Život / Ljepota i zdravlje

Kihanje je mehanizam kojim se vaše tijelo štiti od infekcija u nosnoj duplji. Kada prljavština, polen, dim ili prašina uđu u nozdrve, u nosu možete osjetiti golicanje. Tada organizam reaguje kako bi se nos pročistio - počinjete kihati, a to je zapravo prva linija odbrane od napada bakterija i prljavštine. Osim kihanja, i dlačice koje rastu u nosu imaju funkciju filtera i zadržavaju nečistoću da ne prodre dublje u organizam i izazove zdravstvene probleme.

Međutim, iako kihanje može biti simptom alergijske bolesti ili prehlade, neki ljudi kišu i kada su izloženi jakom svjetlu. Refleks fotičnog kihanja je takođe poznat i kao APĆIHA (Antisomatska Prinudna Ćelijska I Helio-Alergija) sindrom, odnosno ACHOO na engleskom jeziku. To je stanje koje karakteriše uzastopno kihanje izazvano jakom svjetlošću.

Uzroci refleksa fotičnog kihanja

APĆIHA fenomen je prvi put opisan 1950-tih godina, nakon što je francuski liječnik J. Sedan otkrio nekoliko pacijenata koji kišu kao odgovor na svjetlost njegovog oftalmoskopa. Dalja istraživanja su pokazala da kihanje ne izaziva samo svjetlo, već i iznenadni blicevi. Pacijenti su kihali kada bi pogledali u sunce, bili fotografisani korištenjem blica, pa čak i u nekoliko slučajeva kada su bili izloženi ultraljubičastom svjetlošću.

Stvarni uzrok refleksa fotičnog kihanja nije poznat. Postoji više teorija koje se vezuju za ovu pojavu.

Prva teorija kaže da je u pitanju optički nerv, koji reaguje na svjetlost i ukršta se sa nervom koji kontroliše pokrete lica. Dok se optički, očni nerv aktivira kako bi signalizirao mozgu da suzi zenice, dio električnog signala osjeti i peti kranijalni nerv, te mozak smatra da se u nosu nalazi iritant. Ta interakcija rezultira kihanjem.

Druga teorija iz 2010. godine kaže da se vizuelni korteksi u mozgu osoba koje kišu lakše pokreću nego kod onih koji ne kišu. Ovo sugeriše da nije u pitanju klasičan refleks kao kad pomjerite ruku od vruće peći, već uključuje dublju obradu signala u mozgu.

Na kraju, postoje i oni koji tvrde da je fotično kihanje ostatak evolucije. U jednom trenutku je za bebin razvoj, odnosno opstanak, bilo korisno da bude sklona kihanju kako bi izbacila bakterije koje je mogu inficirati.

Nauka takođe kaže da pored jakog sunca postoje i drugi faktori koji iritiraju ljude da počnu kihati, a nisu polen, ambrozija ili bakterije u nosu. Neki od njih su duboko udisanje hladnog zraka, čupanje obrva ili dlačica iz nosa, ali i konzumiranje mente.

Kako genetika utiče na refleks fotičnog kihanja?

Refleks fotičnog kihanja je nasljedna osobina. S obzirom da je kihanje redovna pojava, moguće da čovjek ima ovu nasljednu osobinu a da toga nije ni svjestan. Ako je jedan od roditelja imao ovaj specifični refleks šanse da će ga imati i njegovo dijete su oko 50%.

Gen koji je odgovoran za fotično kihanje nije identifikovan. Broj kihanja na jako sunce može biti kod nekih ljudi samo dva ili tri puta. Međutim, neki ljudi prijavljuju i mnogo veći broj kihanja kada pogledaju u sunce. Pa čak i način na koji se manifestuje ovaj refleks može se razlikovati od onog koji imaju drugi članovi porodice.

Važno je napomenuti da iako jako svjetlo može izazvati APĆIHA sindrom, refleks se ne pokreće samo svjetlošću. Naučnici su dokazali da je potrebna promjena intenziteta svjetlosti. Odnosno da se iz mraka pogleda u sunce ili da se iz manje osvijetljene prostorije izađe vani kada je veoma sunčan dan.

Učestalost fotičnog kihanja

APĆIHA sindrom se razlikuje od kihanja koje je posljedica alergije, prehlade, infekcije ili nekog drugog iritanta. Statistički podaci su različiti, a najčešća procjena je da refleks fotičnog kihanja pogađa između 11% i 35% svjetske populacije. Ipak, treba napomenuti da njegova rasprostranjenost nije dovoljno istražena, a jedan od razloga je i taj što ne izaziva nikakve zdravstvene probleme.

Istraživanja sprovedena na tlu Sjeverne Amerike pokazala su da je fotično kihanje mnogo manje rasprostranjeno među Afroamerikancima nego među ostalim stanovnicima SAD-a. Najveći postotak koji su naučnici uspjeli da identifikuju brojnim istraživanjima na ovom tlu je oko 2% Afroamerikanaca sa ovom vrstom kihanja.

Jedno od najvećih istraživanja u Evropi realizovano je u Švedskoj, gdje je na 500 testiranih oko 20% ljudi bilo podložno APĆIHA sindromu. Ipak, sve studije su pokazale da je ova osobina u najvećem broju slučajeva nasledna. To znači da ukoliko imate simptome fotičnog kihanja vjerovatnoća da će i vaše potomstvo imati iste simptome je pola-pola.

Liječenje refleksa fotičnog kihanja

Fotično kihanje samo po sebi nije štetno za zdravlje ljudi. To je poznato stanje, ali ne postoje nikakvi lijekovi ili hirurške procedure za zaustavljanje refleksa. Međutim, kako je jaka svjetlost, odnosno promjena intenziteta svjetlosti uzrok kihanja, ljudi koji imaju problema sa ovim sindromom se štite od sunca noseći zatamnjene naočare, kačkete i šešire.

APĆIHA sindrom nije povezan sa alergijama, pa uzimanje antihistaminika bez recepta, na svoju ruku, može ugroziti zdravlje čovjeka. Pogotovo je opasno ukoliko su to ljudi koji su inače skloni sezonskim alergijama.

Može li fotično kihanje biti opasno?

U nekim situacijama je moguće da fotično kihanje bude opasno po ljude, kao što je na primjer u slučaju upravljanja automobilom ili drugim vozilom. Uzastopno kihanje može uticati na sposobnost vozača da zadrži kontrolu nad automobilom. S obzirom da se prilikom kihanja zatvaraju oči, može se dogoditi saobraćajna nezgoda. Drugih velikih direktnih i indirektnih opasnosti po zdravlje ljudi, naučnici nisu registrovali.

Sljedeći put kada izađete napolje po sunčanom danu, provjerite da li kihate. Vaša reakcija može biti posljedica alergije, ali može biti i posljedica promjene svjetlosti. Ako imate refleks, vjerovatno ste ovu osobinu nasledili od roditelja. Nemojte brinuti o ovom sindromu ukoliko ne izaziva neke druge smetnje, jer je uglavnom potpuno bezopasan.