Kolumne

 Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je u utorak kako ne želi da ulazi u mjere i kontramjere u BiH nakon odluke visokog predstavnika Valentina Inzka o zabrani negiranja genocida jer se, kako kaže, radi o drugoj zemlji, ustvrdivši kako Srbija ne može ostaviti Republiku Srpsku bez ekonomske i druge podrške.

Žarko Papić, direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju i analitičar mišljenja je da se iza toga a i iza onoga što je do sada Srbija činila bukvalno radi o ekonomskoj invaziji na BiH. Poslije sve ide lakše i tz. "usisavanje" BiH i priprema za mirni razlaz.  

 - Mi u pravilu reagujemo na konkretne situacije koje su najčešće samo vrh ledenog brijega. Povod su sada naravno hidrolektrane na Drini i aerodrom u Trebinju, ali tu su svakako i brojne druge stvari od ranije poput Buškog jezera. Tu je riječ o odnosu susjeda prema Bosni i Hercegovini. Ali mora se biti direktan. BiH gubi, ako već nije izgubila ekonomsku nezavisnost i samostalnost.

Republika Srpska je defakto ekonomski i finansijski potpuno zavisna od Srbije.

Srbija održava budžet RS-a na nogama u cilju kupovine sljedećih izbora kroz povećanje plata u javnom sektoru, pokušavaju se istovremeno podići plate i u realnom sektoru, a sve u cilju da bi se ostvario nekakav prividan rezultat iako se istovremeno sa druge strane gomilaju dugovi koji će kad-tad doći na naplatu.

Ono što politički registrujemo kao „srpski svijet“, s pravom registrujemo kao nastavak velikosrpskog projekta tzv. velike Srbije, a to već uveliko ima ekonomsku osnovu. Sa tog stanovništva, BiH kao država je u situaciji da 49% njene teritorije i čitav jedan entitet, ekonomski kontroliše susjedna država-  kaže Papić pa dodaje:

- Nije puno drugačiji ni odnos Hrvatske prema kantonima gdje je na vlasti HDZ i Hrvatsko narodno vijeće (HNS) koje je neka vrsta hrvatskog, partijskog „politbiroa“ u tom dijelu BiH. S obje strane se gubi ekonomska nezavisnost. Stoga se postavlja pitanje zašto nedostaju prave reakcije!?

Svi se pozivaju na međunarodno pravo, ali ko se oslanja na međunarodno pravo, a ne razumije da materijalni faktori, odnosno ekonomija, na kraju priče odlučuju, mislim da veoma griješi.

Već se napravilo milion grešaka. Sjetimo se samo primjedbi na Pelješki most. One su bile koncentrisane na dimenzije mosta kao da će ispod njega prolaziti nosač aviona. Potpuno je zanemarena puno važnija stvar, da li je to neškodljiv ili slobodan prolaz kroz taj dio mora. Neko je „pobrkao lončiće“. Kao što su se brkali lončići sa potpuno avanturističkim glupostima kakvih je bilo poput priče o Sutorini gdje se kvario odnos sa Crnom Gorom i to „onom“ Crnom Gorom, a ne ovom današnjom „pravoslavnom“ samo zato što je nekom palo na pamet da ganja neke katastarske listove i da pokuša da promijeni granicu. Situacija je veoma loša. Ovdje se bukvalno radi o ekonomskoj invaziji na BiH uz potpunu nesposobnost domaćih vlasti da reaguju na ispravan način. Ne može se BiH braniti patriotskom retorikom i ekonomskom retorikom. Sa pravne strane je potpuno tačno da ove aktuelne hidroelektrane nisu obezbijeđene međudržavnim ugovorom. To apsolutno nije u redu. Ali šta će biti na kraju uopšte neće zavisiti od pravne regulative nego od nekog dogovora gdje neko već drži adute u džepu, a adut će biti centrala do pola završena. Ko će je srušiti?- pita se Papić. 

Mišljenja je da je krajnji cilj Milorada Dodika i ne samo njega već i drugih tzv. nacionalnih lidera kopiranje modela Aleksandra Vučića koji stalno ima neke silne transfere sa 30 ili 50 eura koje dijeli stanovništvu.

- On tako kupuje izbore iako se mora reći da Srbija jeste napravila nekoliko dobrih ekonomskih poteza. Ali on na tome gradi poziciju za naredne izbore iako je već u poziciji jednopartijskog sistema koji je trenutno u Srbiji u tranziciji od autoritativne ka totalitarnoj vlasti. Dodik u mnogočemu pokušava da slijedi taj model. Ne silazi sa medija, jutros hapsi članove skupštine iz reda opozicije jer je neko nešto slikao- smatra Papić.

Kako će se onda sve ovo okončati?

