Život / Reportaža

Praznik rada, bez obzira na koji dan u sedmici da padne, bez obzira na vremenske prilike i bez obzira na političku i ekonomsku situaciju, tradicionalno podrazumijeva balkanski „ferragosto“. U tom periodu, gotovo da vam treba „štela“ u turističkim agencijama da pronađete višednevni aranžman za najpopularnije evropske destinacije, ukoliko ne želite da se patite sa organizacijom u vlastitoj režiji.

Pariz, grad svjetlosti i glavni grad Francuske svakako je hot spot destinacija u koju se i ovog prvog maja sjatilo Bosanaca i Hercegovaca, zapravo balkanaca sa svih strana. Za Sarajlije, pogotove one malo starije, Pariz je ove godine bio za nijansu i zanimljiviji u smislu podsjećanja na olimpijski duh i atmosferu s obzirom da će krajem jula ova metropola biti domaćin XXXIII ljetnih olimpijskih igara.

Sa blagim razočaranjem da odmah kažemo da od olimpijskog duha nema skoro ni traga, ali je daleko veće i neugodnije iznenađenje što Pariz, shodno našim očekivanjima, nije u infrastrukturnom zanosu s ciljem da u najljepšem svjetlu dočeka najbolje svjetske sportiste kao i hiljade novinara i medijskih ekipa sa svih strana svijeta, pogotovo imajući u vidu još od ranije da javna infrastruktura u Parizu znatno zaostaje za onom u Austriji, Njemačkoj ili skandinavskim državama.

Zvuči pomalo komično da i velika svjetlosna oznaka za Terminal 1, na koji smo sletjeli, na najvećem aerodromu Charles de Gaulle, ne radi. Tačnije pola slova je pregorilo ko zna kada. Nevjerovatno.

Iako se posljednjih sedmica u medijima moglo pročitati kako su gradske vlasti krenule sa uklanjanjem beskućnika sa udarnih pariskih ulica, trgova i parkova, to se baš i ne primjeti jer ih i sada možete vidjeti kako spavaju na raznim mjestima, čak i na malom pješačkom ostrvu doslovno ispod Eiffelovog tornja.

Razvoj interneta i online/offline mape su srećom omogućile da se sami možete dosta dobro snalaziti bez pomoći Parižana koji se ni sada ne mogu pohvaliti poznavanjem engleskog jezika. Čak ni oni mlađi.

Ipak, ta mala neprijatna iznenađenja koja usput primjetite ne mogu pokvariti velika očekivanja koja imaju svi turisti koji posjećuju Pariz, a ima ih doslovno iz cijelog svijeta.

Da će ovaj grad biti ubrzo domaćin Olimpijade zapravo najbolje ćete moći naslutiti oko Eiffelovog tornja u čijoj se neposrednoj blizini trenutno grade dva veća montažna sportska borilišta. Poneki bilbord ili reklama na gradskom i turističkom autobusu su, bar za sada, jedini nagovještaji nadolazeće Olimpijade u u nešto širem centru grada.

Kada je riječ o atrakcijama one su svima dobro poznate, a spisak onih koje su „must see“ nije nimalo kratak, a u zavisnosti od dužine boravka najvažnija je dobra organizacija.

Bez obzira u kojem dijelu Pariza budete smješteni metro je nesumnjivo najbrža i najbolja opcija javnog transporta. Cijena jedne karte je koja važi 90 minuta i koja važi za sva presjedanja sa jednog metroa na drugi, ali bez izlaska „na površinu“ košta 2,15 EUR. Postoji i mogućnost kupovine dnevne karte za nepunih 11 EUR za sve vidove javnog prevoza. Pariz je, kao i druge metropole, podjeljen na zone, ali zona 1 i 2 su uglavnom one koje su zanimljive turistima ne računajući naravno Diznilend do kojeg morate vozom koji također staje na nekim metro stranicama.

Za sve one koji nikada nisu bili u Parizu možemo dati jednu uopštenu informaciju ili čak i preporuku. S obzirom da je skoro svima prvi izbor Eiffelov tornja, preporuka je da izađete na stanici Trocadero (metro broj 9) jer je to najpopularnije mjesto za fotografisnje tornja nego na stanici Iéna koju će vam možda neki preporučiti.

