Kolumne

Dok je Li Xiting kontao šta će sa parama, „Forbes“ je objavio rezultate istraživanja Instituta za političke studije prema kojima su američki milijarderi od početka izbijanja pandemije postali bogatiji za 280 milijardi dolara! Istovremeno, više od 26 miliona njihovih sunarodnjaka je ostalo bez posla. Nije nas, dakle, pandemija naučila nečemu što nismo znali ili mogli pretpostaviti. Sve poznato je samo naglasila. Bogatima je, jednostavno, bilo lakše...

 Piše: Emir Imamović Pirke

 Kakav danak zanemarenom iskustvu: Jednog ćemo dana, Elonu Musku hvala, možda stanovati na Marsu ili tamo ići na godišnji, ali i tada ćemo biti naivni kao što smo bili kada smo, hajde da se sjetimo kojeg primjera, govorili da rata neće biti i da neće komšija na komšiju; da će nas pomiriti ekonomija, baš kao da smo iz bijede krenuli u rovove i u njima čučali jer nismo imali za put u mir; da, eto, nekakav virus iz Kine neće iz Wuhana ni do Pekinga, a kamoli do Maglaja; da, kada je ipak covid-19 stigao do, prvo, Rijeke, dakle blizu, ne planira za Bosnu i Hercegovinu; pa da, nakon što su u Banjoj Luci krenuli ružno kašljati – kao da ima lijepog kašlja – neće preći međuentitetsku liniju...

Naučni princip „neće aBd“ nas je, normalno, opet iznevjerio i, nemajući druge, sjetili smo se da nije svako zlo za zlo, da u svakom zlu ima nekog dobra, da jednom mora svanuti, da poslije kiše dolazi sunce i da se ne treba osvrtati na ono doba u kojem, pa tako svake godine od kraja oktobra do, makar, februara, poslije kiše padne snijeg.

Uglavnom, nakon što je postalo jasno da hoće i nas, da nije korona tek jača gripa, da nema teorija zavjere i da sve ovo nije smislio Bill Gates kako bi čipirao sve redom, računajući i poštara Salku iz Živinica kojem je planirao u mozak ugraditi Windows 10 sa antivirusnim programom, sjetili smo se da je svaka kriza šansa i da bi poslije baš ove mogli kročiti u vrli, novi, lijepi svijet u kojem radikalna manjina neće profitirati nauštrb većine, dok će se pravednija raspodjela dobara podrazumijevati, zdravstvo biti prvorazredno javno dobro i... i sve tako do trenutka u kojem će bogataši pod uticajem covida-19 skontati da, što ono reče Sejo Sekson u pjesmi „Fildžan viška“, slava i novčići nisu najvažniji u votaži.

Niti dva mjeseca od tih divnih dana straha od bolesti i nade da će baš ona, ta bolest, nas i sve oko nas popraviti i unaprijediti, možemo sebi sa jasnim razlogom i iz sve snage spucat' šamarčinu od koje se glava okreće.

Sjaj i bijeda samoizolacije: Krajem marta objavljena je i ubrzo zaboravljena vijest o sedmorici Indijaca koji su kući došli sa privremenog rada u Zapadnom Bengalu. To je, da pojasnimo, kao da kod nas neko sa posla iz Bihaća dođe u Goražde. Uglavnom, sedam iscrpljenih moralo je u famoznu samoizolaciju i svi su se, ali stvarno, preselili na drvo. Razlog je što se u kućama nemaju, jednostavno nemaju, gdje skloniti!

Priča koju bi autori skloni magičnom neorealizmu pretvorili u literaturu, prohujala je sa covidom-19, a zamijenile su je one o teškim mukama ljudi koji na frizuru sedmično troše više nego nesretnici sa stabla na godišnju prehranu.

Vidjeli smo, dakle, kako se Cristiano Ronaldo i Leo Messi samoizoliraju iza kuće, tamo gdje običan svijet drži mješalicu i biciklo, a oni fudbalski teren i olimpijski bazen. Za ružna vremena sklanjali su se u skromne domove kvadrature Zenice, sa teretanom u podrumu i salom za bilijar pored. Vidjeli smo, zatim, Davida Geffena, producenta i suosnivača „DreamWorksa“ – kompanije koja je producirala manje-više sve animirane blockbustere u posljednjih dvadesetak godina – koji se od bolesti sklonio na jahtu dugu 138 metara i vrijednu više od milijardu maraka. Iz svog stančića u New Yorku i kade pune latica od ruža, javila se i nadasve mlađahna Madonna da poruči kako smo u vrijeme pandemije - jednaki!

