Vijesti / Svijet

Privremena predsjednica Venecuele Delcy Rodriguez je odbacila optužbe da je njena vlada presporo reagirala na razaranja koja su uzrokovala dva zemljotresa u kojima je poginulo više od 2.000 ljudi, nakon višednevnih široko rasprostranjenih kritika zvanične reakcije.

Civili svih vrsta - uključujući preživjele, članove porodica, volontere bolničare i strane spasilačke timove - spustili su se u područja pogođena katastrofom, posebno u najteže pogođenu sjevernu državu La Guaira, otkako su zemljotresi jačine 7,2 i 7,5 stepeni Rihterove skale pogodili zemlju 24. juna.

Mnogi od onih koji kopaju po ruševinama, zajedno s međunarodnim humanitarnim organizacijama, kažu da je reakcija vlade bila spora i neefikasna, s pomoći poput hrane i medicinskih potrepština koje su kasnile i kontinuiranim nedostatkom teške mehanizacije za premještanje ruševina usred tekućih operacija pretraživanja.

- Bila je to prirodna tragedija u razmjerima kakve nikada nismo mogli zamisliti, iako smo znali da bi se seizmički događaj mogao dogoditi u našoj zemlji - rekla je Rodriguez na svojoj prvoj konferenciji za novinare od preuzimanja vlasti u januaru, nakon što su SAD svrgnule njenog prethodnika Nicolasa Madura.

- Nismo čekali jedan, dva ili tri dana. Odmah smo djelovali - kazala je.

Četiri hiljade zvaničnika je odmah raspoređeno, rekla je, a broj se povećao na 14.000 dan kasnije, a zatim ponovo na trenutni broj od 19.000. Također je izdala hitnu uredbu o aktiviranju protokola za vanredne situacije, rekla je novinarima.

- Učinili smo sve što je u našoj moći i nastavit ćemo činiti sve što je u našoj moći i više od toga - rekla je, dodajući da je posjetila djecu u bolnicama koja su izgubila udove i koja tuguju za voljenima.

- Morala sam proći kroz neka vrlo bolna iskustva - rekla je Rodriguez.

Državna televizija redovno je prikazivala Rodrigueza kako se sastaje s vojnim i sigurnosnim zvaničnicima, dok vojnici i policija patroliraju glavnim cestama u La Guairi i ponekad usmjeravaju saobraćaj.

Ipak, odgovor na katastrofu predvodili su civili, mnogi od njih volonteri, prema Reuterovim svjedocima.

Ljudi su danima pokušavali iskopati voljene osobe rukama, lopatama i krampovima, uz pomoć vatrogasaca, pripadnika civilne zaštite, stranih spasilačkih timova, studenata medicine i medicinskih sestara, civila koji inače rade kao nastavnici i veterinari, a povremeno i vojnika.