Ukoliko se pak želite popeti na vrh tornja, budite spremni na čekanje u redu od minimalno sat vremena. Kada je riječ o cijenama, karte za odrasle do samog vrha su nepunih 30 EUR, do drugog sprata (neka vas ime ne zavara jer se drugi sprat nalazi na visini od 150 metara) iznosi oko 20 EUR. Karte za djecu, u zavisnosti od uzrasta, su jeftinije. Iako je to možda teško zamisliti kada se pogleda u tu šupljikavu rešetkastu željeznu strukturu, u svakom trenutku se na tornju, što u liftovima, što na vidikovcima nalazi nekoliko stotina ljudi. Treba svakako spomenuti da oni koji idu na vrh ponovo moraju na u red cirka pola sata na već spomenutom „drugom spratu“ jer ih odatle do vrha vode četiri lifta, koja imaju zajednički red čekanja. Ukoliko je vjetrovito, nije loše imati kapu u džepu, bar za djecu ako ste s njima.

Nakon tornja, one koji su prvi put u Parizu put obično vodi pješke pored Trocadero vrtova u pravcu Trijumfalne kapije koja se nalazi na 20 minuta laganog pješačenja.

S obzirom da se nalazi na vrhu Champs-Élysées, nakon kapije logičnim se nameće lagano spuštanje, odnosno šetnja vjerovatnom najpoznatijom ulicom odnosno bulevarom na svijetu, simbolom velegradske raskoši u kojoj su smještene brojne luksuzne trgovine, hoteli...Na kraju dva kilometra dugog bulevara će vas dočekati Trg Concorde i obelisk koji je također jedno od popularnijih mjesta za fotografisanje.

Ukoliko i dalje imate snage, tek nešto više od kilometra udaljenosti vas dijeli od najpoznatijeg muzeja na svijetu – Louvrea. Ukoliko ste pak već umorni, onda je najbolje uzeti metro dvije stanice. Ispred muzeja su očekivano redovi ogromni. A kada već dođete do Louvrea onda je teško propustiti priliku i maksimalno iskoristiti dan pa produžiti do čuvene katedrale Notre-Dame udaljene nekih 20-25 minuta laganje šetnje, a naša preporuka bi bila da se spustite uz samu obalu Seine. Kada smo već spomenuli čuvenu rijeku reći ćemo da se cijene za jednosatno krstarenje ovom rijekom kreću u rasponu od 16 do 20 EUR po osobi.

U zavisnosti od dužine boravka, interesovanja i finansijskih mogućnosti ne sumnjamo da ćete sami moći kvalitetno isplanirati svoj boravak.

Mi ćemo ovom prilikom samo spomenuti još nekoliko potencijalno korisnih informacija. Montmartre također spada u sami vrh najpopularnijih lokacija. Nalazi u sjevernom, najvišem dijelu grada, s kojeg se pruža fantastičan pogled na veliki dio Pariza, naročito sa velikog platoa ispred bazilike Sacré-Cœur de Montmartre. Do bazilike možete doći stepenicama, ali možete koristiti i žičaru za koju vam važe karte iz metroa sa kojim ste došli do Monmartrea pa ih ne bacajte kada izađete iz metroa.

Za Monmartre inače kažu da je najočuvanija cijelina autentičnog Pariza. Par stotina metara od bazilike se nalazi i slavni kabare Moulin Rouge.

Kada je pak riječ o cijenama Pariz spada u skupe destinacije. Kada je riječ o street food-u recimo da je palačinak u prosjeku 5 EUR. Četveročlana porodica teško da u pekari može doručkovati ispod 20-ak EUR, meni za jednu osobu u McDonaldsu je od 10 do 15 EUR, tako da nema potrebe da navodimo skuplje izbore. Istina, nešto jeftinije se može proći ako hranu uzimate u nekom od trgovačkih lanaca poput Franprixa ili Carrefoura, ali ne baš puno jeftinije.

Ali Pariz se naprosto mora vidjeti barem jednom u životu, pa koliko košta da košta.

Na kraju još jedan mali savjet. Ukoliko ste u mogućnosti da birate, pokušajte da povratni let ne bude previše rano. Barem ne prije 9 sati ujutru da biste mogli bez stresa da prođete sve kontrole, chekiranja i ostalo. Redovni javni prevoz, uključujući metro završava uglavnom oko 2 sata, dok prvi jutarnji obično kreću tek od 5 sati. „Rupu“ između popunjavaju korigovane noćne autobuske linije koje naravno ne mogu adekvatno zamjeniti redovne linije. U tim situacijama ćete možda biti prinuđeni da koristite taksi. Parižani su nam preporučili skidanje aplikacije „Bolt“, koja radi na istom principu kao i Uber. Noćna vožnja od 30-ak kilometara košta otprilike oko 70 EUR.