Svi su oni, međutim, ljuti amateri za Shenzhen Mindraya Li Xitinga, suvlasnika firme „Shenzhen Mindray Bio-Medical Electronics“ koja se bavi proizvodnjom respiratora i pokriva dvadeset posto svjetskog tržišta. On se svakog, ali svakog dana od izbijanja pandemije, budio bogatiji za šezdeset sedam miliona, sedamsto osamdeset četiri hiljade i šesto maraka.

A dok je Li Xiting kontao šta će sa parama, „Forbes“ je objavio rezultate istraživanja Instituta za političke studije prema kojima su američki milijarderi od početka izbijanja pandemije postali bogatiji za 280 milijardi dolara! Istovremeno, više od 26 miliona njihovih sunarodnjaka je ostalo bez posla.

Magičan je taj broj 26. Toliko, ali ljudi, onih najbogatijih, posjeduje onoliko koliko ima, kad sve skupe na gomilu, četiri milijarde siromašnih ili više od polovine stanovnika ovog našeg, prekrasnog svijeta.

Čvrsta vjera i još čvršća podjela: „Budimo uz ljude u nevolji: uz slabe, siromašne i bolesne. Zaštitimo našu nejač i pružimo podstreka i priliku mladima“, rekao je reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Husein efendija Kavazović, u bajramskoj hutbi prije skori pa šest godina.

„Apelujem na sve imućne muslimane, koji imaju poslove, da povedu računa o dvije kategorije ljudi: o radnicima i njihovim porodicama i o pravu siromaha u njihovom imetku. Apelujem na njih da sačuvaju što više radnih mjesta, da se potrude iznaći nove mogućnosti u kreiranju poslova kako bi pomogli radnicima. Umjesto da razmišljaju o otkazima neka razmisle o organizaciji novih poslova. Sačuvajmo ljude na okupu, jer je čovjek vredniji od zlata. Zapamtimo, sve na ovom svijetu ima vrijednost po čovjeku; bez njega sve je bezvrijedno. Mislimo na siromahe, ali mislimo i na djecu koju trebamo školovati, i na druge potrebe koje će se ukazati“, rekao je reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine Husein ef. Kavazović, u hutbi povodom početka ovog ramazana, dakle prije neki dan.

Da mu je u opisu radnog mjesta briga za katolike i pravoslavce, Kavazović bi, ovakav kakav je, zvučao isto i jednako tako govorio bogatim a gluhim. Sit i gladan se, naime, razumiju koliko i dželat i žrtva.

Pucanj praznog pištolja: Pišući „O situaciji pandemije“, francuski filozof Alan Badiou kaže: „Trebalo bi se okrenuti kritici ideje da pojave poput epidemije same po sebi donose nešto politički novo.“

Nema, u prijevodu, drugačije ekonomije – i svega što je čini, računajući i redistribuciju bogatstva – u istom političkom okviru koji je stvorio groteskno velike klasne razlike i u kojem, kako je rekao američki milijarder Warren Buffet, klasna borba i dalje traje, samo što bogati imaju gotovo nedostižnu prednost, dok kokuzi vjeruju da postoji neka nevidljiva, prirodna sila koja sama po sebi donosi nešto politički novo.

Uostalom, ni korona patnje ne bi bilo da logika tržišta nije obustavila istraživanje vakcine protiv SARS-a: kako se taj virus, bliski rođak ovog našeg, povukao, tako više nije traženo oružje protiv njega, iako je za završetak istraživanja nedostajalo, tvrdi hrvatski ekspert forenzičke genetike, Dragan Primorac, oko deset miliona dolara. Računica je bila jednostavna: ako već nema bolesti, neće biti ni tržišta bolesnih, pa šteta para. Sada se, eto, troše milijarde jer se isto to tržište em proširilo, em izaziva krizu čije će posljedice biti razorne koliko i dugotrajne.

Nije nas, dakle, pandemija naučila nečemu što nismo znali ili mogli pretpostaviti. Sve poznato je samo naglasila. Bogatima je, jednostavno, bilo lakše, a kako nam prijete i nove bolesti i nove, vanredne situacije, učinit će sve da bogatstvo uvećaju ili, u najgorem slučaju po njih, zadrže na ovom nivou – dovoljnom da se, zatreba li, opet sklone na brodove koji se ne zovu trajekti jer imaju udobnije kauče i više televizora, a nemaju parkiralište u potpalublju. Posljedično, siromašni će imati manje od ionako minimalnih šansi da ne umru u bijedi u kojoj su se rodili, samo ne nužno od gladi, već od respiratornih problema ili od posljedica pada sa drveta na kojem su se samoizolirali, čekajući da se svijet promijeni sam od sebe i od svoje bolesti.

Bolesti daleko gore od zaraze covidom-19.