- Bojim se jer se u mnogo stvari jako zakasnilo. Ideja Buk Bijele i pratećih manjih centrala je nešto što postoji 30 godina. Ideja je obnovljena prije par godina, ali u BiH niko nije otvorio razgovore o tome. Koja je naša namjera? Šta su argumenti? Trebalo je na vrijeme reagovati i poslovno razgovarati. Nije BiH bez aduta. Koliko je bh. firmi sa imovinom u Srbiji!? To se sve moglo prebijati. Slična je situacija i sa aerodromom u Trebinju. Postojala je ideja još 60-ih godina, a dilema je bila da li da se pravi u Trebinju ili u Dubrovniku pa je odlučeno za ovu drugu opciju. Sada je Trebinje ponovo oživljena ideja, a ne vodi se računa o drugom aspektu. Taj aerodrom nema nikakvu komercijalnu vrijednost. Cijela Hercegovina ima manje od 100.000 stanovnika. U krugu od sat vremena vožnje imate aerodrome sa svih strana. Pa šta je onda razlog da se pravi? Strateški! Aerodrom u Trebinju bukvalno kontroliše ulaz u Jadransko more. Planiraju da ga prave u takvim gabaritima koji obezbjeđuju apsolutno vojnu upotrebu. Slijetanje i uzletanje svih borbenih i transportnih aviona. To se u javnosti pravda oživljavanjem turizma. Kakav turizam...- tvdi Papić.

Pa šta je?

- Ovo sve govori o regionalnim pretenzijama Srbije. Jezgro velikosrpskog nacionalizma ne računa na rokove od 10-15 godina. To je neka vrsta imperijalne svijesti koja računa dugoročnije. Čekaju se raspleti i neki povoljan sticaj međunarodnih okolnosti. Opet se vraćamo na to da je trebalo na vrijeme otvarati razgovore. Zašto BiH nema zvaničnu inicijativu ili nije imala na vrijeme. Imamo i primjer u Bratuncu gdje je Srbija napravila most preko Drine još prije dvije godine, a Vijeće ministara nije u stanju da odluči i napravi granični prijelaz. Kako tu da se govori o poslovnom povjerenju. 

Šta se sada može uraditi?

- Nisam dovoljno pametan da imam neki kontruktivan prijedlog, ali mislim da je glupo da se sada durimo i da čekamo kao i do sada da nam prijatelji sa zapada ukinu entitete, konstitutivnost, uvedu građansku državu... Taj pristup nema nikakve šanse da bude realizovan. Kada je riječ o ovim elektranama na Drini trebalo bi poslati pismo, upozoriti da se krši međunarodno pravo i tražiti razgovor u cilju rješavanja umjesto da se čeka da neki međunarodni sud za 15 godina kada centrale budu gotovo nešto kaže. To je potpuna pasivnost sa eutanazijom pameti. Bez obzira što bi Dodik nešto sigurno kočio i njemu je stalo da se riješi problem. Ovdje moram napraviti jednu digresiju. „Sve je to državna svojina“ je argument koji često čujemo. I u slučaju aerodroma Trebinje. Ali taj argument počiva na dejtonskom ustavu da su sve odluke i zakoni Republike BiH na snazi. Ratne1993. jednopartijski parlament RBiH je društvenu svojinu pretvorio u državnu. Do tada je sve bilo društveno i pripadalo lokalnim samoupravama, a fabrike su pripadale radnicima. Ostavljam po strani da je time otvorena mogućnost pljačkaške privatizacije čiju cijenu sada svi plaćamo, ali isto tako se može otvoriti tema jer to nije kategoričan dokument. To bi se sudski moglo dovesti u pitanje. Da li je zaista Njemačka država vlasnik neke poljane u Bavarskoj!? Potpuna pasivnost, pogrešne procjene i pogrešni potezi sa kapitalnom greškom. Greškom sa karakterom. Potpuno oslanjanje na apstraktnu međunarodnu zajednicu koja će kao nešto riješiti. Neće! Ako se sami počnemo dogovarati niko neće dobiti 100% kako je htio, ali će dobiti više nego sada- kaže Papić.

Šta je sa Hrvatskom?

- I Hrvatska ima slične motive. Mi se s pravom bunimo jer Buško jezero toliko koriste, a ništa ne plaćaju lokalnim zajednicama u BiH. Ali trebalo se ići na varijantu čistih računa. BiH je svojim kapitalom izgradila luku Ploče i prugu do tamo. To je uteg na vagi, a ta tema nikada nije otvorena. Na to se mogu dodati i brojni hoteli i drugi objekti u Hrvatskoj koji su u vlasništvu preduzeća i institucija iz BiH, a poklopljeni su. Oni sada idu na varijantu, pošto ne mogu da riješe svojinske odnose, na dugodišnje iznajmljivanje objekata pod uslovom da iste zakupac obnovi. Vlasnička priča bi se takao otvarala za 20 godina, ali nje tada neće biti. Tada će umjesto spora dvije države, biti država BiH protiv privatnog vlasnika, a oni će mahom biti neki zapadnjaci. Vrlo male šanse da ih se pobijedi. Samo zato što se ne misli ozbiljno nego se samo gleda kako pozapošljavati rodbinu i pokušati nekoga nešto prevariti, zaključuje Papić.

ČITAJTE I: