANA SARAJEVO SE MOGLA, MORALA I TREBALA SAČUVATI