Ekonomija

Odlazak visokog predstavnika Christiana Schmidta, izbor novog, sudbina OHR-a, različite stavovi Amerike i zapadnoevropskih partnera...su s pravom glavne teme koje dominiraju javnim prostorom već sedmicama.

Međutim, «ispod radara» se odvija enormno zaduživanje oba entiteta, uglavnom bez jasnog plana utroška sredstava, što dodatno zabrinjava s obzirom da se radi o izbornoj godini.

Tako se Republika Srpska tokom jučerašnjeg dana putem petogodišnjih obveznica zadužila za dodatnih 51 milion maraka.

Da li je ovo i u kojoj mjeri zabrinjavajući trend pitali smo Zorana Pavlovića, ekonomskog stručnjaka koji već na početku razgovora za portal Start BiH kaže kako je analiza razloga ili namjene zaduživanja dosta komplikovana.

Prema njemu, s jedne strane bi trebalo ući u strukturu zakona o dugu i garancijama koje je usvojila Republika Srpska i vidjeti da li se i u kojoj mjeri iznosi koji su tamo usvojeni ili definisani pa usvojeni na Skupštini poštuju uz opasku kako je jedna od najgorih stvari koje se u biti dešavaju da praktično niko ne zna da li su ta zaduživanja u skladu sa tim zakonom, u kojoj mjeri i u kojoj dinamici.

-Ono što se može reći je da izborna godina svaka za sobom nosi deficit koji se kreira kako bi oni koji su na vlasti pokazali ili iskazali brigu za građane, odnosno potrošili neke pare koje nemaju za potrebe stvaranja bolje slike i boljeg utiska života uopšte u BiH. Ono što ja znam jeste razlika između zaduženja od 350 miliona eura koje je napravljeno putem obreznice na Londonskoj berzi od strane Federacije. Znam da je 100 miliona eura dato za infrastrukturne projekte kantonima, a ovih 250 je navodno po nekom planu namjenjeno izgradnji fabrike eksploziva u okolini Tuzle i jedne fabrike municije. Drugi dio novca je bio plan da se otkupi Telemach. A šta je uradila Republika Srpska? Ona je uzela 500 miliona i iz tih 500 miliona vratila 300 koje je bila dužna iz prethodnog zaduženja od prije pet godina i dio je ostao raspoloživ za budžet – pojašnjava Pavlović, koji potom dodaje kako su očigledno u međuvremenu dospjeli i neki drugi računi za plaćanje.

-Samo da se podsjetimo da smo imali Viaduct koji je odnio 110 miliona maraka, da je Serdarov odnio 240 miliona maraka, tako da je onda kao solomonsko rešenje koje je ministarstvo finansija na telefonskoj sednići vlade uoči 1. maja donijela odluku da se zaduži za još 250 miliona eura takođe na Londonskoj berzi. Zaduživanje na domaćim berzama po definiciji korespondira sa isplatama penzija početkom mjeseca. Ne mogu da tvrdim da je to razlog, ali ono što je očigledno je da ima mogućnosti da se povežu te dvije stvari. Gledajući tu cijelu situaciju, očigledno je da će to novo zaduživanje u Federaciji za 800 miliona biti primarno okrenuto prema preuzimanju Telemacha – kaže on uz napomenu kako za ostatak sredstava nije uspio da pronađe raspoloživu informaciju zašto su sve namenjene.

- Ali ono što mogu da kažem je da imam utisak da ljudi u vladi Federacije mudrije postupaju sa novcem koji obezbjeđuuju putem obveznica. To je prosto slika koja postoji ovog trenutka, a ja mogu da kažem da nema većeg grijeha nego pozajmljivati pare pa ih ulagati u nešto što nije profitabilno već ćemo taj dug samo prebacivati na treću generaciju – dodaje on.

Međutim, postavlja se pitanja do kada može trajati to prenošenje duga na buduće generacije.

Odgovor je bio pomalo neočekivan.

-U principu to može da funkcioniše dosta dugo. Na kraju pogledajte Sjedninjene Američke Države koje vuku takve iznose dugovanja preko obveznica da je to fascinantno. Ono što je u stvari pitanjem suštinskom za bilo koju zemlju jeste da li se radi na jačanju privrede, zaposlenju, produktivnim aktivnostima koje mogu da obezbjede povraćaj tog novca sa prinosima koje su veći od kamata. Ako to ne radite onda je to kopanje jame za dužničko robstvo. Dakle, mi nemamo jasnu sliku i predstavu. Neko bi morao, ali to neće vlast da uradi, da formira ekspertski tim koji bi ušao i analizirao situaciju i rekao stvarno stanje, ali političarima to ne odgovara jer bi onda bilo upitno da li bi oni ostali na svojim mjestima – kaže on.

Iako nije za utjehu, Pavlović podjseća kako je slična stvar I u evropskim državama gdje političari također pričaju jednu priču dok mediji to pokrivaju, te da je to novi “tehnološki” način življenja koji je pokazao i dokazao da onaj ekonomski model koji je imala Jugoslavija, a koji je u stvari bio socijalizam, je iskorišten kao matrica u Kini.

-Kina koja je komunistička zemlja sa 58 kantona, je u pet kantona dopustila slobodne trgovinske zone, u prevodu kapitalizam, što je iskorišteno da se nauči kako bolje i efikasnije raditi u onim komunističkim kantonima koji su u međuvremenu postali socijalistički. Rezultat? Svjetska banka je prije tri godine dala informaciju da je Kina izvela iz zone siromaštva 800 miliona ljudi! I evo još jedan zanimljiv detalj s obzirom da pratim dosta Kinu. Tamo kada se izabere lokalna vlast već sljedeći dan izabrani dužnosnici sa ženama i djecom idu u obilazak zatvora da bi ljudi koji su izabrani znali gdje će završiti ako ne budu radili pošteno – završava Pavlović zanimljivom, ali svakako poučnom anegdotom.